Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, DIREKTOR UPRAVE ZA IGRE NA SREĆU: Grbović me napada jer radim po zakonu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Već neko vrijeme u fokusu ste javnosti kao neko ko uspijeva da zadrži autonomiju Uprave za igre na sreću od pritisaka velikih monopolista. Posljednja vijest je da upravo zbog toga vaše mjesto pokušavaju da zauzmu kadrovi bliski Lutriji Crne Gore. Da li je tako?
VUKČEVIĆ: Smatram da ne bi bilo profesionalno da komentarišem postupak izbora direktora Uprave, jer u njemu učestvujem. Ali, dozvolite da naglasim da mi ovaj intervju predstavlja veliko zadovoljstvo jer Monitor smatram jednom od najvećih institucija crnogorskog novinarstva.

MONITOR: To je rijetko, posebno kod predstavnika izvršne vlasti.
VUKČEVIĆ: Razlog za to može biti u karakteru i vaspitanju. Ili možda to što nijesam član niti jedne partije ni interesne grupe.

MONITOR: Zašto ste na meti Lutrije?
VUKČEVIĆ: Napadi na mene motivisani su činjenicom da su odluke koje sam donosio bile rukovođene isključivo zakonskim normama i interesima budžeta Crne Gore, što se često nije podudaralo sa zahtjevima Save Grbovića, vlasnika Lutrije.

Za donošenje svih odluka reperi su mi zakoni i savjest. Svaka negativna reakcija na takvo moje djelovanje me mnogo ne opterećuje.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas vršen pritisak od strane predstavnika Vlade i Lutrije da potpišete ugovor o koncesiji za Grbovićev kazino u hotelu Crna Gora – Hilton po njegovoj mjeri. Da li je tako?
VUKĆEVIĆ: Kada se prihvatite nekog odgovornog posla kao što je rukovođenje Upravom za igre na sreću, nemoguće je da se prije ili kasnije ne nađete u situaciji koja nosi određeni pritisak.

Taj sastanak nije mogao izvršiti bilo kakav pritisak na mene. Ono što je najvažnije je da je rezultirao potpisivanjem ugovora koji je u skladu sa zakonom i javnim interesom.

MONITOR: Zašto ste odbili da potpišete prvobitnu verziju?
VUKČEVIĆ: Shodno Odluci Vlade Crne Gore broj 08-1769, iz 17. jula 2014. godine, mirovanje prava i obaveza za ovaj kazino teče počev od 28. aprila 2014. godine. Koncesionar je zahtijevao da u ugovoru stoji da ovaj rok počinje da teče od 1. avgusta 2013. godine. Pošto je na osnovu Zakona o koncesijama Vlada isključivo nadležna da određuje rok mirovanja, jedini rok koji može sadržati ugovor je 17. jul 2014. godine. Dakle, odluka Vlade određuje šta će da sadrži ugovor, a ne volja ugovornih strana. Sve ostalo je suprotno zakonu.

Kao što sam već rekao, najvažnije je da je predlog ugovora izmijenjen. Kako je na potpisivanju istog gospodin Grbović primijetio, izbacio sam iz prvobitne verzije 23 stvari. Ako je nezadovoljan odlukom koncesionar može da pokrene postupak njenog preispitivanja, što je Grbović i učinio.

MONITOR: Odbili ste i da Lutriji produžite ugovor za lutrijske igre na sreću. Zašto?
VUKČEVIĆ: Zato što ta mogućnost ne postoji na osnovu važećih propisa, Zakona o koncesijama i Zakona o igrama na sreću, koji jasno propisuju da koncesija za lutrijske i kazinske igre na sreću, zajedno sa produženjem, može biti dodijeljena najduže 15 godina. Stav 3 člana 8 Zakona o koncesijama kaže da se „rok trajanja koncesije može produžiti nakon isteka prvobitno ugovorenog roka i to najduže za polovinu roka koji je propisan ugovorom o koncesiji”. Zakon o igrama na sreću, kao leks specialis, preciznije razrađuje te norme i propisuje da se koncesija dodjeljuje za period „do 10 godina”, a da se produženje može odobriti na period „do 5 godina”. Dakle, kao što sam i rekao – najduže 15 godina. Pošto je Lutrija već iskoristila mogućnost produženja od pet godina, dodatna produženja nisu moguća.

Da preciziram, ovu odluku donosi Vlada, dok Uprava pravi njen predlog. Predlog Uprave je bio, i ostaje, da se odbije zahtjev Lutrije da joj se produži ugovor, jer je javni konkurs jedini način da neko privredno društvo stekne novu koncesiju za lutrijske igre na sreću.

MONITOR: Lutrija ima monopol na ove vrste igara na sreću. Šta je to donijelo državi?
VUKČEVIĆ: Sumnjam da ćete naći osobu koja ovaj aranžman može okarakterisati kao dobar. Činjenica da prihodi od koncesije od lutrijskih igara na sreću čine svega 1,49 odsto ukupnih prihoda od igara na sreću u 2015. godini, dok je u drugim državama ovaj prihod dominantan ili jedan od najvećih, govori dovoljno.

Pored toga uništen je kult lutrijskih igara koji postoji u srednjoj klasi svih država u kojima postoji ova vrsta igara na sreću. Sjetite se čuvenih izvlačenja Lota u udarnim TV terminima vikendom. Praktično svaki građanin Crne Gore je znao ko je ,,loto djevojka”. Međutim, danas smo suočeni sa poražavajućim ciframa da ukupna uplata po kolu za sve četiri vrste Lotoa koje priređuje Lutrija iznosi svega od 5.000 do 7.000 eura.

MONITOR: Zašto je to tako?
VUKČEVIĆ: Problem leži i u raskoraku između očekivanih i postignutih rezultata privrednih društava kojima upravlja gospodin Grbović. Lutrija Crne Gore i Džek pot su kompanije sa ogromnim potencijalom koji nije iskorišćen ni 20 odsto po mojoj procjeni. Ali kako da onaj ko upravlja tim preduzećima kaže da je sam kriv za to.

U 21. vijeku mudri vlasnici velikog kapitala drže pod kontrolom svoj ego, i prepuštaju upravljanje profesionalnom menadžmentu, ne petljajući se u svaku, pa i najmanju, poslovnu odluku. Međutim, u Crnoj Gori ovakva praksa još uvijek nije potpuno prihvaćena. Na ovaj način se u poslovanje uvodi doza iracionalnog i subjektivnog. Takvo razmišljanje je pogubno za biznis te indirektno i za sveukupan ekonomski razvoj Crne Gore.

MONITOR: Da li, po Vama, politiku igara na sreću vodi Vlada ili kompanije koje se time bave, poput Lutrije? Krajem prošle godine objelodanjen je i interni dokument Vlade iz koga se vidi da je ministar finansija Radoje Žugić zadužio Grbovića da sam, po svojoj volji, uobliči i predloži rješenja novog zakona o igrama na sreću.
VUKČEVIĆ: V.d. direktora sam nekih osam mjeseci i za ovo vrijeme mi se čini, da politiku u ovoj oblasti ne vodi niko. Jednostavno se ništa ne dešava.

Primjer za to je uvođenje on-line nadzora priređivača. Još u oktobru u pisanoj formi smo obavijestili Ministarstvo finansija da su stvoreni tehnički preduslovi za otpočinjanje priključenja priređivača. Završen je i tender na kom je odabrana kompanija koja će u sljedećih godinu dana izvršiti ovaj posao. Od tada sve zavisi od Ministarstva finansija koje treba da donese program i izmijeni pravilnike. Održan je jedan sastanak prije Nove godine, a nakon toga muk.

MONITOR: Zašto još nema novog zakona o igrama na sreću?
VUKČEVIĆ: Očigledno je da je Ministarstvo finansija nemoćno da izradi taj propis. Svaki put kada je pokušano donošenje značajnijih izmjena postojećih odredbi ovog propisa nailazilo se na ogromne probleme. Pomenuću samo 2012. godinu kada je Predlog izmjena i dopuna ovog propisa prošao svu proceduru, pa čak i Ustavni odbor parlamenta, ali je povučen iz procedure poslije sjednice Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.

Pošto je na osnovu programa Vlade za 2015. godinu, novi Zakon o igrama na sreću trebao da bude donesen u zadnjem kvartalu, 1. oktobra sam obavijestio nadležni organ – Ministarstvo finansija da stavljam sve kapacitete Uprave za igre na sreću na raspolaganje, međutim, nisam imao povratnih informacija. Takođe, agenda Vlade za 2016. godinu uopšte ne sadrži donošenje ovog propisa.

MONITOR: U Analizi fiskalnog tretmana igara na sreću koji ste objavili prošle godine registrovali ste više problema koje treba riješiti kad su u pitanju lutrijske igre. Šta je ključni problem?
VUKČEVIĆ: Lutrijske igre na sreću nijesu dovoljno fiskalno opterećene u poređenju sa drugim igrama na sreću. Ova činjenica ima dodatnu težinu pošto je u pitanju monopol, a kod drugih igara na sreću koncesionari se susreću sa veoma jakom konkurencijom.

Dalje, priređivač lutrijskih igara na sreću nema propisan iznos osnovnog kapitala, kao ni obavezu posjedovanja garancije, kao kod drugih igara na sreću. Takođe, nema obavezu priključenja na on-line nadzor, niti postoji podzakonski akt kojim se propisuju tehnički uslovi za obavljanje ove djelatnosti.

MONITOR: Pokrenuli ste istragu i raskid ugovora sa kompanijom E-gambling Montenegro zbog sumnji u nelegalno priređivanje igara na sreću preko interneta. Jedan od osnivača ove kompanije je Milovan Maksimović, brat od ujaka premijera Mila Đukanovića. Šta je sa tim postupkom?
VUKČEVIĆ: Prekinut je jer je koncesionar poslije niza odlaganja tražio moje izuzeće zbog navodne pristrasnosti. Pošto sam kao starješina organa vodio ovaj postupak, o mom izuzeću odlučuje ministar finansija. Iščekujem njegovu odluku po ovom pitanju.

MONITOR: Da li odugovlačenjem postupka E-gambling Montenegro možda želi da sačeka Vašu eventualnu smjenu sa mjesta direktora Uprave?
VUKČEVIĆ: Niti znam, niti me interesuju njihovi razlozi, ali primjećujem da mnogi žele da me što prije ,,isprate” iz Uprave za igre na sreću.

MONITOR: Da li se slažete sa stavom Ministarstva finansija da je zakonito da ta kompanija dobije preko dvadeset internet stranica za jednu fiksnu koncesionu naknadu?
VUKČEVIĆ: Stav da je zakonito da neki koncesionar dobije više od jedne internet stranice, a zauzvrat plati samo jednu fiksnu koncesionu naknadu smatram pogrešnim. Ovaj ugovor je suprotan, kako Ustavu, tako i Zakonu o igrama na sreću.

Jedno od najvažnijih ustavnih načela je načelo jednakosti pred zakonom, odnosno načelo zabrane diskriminacije. Činjenica da jedan koncesionar dobije mogućnost da priređuje igre na sreću na više od dvadeset internet stranica, dok ostali dobiju samo jednu, a plaćaju isti iznos koncesione naknade, je kršenje ovog ustavnog načela. Sa druge strane, ako nešto nije regulisano propisom i postoji pravna praznina, zna se kako se ona popunjava – analogijom i sistemskim tumačenjem zakona. Zakon o igrama na sreću kaže: jedna kladionica – jedna fiksna koncesiona naknada, jedan automat – jedna fiksna koncesiona naknada, jedan kazino – jedna fiksna koncesiona naknada. Dakle, jedna internet stranica – jedna fiksna koncesiona naknada. Sve ostalo je suprotno zakonu.

Ako nešto nije eksplicitno suprotno slovu zakona ne znači da je i dozvoljeno, što je na genijalan način zapisao Valtazar Bogišić: ,,I što nije zabranjeno, može da ne bude pošteno”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo