Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Grčka i mi

Objavljeno prije

na

Snovi o Evropi, zajedničkoj kući, srušili su se ovog vikenda kada je premijer Grčke Aleksis Cipras primoran da potpiše paket kojim će se njegovim sunarodnicima još više stegnuti kaiš, da bi vraćali dug veći od 300 milijardi. Ciprasa je uza zid satjerao najveći povjerilac – Njemačka. Tačnije njena kancelarka i ministar finasija, uprkos nastojanjima Francuske, Italije, pa čak MMF-a i Sjedinjenih Država, da se Grcima olakša pozicija otpisom dijela duga i mjerama koje bi dovele i do razvoja, a ne samo štednje i depresije.

Uzaludna su bili apeli svjetskih ekonomista i nobelovaca, upozorenja da će stroge mjere dovesti do haosa u Grčkoj, da slični scenariji prijete i drugim zemljama koje imaju probleme sa prekomjernim zaduživanjem, da je u opasnosti zajednička evropska valuta, ali i temeljna ideja na kojoj je zasnovana Evropska Unija – kao zajednica jednakih i solidarnih, a ne velikih i malih, moćnih i slabih…

Nejasno je, upozoravali su od Krugmana do Saksa, zašto se insistira na mjerama štednje ako one nijesu dale efekta. Naprotiv, doprinijele su urušavanju privrede u Grčkoj u kojoj su bez posla milioni ljudi. Mjere koje je, po diktatu Brisela, banaka i kreditora sprovodila bivša vlada, najviše su pogodile siromašne i srednju klasu. Granica siromaštva popela se u zemlji toplih mora na 40 odsto. I samo će rasti sa politikom restrikcije.

Oni na vrhu piramide, grčka ekonomksa i politička elita, ostala je nedirnuta. Cipras je u govoru pred evropskim parlamentarcima, nakon referenduma prije nego što je poklekao, rekao da 10 odsto povlašćenih drži u rukama 60 odsto grčkog bogatstva, te da oni ne osjećaju evropske mjere štednje. Ta korumpirana elitra najodgovornija je za prekomjerno zaduživanje zemlje. Uz oni koji su davali ogromne količine novca, za koje je bilo jasno da ih Grci ne mogu vratiti, bez potonuća.

Mladi grčki premijer, ljevičar, potpisao je sve protiv čega se borio godinama i za što je dobio mandat i na izborima i na referendumu. „Mnogi me pitaju šta se to dogodilo i kako je Cipras mogao da glasa za ovaj paket. Nemate puno izbora sa pištoljem prislonjenim uz glavu,” rekao je Hajner Flasbek, bivši državni sekretar u ministarstvu finasija Njemačke. Samo nekoliko nedjelja ranije Flasbek je sa grupom istaknutih svjetskih ekonomista poslao pismo Angeli Merkel da ne tjera Grčku iz Evrope, jer time neće samo ubiti Grčku, već i Evropu.

Nakon dramatičnog sastanka u Briselu, Špigl je objavio da je njemačka vlada za jedan vikend uništila sedamdeset godina sopstvene diplomatije, jer je prijetnjama primorala Grčku na kapitulaciju. To je, kaže se u Špiglu povratak Evrope na formule sile 19 i ranog 20 vijeka, po kojima najmoćniji nameću volju ostalima.

Ovo sa Grčkom, čija se želja za promjenama ruši, nije ništa novo. Samo je vidljivije. Prije Ciprasa i Sirize, poraženo je uz podršku zapadnih sila toliko pokreta u svijetu koji su budili nadu i tražili promjene. Pogledajte samo šta se desilo sa arpaskim proljećem, kako su završili u haosu pokreti za oslobađanje od diktatura. Kako iz tih zemalja, oni što su po trgovima slavili, sada nalaze smrt po Mediteranu. Kako se po Evropi podižu zidovi, da bi se zaustavili ljudi gladni i hljeba i slobode.

Pogledajte Balkan. Kako najgori, desnica iznikla na pljački i zločinima vlada Beogradom, Podgoricom, Banjalukom… Kako u Savjetu bezbjednosti ne može da prođe ni umivena rezolucija o genocidu u Srebrenici, dok Zapad slavi jednog od protagonista rata, srpskog premijera Aleksandra Vučića.

Ako sjutra u Grčkoj, poslije poraženog Ciprasa i iznevjerenih obećanja, dođe na čelo radikalna desnica, neće biti iznenađenja. Temelji za jačanje regresivnih, pa i profašističkih pokreta u cijeloj Evropi su tu.

Mnogo je još zemalja u svijetu koje su u problemima. Samo na Balkanu u dužničkoj krizi su Makedonija, Hrvatska, Crna Gora, a blizu je i Srbija. Ove bi zemlje brzo mogle biti pred zadatkom pred kojim je Atina. Cijenu nesmotrenog zaduživanja i tu će platiti oni koji su najmanje odgovorni, a ne ovi koji su nas uvukli u dugove i ropstvo.

Ako neko čudo ne zaustavi politiku sile, Evropa će i dalje igrati na korumpirane elite koje su suština problema, ali poslušno ispunjavaju zahtjeve moćnih. Kakva muzika – za Đukanovića.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nova vreća, stara obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse

 

U Vladi je praznično raspoloženje. Ili tačnije, euforija. Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da godinu završavamo „trijumfalno“.  Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović otišao je još dalje. „Ne sjećam se trenutka kada je svaki radnik u Crnoj Gori bio srećan, danas je taj dan“, ushićeno je prokomentarisao to što je parlament usvojio set zakona koji, između ostalog, podižu minimalac na – 450 eura.

Ono, jeste, bolje je kad je minimalac 450 eura a ne 250. Ipak, lider URA-e jeste mlad, ali se sigurno sjeća onog vremena, prije krvavih devedesetih, kada se radnici nijesu radovali povećanim minimalcima, nego dobrim platama, ljetovanjima, novogodišnjim proslavama zbog kojih nijesu morali da brinu kako će preživjeti posle 10. januara. Ali ni da brinu da će ostati bez posla. Broj nezaposlenih u Crnoj Gori raste. Tokom protekle godine ta brojka  je porasla za oko 18 posto. Nezaposleni nemaju čemu da se raduju. Za njih je jedina opcija, Evropa sad, ako odu iz zemlje.

Na stranu sada oni glasovi koji smatraju da bi Vladin projekat  Evropa sad, kroz koji su povećane zarade, mogao biti prerizičan za ekonomsku stabilnost zemlje. Ono za šta ne treba mnogo ekonomske nauke je računica – kad cijene vrtoglavo rastu, kao što je to sada slučaj, 450 eura vrijedi taman koliko i 250. I služi, kao i do sada, tek za preživljavanje. Ako svježe usvojeni Zakon o budžetu ne preživi rast cijena, ekonomske krize i ovdašnje prilike, odnosno „ako ne bude održiv“, Vlada će, najavio je premijer – u junu podnijeti ostavku. A možda da i u tom slučaju, u Vladi ostane ministarka kulture Vesna Bratić. Em što nije krojila budžet, em što premijer ne vidi, kako je kazao, zašto bi ona morala da ponese ostavku. „Ministarka prosvjete Vesna Bratić je jedna uzorna profesorka, vrstan pedagog i poznalavac mnogih oblasti i ne znam zašto bi bila smijenjena sa funkcije ministra”, kazao je premijer. Možda zato što je iznosila stavove koji su podgrijavali nacionalne tenzije i kadrovala  tako da  kulturom i obrazovanjem danas upravljaju  tek oni koji pripadaju jednoj vjerskoj zajednici.

Doduše, premijer je ocijenio i da je Crna Gora „oslobođena”, te da u njoj više „nema korupcije u vrhu ni nepotizma“.  Zapošljavanje po dubini politički i vjerski podobnih se ne računa. Šteta što dodatno pojašnjenje o iskorijenjenom nepotizmu nijesmo mogli da čujemo na premijerskom satu, koji je prvi put u istoriji parlamentarizma otkazan, jer nijedan od poslaničkih klubova nije imao pitanje za premijera Krivokapića. Doduše o „oslobođenoj Crnoj Gori“, sve je rekao, kada je, objašnjavajući zašto Crnoj Gori ne odgovaraju novi izbori, poentirao: „Nemamo novo zakonodavstvo, nema promjene u pravosuđu, nismo stvorili preduslove za ravnopravne i fer izbore”.

Praznično raspoložen je i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić. Javnost je ushićeno pred Novu obradovao viješću da sad imamo „moćno oružje protiv mafije“, te da je „proglasio novi Tužilački savjet“. Čiji je izbor prethodno, sa svojim poslaničkim klubom, blokirao više mjeseci. Ali dobro, nigdje ne žurimo. Trebalo je, moguće, prvo proglasiti dan rođenja Njegoša državnim praznikom.

Kako god, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i ove godine može na proslavu državnim avionom. Još nema tužilaštva spremnog da ispita, između ostalog, i njegovih 19 tajnih letova državnim avionom, o čemu su ovih dana pisale Vijesti.

Uglavnom, nova vlast u Novu godinu ulazi ushićena svojim učincima. Nevolja je što se istog ovakvog trijumfalizma bivših vlasti dobro sjećamo. Princip je isti, ostalo su nijanse.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Inflacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uđete u prodavnicu, a ono ponovo poskupilo sve što je i juče poskupilo.   Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, penzije, nova radna mjesta, direktori, krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, stari. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati

 

Robe i usluge sve su skuplje. A politička obećanja jeftinija. Uđete u prodavnicu, a ono, ponovo poskupilo ono što je juče poskupilo.  Uključite televizor, zaspu vas optimističkim najavama. Veće plate, veće penzije, nova radna mjesta, novi direktori u državnim preduzećima (naši umjesto njihovih), novi krediti, nova vlada, novi izbori, novi akteri na političkoj sceni… Samo su ovi što obećavaju, uglavnom, stari. Znamo se odavno. Ko im vjeruje, ima se čemu nadati.

Od novembra prošle, do novembra ove godine, indeks potrošačkih cijena u Crnoj Gori porastao je za 5,4 odsto, izračunali su u Monstatu. Poskupjela je hrana, garderoba, dobar dio usluga, gorivo, prevoz i još štošta. Inflacija bi, može biti, bila i veća da nijesu pojeftinili novi automobili (zato polovna vozila i bicikla dobijaju na cijeni). I usluge kulture.

Tu informaciju možemo posmatrati iz strogo tržišne perspektive odnosa ponude i potražnje. Ili kroz prizmu aktuelnih društvenih odnosa u kojima definišemo svoje prioritete i afinitete. Zašto bi, recimo, išli u pozorište pored besplatnog parlamentarnog kanala. Gdje iz tople sobe možete i da galamite na protagoniste čija vam se uloga ne dopadne. Ne čuju vas? Pa ne slušaju ni jedni druge. Važno je da svako ispriča svoju priču. I obeća.

Samo život, hljeb i struju trošimo po starim, nerealno niskim cijenama. Na tom daru treba zahvaliti nestabilnoj vladi i nesigurnoj parlamentarnoj većini. Zbog čega niko ne zna kad bi nas mogli zadesiti vanredni izbori. U koje, vladajući, ne žele ući sa hipotekom onih koji su doveli do poskupljenja hljeba i struje.

Muka je što tako stanje nije održivo, potraju li neuobičajeno visoke cijene brašna i energenata na svjetskim tržištima. Pekari neće još dugo, o svom trošku, čuvati socijalni mir u Crnoj Gori. Upravi Elektroprivrede je nešto lakše. Gubitke zbog skupog uvoza i niske prodajne cijene struje neće pokrivati iz svog džepa. Ceh će prebaciti na račun budućeg razvoja elektroenergetskog sistema. Prolongirajući obećanja o gradnji nove elektrane.

Za utjehu, a važna je utjeha, Crna Gora po zvaničenoj stopi inflacije i procjenama njenog rasta u bliskoj budućnosti gleda u leđa Srbiji, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama. I još mnogima. Loša vijest je što bi rast inflacije na zapadu mogao, uskoro, dovesti i do rasta kamata. Čime bi postojeća i planirana zaduženja postala skuplja. A nova ulaganja (investicije) manje isplativa. Pa se analitičari – pesimisti, širom svijeta, plaše nove ekonomske krize. A optimisti vjeruju da će se inflacija primiriti, a cijene stabilizovati, u prvoj polovini naredne godine.

Kao glavni razlog za postojeće globalne ekonomske probleme stručnjaci označavaju „prekide u lancima snabdijevanja“. Mimo toga, kod nas su aktuelni i „prekidi u lancima komunikacije“.

Pojedine privatne apoteke počele su da naplaćuju lijekove koje izdaju na recept, pošto se Fond za zdravstvo pokazao kao neuredan platiša. Autobuski prevoznici organizuju proteste zbog obećane, a neisplaćene, vladine pomoći na račun otežanog rada tokom pandemije. I kažu kako je resorni ministar (Ministarstvo ekonomskog razvoja) odbio da razgovara sa njima. Iz KAP-a tvrde da nijesu dobili prošlonedjeljnu vladinu ponudu o smanjenju proizvodnje na minimum, uz zadržavanje sadašnje cijene struje. Pa gase fabriku. Privatne firme i pojedinci kojima Vlada duguje novac angažuju izvršioce kako bi naplatili potraživanja. Ministar finansija hvali se viškom novca u državnoj kasi.

Predsjednik države, ponovo, najavlju skori pad vlade. Objašnjavajući kako je decembarski pokušaj „privremeno odložen” pošto su potencijalni partneri u tom poslu, iz vladajuće koalicije, tražili dodatno vrijeme za realizaciju dogovorenog. Vladajuća većina sa Vladom intenzivno pregovara o (finansijskim) uslovima za usvajanje budžeta. I najavljuje, konačno, izbor nedostajućih članova tužilačkog savjeta. Onda, eto pravde. Prednovogodišnji darovi.

Na podgoričkim parkinzima, osvanuli su flajeri sa najavom nove političke partije. Slobodna Crna Gora. Ime su ugrabili, pošto među pedesetak registrovanih partija već imamo Pozitivnu, Pravu, Ujedinjenu… Crnu Goru.  A program će, obavještavaju osnivači, napisati zajedno sa zainteresovanim građanima. Inflacija, oko nas.

   Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ćošku

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ambijentu rata svih protiv svih, Skupština i Vlada se pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate. Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje

 

Prvo je predsjednik države najavio pad premijera i njegove vlade. „U ćošak, okreni se prema zidu i ćuti. Do smjene!” Onda se premijer pozabavio sudbinom predsjednika i njegovih najbližih saradnika: „Bio bi spuški zatvor dupliran da su nam omogućili da funkcionišemo kako treba”.

Opozicija je, ipak, povukla iz procedure zahtjev da se u Skupštini glasa o povjerenju Vladi. Nakon što je šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković obećao: „Tvrdim da će inicijativa imati potrebnu većinu”. Pozivajući se na autoritet partije koju predstavlja. „Ozbiljan smo subjekt i nemojte da sumnjate da, kada se uhvatimo određenog posla, da će on biti uspješan”.

To što je opozicija, čuje se, privremeno odustala od pokušaja da obori Vladu, nije uticalo na nastavak međusobnih sukoba predstavnika parlamentarne većine. Oni i dalje traže „izdajnike” u svojim redovima, razmjenjuju sve teže optužbe i razorno napadaju Vladu. Do mjere da se sve češće postavlja pitanje da li će opozicija dobiti drugu priliku da inicira njeno rušenje.

Svoj doprinos politici „obećanje ludom radovanje” dao je i premijer Zdravko Krivokapić. Nakon što se prenuo iz institucionalnog dremeža u koji je zapao početkom septembra, premijer je zapovijedio da prioritetna dionica mora biti otvorena do 15. januara. Makar u nekom, kako je rekao, „probnom, eksperimentalnom” režimu. Time su pala u vodu obećanja da će, za razliku od prethodnika koji su i po dva-tri puta otvarali isti objekat (poluzavršen, završen „naoko”, zvanično završen uz neophodnu dokumentaciju), ova vlada prvu dionicu autoputa pustiti u saobraćaj onda kada ona bude konačno gotova. Kad ono, preči su politički interesi od tehničkog prijema.

To je ambijent u kome se Skupština i Vlada pripremaju za raspravu o budžetu za narednu godinu i paketu zakona koji ga prate.  Trenutno se o vladinim prijedlozima izjašnjavaju skupštinski odbori. Daleko od fokusa javnosti, ta priča ne obećava svijetlu budućnost. Ni nama ni ministru finansija kome je, pokazuju najnovije ankete, od najave „Maršalaovog plana”, odnosno, programa „Evropa sad” popularnost porasla za 50 odsto (sa 30 na 45 odsto onih koji podržavaju njegove aktivnosti). Pa on spokojno zijeva po parlamentu. Ne figurativno nego izistinski.

Iz debate na Odboru za politički sistem shvatili smo da se Vlada ne pridržava dijela važećih zakona, pošto je parlamentu predložila njihovu izmjenu. Tako se može desiti da zaposleni u državnoj administarciji ne mogu primiti platu pošto Vlada, u zakonom propisanom roku, nije utvrdila vrijednost koeficijenta za narednu godinu. Makar ne na zakonit način.

Na Odboru za bezbjednost čuli smo da poslanici, baš kao ni budžetski korisnici, nijesu zadovoljni novcem koji je za narednu godinu namijenjen Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Agenciji za nacionalnu bezbjednost. I to nijesu mali iznosi.

Crnoj Gori fali 500 do 600 ljekara, saznali smo na Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Čuli smo da će manjak biti još veći kad prođe korona i krene novi talas odlaska ljekara i medicinskog osoblja u inostranstvo. Pa u bolnicama, čiju izgradnju najavljuje Vlada, neće imati ko da radi. Onda kada budu završene. Pošto su, recimo, za gradnju nove bolnici u Podgorici ove godine namijenjena sredstva od 100.000 eura. „Za administraciju i pripremu projekta”.

Nadležni iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta zadovoljni su opredijeljenim sredstvima. Ignorišući računicu da će, zaživi li novi model obračuna zarada, nastavnici i školske higijeničarke imati skoro jednaku platu. Ostala je nepoznanica da li se u opredijeljenim sredstvima za rad tog ministarstva tokom naredne godine nalazi i novac koji će, gotovo izvjesno, na sudu izboriti smijenjeni direktori osnovnih i srednjih škola koji su pokošeni u talasu „zapošljavanja po dubini”. Ili će se i to namirivati iz budžetske rezerve.

Prave priče tek slijede. Primjedbe će nastaviti da se množe, iako će svaki govornik svoje izlaganje početi i završiti konstatacijom da se on „ni slučajno” ne protivi ideji da se, preko noći, povećaju zarade zaposlenima u Crnoj Gori. Ali…

Satjerani u ćošak, okruženi zidovima nametnutih netrpreljivosti, neistina i nemaštine, građani osluškuju glasove o svojoj sudbini. Sa sve manje nade da će biti drugačije. Bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo