Povežite se sa nama

Izdvojeno

INSTITUT SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVICE U PRAKSI SPECIJALNOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA: Nagodbama do simboličnih kazni

Objavljeno prije

na

Iz zaključenih sporazuma uočava se da SDT ima blagonaklon odnos prema onima koji se, suočeni sa krivičnim gonjenjem, odluče da se sve završi bez suđenja, uz dogovorene kazne manje od zakonskog minimuma

 

Podgoričanka Ljiljana Dragićević priznala je, u prostorijama Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u septembru 2020. godine, da je bila dio kriminalne organizacije koju je formirao odbjegli biznismen Duško Knežević. Sa specijalnom tužiteljkom Sanjom Jovićević sklopila je sporazum o priznanju krivice kojim je za članstvo u kriminalnoj organizaciji osuđena na tri mjeseca zatvora, mada je za to krivično djelo propisana kazna od jedne do osam godina.

I za produženo krivično djelo pranje novca putem pomaganja osuđena je na tri mjeseca, iako je propisana kazna od jedne do deset godina, a za krivično djelo utaja poreza i doprinosa putem pomaganja takođe na tri mjeseca zatvora (propisana kazna od jedne do osam godina). Dogovoreno je da joj, uz novčanu kaznu, bude izrečena jedinstvena kazna od šest mjeseci kućnog zatvora, koja je  bila manja od minimalne za svako od tri krivična djela za koja je osuđena.

Ovo je jedan od 120 dostupnih sporazuma o priznanju krivice sklopljenih između SDT-a i učinilaca najtežih krivičnih djela. Međutim, analizirajući kazne dogovorene sporazumima, stiče se utisak da su u pitanju trivijalna djela, a ne ona iz nadležnosti SDT-a, poput stvaranja kriminalne organizacije, krijumčarenja ljudi i opojnih droga, pranje novca, zloupotrebe službenog položaja.

Sporazumi o priznanju krivice koji su dostupni javnosti ne odstupaju u pogledu blage kaznene politike. Ona se, uz blage zatvorske kazne, pa čak i uslovne osude, najčešće svodi na novčanu kaznu, oduzimanje nelegalno stečene imovinske koristi i uplatu novca u humanitarne svrhe.

Tako je turski državljanin Ejup Guler u maju 2021. godine sklopio sporazum o priznanju krivice sa SDT-om za dva krivična djela, stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi. Iako je za pripadnika kriminalne organizacije zaprijećena kazna od jedne do osam godina, specijalna tužiteljka Sanja Jovićević se dogovorila sa okrivljenim da bude osuđen na šest mjeseci. Guler je i za krivično djelo krijumčarenje ljudi dogovorio kaznu od devet mjeseci, mada je zaprijećena kazna od jedne do deset godina. Konačno, osuđen je na jedinstvenu kaznu od godinu i dva mjeseca zatvora. Sa identičnim kaznama ispod zakonskog minimuma prošao je i njegov saučesnik Jildiz Ramadan.

Treći član grupe, turski državljanin K.P. koji je kako se navodi u zaključenom sporazumu „navodno neosuđivan“, osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora. I njemu je, dogovorom sa tužiteljkom Jovićević, izrečena kazna ispod zakonskog minimuma.

Jednako blagonaklon odnos SDT je imalo i prema domaćim šefovima kriminalnih organizacija. Tako je specijalna tužiteljka Mira Samardžić u februaru 2021. godine sklopila sporazum sa Ljubomirom Đedovićem da, kao  šef kriminalne organizacije, bude osuđen na kaznu od tri godine (zaprijećeno tri do 15 godina zatvora), dok je za krijumčarenje ljudi osuđen na šest mjeseci, iako je zaprijećena kazna od jedne do deset godina. Tako je na kraju osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine i dva mjeseca, uz novčanu kaznu.

Od pet objavljenih sporazuma o priznanju krivice u 2021. godini, SDT je u četiri slučaja sa okrivljenima dogovorilo kazne manje od minimalnih, dok je u jednom slučaju dogovorena kazna bila na granici zakonskog minimuma. Zakon tu mogućnost predviđa izuzetno, kada postoje „naročito olakšavajuće okolnosti“. Iako se radilo o krivičnim djelima koja nose najveću opasnost za društvenu zajednicu, tužilaštvo je po pravilu utvrđivalo ‘naročito olakšavajuće okolnosti’ i dogovaralo sa okrivljenima blage kazne, koje je potom Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici aminovalo.

Sličnu praksu Specijalno tužilaštvo imalo je i prethodnih godina. Nezvanično, iz SDT-a kažu da se prilikom određivanja visine kazne u sporazumima o priznanju krivice „ravnaju“ sa postojećom sudskom praksom u Crnoj Gori, odnosno, sa kaznama koje se izriču nakon suđenja.

U 2020. godini SDT je, uz kazne ispod zakonskog minimuma, dogovaralo i kazne kućnog zatvora. Tako je  Đ.N. za članstvo u kriminalnoj organizaciji koja je krijumčarila veće količine marihuane iz Albanije u Njemačku sklopio sporazum po kojem je osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, a kaznu će izdržavati kod sestre u Tuzima.

U Specijalnom tužilaštvu pored glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića postupa i 12 specijalnih tužilaca, ali i jedan tužilac iz Vrhovnog državnog tužilaštva koji je upućen na rad u SDT. Međutim, iz dostupnih sporazuma vidi se da su se sa okrivljenima uglavnom dogovarali jedni te isti tužioci (Mira Samardžić, Sanja Jovićević, Stojanka Radović, Saša Čađenović i Lidija Vukčević), a sami sporazumi, bez uvida u zapisnike, ne otkrivaju mnogo detalja, pošto se u većini ne navodi čak ni da li je lice sa kojim se zaključuje sporazum neosuđivano ili ima kriminalni dosije.

Iz godine u godinu povećava se broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Za prvih šest mjeseci 2021. godine specijalni tužioci zaključili su 47 sporazuma o priznanju krivice, dok su u 2020. zaključili 81 sporazum. U 2019. godini zaključeno je 40, u 2018. godini 43, u 2017. godini 32 sporazuma, u 2016. godini 28, a u 2015. godini četiri sporazuma.

SDT u svojim godišnjim i polugodišnjim izvještajima obrazlaže zaključene sporazume (koliko ih je zaključeno sa fizičkim a koliko sa pravnim licima, za koja krivična djela, koliko iznose novčane kazne, koliko treba da se uplati na ime protivpravno stečene imovinske koristi, koliko je dogovoreno da se uplati u humanitarne svrhe, koliki su troškovi postupka koje okrivljeni mora da plati). Jedino se ne navodi koliko iznose „dogovorene“ zatvorske kazne.

Indikativno je da upravo u slučajevima za koje zakonom nije dozvoljeno sklapanje sporazuma o priznanju krivice, a to su terorizam i ratni zločini, Specijalno tužilaštvo ima ograničen učinak, na šta je ukazano i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku (u pogledu istraga za ratne zločine).

Evropski partneri ne gledaju sa naklonošću ni na sporazume o priznanju krivice, na način kako se primjenjuju u crnogorskoj praksi. U posljednjem izvještaju navodi se da je potrebno nametnuti efikasne sankcije protiv korupcije i „da se preduzmu konkretne mjere kako bi se sporazumi o priznanju krivice koristili samo u izuzetnim slučajevima, u cilju poboljšanja transparentnosti i kredibiliteta odgovora pravosuđa na korupciju, putem politike odvraćanja kriminalaca od izvršenja krivičnih djela i dosljednog sankcionisanja“.

Do sličnog zaključka došle su domaće i inostrane sudije koje su uradile Analizu kaznene politike za najteža krivična djela, koju je u oktobru 2021. godine objavio Vrhovni sud Crne Gore.

Analizirane su pravosnažne presude koje je Viši sud u Podgorici donio u 2017,  2018, i u prvoj polovini 2019. godine. Tako je za organizovani kriminal Viši sud donio 29 presuda protiv 61 okrivljenog, od kojih je 58,3 odsto riješeno na osnovu sporazuma o priznanju krivice, između okrivljenih i SDT-a. Analiza pokazuje da je u tom periodu za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, sporazumima  „dogovarana“ i presuđivana kazna u rasponu od tri mjeseca do dvije godine.

„Generalno, zapaženo je da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, jer je utvrdio da postoje naročito olakšavajuće okolnosti i shodno tome ocijenio da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Samo u odnosu na šest okrivljenih lica, sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne“, navodi se u Analizi.

Primjena instituta ublažavanja kazne, uz utvrđivanje navedenih naročito olakšavajućih okolnosti, koje su najčešće izražene u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dovela je, zaključuju sudije krivičari sa višedecenijskim iskustvom, „do pojave trenda blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma“.

Primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena je u većini slučajeva (58,36 odsto), zbog krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala. „Analiza predmeta je ukazala na to da su svi predmeti (izuzev jednog) zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije u sticaju sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga riješeni presudom na osnovu sporazuma o priznanju krivice“.

Zato upozoravaju da zakonska mogućnost primjene sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala može stvoriti privid kod učinilaca ovih krivičnih djela i utisak kod opšte javnosti da su to „lakši oblici kriminaliteta, zbog čega se može postaviti pitanje ostvarivanja generalne i specijalne prevencije organizovanog kriminala“.

Isti slučaj je i sa krivičnim djelima zloupotreba službenog položaja gdje je, u razmatranom periodu,  sporazumima u tri slučaja ugovorena uslovna osuda.

U svim sporazumima o priznanju krivice koje su sklopili okrivljeni iz tzv. budvanske grupe Svetozara Marovića, zaključene su kazne ispod zakonskog minimuma. Petorica funkcionera/službenika koja su priznala zloupotrebu službenog položaja, za koje je zaprijećena kazna od dvije do dvanaest godina zatvora, nagodili su se da odleže od šest mjeseci do godinu i po dana zatvora. U svim slučajevima postupajuća tužiteljka je bila Lidija Vukčević, koja je u međuvremenu napredovala i izabrana za tužiteljku u Vrhovnom državnom tužilaštvu.

Organizator ove kriminalne grupe Svetozar Marović nagodio se da za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja „odleži“ dvije godine u zatvoru, što je minimalna zatvorska kazna za ovo krivično djelo, i da plati novčanu kaznu od 50 hiljada eura. Sporazum je sa njim sklopio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Identičnu kaznenu politiku SDT je imalo tokom 2015, 2016 i 2017. godine. U svim analiziranim sporazumima dogovorene su kazne zatvora ispod zakonskog minimuma. Primjera radi, za utaju poreza i doprinosa, za šta je zaprijećena kazna od jedne do osam godina, dogovorena je kazna od tri mjeseca, dok je u slučajevima trgovine narkoticima, za šta je zaprijećena kazna od dvije do deset godina, ugovarana kazna od sedam mjeseci do godine i po dana zatvora.

Danilo AJKOVIĆ
Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative

Komentari

HORIZONTI

SDT OTVARA STARE SLUČAJEVE RATNIH ZLOČINA: Dolaze li na red nedodirljivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom ovog mjeseca  SDT je  po naredbi Glavnog specijalnog tužioca  Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokazima iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi

 

 

Još u oktobru prošle godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je najavilo da će u idućih par godina preispitati ranije (neslavno) okončane predmete ratnih zločina na crnogorskoj teritoriji. Prije toga je usvojena Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. sa Akcionim planom od dvije godine koju je inicirao Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković prije ravno godinu dana. SDT je inicirao promjenu Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) kako bi se mogli koristiti dokazi prikupljeni od međunarodnog suda u Hagu u slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori – što je Skupština i usvojila.

Početkom ovog mjeseca je i zvanično objavljeno da je SDT, po naredbi Glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića ponovo formirao krivične predmete u slučaju ratnih zločina u logoru Morinj, Bukovici, Kaluđerskom lazu i deportacijama bosanskih izbjeglica. Novović je naredio i analizu postojećih dokumenata i informacija koje se mogu uporediti sa novim dokaza iz Rezidualnog mehanizma u Hagu. Za nove predmete su formirani i specijalni istražni timovi u skladu sa Zakonom, navodi SDT.

Za ratne zločine počinjene tokom ratova 90-tih, Crna Gora je pravosnažno osudila svega 11 osoba, manje od trećine optuženih. To je bilans od 26 godina od kada se počelo sa procesuiranjem ovih teških krivičnih djela. Procesi za tri ključna zločina koji su se desili na našoj teritoriji, Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz doživjeli su fijasko. Svi optuženi pravosnažno su oslobođeni i po zakonu im se ne može ponovo suditi za isti zločin. Niko od tužilačke postave nije snosio posljedice za loš rad. Naprotiv, neki od njih su napredovali u službi.

Od petorice osuđenih u slučaju Klapuh, samo jedan je poslat u zatvor. U predmetu Morinj pravosnažno su osuđene samo četiri osobe najnižeg ranga – stražari i kuvar. Mučenja u vojnoj bazi u Kumboru nisu ni taknuta. Crnogorsko tužilaštvo se nije bavilo komandnom odgovornošću niti ko je otvarao vrata običnom građanstvu da dolazi u logore i po svom nahođenju tuče “ustaše” kako su označavani svi zarobljeni Hrvati, civili i vojnici.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVAK ĐOKOVIĆ NA SVETOM STEFANU: Novi zakupac ili pregovarač

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste namjera da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd. Đoković je zainteresovan da kupi 20 odsto akcija kompanije Adriatic Properties, koju kao šef Odbora direktora vodi grčki biznismen Petros Statis

 

 

Teniski as Novak Đoković boravio je proteklog vikenda u Crnoj Gori neočekivanim povodom. Došao je u svojstvu globalnog ambasadora poznate singapurske hotelske kompanije Aman Resorts, kako bi posredovao između Vlade i zakupca elitnih hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža i pomogao da se četvorogodišnji spor oko zatvorenih hotela riješi.

Najavljen je optimističkim naslovima u domaćim i regionalnim medijima kako će imenom i uticajem pokušati da riješi spor između zakupca, budvanske kompanije Adriatic Properties i Vlade Crne Gore i da skine katance sa kapija ekskluzivnog grada hotela Sveti Stefan, koji prepušten zubu vremena stoji zaključan četiri turističke sezone.

U kratkom razgovoru za Vijesti, Đoković je pojasnio da je to glavni razlog njegovog dolaska i razgovora sa premijerom Milojkom Spajićem. Kazao je da su za sada obavljeni „incijalni razgovori“ kako bi dobio potrebne informacije, te da se nada da će neko rješenje vrlo brzo biti na horizontu.

„Dobio sam na neki način zaduženje i molbu od svojih partnera, Amana, čiji sam ambasador na globalnom nivou, da pokušam da na našem jeziku dođemo do rješenja prihvatljivog za obje strane. Nijesam ni na čijoj strani ovdje, zapravo sam samo neko ko pokušava da radi za opšti interes Crne Gore i neko ko želi da ostane Aman, jer bi mi bilo žao da se to ne razriješi i da Aman ne bude više u Crnoj Gori – rekao je Đoković.

Novak Đoković je počasni građanin Budve od 2018. godine, a odluku su jednoglasno donijeli odbornici pozicije i opozicije u lokalnom parlamentu.

Malo je vjerovatno da je u  slučaju Sveti Stefan Đoković samo promoter Amana ili prevodilac njihovih zahtjeva u pregovorima sa Vladom. Kako Monitor nezvanično saznaje, osnovni razlog Đokovićevog dolaska jeste spremnost da uđe u vlasničku strukturu kompanije Adriatic properties, koja vodi zakup najpoznatijih crnogorskih hotela u ime i za račun kompanije Aidwey Investment Ltd.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo