Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, DIREKTOR UPRAVE ZA IGRE NA SREĆU: Grbović me napada jer radim po zakonu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Već neko vrijeme u fokusu ste javnosti kao neko ko uspijeva da zadrži autonomiju Uprave za igre na sreću od pritisaka velikih monopolista. Posljednja vijest je da upravo zbog toga vaše mjesto pokušavaju da zauzmu kadrovi bliski Lutriji Crne Gore. Da li je tako?
VUKČEVIĆ: Smatram da ne bi bilo profesionalno da komentarišem postupak izbora direktora Uprave, jer u njemu učestvujem. Ali, dozvolite da naglasim da mi ovaj intervju predstavlja veliko zadovoljstvo jer Monitor smatram jednom od najvećih institucija crnogorskog novinarstva.

MONITOR: To je rijetko, posebno kod predstavnika izvršne vlasti.
VUKČEVIĆ: Razlog za to može biti u karakteru i vaspitanju. Ili možda to što nijesam član niti jedne partije ni interesne grupe.

MONITOR: Zašto ste na meti Lutrije?
VUKČEVIĆ: Napadi na mene motivisani su činjenicom da su odluke koje sam donosio bile rukovođene isključivo zakonskim normama i interesima budžeta Crne Gore, što se često nije podudaralo sa zahtjevima Save Grbovića, vlasnika Lutrije.

Za donošenje svih odluka reperi su mi zakoni i savjest. Svaka negativna reakcija na takvo moje djelovanje me mnogo ne opterećuje.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas vršen pritisak od strane predstavnika Vlade i Lutrije da potpišete ugovor o koncesiji za Grbovićev kazino u hotelu Crna Gora – Hilton po njegovoj mjeri. Da li je tako?
VUKĆEVIĆ: Kada se prihvatite nekog odgovornog posla kao što je rukovođenje Upravom za igre na sreću, nemoguće je da se prije ili kasnije ne nađete u situaciji koja nosi određeni pritisak.

Taj sastanak nije mogao izvršiti bilo kakav pritisak na mene. Ono što je najvažnije je da je rezultirao potpisivanjem ugovora koji je u skladu sa zakonom i javnim interesom.

MONITOR: Zašto ste odbili da potpišete prvobitnu verziju?
VUKČEVIĆ: Shodno Odluci Vlade Crne Gore broj 08-1769, iz 17. jula 2014. godine, mirovanje prava i obaveza za ovaj kazino teče počev od 28. aprila 2014. godine. Koncesionar je zahtijevao da u ugovoru stoji da ovaj rok počinje da teče od 1. avgusta 2013. godine. Pošto je na osnovu Zakona o koncesijama Vlada isključivo nadležna da određuje rok mirovanja, jedini rok koji može sadržati ugovor je 17. jul 2014. godine. Dakle, odluka Vlade određuje šta će da sadrži ugovor, a ne volja ugovornih strana. Sve ostalo je suprotno zakonu.

Kao što sam već rekao, najvažnije je da je predlog ugovora izmijenjen. Kako je na potpisivanju istog gospodin Grbović primijetio, izbacio sam iz prvobitne verzije 23 stvari. Ako je nezadovoljan odlukom koncesionar može da pokrene postupak njenog preispitivanja, što je Grbović i učinio.

MONITOR: Odbili ste i da Lutriji produžite ugovor za lutrijske igre na sreću. Zašto?
VUKČEVIĆ: Zato što ta mogućnost ne postoji na osnovu važećih propisa, Zakona o koncesijama i Zakona o igrama na sreću, koji jasno propisuju da koncesija za lutrijske i kazinske igre na sreću, zajedno sa produženjem, može biti dodijeljena najduže 15 godina. Stav 3 člana 8 Zakona o koncesijama kaže da se „rok trajanja koncesije može produžiti nakon isteka prvobitno ugovorenog roka i to najduže za polovinu roka koji je propisan ugovorom o koncesiji”. Zakon o igrama na sreću, kao leks specialis, preciznije razrađuje te norme i propisuje da se koncesija dodjeljuje za period „do 10 godina”, a da se produženje može odobriti na period „do 5 godina”. Dakle, kao što sam i rekao – najduže 15 godina. Pošto je Lutrija već iskoristila mogućnost produženja od pet godina, dodatna produženja nisu moguća.

Da preciziram, ovu odluku donosi Vlada, dok Uprava pravi njen predlog. Predlog Uprave je bio, i ostaje, da se odbije zahtjev Lutrije da joj se produži ugovor, jer je javni konkurs jedini način da neko privredno društvo stekne novu koncesiju za lutrijske igre na sreću.

MONITOR: Lutrija ima monopol na ove vrste igara na sreću. Šta je to donijelo državi?
VUKČEVIĆ: Sumnjam da ćete naći osobu koja ovaj aranžman može okarakterisati kao dobar. Činjenica da prihodi od koncesije od lutrijskih igara na sreću čine svega 1,49 odsto ukupnih prihoda od igara na sreću u 2015. godini, dok je u drugim državama ovaj prihod dominantan ili jedan od najvećih, govori dovoljno.

Pored toga uništen je kult lutrijskih igara koji postoji u srednjoj klasi svih država u kojima postoji ova vrsta igara na sreću. Sjetite se čuvenih izvlačenja Lota u udarnim TV terminima vikendom. Praktično svaki građanin Crne Gore je znao ko je ,,loto djevojka”. Međutim, danas smo suočeni sa poražavajućim ciframa da ukupna uplata po kolu za sve četiri vrste Lotoa koje priređuje Lutrija iznosi svega od 5.000 do 7.000 eura.

MONITOR: Zašto je to tako?
VUKČEVIĆ: Problem leži i u raskoraku između očekivanih i postignutih rezultata privrednih društava kojima upravlja gospodin Grbović. Lutrija Crne Gore i Džek pot su kompanije sa ogromnim potencijalom koji nije iskorišćen ni 20 odsto po mojoj procjeni. Ali kako da onaj ko upravlja tim preduzećima kaže da je sam kriv za to.

U 21. vijeku mudri vlasnici velikog kapitala drže pod kontrolom svoj ego, i prepuštaju upravljanje profesionalnom menadžmentu, ne petljajući se u svaku, pa i najmanju, poslovnu odluku. Međutim, u Crnoj Gori ovakva praksa još uvijek nije potpuno prihvaćena. Na ovaj način se u poslovanje uvodi doza iracionalnog i subjektivnog. Takvo razmišljanje je pogubno za biznis te indirektno i za sveukupan ekonomski razvoj Crne Gore.

MONITOR: Da li, po Vama, politiku igara na sreću vodi Vlada ili kompanije koje se time bave, poput Lutrije? Krajem prošle godine objelodanjen je i interni dokument Vlade iz koga se vidi da je ministar finansija Radoje Žugić zadužio Grbovića da sam, po svojoj volji, uobliči i predloži rješenja novog zakona o igrama na sreću.
VUKČEVIĆ: V.d. direktora sam nekih osam mjeseci i za ovo vrijeme mi se čini, da politiku u ovoj oblasti ne vodi niko. Jednostavno se ništa ne dešava.

Primjer za to je uvođenje on-line nadzora priređivača. Još u oktobru u pisanoj formi smo obavijestili Ministarstvo finansija da su stvoreni tehnički preduslovi za otpočinjanje priključenja priređivača. Završen je i tender na kom je odabrana kompanija koja će u sljedećih godinu dana izvršiti ovaj posao. Od tada sve zavisi od Ministarstva finansija koje treba da donese program i izmijeni pravilnike. Održan je jedan sastanak prije Nove godine, a nakon toga muk.

MONITOR: Zašto još nema novog zakona o igrama na sreću?
VUKČEVIĆ: Očigledno je da je Ministarstvo finansija nemoćno da izradi taj propis. Svaki put kada je pokušano donošenje značajnijih izmjena postojećih odredbi ovog propisa nailazilo se na ogromne probleme. Pomenuću samo 2012. godinu kada je Predlog izmjena i dopuna ovog propisa prošao svu proceduru, pa čak i Ustavni odbor parlamenta, ali je povučen iz procedure poslije sjednice Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.

Pošto je na osnovu programa Vlade za 2015. godinu, novi Zakon o igrama na sreću trebao da bude donesen u zadnjem kvartalu, 1. oktobra sam obavijestio nadležni organ – Ministarstvo finansija da stavljam sve kapacitete Uprave za igre na sreću na raspolaganje, međutim, nisam imao povratnih informacija. Takođe, agenda Vlade za 2016. godinu uopšte ne sadrži donošenje ovog propisa.

MONITOR: U Analizi fiskalnog tretmana igara na sreću koji ste objavili prošle godine registrovali ste više problema koje treba riješiti kad su u pitanju lutrijske igre. Šta je ključni problem?
VUKČEVIĆ: Lutrijske igre na sreću nijesu dovoljno fiskalno opterećene u poređenju sa drugim igrama na sreću. Ova činjenica ima dodatnu težinu pošto je u pitanju monopol, a kod drugih igara na sreću koncesionari se susreću sa veoma jakom konkurencijom.

Dalje, priređivač lutrijskih igara na sreću nema propisan iznos osnovnog kapitala, kao ni obavezu posjedovanja garancije, kao kod drugih igara na sreću. Takođe, nema obavezu priključenja na on-line nadzor, niti postoji podzakonski akt kojim se propisuju tehnički uslovi za obavljanje ove djelatnosti.

MONITOR: Pokrenuli ste istragu i raskid ugovora sa kompanijom E-gambling Montenegro zbog sumnji u nelegalno priređivanje igara na sreću preko interneta. Jedan od osnivača ove kompanije je Milovan Maksimović, brat od ujaka premijera Mila Đukanovića. Šta je sa tim postupkom?
VUKČEVIĆ: Prekinut je jer je koncesionar poslije niza odlaganja tražio moje izuzeće zbog navodne pristrasnosti. Pošto sam kao starješina organa vodio ovaj postupak, o mom izuzeću odlučuje ministar finansija. Iščekujem njegovu odluku po ovom pitanju.

MONITOR: Da li odugovlačenjem postupka E-gambling Montenegro možda želi da sačeka Vašu eventualnu smjenu sa mjesta direktora Uprave?
VUKČEVIĆ: Niti znam, niti me interesuju njihovi razlozi, ali primjećujem da mnogi žele da me što prije ,,isprate” iz Uprave za igre na sreću.

MONITOR: Da li se slažete sa stavom Ministarstva finansija da je zakonito da ta kompanija dobije preko dvadeset internet stranica za jednu fiksnu koncesionu naknadu?
VUKČEVIĆ: Stav da je zakonito da neki koncesionar dobije više od jedne internet stranice, a zauzvrat plati samo jednu fiksnu koncesionu naknadu smatram pogrešnim. Ovaj ugovor je suprotan, kako Ustavu, tako i Zakonu o igrama na sreću.

Jedno od najvažnijih ustavnih načela je načelo jednakosti pred zakonom, odnosno načelo zabrane diskriminacije. Činjenica da jedan koncesionar dobije mogućnost da priređuje igre na sreću na više od dvadeset internet stranica, dok ostali dobiju samo jednu, a plaćaju isti iznos koncesione naknade, je kršenje ovog ustavnog načela. Sa druge strane, ako nešto nije regulisano propisom i postoji pravna praznina, zna se kako se ona popunjava – analogijom i sistemskim tumačenjem zakona. Zakon o igrama na sreću kaže: jedna kladionica – jedna fiksna koncesiona naknada, jedan automat – jedna fiksna koncesiona naknada, jedan kazino – jedna fiksna koncesiona naknada. Dakle, jedna internet stranica – jedna fiksna koncesiona naknada. Sve ostalo je suprotno zakonu.

Ako nešto nije eksplicitno suprotno slovu zakona ne znači da je i dozvoljeno, što je na genijalan način zapisao Valtazar Bogišić: ,,I što nije zabranjeno, može da ne bude pošteno”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo