Povežite se sa nama

Izdvojeno

INSTITUT SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVICE U PRAKSI SPECIJALNOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA: Nagodbama do simboličnih kazni

Objavljeno prije

na

Iz zaključenih sporazuma uočava se da SDT ima blagonaklon odnos prema onima koji se, suočeni sa krivičnim gonjenjem, odluče da se sve završi bez suđenja, uz dogovorene kazne manje od zakonskog minimuma

 

Podgoričanka Ljiljana Dragićević priznala je, u prostorijama Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u septembru 2020. godine, da je bila dio kriminalne organizacije koju je formirao odbjegli biznismen Duško Knežević. Sa specijalnom tužiteljkom Sanjom Jovićević sklopila je sporazum o priznanju krivice kojim je za članstvo u kriminalnoj organizaciji osuđena na tri mjeseca zatvora, mada je za to krivično djelo propisana kazna od jedne do osam godina.

I za produženo krivično djelo pranje novca putem pomaganja osuđena je na tri mjeseca, iako je propisana kazna od jedne do deset godina, a za krivično djelo utaja poreza i doprinosa putem pomaganja takođe na tri mjeseca zatvora (propisana kazna od jedne do osam godina). Dogovoreno je da joj, uz novčanu kaznu, bude izrečena jedinstvena kazna od šest mjeseci kućnog zatvora, koja je  bila manja od minimalne za svako od tri krivična djela za koja je osuđena.

Ovo je jedan od 120 dostupnih sporazuma o priznanju krivice sklopljenih između SDT-a i učinilaca najtežih krivičnih djela. Međutim, analizirajući kazne dogovorene sporazumima, stiče se utisak da su u pitanju trivijalna djela, a ne ona iz nadležnosti SDT-a, poput stvaranja kriminalne organizacije, krijumčarenja ljudi i opojnih droga, pranje novca, zloupotrebe službenog položaja.

Sporazumi o priznanju krivice koji su dostupni javnosti ne odstupaju u pogledu blage kaznene politike. Ona se, uz blage zatvorske kazne, pa čak i uslovne osude, najčešće svodi na novčanu kaznu, oduzimanje nelegalno stečene imovinske koristi i uplatu novca u humanitarne svrhe.

Tako je turski državljanin Ejup Guler u maju 2021. godine sklopio sporazum o priznanju krivice sa SDT-om za dva krivična djela, stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi. Iako je za pripadnika kriminalne organizacije zaprijećena kazna od jedne do osam godina, specijalna tužiteljka Sanja Jovićević se dogovorila sa okrivljenim da bude osuđen na šest mjeseci. Guler je i za krivično djelo krijumčarenje ljudi dogovorio kaznu od devet mjeseci, mada je zaprijećena kazna od jedne do deset godina. Konačno, osuđen je na jedinstvenu kaznu od godinu i dva mjeseca zatvora. Sa identičnim kaznama ispod zakonskog minimuma prošao je i njegov saučesnik Jildiz Ramadan.

Treći član grupe, turski državljanin K.P. koji je kako se navodi u zaključenom sporazumu „navodno neosuđivan“, osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora. I njemu je, dogovorom sa tužiteljkom Jovićević, izrečena kazna ispod zakonskog minimuma.

Jednako blagonaklon odnos SDT je imalo i prema domaćim šefovima kriminalnih organizacija. Tako je specijalna tužiteljka Mira Samardžić u februaru 2021. godine sklopila sporazum sa Ljubomirom Đedovićem da, kao  šef kriminalne organizacije, bude osuđen na kaznu od tri godine (zaprijećeno tri do 15 godina zatvora), dok je za krijumčarenje ljudi osuđen na šest mjeseci, iako je zaprijećena kazna od jedne do deset godina. Tako je na kraju osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine i dva mjeseca, uz novčanu kaznu.

Od pet objavljenih sporazuma o priznanju krivice u 2021. godini, SDT je u četiri slučaja sa okrivljenima dogovorilo kazne manje od minimalnih, dok je u jednom slučaju dogovorena kazna bila na granici zakonskog minimuma. Zakon tu mogućnost predviđa izuzetno, kada postoje „naročito olakšavajuće okolnosti“. Iako se radilo o krivičnim djelima koja nose najveću opasnost za društvenu zajednicu, tužilaštvo je po pravilu utvrđivalo ‘naročito olakšavajuće okolnosti’ i dogovaralo sa okrivljenima blage kazne, koje je potom Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici aminovalo.

Sličnu praksu Specijalno tužilaštvo imalo je i prethodnih godina. Nezvanično, iz SDT-a kažu da se prilikom određivanja visine kazne u sporazumima o priznanju krivice „ravnaju“ sa postojećom sudskom praksom u Crnoj Gori, odnosno, sa kaznama koje se izriču nakon suđenja.

U 2020. godini SDT je, uz kazne ispod zakonskog minimuma, dogovaralo i kazne kućnog zatvora. Tako je  Đ.N. za članstvo u kriminalnoj organizaciji koja je krijumčarila veće količine marihuane iz Albanije u Njemačku sklopio sporazum po kojem je osuđen na šest mjeseci kućnog zatvora, a kaznu će izdržavati kod sestre u Tuzima.

U Specijalnom tužilaštvu pored glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića postupa i 12 specijalnih tužilaca, ali i jedan tužilac iz Vrhovnog državnog tužilaštva koji je upućen na rad u SDT. Međutim, iz dostupnih sporazuma vidi se da su se sa okrivljenima uglavnom dogovarali jedni te isti tužioci (Mira Samardžić, Sanja Jovićević, Stojanka Radović, Saša Čađenović i Lidija Vukčević), a sami sporazumi, bez uvida u zapisnike, ne otkrivaju mnogo detalja, pošto se u većini ne navodi čak ni da li je lice sa kojim se zaključuje sporazum neosuđivano ili ima kriminalni dosije.

Iz godine u godinu povećava se broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Za prvih šest mjeseci 2021. godine specijalni tužioci zaključili su 47 sporazuma o priznanju krivice, dok su u 2020. zaključili 81 sporazum. U 2019. godini zaključeno je 40, u 2018. godini 43, u 2017. godini 32 sporazuma, u 2016. godini 28, a u 2015. godini četiri sporazuma.

SDT u svojim godišnjim i polugodišnjim izvještajima obrazlaže zaključene sporazume (koliko ih je zaključeno sa fizičkim a koliko sa pravnim licima, za koja krivična djela, koliko iznose novčane kazne, koliko treba da se uplati na ime protivpravno stečene imovinske koristi, koliko je dogovoreno da se uplati u humanitarne svrhe, koliki su troškovi postupka koje okrivljeni mora da plati). Jedino se ne navodi koliko iznose „dogovorene“ zatvorske kazne.

Indikativno je da upravo u slučajevima za koje zakonom nije dozvoljeno sklapanje sporazuma o priznanju krivice, a to su terorizam i ratni zločini, Specijalno tužilaštvo ima ograničen učinak, na šta je ukazano i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku (u pogledu istraga za ratne zločine).

Evropski partneri ne gledaju sa naklonošću ni na sporazume o priznanju krivice, na način kako se primjenjuju u crnogorskoj praksi. U posljednjem izvještaju navodi se da je potrebno nametnuti efikasne sankcije protiv korupcije i „da se preduzmu konkretne mjere kako bi se sporazumi o priznanju krivice koristili samo u izuzetnim slučajevima, u cilju poboljšanja transparentnosti i kredibiliteta odgovora pravosuđa na korupciju, putem politike odvraćanja kriminalaca od izvršenja krivičnih djela i dosljednog sankcionisanja“.

Do sličnog zaključka došle su domaće i inostrane sudije koje su uradile Analizu kaznene politike za najteža krivična djela, koju je u oktobru 2021. godine objavio Vrhovni sud Crne Gore.

Analizirane su pravosnažne presude koje je Viši sud u Podgorici donio u 2017,  2018, i u prvoj polovini 2019. godine. Tako je za organizovani kriminal Viši sud donio 29 presuda protiv 61 okrivljenog, od kojih je 58,3 odsto riješeno na osnovu sporazuma o priznanju krivice, između okrivljenih i SDT-a. Analiza pokazuje da je u tom periodu za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, sporazumima  „dogovarana“ i presuđivana kazna u rasponu od tri mjeseca do dvije godine.

„Generalno, zapaženo je da je sud u 90 odsto slučajeva izricao kazne ispod granice propisane zakonom, jer je utvrdio da postoje naročito olakšavajuće okolnosti i shodno tome ocijenio da se i ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Samo u odnosu na šest okrivljenih lica, sud nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne“, navodi se u Analizi.

Primjena instituta ublažavanja kazne, uz utvrđivanje navedenih naročito olakšavajućih okolnosti, koje su najčešće izražene u presudama na osnovu sporazuma o priznanju krivice, dovela je, zaključuju sudije krivičari sa višedecenijskim iskustvom, „do pojave trenda blage kaznene politike za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala, koju karakteriše izricanje kazni ispod propisanog zakonskog minimuma“.

Primjena sporazuma o priznanju krivice zastupljena je u većini slučajeva (58,36 odsto), zbog krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala. „Analiza predmeta je ukazala na to da su svi predmeti (izuzev jednog) zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije u sticaju sa krivičnim djelom neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga riješeni presudom na osnovu sporazuma o priznanju krivice“.

Zato upozoravaju da zakonska mogućnost primjene sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala može stvoriti privid kod učinilaca ovih krivičnih djela i utisak kod opšte javnosti da su to „lakši oblici kriminaliteta, zbog čega se može postaviti pitanje ostvarivanja generalne i specijalne prevencije organizovanog kriminala“.

Isti slučaj je i sa krivičnim djelima zloupotreba službenog položaja gdje je, u razmatranom periodu,  sporazumima u tri slučaja ugovorena uslovna osuda.

U svim sporazumima o priznanju krivice koje su sklopili okrivljeni iz tzv. budvanske grupe Svetozara Marovića, zaključene su kazne ispod zakonskog minimuma. Petorica funkcionera/službenika koja su priznala zloupotrebu službenog položaja, za koje je zaprijećena kazna od dvije do dvanaest godina zatvora, nagodili su se da odleže od šest mjeseci do godinu i po dana zatvora. U svim slučajevima postupajuća tužiteljka je bila Lidija Vukčević, koja je u međuvremenu napredovala i izabrana za tužiteljku u Vrhovnom državnom tužilaštvu.

Organizator ove kriminalne grupe Svetozar Marović nagodio se da za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja „odleži“ dvije godine u zatvoru, što je minimalna zatvorska kazna za ovo krivično djelo, i da plati novčanu kaznu od 50 hiljada eura. Sporazum je sa njim sklopio glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Identičnu kaznenu politiku SDT je imalo tokom 2015, 2016 i 2017. godine. U svim analiziranim sporazumima dogovorene su kazne zatvora ispod zakonskog minimuma. Primjera radi, za utaju poreza i doprinosa, za šta je zaprijećena kazna od jedne do osam godina, dogovorena je kazna od tri mjeseca, dok je u slučajevima trgovine narkoticima, za šta je zaprijećena kazna od dvije do deset godina, ugovarana kazna od sedam mjeseci do godine i po dana zatvora.

Danilo AJKOVIĆ
Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative

Komentari

FOKUS

RASPAD VLASTI: Pet modela raspleta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko je načina razrešenja političke krize. Nema idealnog. Kad se sve sabere – koncentraciona vlada, po ugledu na onu koju je nekada predlagao Pokret Odupri se je  model koji bi omogućio da se smanje tenzije, i obezbijedi širok konsenzus neophodan za organizovanje izbora. Taj predlog nije na stolu

 

Nakon Inicijative za smjenu Vlade, koju je prethodne sedmice parlamentu podnijela lista Crno na bijelo (Građanki pokret URA i CIVIS) i dio opozicije – SDP, SD Bošnjačka stranka, Albanska lista, Albanska partija i dio poslanika DPS-a, premijer Zdravko Krivokapić ocijenio je da je u Crnoj Gori na djelu – ,,državni udar”. Ne znaš da li govori Krivokapić ili Milo Đukanović. Montiranu aferu državni udar, gledali smo kao odgovor Demokratske partije socijalista na realnu mogućnost da 2016. godine, izgubi vlast.

Đukanovićev DPS ipak je to doživio u avgustu 2020, ali je stanje ostalo – isto. U pokušaju da očuva Vladu, Premijer Krivokapić, poput Đukanovića, uzvratio je udarom na ,,izdajnike”. One koji ne staju uz njega. Smijenio je Sergeja Sekulovića sa pozicije v.d. ministra pravde, a samim tim i iz članstva Sudskog savjeta. I postavio – sebe. Tako je Krivokapić sada premijer, ministar pravde, i član Sudskog savjeta iako nije pravnik. Potom je smijenio Borisa Marića, direktora Direktorata za pravosuđe, i Danila Mrdaka, direktora Direktorata za zaštitu životne sredine. Ministra  spoljnih poslova Đorđa Radulovića povukao je nazad kući iz diplomatske posjete Makedoniji, što su tamošnji mediji okarakterisali diplomatskim skandalom.

Premijer se odrekao i nasleđa mitropolita Amfilohija, čiji je amanet po sopstvenom priznanju, kao premijer izvršavao. Sada, kada njegovoj Vladi prijeti smjena, Krivokapićeva Vlada je, bez dijela, ministara, poslala Patrijarhiji u Beograd izmijenjeni  Temeljni ugovor sa SPC-om, na potpis. U novom dokumentu umanjuje se, između ostalog,  istorijska uloga Mitropolije crnogorsko-primorske, i izbacuje termin Pravoslavna crkva, koji se vezuje za pokojnog mitropolita Amfilohija, odnosno njegove navodne namjere da Mitropoliju crnogorsko- primorsku učini autonomnom od SPC-a. Novim dokumentom dodatno je minimalizirana uloga države u upravljanju crkvenom imovinom.

Krivokapić je stigao i na čelo liste Zajedno za budućnost, potom i  na čelo Vlade,  o čemu je i sam više puta svjedočio, zahvaljujući uticaju Mitroplije crnogorsko- primorske, odnosno mitropolita Amfilohija, na dio tadašnje opozicije, koja sada čini parlamentarnu većinu. Uticaj litija – protesta koje je uoči izbora mjesecima organizovala Mitropolija, na rezultat izbora u avgustu 2020, bio je presudan. Kao i snažno pozicioniranje te crkve u politički život Crne Gore nakon izbora. Bliskost Mitropoliji, odnosno SPC-u, postala je ulaznica u državne strukture i pozicije, a njena želja prioritet. Predstavnici SPC-a stigli su čak i u vodeće tijelo državnog univerziteta.

U jeku političke krize u Crnoj Gori i potpredsjednik Vlade i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović, otputovao je u posjetu srpskom partrijarhu Porfiriju u Beograd. O detaljima i razlozima  posjete,  nema zvaničnih detalja. Ona je okarakterisana kao – privatna. Abazović je nedavno gostujući na RTCG-u, kazao da Krivokapić ne bi bio premijer, da on nije na to uticao u razgovoru pod Ostrogom sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem. Tako je samo dodatno potvrdio ono što se zna – da je Mitropolija imala direktan uticaj i na sastav Vlade.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo