Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Haračlije i dobrotvori

Objavljeno prije

na

Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša precijenio je svoju moć. Njegov plan da kasu glavnog grada Crne Gore popuni visokim naknadama za korišćenje opštinskih puteva doživio je krah. U toj namjeri ispriječili su mu se i partijski drugovi. Sve to može biti i marketinški potez uoči oktobarskih izbora, ali kada se zna da je javna tajna da Mugoša nije previše omiljen u vrhovima DPS-a onda slučaj sa naknadama za puteve može biti i nagovještaj konačnog obuzdavanja gradonačelnikove dugogodišnje samovolje, ali i produbljivanja raskola u jačoj vladajućoj stranci.

Uprava lokalnih javnih prihoda Glavnog grada poslala je sredinom jula vlasnicima komercijalnih objekata – rješenja po kojima umjesto dosadašnjih 150 eura moraju da u opštinsku kasu uplate čak i po nekoliko puta veće naknade ako njihov objekat ,,izlazi na ulicu u naselju”. Za to im je dat rok od deset dana. U suprotnom – prinudna naplata.

Objašnjeno je da je visina naknade utvrđena zavisno od kategorije puta pored kojeg se obavlja djelatnost. Propisano je da vlasnici benzinskih pumpi, koje „izlaze” na ulicu u naselju, treba da plate godišnju naknadu od 2900 eura, a vlasnici hotela i motela 900 eura. U slučaju da djelatnost obavlja zahvaljujući pristupu lokalnom putu, vlasnik benzinske pumpe obavezan je da plati 1900 eura, motela i hotela 700 eura, a restorana i drugih komercijalnih objekata 400 eura.

Oko povećanja tog nameta podigla se velika prašina.

Pobunio se i koalicioni partner DPS-a Socijaldemokratska partija. Predsjednik Kluba odbornika te stranke u Skupštini Glavnog grada Đorđe Suhih najavio je da će tražiti da naknada za korišćenje opštinskih puteva bude deset do dvadeset odsto manja od prošlogodišnjeg iznosa.

,,Smanjenje naknade obezbijediće da u uslovima krize lokalna samouprava pomogne malom i srednjem biznisu, a ne da visokim nametima uzima ‘harač’ preduzetnicima koji ionako teško posluju zbog poremećaja na tržištu”, objasnio je Suhih.

U Uniji poslodavaca Crne Gore tvrde da im se usijao telefon od poziva njihovih članova, ali i svih onih koji u Podgorici imaju neki lokal i sada moraju da plate enormne namete. I Unija je zatražila preispitivanje odluke o uvođenju novih naknada.

,,U ekonomskom trenutku koji karakterišu otežani uslovi poslovanja više je nego očigledno da je to prekomjeran teret za poslodavce i primjer daljeg opterećenja za mikro i mala preduzeća”, smatraju u Uniji.

U Uniji tvrde da su komunalne naknade za korišćenje puteva značajna biznis barijera koju treba eliminisati. Pokušavali su, kažu, da nadležnima i ranije skrenu pažnju na taj problem.

„Rezultat zalaganja UPCG je da, počev od 30. jula 2010. godine, prema Zakonu o unaprjeđenju poslovnog ambijenta, visinu naknade za opštinske puteve utvrđuju nadležni organi lokalne samouprave – uz prethodnu saglasnost Vlade Crne Gore”, tvrde u Uniji poslodavaca.

No, kažu u UPCG, i nakon toga su u većini jedinica lokalnih samouprava na snazi bile odluke za koje nije obezbijeđena prethodna saglasnost Vlade, te da su oni još sredinom prošle godine na to upozoravali. „Time je dovedena u pitanje ustavnost i zakonitost takvih odluka”, objašnjavaju u Uniji povodom samovolje pojedinih opština, navodeći da o tome ubjedljivo „svjedoče” i odluke Ustavnog suda Crne Gore.

Čelnici Glavnog grada nisu imali sluha ni za ekonomsku krizu koja je dovela brojne male privrednike na rub egzistencije. Mnogi već razmišljaju o gašenju svojih biznisa. Time se gube radna mjesta i novac koji sada plaćaju državi i opštini po osnovu raznih poreza i doprinosa, smanjuje se kvalitet i raznolikost ponude… Obeshrabruju se i oni koji tek razmišljaju o sopstvenom biznisu. Građani se dodatno guraju u socijalnu zavisnost od zajedničkog budžeta, od socijalnih primanja, i ka traženju, na sve moguće načine, a najčešće preko partijskih veza, posla u državnoj i opštinskima administracijama. Nije isključeno da to vlast smišljeno radi da bi povećala broj onih koji zavise od njene milosti. Uz sve to, dizanjem biznis barijera i enorman rast nameta dodatno i vrlo snažno guraju one koji posluju legalno u – sivu ekonomiju, od koje društvo, opet, ima višestruku štetu.

Nije ih interesovala ni deklarativna odluka da se spremno ide ka Evropskoj unijii. U preporukama iz Evropskog akta o malom biznisu, upozoravaju u UPCG, stoji da se mora prepoznati poseban značaj i uloga malih i srednjih preduzeća u ekonomiji EU. Dokumenta EU upozoravaju da mali biznis ne treba pretjerano opterećivati izdacima u koje, nesumnjivo, spadaju i naknade iza kojih stoji gradonačelnik Miomir Mugoša.

U Uniji poslodavaca objašnjavaju da se takvom odlukom Glavnog grada naknade povećavaju za komercijalne objekte za preko 350 odsto, a povećanje je još drastičnije kada privredni subjekt posluje na više adresa u Podgorici. Ta obaveza umnožava mu se prema broju lokacija, a to znači da se za, na primjer, deset objekata može kretati i do 7.000 eura. U sadašnjim otežanim uslovima poslovanja više je nego očigledno da to predstavlja prevelik teret za poslodavce.

Prema riječima Đorđa Suhiha, ,,koalicija Mugoše-Narodne stranke-Demokratske srpske stranke nije zainteresovana za dugoročan i stabilan razvoj preduzetništva, jer njihova ekonomska logika vizije razvoja traje samo onoliko koliko je potrebno da smisle koji dio gradskog zemljišta i kome da prodaju, obično ispod cijene i van očiju javnosti”.

Ovakve odluke će, tvrdi, negativno uticati i na pozicioniranje Podgorice i Crne Gore u brojnim relevantnim međunarodnim izvještajima koji se odnose na poslovni ambijent.

,,Preko ove odluke Mugoša je krenuo da kupi harač pred izbore. Treba zastrašiti, ucijeniti, pa vladati. Treba reketirati privrednike, jer nije lako platiti 7.000 aktivista koji su na terenu. Treba dati jednokratne novčane pomoći i socijalne pakete obespravljenoj raji koja dolazi pred vrata DPS-a moleći za pomoć. Ona im je potrebna kad treba očuvati vlast, koju će braniti po svaku cijenu, i u poređenju sa tim potpuno je nevažno stimulisanje preduzetništva… Samo je bitno održati se na vlasti. A to je sad mnogo teže, jer nema velikodušnih Šarića, Kalića, Keljmendija i ostalih vlasti omiljenih kriminalaca koji su prljavim novcem pomagali DPSDP simbiozu”, rekla je šefica Kluba odbornika Pokreta za promjene Branka Bošnjak, komentarišući odluku o novim nametima.

Po njenom mišljenju licemjerno je da se isti oni koji su grčevito branili Mugošinu odluku sada prave dobrotvori.

Nakon burnih reakcija, oglasio se i Sekretarijat za komunalne poslove i saobraćaj Glavnog grada. Najavio je da će ,,prihvatajući inicijativu Kluba odbornika Demokratske partije socijalista i sugestiju zamjenika gradonačelnika” izmijeniti odluku. Pokazalo se da je visina naknade svojevrsna biznis barijera, posebno za preduzetnike koji obavljaju komercijalnu djelatnost u manjim objektima i manjem obimu, saopšteno je sa te adrese.

Branka Bošnjak sumnja da će se sjednica Skupštine Glavnog grada, na kojoj će se raspravljati o smanjenju naknada, održati prije izbora. Ona je u izjavi za Vijesti kazala da je vrlo simptomatično što je Miomir Mugoša ,,zanijemio” ovih dana.

,,Da li je ovo uvod u njegov politički kraj na mjestu gradonačelnika i predstavljanje novog budućeg gradonačelnika, a sadašnjeg zamjenika Vučelića, koji se eto drznuo da kaže da ne valja i da treba preispitati nešto što je Mugoša donio. Očigledno će ova jesen biti vruća… Čudne se stvari događaju”, kazala je Bošnjak.

SNP je pozvao gradonačelnika Mugošu da podnese ostavku jer će tako, kako tvrde, na određeni način ,,preduprijediti namjeru svoje partije čiji je funkcioner da ona to učini prije nego što bi on eventualno podnio ostavku”.

Pozicija gradonačelnika Miomira Mugoša je prilično oslabljena nakon raznoraznih afera u kojima je njegovo ime bilo noseće. I istraživanja javnog mnjenja pokazala su da mu rejting nije zavidan. Ni u svom DPS-u nije baš omiljena osoba, posebno u krugu sadašnjeg i bivšeg premijera. Zbog pokušaja da zavede novi harač dobio je nove negativne poene. Ko zna sa kakvom kamatom.

Zamjenik protiv gradonačelnika

Zamjenik gradonačelnika Glavnog grada Vladan Vučelić inicirao je hitno preispitivanje Odluke o naknadama za korišćenje opštinskih puteva na teritoriji Podgorice.

– I pored činjenice da je odlukom, koja je donijeta u skladu sa Pravilnikom Ministarstva saobraćaja i pomorstva, smanjeno osam naknada, ipak se može konstatovati da određivanje visine godišnje naknade za korišćenje komercijalnih objekata kojima je omogućen pristup sa opštinskog puta predstavlja nerealno opterećenje i biznis barijeru u ovom trenutku, saopštio je Vučelić.

Upućeni kažu da Vučelić pripada struji DPS-a koja nastoji da obuzda samovolju Miomira Mugoše, pa je za to iskorišćeno i miniranje odluke o visokom nametu pirivatnicima.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo