Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Žičara – šansa ili problem

Objavljeno prije

na

Crnogorsku prijestonicu Cetinje uskoro očekuju događaji koji će bitno uticati na budući život i razvoj ovoga neopravdano zapostavljenog grada. Za 4. juni na Cetinju je zakazan skup visokog nivoa, Predsjednički samit zemalja jugoistočne Evrope na kome će Crna Gora promovisati važan dokument – Menadžment plan Cetinje, čija je izrada planirana još 2004. godine. To je strateški razvojni dokument kojim se štiti i valorizuje kulturna baština istorijskog jezgra Cetinja. On je sastavni dio dosijea koji se priprema za nominaciju Cetinja na listu svjetske kulturne baštine pod zaštitom UNESCO.

ITALIJA FINANSIRA PLAN: Planirano je da Vlada usvoji Menadžment plan sredinom maja nakon čega će biti predat kancelariji UNESCO BRESCE u Veneciji sa kojom je Ministarstvo kulture organizovalo Misiju procjene za kandidovanje istorijskog jezgra Cetinja za listu svjetske baštine. Na tom poslu, pored ostalih domaćih stručnjaka angažovan je profesor Todor Krestev Vasilev, ekspert ICOMOS. Kancelarija UNESCO u Veneciji i Ministarstvo inostranih poslova Italije obezbijedili su 70.000 eura za izradu plana, a Vlada Crne Gore oko 50 hiljada. Program Vlade na izradi Menadžment plana Cetinja kojim rukovodi Ministarstvo kluture sporta i medija, na kome je angažovano oko 30 ljudi, navodno je ozbiljno doveden u pitanje zbog lokacije polazne stanice iz Cetinja buduće žičare Kotor-Lovćen-Cetinje. Dva trenutno najznačajnija državna projekta za budući ekonomski razvoj Cetinja i svjetsku prezentaciju istorijskih vrijednosti crnogorske prijestonice našla su se neočekivano u međusobnoj nesaglasnosti, jer predložena rješenja iz jednog prijete da ugroze realizaciju onoga drugog.

ŽIČARU PROJEKTUJU AUSTRIJANCI: Projekat vijeka, kojim će se nakon skoro sto godina Cetinje uspinjačom povezati sa morem i Kotorom, stigao je u završnu fazu izrade projekata buduće trase žičare. Na međunarodnom tenderu izrada projekta Žičara dodijeljena je specijalizovnoj projektantskoj firmi FCP iz Austrije. Projektom Žičara obuhvaćen je i plan gradnje lifta između Kotora i kotorske tvrđave koja se izdiže iznad Boke do crkve Sv. Ivana. Tri preliminarne studije izvodljivosti za lift Kotor-kotorska tvrđava, trase žičare Kotor-Lovćen i Lovćen-Cetinje uradila je austrijska Agencija za razvoj, a finansirala Vlada Austrije, dok je troškove za konačnu Studiju izvodljivosti austrijska Vlada podijelila sa crnogorskom.
Poslovi na izgradnji nove uspinjače vode se iz kabineta predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.

MINISTARSTVO PROTIV: Sada kada je veliki dio posla obavljen, odabrana najpovoljnija trasa žičare sa svim polaznim stanicama u Kotoru i na Cetinju, na adresu Zavoda za zaštitu spomenika kulture na Cetinju početkom februara stigao je dopis ministra Branislava Mićunovića u kome se kaže da je izabrana lokacija polazne stanice uspinjače na Cetinju u neposrednoj blizini Ljetne pozornice – neprihvatljiva! „Razumijevanje i uvažavanje istorijskih, kulturnih i prirodnih vrijednosti Istorijskog jezgra Cetinja, zakonom zaštićenog nepokretnog spomenika kulture prve kategorije je preduslov za izradu i donošenje Menadžment plana kao i za njegovo sprovođenje”, navodi se u dopisu.

„Prof. Krestev, Koordinacioni tim i Radna grupa za utvrđivanje arhitektonsko-urbanističkih vrijednosti Cetinja zajednički su konstatovali da je izbrana lokacija neprihvatljiva sa stanovišta zaštite kulturne baštine i da bi izborom te lokacije bile izgubljene vrijednosti tog dijela Cetinja, a nadasve izgubljene šanse da se Istorijsko jezgro Cetinje u perspektivi stavi na Listu svjetske baštine UNESCO.” Ministar Mićunović sugeriše direktoru Zavoda Đorđiju Vušuroviću da u skladu sa ingerencijama Zavoda dostavi stav o planiranoj lokaciji za polaznu stanicu iz Cetinja. Vušuroviću se dalje nalaže da „ostvari neposrednu saradnju sa predstavnicima prijestonice Cetinje u cilju predlaganja nove adekvatne lokacije kojom neće biti ugrožene vrijednosti Istorijskog jezgra Cetinja.”

Milo-JankovicGRADONAČELNIK CETINJA ZA: Direktor Vušurović nije bio raspoložen da Monitoru izloži stav Zavoda o tom pitanju, već nas je uputio na druge aktere ove prepiske. Gradonačelnik Cetinja Milovan Janković bio je spremniji za saradnju: „Mislim da su u Ministarstvu kulture pogriješili i da je prof. Krestev dobio pogrešne informacije”.

„Ljetna pozornica sagrađena je 1954. i nikada nije bila istorijsko jezgro grada. U njenoj blizini nalazi se parking prostor, Turistička organizacija ima svoj Info pult. Bilo je predloga da polazna stanica bude na lokaciji Ševrlja od koje se odustalo zbog jakih vjetrova. Po našem mišljenju, u Ministarstvu će napraviti grešku ako ovu lokaciju izbace iz projekta Žičare”, tvrdi predsjednik prijestonice i dodaje da u upravi grada ostaju pri ovom projektu stajališta i daju puni doprinos projektu i planu države da se žičara izgradi! Janković iznosi i druge nedoumice koji opterećuju oba projekta. Prije svega problem privatnog vlasništva parcele između Cetinjskog manastira i Ljetne pozornice na kojoj je planirana polazna stanica. On kaže da je oko 800 kvadrata zemljišta u vlasništvu cetinjske Mitropolije, a oko 200 m2 vlasništvo je Opštine. „Ponudili smo Mitropoliji kompenzaciju, pa sam u više navrata tražio susret sa mitropolitom Amfilohijem s tim u vezi, ali bez uspjeha”, kaže Janković. Predstavnik Mitropolije Gojko Perović rekao nam je da će do susreta mitropolita Amfilohija i predsjednika Jankovića doći u toku ove sedmice i da će se pokušati da iznađu zadovoljavajuće rješenje za obje strane.

JEDINSTVENA U SVIJETU: U prijestonici imaju drugačije viđenje površine zahvata starog jezgra koje zavređuje zaštitu i koje će biti konzervirano i nedostupno za bilo kakve promjene i novu gradnju.

„Mi smo predložili da staro jezgro ostane do visine starog Oboda. Širiti staro jezgro grada bilo bi pogubno za razvoj Cetinja. Istina, iznad Oboda postoje zgrade italijanske ambasade i biblioteke, ali one će ostati sačuvane. Konzervisano šire gradsko jezgro predstavljalo bi problem i uzrokovalo stagnaciju Cetinja”,ocjenjuje predsjednik Janković.

Šef Nacionalnog tima za gradnju Žičare Aleksandar Bogdanović zastupa stav Opštine Cetinje, dodajući da su brojni eksperti ocijenili lokaciju pored Ljetne pozornice kao najbolju. „Očekujemo skori sastanak timova za izgradnju Žičare i Menadžment plana na kome ćemo nastojati da uklopimo i usaglasimo predloge ovih projekata kako se ne bi međusobno isključivali. Naći ćemo zajedničko rješenje koje će biti dobro za oba projekta koji su od velikog značaja za Crnu Goru”, napominje Bogdanović. U slučaju realizacije oba planska dokumenta i pozitivnog rješenja nominacije Cetinja za listu svjetske kulturne baštine, planirana Žičara biće jedinstvena u svijetu. Povezivaće na neobičan način dva grada sa liste UNESCO-a, Kotor i Cetinje, kulturno i istorijsko središte Crne Gore.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo