Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE REPUBLIKE BIH (1992-1996), UČESNIK DEJTONSKIH MIROVNIH PREGOVORA: Ne može se razgovarati sa onima koji ruše državu

Objavljeno prije

na

Sankcije se sve više pominju. To otvoreno traže i neke države kao Njemačka i Velika Britanija. U EU jedan broj parlamentaraca otvoreno zagovara sankcije Dodiku

 

MONITOR: Nakon odluka NS Republike Srpske  o vraćanju nadležnosti u oblastima kao što su vojska, porezi i bezbjednost,  kakva je  Vaša procjena: Ima li Milorad Dodik i  SNSD dovoljno institucionalnog kapaciteta da to urade jer, bar zasad, opozicija ne želi u tome da učestvuje?

LAZOVIĆ: Politika i  potezi koje povlače vlasti RS-a podsjećaju na predratnu atmosferu iz devedesetih godina prošlog vijeka. Prije su to bili Radovan Karadžić i SDS, danas su to Milorad Dodik i SNSD.  I tada kao i danas radi se o napadu na teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Svjesno kršeći ustavnu i zakonsku proceduru koja jasno propisuje kako i na koji način entiteti mogu prenijeti odnosno vratiti prenesene nadležnosti – poslanička većina u Skupštini RS-a, pod Dodikovom dirigentskom palicom otpočela je proces urušavanja ustavno- pravnog poretka BiH.

Dodik i njegovi poslanici u Parlamentu BiH  u prethodnom periodu su  glasali za prenošenje nadležnosti sa RS-a na BiH,  a danas bi da jednostranom odlukom to vrate. To tako ne ide. Vraćanje nadležnosti može se uraditi po istoj proceduri kako su i prenesene.  Parlament BiH je jedino mjesto gdje se to može zakonski uraditi. Opozicija RS-a je svjesna da Skupština RS-a nije organ koji može donijeti konačne, na Ustavu i zakonu, meritorne odluke o vraćanju nadležnosti sa BiH na entitete. Zato je i bojkotirala glasanje jer su upozoravali da vraćanje nadležnosti na način kako to radi Dodikova većina nije ništa drugo nego opasna igra po RS sa nesagledivim posljedicama.

MONITOR: Visoki predstavnik Kristijan Šmit je u izvještaju koji zbog blokade Rusije nije mogao da predstavi u SB UN, pokazao veliku zabrinutost za mir i čak pretpostavio da bi Dodik mogao da odvoji RS i bez formalnog otcjepljenja. Njegova situacija djeluje nezavidno, posebno što  Srbija i Hrvatska sve više pokazuju „manire“ iz 90-ih prema BiH. Šta bi on mogao da učini?

LAZOVIĆ: Pozicija Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, zbog odsustva podrške Rusije i Kine u Savjetu bezbjednosti UN, problematizirana je od strane Milorada Dodika. Predstavnicima kancelarije Visokog predstavnika čak su zabranili prisustvo na sjednici Skupštine RS-a na kojoj su izvršili udar na ustavno- pravni poredak BiH. To je bilo javno negiranje OHR-a i Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma. Takvo otvoreno ponižavanje međunarodne zajednice ne mislim da će ostati bez adekvatnog odgovora. Posebno je na udaru Visoki predstavnik kojeg Dodik javno ponižava i vrijeđa.  Christian Schmidt na Dodikove primitivizme ne odgovara. Za sada šuti, a to ne znači da neće i reagovati. Visoki predstavnik dobio je i dobiva čvrstu podršku od svih drugih članica SB-i. Posebno od država,  članica Upravnog odbora za implementaciju mira u BiH. Visoki predstavnik je više puta javno ponovio da Bonska ovlaštenja  nisu zaključana i da će ih koristiti prema onima koji ugrožavaju mir i ruše Dejtonski mirovni sporazum. Njegov prethodnik Valentin Inzko je svoj dugogodišnji mandat uglavnom proveo izražavajući zabrinutost. Od Christiana  Schmidta se očekuje odlučniji pristup sa konkretnim mjerama u rješavanju problema sa kojima se suočava BiH.

MONITOR: Vlast u RS-u je najavila i mogućnost bojkota opštih izbora u oktobru 2022-e, pozivajući se na mogućnost da i hrvatska strana, posebno Dragan Čović, odluči to isto. Uz Čovića je i državni vrh Hrvatske koji rado ugošćuje Dodika. Može li se dogoditi da promjena Aneksa četiri – Ustava BiH Dejtonskog sporazuma, ode u pravcu stvaranja trećeg entiteta?

LAZOVIĆ: Tandem Dodik – Čović već dugo  BiH i njene građane drže kao  taoce svojih politika. Dodik bi da razvlasti državu praveći je praznom ljušturom, a Čović bi preko izmjena Izbornog zakona, da  dobije etničku izbornu jedinicu i osigura isključivo izbor člana predsjedništva BiH iz reda njegove partije HDZ-A. U toj udruženoj destrukciji imaju podršku u regionu. Iz Beograda prešutnu a iz Zagreba otvorenu. Posebno od strane  Zorana Milanovića predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, njihov problem nije samo otpor građanskih političkih stranaka u Parlamentu BiH već i poruke iz EU – da promjene Izbornog zakona moraju uvažiti odluke Suda za ljudska prava iz Strazbura kojima se daje pravo kandidiranja svim građanima  a ne samo predstavnicima konstitutivnih naroda. Brisanje etničkog prefiksa ispred imena kandidata za članove Predsjedništva BiH jedan je od zahtjeva SAD-a i EU.  To ujedno znači i izmjene Ustava BiH. Ukoliko se  postigne politički dogovor, onda BiH pravi iskorake prema građanskoj državi. Tada nastojanja Dragana Čovića i njegove partije za „legitimnim predstavljanjem“ koja u suštini vode stavljanju etničkih traka na ruke birača što u konačnici implicira stvaranju ,,trećeg entiteta” padaju u vodu. Najavljeni bojkot predstojećih izbora od strane tandema Dodik – Čović i pored svih problema sa kojima se suočavamo, ostaće ipak samo prijetnja.

MONITOR: Dodik je bio u odličnim odnosima sa više srpskih predsjednika, sada i sa Aleksandrom Vučićem koji je dvosmislen kada se radi o suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Postoje i pretpostavke da bi Vučić mogao trgovati sa svojom podrškom Dodiku.  Ipak, Dodikovo ponašanje se, do sada, dobro uklapalo u cjenkanje tokom pregovora Beograda i Prištine?

LAZOVIĆ: Nekad je Milorad Dodik  podanički trčao u Beograd predsjedniku Borisu Tadiću, nazivajući sadašnjeg predsjednika Vučića političkim pobačajem. Danas je više kod Vučića u Beogradu nego što je u Predsjedništvu BiH, gdje prima platu. Predsjednik Vučić je do sada vješto koristio Dodika i njegovu separatističku prijetnju pripajanja RS-a Srbiji, kako bi sebi olakšao razgovore u Briselu u vezi  sa Kosovom. Međutim, Dodikova rušilačka politika prema vlastitoj državi, koju je Vučić prešutno podržavao, vratila mu se kao bumerang. Premijer Kosova Albin Kurti javno je poručio da ne želi formiranjem Zajednice srpskih opština dobiti drugu Republiku Srpsku na Kosovu.  Također, Vučičeva ideja Otvorenog Balkana sa ovakvom rušilačkom politikom državnih institucija koju kontinuirano čini Dodik ne može dobiti podršku BiH.Vjerujem da  Vučić uviđa da je Dodik postao i njemu teret i da sa njim nešto mora uraditi . Ili ga zaustaviti ili politički eutanizirati.

MONITOR: Visoki predstavnik je nagovijestio i mogućnost finansijskog uslovljavanja prema RS-u, a administracija Džozefa Bajdena će, izgleda, širiti spisak nepoželjnih iz ovog dijela Evrope. Dodik tvrdi da „samo Milanović i Putin razumeju situaciju u BiH“. Kakva je, danas, uloga Rusije i koliko je kriza u BiH već poligon za odmjeravanje snaga svjetskih sila na periferiji Evrope?

LAZOVIĆ: Sankcije se sve više pominju. To otvoreno traže i neke države kao Njemačka i Velika Britanija. U EU jedan broj parlamentaraca otvoreno zagovara sankcije Dodiku. Da li će biti i donešene ostaje da se vidi. Neki smatraju da sankcije neće ništa riješiti, ali iskustvo pokazuje da su sankcije prema pojedincima bile izuzetno efikasne. Posebno u periodu kada je Visoki predstavnik bio Pedi Ešdaun. Dodik se ponaša samouvjereno. Računa da iza sebe ima Putina. Poziva se i na Zorana Milanovića koji je duboko zagazio  u nacionalističke vode. Nisam siguran da će mu oni pomoći ako se SAD i EU odluče da  uvedu sankcije. Očekujem od EU i SAD-a zajedničko djelovanje i agresivniji pristup.  Ako ne radi nas, onda zbog svojih interesa.  Rusija je zbog njihove višegodišnje pasivnosti ,,kupila” Dodika i koristi ga u obračunu sa EU i SAD-om. BiH jeste mala država ali  i danas, kao i mnogo puta kroz istoriju,  na njenoj koži  ostaju ožiljci sukobljavanja interesa velikih sila.

MONITOR: Na skorašnjem sastanku ministara spoljnih poslova zemalja članica NATO-a u Rigi, u raspravi o Zapadnom Balkanu – generalni sekretar, Jens Stoltenberg, je izjavio da postoji zabrinutost zbog mogućnosti ekskalacije situacije ovdje. Na RTS-u je  sve ovo sumirano:,,Svi su saglasni da rata neće biti“.Kakav rasplet je najizvjesniji?

LAZOVIĆ: Međunarodni predstavnici, do sada, uglavnom izražavaju zabrinutost. Toga smo se naslušali za dugog mandata Valentina Incka. Danas ponovo pozivaju na dijalog i šalju saopštenja u stilu: MIR, MIR NIKO NIJE KRIV. Pa ne može se razgovarati sa onima koji ruše državu. O čemu se sa njima treba razgovarati?  Te politike treba poraziti, a ne sa njima razgovarati. Rješenje vidim u tome da u  konačnici Putinov i Vučićev plan koji provodi Milorad Dodik, bude politički poražen.

 

Izjave međunarodnih predstavnika zbunjuju građane

MONITOR: Gabrijel Eskobar, izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan, prošlog mjeseca je rekao da Dodik nema namjeru da učini nešto radikalno, već da hoće da zaštiti svoj novac i moć. Zar to nije motiv za njega da nastavi da produbljuje krizu u BiH?

LAZOVIĆ: Posljednje izjave međunarodnih predstavnika više zbunjuju nego što ohrabruju zabrinute građane. Građani očekuju aktivniju i efikasniju ulogu međunarodne zajednice. Posebno to očekuju od SAD-a. Gabrijel Eskobar je u posljednjih mjesec dana tri puta boravio u Sarajevu ali bez vidljivih pomaka. Milorad Dodik ga srdačno i sa smiješkom, ležerno udarajući po ramenu, dočekuje u Predsjedništvu BiH. Nakon toga Dodik nastavlja da zateže konopac. Ne smatram da je Eskobar u pravu kada Dodikovo ponašanje tumači brigom da zaštiti svoj novac i moć.

Ono što bi Gabrijel Eskobar kao i zvaničnici EU trebali insistirati jeste da ne samo Dodikov novac i njegovo bogatstvo – nego i novac i enormna bogatsva i drugih političkih lidera i moćnika budu predmet istraživanja državnih organa. Tada bi se i politička kriza brže rješavala a građanima vratilo povjerenje u domaće institucije i međunarodnu zajednicu.

 

 Inertnost EU omogućila Rusiji da ojača prisustvo na Zapadnom Balkanu

MONITOR: Imate veliko iskustvo iz pregovora u vezi sa raspadom i ratovima 90-ih, sve do pregovora u Dejtonu gdje ste učestvovali kao predsjednik Skupštine BiH. Smatrate da je za rasplet ove krize neophodno da se ponovo umiješa neko sa strane. Više ste pominjali pomoć SAD-a nego EU?

LAZOVIĆ: U BiH je kriza permanentno stanje. Sa većim ili manjim intenzitetom ona traje sve vrijeme. Uloga međunarodne zajednice putem OHR-a predviđena je Mirovnim sporazumom. Civilni aspekti tog sporazuma su pod nadzorom Visokog predstavnika. Nakon pokušaja promjene Ustava BiH i pada Aprilskog paketa 2006 – a koji su zagovarale SAD, prostor BiH je prepušten EU.

Evropska unija se pokazala inertnom i nesposobnom, što je omogućilo Rusiji da ojača svoje političko prisustvo na Zapadnom Balkanu. Kad su shvatili da Rusija na Zapadnom Balkanu širi i jača svoje prisustvo, uspavana evropska  i američka diplomatija se probudila. Ohrabruju najave njihovog zajedničkog nastupa. Bez njihovog angažmana naša država ne može naprijed. Pomoć BiH je potrebna – prije svega SAD-a, jer mi se danas patimo sa njihovim neuspješnim projektom. Popraviti loše stvari Dejtonskog sporazuma je njihova obaveza.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo