Povežite se sa nama

Izdvojeno

ILIJA BRANKO BURIĆ, PROFESOR, CRTAČ, SANJAR IZ ,,GENERACIJE DEVET”: Kod nas je kič pojeo umjetnost, a kriminal državu

Objavljeno prije

na

,,Crtanje se ne uči, crta se…” Kad to kaže Ilija Branko Burić, profesor Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju i vrsni crtač, koji je učio generacije mladih da je svaki pokušaj da se čovjek izrazi, kreativan čin – treba mu vjerovati

 

Naselje radnika Rudnika Boksita, Nikšić. Atelje donedavno redovnog profesora Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju i vrsnog crtača, Ilije Branka Burića. Tu su izloženi i njegovi počeci. Portret dječaka, jedan od radova sa kojima je primljen na Akademiju u Beogradu kasnih sedamdesetih, veliki broj crteža olovkom na papiru, nastalih u vrijeme, kad se kao apsolvirani slikar, ponovo vratio u ovaj atelje. Dug i plodan životni i stvaralački put.

Znatiželjno, pogled luta po crtežima na kojima su likovi čudnog izraza i pogleda, po virtuozno izvučnim linijama. Svuda su po zidovima, podovima, škatunima, ladicama, ormarima… Jednom je prijatelju rekao da nije imao vremena da razmišlja, jer bi mu zbog toga, ponestalo vremena za crtanje. ,,Desilo bi se nedopustivo zastranjivanje od one nužne i neizbježne, tijelom zavještane manije crteža i linije”.

U ovom čudesnom ambijentu je i sanduk prepun ostatataka potrošenih grafitnih olovaka. A, trošio ih je pet do šest dnevno. Za uspomenu je zadržana i plastična ,,tipla”, koja je navučena na olovku, pomagala kod ozlijeđenih i krvavih slikarovih dlanova. Čuva ovaj atelje, na komadiću papira, i zabilješku slikara i prijatelja Uroša Toškovića. ,,Bio sam, ali nisam nista poremetio…”. Novinski zapis u kojem je dekan FLU u Beogradu, Burića tada studenta treće godine, nazvao najzanimljivijim crtačem kojeg je Akademija imala. ,,Naravno, bilo je to prijatno čuti, ali bilo je i obavezujuće”, sjeća se danas Burić. Ovdje su i brojna pisma bivših studenata najdražem profesoru.

Ilija Branko Burić pripadao je onoj antologijskoj generaciji mladih crnogorskih umjetnika, među kojima su i Miki Radulović, Rajko Todorović, Dušan Jeknić, Žarko Bjelica, Dragomir Cile Vušović, Žarko Vojičić, Dragan Karadžić, Stanko Zečević… Većina iz grada pod Trebjesom. Njima, kojima je, među stotinama kandidata na prijemnom,  uspijevalo da se nađu među onih četrdesetak, koliko se, u to vrijeme, godišnje moglo upisati na Fakultet likovnih umjetnosti u Beogradu. Prvo zajedničko predstavljanje bila je kolektivna izložba, aprila 1979. u Beogradu. Od tada će ih, na prijedlog velikog slikara Radomira Reljića, nazivati Generacija devet. U veliki grad stigli su sa Nikšićke pedagoške akademije, iz škole profesora Nikole Gvozdenovića. Onog koji je, kaže nam Burić, ,,doprinosio stvaralačkoj, kreativnoj atmosferi i samopouzdanju koje je bilo neophodno”.

Svi su se vratili u Crnu Goru. Ostaće u sjećanju kao oni koji su unijeli  novu energiju u uspavanu nikšićku zbilju i Nikšiću dali status grada lidera umjetničke slikarske scene. Pokrenuli su Nikšićke likovne susrete, Septembarski likovni salon mladih Jugoslavije, Galeriju Forum

Vatra se razgorela. Toplo je, nad Nikšićem kiša ne prestaje, a Burić se sjeća tog doba. ,,Pod pokroviteljstvom Željezare Boris Kidrič i njenih čelnih ljudi Banja i Keća Bulajića, umjetnicima je dat prostor u centru grada, Galerija Forum. Danas je taj prostor u privatnim rukama. Sjećam se da smo tu, između ostalih, organizovali izložbu Nunciu de Stefanu, dobitniku Zlatnog lava za mlade na venecijanskom Bijenalu, neposredno po nagrađivanju, ali i da su u ovoj Galeriji izlagali i Ilija Šoškić i Ferdinard Kulmer… A i ljudi su rado, šetajući po korzou, svraćali da pogledaju izložbe”.

Živio je Nikšiću. Ovdje u blizini atelja u kojem razgovaramo, Milo Mijušković je vajao. U grad su dolazili najpoznatiji svjetski šahisti, bilo je ,,neke radosti” opisuje Burić poredeći vrijeme njegove mladosti i današnje.

,,Nešto se dešava i danas, ima nekih izložbi, ali imam utisak da sve to rade insitucije i da je sve namješteno. To me zabrinjava. Ali, nešto se promijenilo nije. I dalje je ovdje dosta talentovanih mladih ljudi. I oni  po ugledu na one naše velikane, Dada, Veličkovića, Miću Popovića… odu iz ove sredine. I kao što su nekad to činili Bulajići i danas ima ljudi, poput Dragomira Bečanovića, legende džudo sporta u nekadašnjoj Jugoslaviji, koji je obezbijedio galerijski prostor u svom objektu Trim i svesrdo se trudi da pomogne niksićkim slikarima”.

Otvoren je Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju. Ilija Branko Burić, vrlo brzo postaće redovni profesor na predmetu crtanje. Omiljen. Učio je generacije mladih da se, ,,crtanje ne uči, nego da se crta…  da je svaki pokušaj da se čovjek izrazi, kreativan čin. I da na tom putu sami sebe korigujemo, ali i da gledamo sve što je stvoreno u likovnoj umjetnosti. Radost je bila, tvrdi, ako mu je uspijevalo da čita sa rada studenta i ako je mogao da pomogne. ,,Možda to izgleda izanđalo, ali to je istina. Suštinska, za ono što sam ja sa njima radio”.

On sam, crtao je stalno i uporno. Prestajao je, tek da zamijeni olovku. ,,Da vidim nekoga sada da tako radi rekao bih mu da nije normalan, a da je meni neko rekao tada da nisam normalan, ubio bih ga”.

Bilo je neizvodljivo naći model za portret, motiv koji je crtao na Akademiji i koji ga je jedino zanimao. Zamjenu za ljudski lik naći će   među životinjama na nikšićkim poljima na Kličevu.

,,Životinjska glava mi je pomagala da nađem lik. Sada kad gledam ove crteže izgleda mi da imaju više veze sa ljudskim likom, nego sa goveđom glavom. A koncentrisao sam se na goveđe glave. Razmišljao sam o izrazu na toj glavi, pa na oko, njušku… Rijetko se na tim crtežima vidi trup. Te životnjske glave su me opsijedale jer sam vjerovao da tu glavu pretačem u oblik koji bi imao veze sa ljudskim likom”, priča slikar.

Burić će zadržati u osnovi racionalni koncept obrađivanja jednog motiva. I ,,baciće” se na njega instinktivno, spontano, poput istočnjačkog majstora kaligrafije. Pred njegovim radovima, kao da stojimo pred djelom zen majstora, koji se ne boji greške, nego je čak iskorištava na kreativan način.

Od prije par godina nije za katedrom. Manje i crta. Vrijeme provodi okružen svojim radovima, pokušavajući da ih sortira i ,,sredi”. Poneko piće sa kolegama, Mikijem Radulovićem i Mišom Vemićem i poneka riječ neslaganja sa onim što nas posljednjih decenija – kruni.

,,Svjedočili smo godinama koje su proizvele i kič, korupciju i lupeštinu. Nigdje nisam vidio više kiča nego u Parizu, ali tamo kič nije, kao kod nas progutao umjetnost, a kriminal državu. U Parizu čovjek još vjeruje u zakon i pravosuđe i nema iskustvo korumpiranog pravosuđa kao sto je kod nas slučaj. Nas već trideset godina raspamećuju. Koliko god da se opireš, shvatiš da te sve to glođe, kao što voda kamen kruni“.

 

O Urošu

Uroš Tošković bio je nešto neuhvatljivo. Čovjek kojeg je bilo nemoguće definisati i zato je bio zanimljiv i tajanstven. Vazda je izmicao bilo kakvom klišeu ili definiciji. Bilo kojem racinalnom odnosu prema životu. Jednom mi je rekao: ,,Za mene, Buriću, sve je smiješno i groteskno”.

Upravo taj odnos prema životu realizovao je i u svom stvaralaštvu.To mu je bio životni credo, način života.

 

O Dadu

Dobio sam stipendiju i otišao u Pariz. Ali, brzo sam shvatio da tamo ne bih uspio da realizujem ono što sam ovdje uspio. Dado Đurić je imao sreće. Radio je u grafičkoj radionici gdje je slavni Žan Dibife dolazio da pravi otiske svojih radova. Dado se sjećao da se osjećao kao neko ko  hoće da proda svoju robu, jer je na zidove radionice okačio svoje radove. Dibifeu su se radovi svidjeli, našao je galeristu koji je bio zainteresovan za Dadove radove. Sve ostalo je istorija.

Ali, fascinantno mi je to što je Dado, pedeset godina kasnije, poželio da napusti sve što je tamo realizovao, i da bude sahranjen u Košćelama. Tamo gdje su sjećanja na djetinjstvo, tamo gdje je kao dječak dolazio, gdje se igrao… Govorio je. ,,Takav pejsaž samo je Bog mogao da ostvari, takvu ljepotu, a onda tu pored tebe leži crknut konj i trune”.

Sa tom slikom ponesenom iz djetinjstva Dado Đurić otišao je i u vječnost.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

RASPAD VLASTI: Pet modela raspleta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko je načina razrešenja političke krize. Nema idealnog. Kad se sve sabere – koncentraciona vlada, po ugledu na onu koju je nekada predlagao Pokret Odupri se je  model koji bi omogućio da se smanje tenzije, i obezbijedi širok konsenzus neophodan za organizovanje izbora. Taj predlog nije na stolu

 

Nakon Inicijative za smjenu Vlade, koju je prethodne sedmice parlamentu podnijela lista Crno na bijelo (Građanki pokret URA i CIVIS) i dio opozicije – SDP, SD Bošnjačka stranka, Albanska lista, Albanska partija i dio poslanika DPS-a, premijer Zdravko Krivokapić ocijenio je da je u Crnoj Gori na djelu – ,,državni udar”. Ne znaš da li govori Krivokapić ili Milo Đukanović. Montiranu aferu državni udar, gledali smo kao odgovor Demokratske partije socijalista na realnu mogućnost da 2016. godine, izgubi vlast.

Đukanovićev DPS ipak je to doživio u avgustu 2020, ali je stanje ostalo – isto. U pokušaju da očuva Vladu, Premijer Krivokapić, poput Đukanovića, uzvratio je udarom na ,,izdajnike”. One koji ne staju uz njega. Smijenio je Sergeja Sekulovića sa pozicije v.d. ministra pravde, a samim tim i iz članstva Sudskog savjeta. I postavio – sebe. Tako je Krivokapić sada premijer, ministar pravde, i član Sudskog savjeta iako nije pravnik. Potom je smijenio Borisa Marića, direktora Direktorata za pravosuđe, i Danila Mrdaka, direktora Direktorata za zaštitu životne sredine. Ministra  spoljnih poslova Đorđa Radulovića povukao je nazad kući iz diplomatske posjete Makedoniji, što su tamošnji mediji okarakterisali diplomatskim skandalom.

Premijer se odrekao i nasleđa mitropolita Amfilohija, čiji je amanet po sopstvenom priznanju, kao premijer izvršavao. Sada, kada njegovoj Vladi prijeti smjena, Krivokapićeva Vlada je, bez dijela, ministara, poslala Patrijarhiji u Beograd izmijenjeni  Temeljni ugovor sa SPC-om, na potpis. U novom dokumentu umanjuje se, između ostalog,  istorijska uloga Mitropolije crnogorsko-primorske, i izbacuje termin Pravoslavna crkva, koji se vezuje za pokojnog mitropolita Amfilohija, odnosno njegove navodne namjere da Mitropoliju crnogorsko- primorsku učini autonomnom od SPC-a. Novim dokumentom dodatno je minimalizirana uloga države u upravljanju crkvenom imovinom.

Krivokapić je stigao i na čelo liste Zajedno za budućnost, potom i  na čelo Vlade,  o čemu je i sam više puta svjedočio, zahvaljujući uticaju Mitroplije crnogorsko- primorske, odnosno mitropolita Amfilohija, na dio tadašnje opozicije, koja sada čini parlamentarnu većinu. Uticaj litija – protesta koje je uoči izbora mjesecima organizovala Mitropolija, na rezultat izbora u avgustu 2020, bio je presudan. Kao i snažno pozicioniranje te crkve u politički život Crne Gore nakon izbora. Bliskost Mitropoliji, odnosno SPC-u, postala je ulaznica u državne strukture i pozicije, a njena želja prioritet. Predstavnici SPC-a stigli su čak i u vodeće tijelo državnog univerziteta.

U jeku političke krize u Crnoj Gori i potpredsjednik Vlade i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, otputovao je u posjetu srpskom partrijarhu Porfiriju u Beograd. O detaljima i razlozima  posjete,  nema zvaničnih detalja. Ona je okarakterisana kao – privatna. Abazović je nedavno gostujući na RTCG-u, kazao da Krivokapić ne bi bio premijer, da on nije na to uticao u razgovoru pod Ostrogom sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Tako je samo dodatno potvrdio ono što se zna – da je Mitropolija imala direktan uticaj i na sastav Vlade.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo