Povežite se sa nama

Izdvojeno

ILIJA BRANKO BURIĆ, PROFESOR, CRTAČ, SANJAR IZ ,,GENERACIJE DEVET”: Kod nas je kič pojeo umjetnost, a kriminal državu

Objavljeno prije

na

,,Crtanje se ne uči, crta se…” Kad to kaže Ilija Branko Burić, profesor Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju i vrsni crtač, koji je učio generacije mladih da je svaki pokušaj da se čovjek izrazi, kreativan čin – treba mu vjerovati

 

Naselje radnika Rudnika Boksita, Nikšić. Atelje donedavno redovnog profesora Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju i vrsnog crtača, Ilije Branka Burića. Tu su izloženi i njegovi počeci. Portret dječaka, jedan od radova sa kojima je primljen na Akademiju u Beogradu kasnih sedamdesetih, veliki broj crteža olovkom na papiru, nastalih u vrijeme, kad se kao apsolvirani slikar, ponovo vratio u ovaj atelje. Dug i plodan životni i stvaralački put.

Znatiželjno, pogled luta po crtežima na kojima su likovi čudnog izraza i pogleda, po virtuozno izvučnim linijama. Svuda su po zidovima, podovima, škatunima, ladicama, ormarima… Jednom je prijatelju rekao da nije imao vremena da razmišlja, jer bi mu zbog toga, ponestalo vremena za crtanje. ,,Desilo bi se nedopustivo zastranjivanje od one nužne i neizbježne, tijelom zavještane manije crteža i linije”.

U ovom čudesnom ambijentu je i sanduk prepun ostatataka potrošenih grafitnih olovaka. A, trošio ih je pet do šest dnevno. Za uspomenu je zadržana i plastična ,,tipla”, koja je navučena na olovku, pomagala kod ozlijeđenih i krvavih slikarovih dlanova. Čuva ovaj atelje, na komadiću papira, i zabilješku slikara i prijatelja Uroša Toškovića. ,,Bio sam, ali nisam nista poremetio…”. Novinski zapis u kojem je dekan FLU u Beogradu, Burića tada studenta treće godine, nazvao najzanimljivijim crtačem kojeg je Akademija imala. ,,Naravno, bilo je to prijatno čuti, ali bilo je i obavezujuće”, sjeća se danas Burić. Ovdje su i brojna pisma bivših studenata najdražem profesoru.

Ilija Branko Burić pripadao je onoj antologijskoj generaciji mladih crnogorskih umjetnika, među kojima su i Miki Radulović, Rajko Todorović, Dušan Jeknić, Žarko Bjelica, Dragomir Cile Vušović, Žarko Vojičić, Dragan Karadžić, Stanko Zečević… Većina iz grada pod Trebjesom. Njima, kojima je, među stotinama kandidata na prijemnom,  uspijevalo da se nađu među onih četrdesetak, koliko se, u to vrijeme, godišnje moglo upisati na Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu. Prvo zajedničko predstavljanje bila je kolektivna izložba, aprila 1979. u Beogradu. Od tada će ih, na prijedlog velikog slikara Radomira Reljića, nazivati Generacija devet. U veliki grad stigli su sa Nikšićke pedagoške akademije, iz škole profesora Nikole Gvozdenovića. Onog koji je, kaže nam Burić, ,,doprinosio stvaralačkoj, kreativnoj atmosferi i samopouzdanju koje je bilo neophodno”.

Svi su se vratili u Crnu Goru. Ostaće u sjećanju kao oni koji su unijeli  novu energiju u uspavanu nikšićku zbilju i Nikšiću dali status grada lidera umjetničke slikarske scene. Pokrenuli su Nikšićke likovne susrete, Septembarski likovni salon mladih Jugoslavije, Galeriju Forum

Vatra se razgorela. Toplo je, nad Nikšićem kiša ne prestaje, a Burić se sjeća tog doba. ,,Pod pokroviteljstvom Željezare Boris Kidrič i njenih čelnih ljudi Banja i Keća Bulajića, umjetnicima je dat prostor u centru grada, Galerija Forum. Danas je taj prostor u privatnim rukama. Sjećam se da smo tu, između ostalih, organizovali izložbu Nunciu de Stefanu, dobitniku Zlatnog lava za mlade na venecijanskom Bijenalu, neposredno po nagrađivanju, ali i da su u ovoj Galeriji izlagali i Ilija Šoškić i Ferdinard Kulmer… A i ljudi su rado, šetajući po korzou, svraćali da pogledaju izložbe”.

Živio je Nikšiću. Ovdje u blizini atelja u kojem razgovaramo, Milo Mijušković je vajao. U grad su dolazili najpoznatiji svjetski šahisti, bilo je ,,neke radosti” opisuje Burić poredeći vrijeme njegove mladosti i današnje.

,,Nešto se dešava i danas, ima nekih izložbi, ali imam utisak da sve to rade insitucije i da je sve namješteno. To me zabrinjava. Ali, nešto se promijenilo nije. I dalje je ovdje dosta talentovanih mladih ljudi. I oni  po ugledu na one naše velikane, Dada, Veličkovića, Miću Popovića… odu iz ove sredine. I kao što su nekad to činili Bulajići i danas ima ljudi, poput Dragomira Bečanovića, legende džudo sporta u nekadašnjoj Jugoslaviji, koji je obezbijedio galerijski prostor u svom objektu Trim i svesrdo se trudi da pomogne niksićkim slikarima”.

Otvoren je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju. Ilija Branko Burić, vrlo brzo postaće redovni profesor na predmetu crtanje. Omiljen. Učio je generacije mladih da se, ,,crtanje ne uči, nego da se crta…  da je svaki pokušaj da se čovjek izrazi, kreativan čin. I da na tom putu sami sebe korigujemo, ali i da gledamo sve što je stvoreno u likovnoj umjetnosti. Radost je bila, tvrdi, ako mu je uspijevalo da čita sa rada studenta i ako je mogao da pomogne. ,,Možda to izgleda izanđalo, ali to je istina. Suštinska, za ono što sam ja sa njima radio”.

On sam, crtao je stalno i uporno. Prestajao je, tek da zamijeni olovku. ,,Da vidim nekoga sada da tako radi rekao bih mu da nije normalan, a da je meni neko rekao tada da nisam normalan, ubio bih ga”.

Bilo je neizvodljivo naći model za portret, motiv koji je crtao na Akademiji i koji ga je jedino zanimao. Zamjenu za ljudski lik naći će   među životinjama na nikšićkim poljima na Kličevu.

,,Životinjska glava mi je pomagala da nađem lik. Sada kad gledam ove crteže izgleda mi da imaju više veze sa ljudskim likom, nego sa goveđom glavom. A koncentrisao sam se na goveđe glave. Razmišljao sam o izrazu na toj glavi, pa na oko, njušku… Rijetko se na tim crtežima vidi trup. Te životnjske glave su me opsijedale jer sam vjerovao da tu glavu pretačem u oblik koji bi imao veze sa ljudskim likom”, priča slikar.

Burić će zadržati u osnovi racionalni koncept obrađivanja jednog motiva. I ,,baciće” se na njega instinktivno, spontano, poput istočnjačkog majstora kaligrafije. Pred njegovim radovima, kao da stojimo pred djelom zen majstora, koji se ne boji greške, nego je čak iskorištava na kreativan način.

Od prije par godina nije za katedrom. Manje i crta. Vrijeme provodi okružen svojim radovima, pokušavajući da ih sortira i ,,sredi”. Poneko piće sa kolegama, Mikijem Radulovićem i Mišom Vemićem i poneka riječ neslaganja sa onim što nas posljednjih decenija – kruni.

,,Svjedočili smo godinama koje su proizvele i kič, korupciju i lupeštinu. Nigdje nisam vidio više kiča nego u Parizu, ali tamo kič nije, kao kod nas progutao umjetnost, a kriminal državu. U Parizu čovjek još vjeruje u zakon i pravosuđe i nema iskustvo korumpiranog pravosuđa kao sto je kod nas slučaj. Nas već trideset godina raspamećuju. Koliko god da se opireš, shvatiš da te sve to glođe, kao što voda kamen kruni“.

 

O Urošu

Uroš Tošković bio je nešto neuhvatljivo. Čovjek kojeg je bilo nemoguće definisati i zato je bio zanimljiv i tajanstven. Vazda je izmicao bilo kakvom klišeu ili definiciji. Bilo kojem racinalnom odnosu prema životu. Jednom mi je rekao: ,,Za mene, Buriću, sve je smiješno i groteskno”.

Upravo taj odnos prema životu realizovao je i u svom stvaralaštvu.To mu je bio životni credo, način života.

 

O Dadu

Dobio sam stipendiju i otišao u Pariz. Ali, brzo sam shvatio da tamo ne bih uspio da realizujem ono što sam ovdje uspio. Dado Đurić je imao sreće. Radio je u grafičkoj radionici gdje je slavni Žan Dibife dolazio da pravi otiske svojih radova. Dado se sjećao da se osjećao kao neko ko  hoće da proda svoju robu, jer je na zidove radionice okačio svoje radove. Dibifeu su se radovi svidjeli, našao je galeristu koji je bio zainteresovan za Dadove radove. Sve ostalo je istorija.

Ali, fascinantno mi je to što je Dado, pedeset godina kasnije, poželio da napusti sve što je tamo realizovao, i da bude sahranjen u Košćelama. Tamo gdje su sjećanja na djetinjstvo, tamo gdje je kao dječak dolazio, gdje se igrao… Govorio je. ,,Takav pejsaž samo je Bog mogao da ostvari, takvu ljepotu, a onda tu pored tebe leži crknut konj i trune”.

Sa tom slikom ponesenom iz djetinjstva Dado Đurić otišao je i u vječnost.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka

 

U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova.  Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.

U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.

Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je  vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.

Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a   su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.

Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži  “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući  se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.

Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo