DRUŠTVO
Rasprodaja bez kraja
Kinezi, Turci, Grci, Francuzi, Azerbejdžanci, Italijani, Egipćani – ko sluša najave Vlade o privatizaciji crnogorskih preduzeća, lako stekne utisak da su strani investitori sa sve četiri strane svijeta pohrlili u Crnu Goru u silnoj želji da kupuju ovdašnje firme. Slučajno, investitori su posebno zainteresovani za kupovinu crnogorskih firmi pred izbore. Ove sedmice su aktivirana tri stara posla. Iz Vlade je najavljeno da će biti raspisan tender za privatizaciju Instituta dr Simo Milošević iz Igala, podgoričkog Novog duvanskog kombinata, a obavijestili su i da napreduju pregovori oko prodaje državne Pobjede.
Privatizacija te tri kompanije traje deceniju. Vladini planovi privatizacije za ovu i 2002. godinu gotovo su identični, a većina preduzeća koje je trebalo prodati tada i danas su na vladinom spisku kompanija koje čekaju privatizaciju. Neke od tih firmi evo deceniju čekaju da ih usreći uspješni i odgovorni investitor. Pojedine su nakon neuspješnih pokušaja privatizacije, a pošto su uspješno opljačkane, opet vraćene na vladin spisak želja. Ima i onih koje se uništavaju postepeno, dio po dio, hotel po hotel.
Privatizacija Instituta dr Simo Milošević planirana je vladinim dokumentima još 2002. godine. Prvi tender raspisan je šest godina kasnije, u aprilu 2008. godine a propao je pošto je austrijska kompanija Kriostof menadžment odustala od kupovine. Posljednji tender za prodaju propao je lani sredinom februara, jer nije bilo zainteresovanih investitora.
Sada se kako potencijalni partner pominje francuska kompanija Viši. Prethodno je ministar finansija Milorad Katnić o privatizaciji Instituta pregovarao sa srpskim biznismenom Miodragom Kostićem.
,,Kao kolektiv smo umorni od hronične, višegodišnje izloženosti ‘privatizacionoj tezgi’. Skoro deset godina smo u nekim privatizacionim procesima, a do epiloga nikako da dođe”, požalio se početkom godine Branislav Radojičić, izvršni direktor Instituta
Hoće li konačno, nakon skoro deset godina nezakonitog poslovanja, biti privatizovana državna novina, još se ne zna. Iz Vlade su saopštili da su se načelno dogovorili sa bosanskim Dnevnim avazom Fahrudina Radončića i da bi ta kompanija trebalo da preuzme Pobjedu. No, dogovori između Vlade i Radončića, bliskog prijatelja bivšeg premijera Mila Đukanovića već su nekoliko puta ,,propadali”. Hoće li najsvježiji dogovor potrajati tek do izbora, još nije sigurno. Radončić je u međuvremenu predložen za ministra bezbjednosti BiH, pa je zbog te funkcije kazao da će se povući iz medijskog posla.
Decenija nije bila dovoljna ni da se iznađe srećno rješenje za Duvanski kombinat (DKP) a. Vlada sada raspisuje tender za dokapitalizaciju, odnosno izgradnju nove fabrike cigareta. Prošle godine, Vlada je formirala tzv. Novi duvanski kombinat. No, i stari i novi kombinat poslovali su ove godine sa gubicima. Prethodni tender za izgradnju nove fabrike cigareta u Crnoj Gori je propao jer nijedna od tri kompanije koje su otkupile tendersku dokumentaciju nije poslala investicionu ponudu.
Najozbiljniji kandidat za strateško partnerstvo sa Vladom i izgradnju nove fabrike cigareta bilo je preduzeće Neksan, u vlasništvu nikšićkog biznismena Miodraga Dake Davidovića. On je pojasnio da je odustao od posla jer je veličina fabrike predimenzionirana.
Duvanski kombinat takođe se nalazio na listi preduzeća obuhvaćenih planom privatizacije za 2002. godinu. Baš kao i HTP Ulcinjska rivijera i HTP Budvanska rivijera, čija je privatizacija planirana za ovu godinu.
Ulcinjska rivijera je do sada privatizovana tako što su tokom stečaja u koji je zapala prodavani dijelovi njenih nekretnina.
Stečaj u Ulcinjskoj rivijeri uveden je krajem aprila 2004. godine na zahtjev ulcinjske Elektrodistribucije zbog duga za struju u iznosu od oko 230.000 eura. Stvarni dug prelazio je tada 12 miliona eura. Iako je ova ulcinjska kompanije vratila cjelokupan dug, ostala je u stečaju, a njena imovina je krčmljena.
Sada se vodi istraga povodom privatizacije hotela Otrant, a mediji su pisali da su tim povodom u policiji, u odjeljenju za privredni kriminalitet, saslušani nekadašnji ministar turizma Predrag Nenezić i bivši ministar ekonomije Branko Vujović koji su bili u komisiji za prodaju tog hotela. Oni su potvrdili da su saslušani ali ne kao optuženi već kao svjedoci.
Prošle godine propao je tender za prodaju 63,52 odsto akcija HTP Ulcinjska rivijera, jer nije dostavljena nijedna ponuda. Iz opozicije su više puta tražili da Vlada prekine dosadašnji metod privatizacije Ulcinjske rivijere metodom prodaje imovine kroz stečaj do likvidacije. Najnovijim planom predviđa se prodaja većinskog paketa preko tendera.
Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ocijenili su nedavno da su rasparčavanje hotelskog preduzeća Ulcinjska rivijera, te nesposobnost Vlade da na adekvatan način valorizuje prostor Velike plaže i Ade Bojane, marginalizovali Ulcinj i udaljili ga od zdravih investicija i otvaranja novih radnih mjesta. ,,Vlada je građanima Ulcinja dovela ‘strateške investitore’ koji su umjesto ulaganja rušili hotele, otpuštali i šikanirali radnike, uvodili preduzeća u stečaj, rasparčavali njihovu imovinu i izvlačili profit, a da niko u Vladi nije snosio odgovornost za loše privatizacione ugovore i da nema istraga. Niko nije završio u zatvoru zbog činjenice da je Ulcinj danas uprkos ogromnom investicionom potencijalu, najsiromašnija opština na Jadranu”.
Ove godine planirana je, po ko zna koji put, i privatizacija Budvanske rivijere, a ministar turizma Predrag Sekulić saopštio je da nije isključeno da će biti privatizovani hoteli Sveti Stefan i Miločer, što je novina, iako Vlada to nije razmatrala.
Stručnjaci su upozoravali da ne treba prodavati ni Kontejnerski terminal. Privatizacija Luke Bar planirana je još 2003. godine. Vladini zvaničnici pominjali su kao strateške partnere za privatizaciju Luke i Kontejnerskih terminala Itallijane, Kineze, Srbe, Engleze, Francuze…. Ništa.
Kompanija koja se u nedogled pljačka, pa opet pri(h)vatizuje definitivno je Kombinat aluminijuma, koji se opet našao na spisku onih koje treba udomiti.
Samo nekoliko kompanija koje su trebale biti privatizovane prije deset godina ,,uspješno” su rashodovane. Telekom, HTP Boka, Gornji Ibar… Visoku korupcija prilikom privatizacije Telekoma dokazali su američki pravosudni organi. HTP Boku preuzela je Vektra. Umjesto obećanih ulaganja, Vektra je pošla u ogromne dugove i stečaj. Nekretnine HTP Boka date su kao garancija za ogromne kredite koje je Dragan Brković, još jedan Đukanovićevićev prijatelj, podigao na taj račun. Drama Gornjeg Ibra okončana je katancem na fabrici, a stotine radnika je ostavljeno bez posla. MANS je nedavno od tužilaštvu zatražio da ispita kako je u 29 kompanija sjevera neopravdano uvođen stečaj, kako bi se njihova imovina prodala u bescjenje.
Spisak kompanija koje su nestale u decenijama depees vladavine još je duži. Onima koje su ostavili bez posla, pred izbore, opet nude radna mjesta. Oni znaju kako.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU4 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
DRUŠTVO5 danaAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS3 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
FOKUS5 danaHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO2 sedmiceEUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
Izdvojeno4 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini
-
DRUŠTVO4 sedmiceKONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama