Povežite se sa nama

INTERVJU

MIRO LAZOVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE REPUBLIKE BIH (1992-1996), UČESNIK DEJTONSKIH MIROVNIH PREGOVORA: Ne može se razgovarati sa onima koji ruše državu

Objavljeno prije

na

Sankcije se sve više pominju. To otvoreno traže i neke države kao Njemačka i Velika Britanija. U EU jedan broj parlamentaraca otvoreno zagovara sankcije Dodiku

 

MONITOR: Nakon odluka NS Republike Srpske  o vraćanju nadležnosti u oblastima kao što su vojska, porezi i bezbjednost,  kakva je  Vaša procjena: Ima li Milorad Dodik i  SNSD dovoljno institucionalnog kapaciteta da to urade jer, bar zasad, opozicija ne želi u tome da učestvuje?

LAZOVIĆ: Politika i  potezi koje povlače vlasti RS-a podsjećaju na predratnu atmosferu iz devedesetih godina prošlog vijeka. Prije su to bili Radovan Karadžić i SDS, danas su to Milorad Dodik i SNSD.  I tada kao i danas radi se o napadu na teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Svjesno kršeći ustavnu i zakonsku proceduru koja jasno propisuje kako i na koji način entiteti mogu prenijeti odnosno vratiti prenesene nadležnosti – poslanička većina u Skupštini RS-a, pod Dodikovom dirigentskom palicom otpočela je proces urušavanja ustavno- pravnog poretka BiH.

Dodik i njegovi poslanici u Parlamentu BiH  u prethodnom periodu su  glasali za prenošenje nadležnosti sa RS-a na BiH,  a danas bi da jednostranom odlukom to vrate. To tako ne ide. Vraćanje nadležnosti može se uraditi po istoj proceduri kako su i prenesene.  Parlament BiH je jedino mjesto gdje se to može zakonski uraditi. Opozicija RS-a je svjesna da Skupština RS-a nije organ koji može donijeti konačne, na Ustavu i zakonu, meritorne odluke o vraćanju nadležnosti sa BiH na entitete. Zato je i bojkotirala glasanje jer su upozoravali da vraćanje nadležnosti na način kako to radi Dodikova većina nije ništa drugo nego opasna igra po RS sa nesagledivim posljedicama.

MONITOR: Visoki predstavnik Kristijan Šmit je u izvještaju koji zbog blokade Rusije nije mogao da predstavi u SB UN, pokazao veliku zabrinutost za mir i čak pretpostavio da bi Dodik mogao da odvoji RS i bez formalnog otcjepljenja. Njegova situacija djeluje nezavidno, posebno što  Srbija i Hrvatska sve više pokazuju „manire“ iz 90-ih prema BiH. Šta bi on mogao da učini?

LAZOVIĆ: Pozicija Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, zbog odsustva podrške Rusije i Kine u Savjetu bezbjednosti UN, problematizirana je od strane Milorada Dodika. Predstavnicima kancelarije Visokog predstavnika čak su zabranili prisustvo na sjednici Skupštine RS-a na kojoj su izvršili udar na ustavno- pravni poredak BiH. To je bilo javno negiranje OHR-a i Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma. Takvo otvoreno ponižavanje međunarodne zajednice ne mislim da će ostati bez adekvatnog odgovora. Posebno je na udaru Visoki predstavnik kojeg Dodik javno ponižava i vrijeđa.  Christian Schmidt na Dodikove primitivizme ne odgovara. Za sada šuti, a to ne znači da neće i reagovati. Visoki predstavnik dobio je i dobiva čvrstu podršku od svih drugih članica SB-i. Posebno od država,  članica Upravnog odbora za implementaciju mira u BiH. Visoki predstavnik je više puta javno ponovio da Bonska ovlaštenja  nisu zaključana i da će ih koristiti prema onima koji ugrožavaju mir i ruše Dejtonski mirovni sporazum. Njegov prethodnik Valentin Inzko je svoj dugogodišnji mandat uglavnom proveo izražavajući zabrinutost. Od Christiana  Schmidta se očekuje odlučniji pristup sa konkretnim mjerama u rješavanju problema sa kojima se suočava BiH.

MONITOR: Vlast u RS-u je najavila i mogućnost bojkota opštih izbora u oktobru 2022-e, pozivajući se na mogućnost da i hrvatska strana, posebno Dragan Čović, odluči to isto. Uz Čovića je i državni vrh Hrvatske koji rado ugošćuje Dodika. Može li se dogoditi da promjena Aneksa četiri – Ustava BiH Dejtonskog sporazuma, ode u pravcu stvaranja trećeg entiteta?

LAZOVIĆ: Tandem Dodik – Čović već dugo  BiH i njene građane drže kao  taoce svojih politika. Dodik bi da razvlasti državu praveći je praznom ljušturom, a Čović bi preko izmjena Izbornog zakona, da  dobije etničku izbornu jedinicu i osigura isključivo izbor člana predsjedništva BiH iz reda njegove partije HDZ-A. U toj udruženoj destrukciji imaju podršku u regionu. Iz Beograda prešutnu a iz Zagreba otvorenu. Posebno od strane  Zorana Milanovića predsjednika Republike Hrvatske. Međutim, njihov problem nije samo otpor građanskih političkih stranaka u Parlamentu BiH već i poruke iz EU – da promjene Izbornog zakona moraju uvažiti odluke Suda za ljudska prava iz Strazbura kojima se daje pravo kandidiranja svim građanima  a ne samo predstavnicima konstitutivnih naroda. Brisanje etničkog prefiksa ispred imena kandidata za članove Predsjedništva BiH jedan je od zahtjeva SAD-a i EU.  To ujedno znači i izmjene Ustava BiH. Ukoliko se  postigne politički dogovor, onda BiH pravi iskorake prema građanskoj državi. Tada nastojanja Dragana Čovića i njegove partije za „legitimnim predstavljanjem“ koja u suštini vode stavljanju etničkih traka na ruke birača što u konačnici implicira stvaranju ,,trećeg entiteta” padaju u vodu. Najavljeni bojkot predstojećih izbora od strane tandema Dodik – Čović i pored svih problema sa kojima se suočavamo, ostaće ipak samo prijetnja.

MONITOR: Dodik je bio u odličnim odnosima sa više srpskih predsjednika, sada i sa Aleksandrom Vučićem koji je dvosmislen kada se radi o suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Postoje i pretpostavke da bi Vučić mogao trgovati sa svojom podrškom Dodiku.  Ipak, Dodikovo ponašanje se, do sada, dobro uklapalo u cjenkanje tokom pregovora Beograda i Prištine?

LAZOVIĆ: Nekad je Milorad Dodik  podanički trčao u Beograd predsjedniku Borisu Tadiću, nazivajući sadašnjeg predsjednika Vučića političkim pobačajem. Danas je više kod Vučića u Beogradu nego što je u Predsjedništvu BiH, gdje prima platu. Predsjednik Vučić je do sada vješto koristio Dodika i njegovu separatističku prijetnju pripajanja RS-a Srbiji, kako bi sebi olakšao razgovore u Briselu u vezi  sa Kosovom. Međutim, Dodikova rušilačka politika prema vlastitoj državi, koju je Vučić prešutno podržavao, vratila mu se kao bumerang. Premijer Kosova Albin Kurti javno je poručio da ne želi formiranjem Zajednice srpskih opština dobiti drugu Republiku Srpsku na Kosovu.  Također, Vučičeva ideja Otvorenog Balkana sa ovakvom rušilačkom politikom državnih institucija koju kontinuirano čini Dodik ne može dobiti podršku BiH.Vjerujem da  Vučić uviđa da je Dodik postao i njemu teret i da sa njim nešto mora uraditi . Ili ga zaustaviti ili politički eutanizirati.

MONITOR: Visoki predstavnik je nagovijestio i mogućnost finansijskog uslovljavanja prema RS-u, a administracija Džozefa Bajdena će, izgleda, širiti spisak nepoželjnih iz ovog dijela Evrope. Dodik tvrdi da „samo Milanović i Putin razumeju situaciju u BiH“. Kakva je, danas, uloga Rusije i koliko je kriza u BiH već poligon za odmjeravanje snaga svjetskih sila na periferiji Evrope?

LAZOVIĆ: Sankcije se sve više pominju. To otvoreno traže i neke države kao Njemačka i Velika Britanija. U EU jedan broj parlamentaraca otvoreno zagovara sankcije Dodiku. Da li će biti i donešene ostaje da se vidi. Neki smatraju da sankcije neće ništa riješiti, ali iskustvo pokazuje da su sankcije prema pojedincima bile izuzetno efikasne. Posebno u periodu kada je Visoki predstavnik bio Pedi Ešdaun. Dodik se ponaša samouvjereno. Računa da iza sebe ima Putina. Poziva se i na Zorana Milanovića koji je duboko zagazio  u nacionalističke vode. Nisam siguran da će mu oni pomoći ako se SAD i EU odluče da  uvedu sankcije. Očekujem od EU i SAD-a zajedničko djelovanje i agresivniji pristup.  Ako ne radi nas, onda zbog svojih interesa.  Rusija je zbog njihove višegodišnje pasivnosti ,,kupila” Dodika i koristi ga u obračunu sa EU i SAD-om. BiH jeste mala država ali  i danas, kao i mnogo puta kroz istoriju,  na njenoj koži  ostaju ožiljci sukobljavanja interesa velikih sila.

MONITOR: Na skorašnjem sastanku ministara spoljnih poslova zemalja članica NATO-a u Rigi, u raspravi o Zapadnom Balkanu – generalni sekretar, Jens Stoltenberg, je izjavio da postoji zabrinutost zbog mogućnosti ekskalacije situacije ovdje. Na RTS-u je  sve ovo sumirano:,,Svi su saglasni da rata neće biti“.Kakav rasplet je najizvjesniji?

LAZOVIĆ: Međunarodni predstavnici, do sada, uglavnom izražavaju zabrinutost. Toga smo se naslušali za dugog mandata Valentina Incka. Danas ponovo pozivaju na dijalog i šalju saopštenja u stilu: MIR, MIR NIKO NIJE KRIV. Pa ne može se razgovarati sa onima koji ruše državu. O čemu se sa njima treba razgovarati?  Te politike treba poraziti, a ne sa njima razgovarati. Rješenje vidim u tome da u  konačnici Putinov i Vučićev plan koji provodi Milorad Dodik, bude politički poražen.

 

Izjave međunarodnih predstavnika zbunjuju građane

MONITOR: Gabrijel Eskobar, izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan, prošlog mjeseca je rekao da Dodik nema namjeru da učini nešto radikalno, već da hoće da zaštiti svoj novac i moć. Zar to nije motiv za njega da nastavi da produbljuje krizu u BiH?

LAZOVIĆ: Posljednje izjave međunarodnih predstavnika više zbunjuju nego što ohrabruju zabrinute građane. Građani očekuju aktivniju i efikasniju ulogu međunarodne zajednice. Posebno to očekuju od SAD-a. Gabrijel Eskobar je u posljednjih mjesec dana tri puta boravio u Sarajevu ali bez vidljivih pomaka. Milorad Dodik ga srdačno i sa smiješkom, ležerno udarajući po ramenu, dočekuje u Predsjedništvu BiH. Nakon toga Dodik nastavlja da zateže konopac. Ne smatram da je Eskobar u pravu kada Dodikovo ponašanje tumači brigom da zaštiti svoj novac i moć.

Ono što bi Gabrijel Eskobar kao i zvaničnici EU trebali insistirati jeste da ne samo Dodikov novac i njegovo bogatstvo – nego i novac i enormna bogatsva i drugih političkih lidera i moćnika budu predmet istraživanja državnih organa. Tada bi se i politička kriza brže rješavala a građanima vratilo povjerenje u domaće institucije i međunarodnu zajednicu.

 

 Inertnost EU omogućila Rusiji da ojača prisustvo na Zapadnom Balkanu

MONITOR: Imate veliko iskustvo iz pregovora u vezi sa raspadom i ratovima 90-ih, sve do pregovora u Dejtonu gdje ste učestvovali kao predsjednik Skupštine BiH. Smatrate da je za rasplet ove krize neophodno da se ponovo umiješa neko sa strane. Više ste pominjali pomoć SAD-a nego EU?

LAZOVIĆ: U BiH je kriza permanentno stanje. Sa većim ili manjim intenzitetom ona traje sve vrijeme. Uloga međunarodne zajednice putem OHR-a predviđena je Mirovnim sporazumom. Civilni aspekti tog sporazuma su pod nadzorom Visokog predstavnika. Nakon pokušaja promjene Ustava BiH i pada Aprilskog paketa 2006 – a koji su zagovarale SAD, prostor BiH je prepušten EU.

Evropska unija se pokazala inertnom i nesposobnom, što je omogućilo Rusiji da ojača svoje političko prisustvo na Zapadnom Balkanu. Kad su shvatili da Rusija na Zapadnom Balkanu širi i jača svoje prisustvo, uspavana evropska  i američka diplomatija se probudila. Ohrabruju najave njihovog zajedničkog nastupa. Bez njihovog angažmana naša država ne može naprijed. Pomoć BiH je potrebna – prije svega SAD-a, jer mi se danas patimo sa njihovim neuspješnim projektom. Popraviti loše stvari Dejtonskog sporazuma je njihova obaveza.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo