Povežite se sa nama

Izdvojeno

I OVE GODINE OGROMNA PROSTRANSTVA ŠUME NESTALA U POŽARIMA: Lekcija koju nijesmo savladali

Objavljeno prije

na

Koliko je prijeko potrebno da država uloži novac u novu opremu za gašenje požara, najbolje pokazuje podatak Ministarstva odbrane – pripadnici VCG su sa dva helikoptera, samo do 8. avgusta obavili 106 letova kako bi pomogli vatrogascima. Korišćeno je preko 825.500 litara vode. Samo u okolini Herceg Novog, gdje su požari dva mjeseca buktali, ove godine uništeno je na desetine hiljada kvadrata šume

 

Samo u okolini Herceg Novog, gdje su požari dva mjeseca buktali, ove godine uništeno je na desetine hiljada kvadrata šume. Gorjelo je i u Baru, Nikšiću, Kolašinu… Priča o katastrofalnim posljedicama sezona požara ponavlja se iz godine u godinu, jer država nikako da se opameti i prestane da ih dočekuje – goloruka.

Crna Gora trenutno posjeduje tek tri letjelice koje učestvuju u gašenju požara – jedan vazduhoplov, tipa Air Tractor koji može da nosi oko 3.000 litara vode, a kojim rukovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), kao i dva helikoptera Vojske Crne Gore (VCG).

Koliko je prijeko potrebno da država uloži novac u novu opremu, najbolje pokazuje podatak Ministarstva odbrane – pripadnici VCG su sa dva helikoptera, samo do 8. avgusta obavili 106 letova kako bi sa vatrogascima gasili požare. Korišćeno je preko 825.500 litara vode.

Na pitanje šta je sa ostalim vazduhoplovima, direktor Direktorata za vanredne situacije MUP-a Miodrag Bešović je u Bojama jutra na TV Vijesti kazao da su u fazi popravke. Takav je odgovor nadležnih već godinama.

Na sjeveru države, gdje ima najviše šume, vatrogasci su najgore opremljeni. „Najlošije stanje je na sjeveru, ali i u djelovima zemlje gdje su bolje opremljeni to nije dovoljno. Oprema za jednog vatrogasca košta i po nekoliko hiljada eura, a da ne pominjemo tehničke mogućnosti vozila, starost kamiona”, naveo je Bešović.

Iz Organizacije KOD, u jednoj od svojih nedavnih analiza, navode da je prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 kilometara kvadratnih šuma, što odgovara površini od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu „ukupne štete” procjenjuje se da je te godine usljed šumskih požara država pretrpjela gubitak od oko 280 miliona eura. „Uprkos ovim podacima rukovodstvo konstatuje požare i nastavlja se gomilanje problema. Umjesto priče – potrebni su nam kanaderi, efikasan sistem uzbunjivanja, uključivanje cijele zajednice u borbu protiv požara i razumna budžetska davanja”, navode iz KOD-a.

Požari su, mahom, podmetnuti. Službenici hercegnovske policije uhapsili su  devetnaestogodišnjeg L.R. zbog sumnje da je od 24. jula do 8. avgusta podmetnuo čak deset požara na teritoriji te opštine. U kontinuitetu ih je izazivao u naseljima Njivice, Žvinje, Sutorini, Podima, Kamenom, Mokrinama, Sitnici, Zelenici i Kumboru. On je sem toga, kako su naveli iz Uprave policije, uz regionalne puteve palio i nisko i visoko rastinje.

Bilo je i tzv. investicijskih požara. Gorjelo je na području Nacionalnog parka (NP) Skadarsko jezero, baš na mjestu gdje je bila planirana izgradnja luksuznog kompleksa Porto Skadar Lake. Riječ je o projektu koji je stopiran zahvaljujući ekološkim aktivistima i mještanima. Tim povodom, oglasili su se iz Agencije za zaštitu životne sredine (AZŽS), odakle su saopštili da će za svaku procjenu uticaja na životnu sredinu na opožarenim zemljištima biti zahtijevano nulto stanje biodiverziteta. To znači da će proces izdavanja ovakvog tipa dozvola za gradnju trajati najmanje pet do 10 godina. „Gdje se ne obnovi biodiverzitet, nećemo davati saglasnosti na procjene uticaja na životnu sredinu. Suština procjene uticaja je da se na adekvatan način procijene svi mogući uticaji na životnu sredinu, a to nije moguće dok se ne obnovi stanište”, naveli su iz Agencije, a tu su odluku pozdravili aktivisti i pripadnici nevladinog sektora koji se bave ekologijom.

I nedavno zamućenje rijeke Morače, koje je izazvalo pozornost javnosti – tek je jedna od posljedica požara. „Nakon obilnih padavina, na više lokacija došlo je do spiranja zemljišta, pretežno na opožarenim i površinama devastiranim nelegalnom sječom šume. Opustošene površine gube svoj karakter i usljed većih padavina dolazi do odrona, klizišta erozije i spiranja zemljišta”, kaže za Monitor novinar i aktivista Vuk Vujisić koji je, prilikom obilaska terena, zabilježio apokaliptičan prizor – Moraču u nijansama tamnokafene i maslinaste boje.

Kako on ističe, potrebno je da država započne obnovu opustošenih površina – sjemenskim materijalom i sadnicama. „Prirodno će se vrlo otežano obnavljati, jer su ogromne površine ‘mrtve’. Osim toga, Crna Gora bi trebalo da razvije mehanizam uklanjanja spaljenih stabala kako bi na njihovom mjestu zasadila nova, a materijal bi se mogao koristiti za malč ili proizvodnju energenta što je manje ekološka solucija. I mašine za mljevenje drvnog otpada bi smanjile potrebu za paljenjem imanja i time bi se stvorio preduslov za zabranu paljenja na otvorenom, čak i kad su privatna imanja u pitanju”, navodi Vujisić. On najavljuje i jednu od najvećih ekoloških akcija u našoj državi koja će, ako sve bude po planu, biti pokrenuta na jesen. Ideja je da se u nju uključi ekološki sektor, stručnjaci, kompanije, kao i država. Akcija će prvo krenuti od sjevera, a trenutno se prikuplja sjemeni materijal.

Da bismo spasili šume, iz Organizacije KOD napominju da bi država morala da angažuje oko 200 sezonskih radnika od 15. juna do 15. septembra, da zabrani loženje vatre na otvorenom od 1. juna do 1. oktobra, kao i da organizuje lokalne operativne timove za praćenje terena i obezbijedi opremu. „Osim toga, treba i da sredi lokalnu ekonomiju na način da su mještani prvi korisnici šuma – oni će biti i drvoprerađivači i sakupljači šumskih plodova i sezonski radnici. Tako lokalne zajednice zasnivaju svoju ekonomiju na uslugama šuma i čuvaju šume od nepogoda”.

Procjenjuje se da je od 1955. do 1985. godine u Crnoj Gori opožareno oko 155 kilometara kvadratnih šuma. Ispada da je samo prošle godine uništeno nešto malo manje nego tokom 30 godina prošlog vijeka. Taj podatak za ovu godinu još nije poznat.

Kada je godina posebno sušna, onda je šteta i stravičnija. Na primjer, kobne 2017. u požarima je spaljeno skoro oko 360 kilometara šuma i šumskog zemljišta, dakle gotovo duplo više nego za tri decenije. U Francuskoj, iste godine, stradalo je skoro tri puta puta manje šume, iako je ta država površinom preko 45 puta veća od naše.

Prema pomenutom evropskom modelu „ukupne štete” procjenjuje se da je 2017. godine šteta u Crnoj Gori iznosila oko 700 miliona eura ili 20.000 eura po hektaru. Te su godine prihodi i rashodi institucija koje se bave upravljanjem šumama i gašenjem požara bili manji od 20 miliona eura. Toliko otprilike košta jedan kanader, koji država nikako da kupi.

Činjenica je da Crna Gora nije jedina država koja ljeti strahuje od razorne moći vatre. No, jeste među rijetkima koje gotovo ništa ne čine kako bi se zaštitile. Srbija je, na primjer, nedavno dobila helikoptere koji su nosivosti 5.000 litara. Hrvatska je požarnu sezonu dočekala sa čak četiri kanadera i četiri Air Tractor-a.

Istraživanja KOD-a pokazuju da u požarima nestane čak 80 odsto populacije vjeverica, 90 odsto šumskih miševa i 25 odsto divljih svinja. No, oni ne uništavaju samo biljni i životinjski svijet, već i vazduh i vodu. Američka Vlada planira da zasadi više od milijardu stabala narednih godina širom spaljene zapadne strane SAD-a, kako bi spriječila dalje štete prouzrokovane klimatskim promjenama. Šta čine naše vlasti?

 

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo