Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, DIREKTOR UPRAVE ZA IGRE NA SREĆU: Grbović me napada jer radim po zakonu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Već neko vrijeme u fokusu ste javnosti kao neko ko uspijeva da zadrži autonomiju Uprave za igre na sreću od pritisaka velikih monopolista. Posljednja vijest je da upravo zbog toga vaše mjesto pokušavaju da zauzmu kadrovi bliski Lutriji Crne Gore. Da li je tako?
VUKČEVIĆ: Smatram da ne bi bilo profesionalno da komentarišem postupak izbora direktora Uprave, jer u njemu učestvujem. Ali, dozvolite da naglasim da mi ovaj intervju predstavlja veliko zadovoljstvo jer Monitor smatram jednom od najvećih institucija crnogorskog novinarstva.

MONITOR: To je rijetko, posebno kod predstavnika izvršne vlasti.
VUKČEVIĆ: Razlog za to može biti u karakteru i vaspitanju. Ili možda to što nijesam član niti jedne partije ni interesne grupe.

MONITOR: Zašto ste na meti Lutrije?
VUKČEVIĆ: Napadi na mene motivisani su činjenicom da su odluke koje sam donosio bile rukovođene isključivo zakonskim normama i interesima budžeta Crne Gore, što se često nije podudaralo sa zahtjevima Save Grbovića, vlasnika Lutrije.

Za donošenje svih odluka reperi su mi zakoni i savjest. Svaka negativna reakcija na takvo moje djelovanje me mnogo ne opterećuje.

MONITOR: Bili ste prisutni na sastanku u Vladi kada je, proizilazi iz stenograma sastanka koji su objavljeni u medijima, na Vas vršen pritisak od strane predstavnika Vlade i Lutrije da potpišete ugovor o koncesiji za Grbovićev kazino u hotelu Crna Gora – Hilton po njegovoj mjeri. Da li je tako?
VUKĆEVIĆ: Kada se prihvatite nekog odgovornog posla kao što je rukovođenje Upravom za igre na sreću, nemoguće je da se prije ili kasnije ne nađete u situaciji koja nosi određeni pritisak.

Taj sastanak nije mogao izvršiti bilo kakav pritisak na mene. Ono što je najvažnije je da je rezultirao potpisivanjem ugovora koji je u skladu sa zakonom i javnim interesom.

MONITOR: Zašto ste odbili da potpišete prvobitnu verziju?
VUKČEVIĆ: Shodno Odluci Vlade Crne Gore broj 08-1769, iz 17. jula 2014. godine, mirovanje prava i obaveza za ovaj kazino teče počev od 28. aprila 2014. godine. Koncesionar je zahtijevao da u ugovoru stoji da ovaj rok počinje da teče od 1. avgusta 2013. godine. Pošto je na osnovu Zakona o koncesijama Vlada isključivo nadležna da određuje rok mirovanja, jedini rok koji može sadržati ugovor je 17. jul 2014. godine. Dakle, odluka Vlade određuje šta će da sadrži ugovor, a ne volja ugovornih strana. Sve ostalo je suprotno zakonu.

Kao što sam već rekao, najvažnije je da je predlog ugovora izmijenjen. Kako je na potpisivanju istog gospodin Grbović primijetio, izbacio sam iz prvobitne verzije 23 stvari. Ako je nezadovoljan odlukom koncesionar može da pokrene postupak njenog preispitivanja, što je Grbović i učinio.

MONITOR: Odbili ste i da Lutriji produžite ugovor za lutrijske igre na sreću. Zašto?
VUKČEVIĆ: Zato što ta mogućnost ne postoji na osnovu važećih propisa, Zakona o koncesijama i Zakona o igrama na sreću, koji jasno propisuju da koncesija za lutrijske i kazinske igre na sreću, zajedno sa produženjem, može biti dodijeljena najduže 15 godina. Stav 3 člana 8 Zakona o koncesijama kaže da se „rok trajanja koncesije može produžiti nakon isteka prvobitno ugovorenog roka i to najduže za polovinu roka koji je propisan ugovorom o koncesiji”. Zakon o igrama na sreću, kao leks specialis, preciznije razrađuje te norme i propisuje da se koncesija dodjeljuje za period „do 10 godina”, a da se produženje može odobriti na period „do 5 godina”. Dakle, kao što sam i rekao – najduže 15 godina. Pošto je Lutrija već iskoristila mogućnost produženja od pet godina, dodatna produženja nisu moguća.

Da preciziram, ovu odluku donosi Vlada, dok Uprava pravi njen predlog. Predlog Uprave je bio, i ostaje, da se odbije zahtjev Lutrije da joj se produži ugovor, jer je javni konkurs jedini način da neko privredno društvo stekne novu koncesiju za lutrijske igre na sreću.

MONITOR: Lutrija ima monopol na ove vrste igara na sreću. Šta je to donijelo državi?
VUKČEVIĆ: Sumnjam da ćete naći osobu koja ovaj aranžman može okarakterisati kao dobar. Činjenica da prihodi od koncesije od lutrijskih igara na sreću čine svega 1,49 odsto ukupnih prihoda od igara na sreću u 2015. godini, dok je u drugim državama ovaj prihod dominantan ili jedan od najvećih, govori dovoljno.

Pored toga uništen je kult lutrijskih igara koji postoji u srednjoj klasi svih država u kojima postoji ova vrsta igara na sreću. Sjetite se čuvenih izvlačenja Lota u udarnim TV terminima vikendom. Praktično svaki građanin Crne Gore je znao ko je ,,loto djevojka”. Međutim, danas smo suočeni sa poražavajućim ciframa da ukupna uplata po kolu za sve četiri vrste Lotoa koje priređuje Lutrija iznosi svega od 5.000 do 7.000 eura.

MONITOR: Zašto je to tako?
VUKČEVIĆ: Problem leži i u raskoraku između očekivanih i postignutih rezultata privrednih društava kojima upravlja gospodin Grbović. Lutrija Crne Gore i Džek pot su kompanije sa ogromnim potencijalom koji nije iskorišćen ni 20 odsto po mojoj procjeni. Ali kako da onaj ko upravlja tim preduzećima kaže da je sam kriv za to.

U 21. vijeku mudri vlasnici velikog kapitala drže pod kontrolom svoj ego, i prepuštaju upravljanje profesionalnom menadžmentu, ne petljajući se u svaku, pa i najmanju, poslovnu odluku. Međutim, u Crnoj Gori ovakva praksa još uvijek nije potpuno prihvaćena. Na ovaj način se u poslovanje uvodi doza iracionalnog i subjektivnog. Takvo razmišljanje je pogubno za biznis te indirektno i za sveukupan ekonomski razvoj Crne Gore.

MONITOR: Da li, po Vama, politiku igara na sreću vodi Vlada ili kompanije koje se time bave, poput Lutrije? Krajem prošle godine objelodanjen je i interni dokument Vlade iz koga se vidi da je ministar finansija Radoje Žugić zadužio Grbovića da sam, po svojoj volji, uobliči i predloži rješenja novog zakona o igrama na sreću.
VUKČEVIĆ: V.d. direktora sam nekih osam mjeseci i za ovo vrijeme mi se čini, da politiku u ovoj oblasti ne vodi niko. Jednostavno se ništa ne dešava.

Primjer za to je uvođenje on-line nadzora priređivača. Još u oktobru u pisanoj formi smo obavijestili Ministarstvo finansija da su stvoreni tehnički preduslovi za otpočinjanje priključenja priređivača. Završen je i tender na kom je odabrana kompanija koja će u sljedećih godinu dana izvršiti ovaj posao. Od tada sve zavisi od Ministarstva finansija koje treba da donese program i izmijeni pravilnike. Održan je jedan sastanak prije Nove godine, a nakon toga muk.

MONITOR: Zašto još nema novog zakona o igrama na sreću?
VUKČEVIĆ: Očigledno je da je Ministarstvo finansija nemoćno da izradi taj propis. Svaki put kada je pokušano donošenje značajnijih izmjena postojećih odredbi ovog propisa nailazilo se na ogromne probleme. Pomenuću samo 2012. godinu kada je Predlog izmjena i dopuna ovog propisa prošao svu proceduru, pa čak i Ustavni odbor parlamenta, ali je povučen iz procedure poslije sjednice Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.

Pošto je na osnovu programa Vlade za 2015. godinu, novi Zakon o igrama na sreću trebao da bude donesen u zadnjem kvartalu, 1. oktobra sam obavijestio nadležni organ – Ministarstvo finansija da stavljam sve kapacitete Uprave za igre na sreću na raspolaganje, međutim, nisam imao povratnih informacija. Takođe, agenda Vlade za 2016. godinu uopšte ne sadrži donošenje ovog propisa.

MONITOR: U Analizi fiskalnog tretmana igara na sreću koji ste objavili prošle godine registrovali ste više problema koje treba riješiti kad su u pitanju lutrijske igre. Šta je ključni problem?
VUKČEVIĆ: Lutrijske igre na sreću nijesu dovoljno fiskalno opterećene u poređenju sa drugim igrama na sreću. Ova činjenica ima dodatnu težinu pošto je u pitanju monopol, a kod drugih igara na sreću koncesionari se susreću sa veoma jakom konkurencijom.

Dalje, priređivač lutrijskih igara na sreću nema propisan iznos osnovnog kapitala, kao ni obavezu posjedovanja garancije, kao kod drugih igara na sreću. Takođe, nema obavezu priključenja na on-line nadzor, niti postoji podzakonski akt kojim se propisuju tehnički uslovi za obavljanje ove djelatnosti.

MONITOR: Pokrenuli ste istragu i raskid ugovora sa kompanijom E-gambling Montenegro zbog sumnji u nelegalno priređivanje igara na sreću preko interneta. Jedan od osnivača ove kompanije je Milovan Maksimović, brat od ujaka premijera Mila Đukanovića. Šta je sa tim postupkom?
VUKČEVIĆ: Prekinut je jer je koncesionar poslije niza odlaganja tražio moje izuzeće zbog navodne pristrasnosti. Pošto sam kao starješina organa vodio ovaj postupak, o mom izuzeću odlučuje ministar finansija. Iščekujem njegovu odluku po ovom pitanju.

MONITOR: Da li odugovlačenjem postupka E-gambling Montenegro možda želi da sačeka Vašu eventualnu smjenu sa mjesta direktora Uprave?
VUKČEVIĆ: Niti znam, niti me interesuju njihovi razlozi, ali primjećujem da mnogi žele da me što prije ,,isprate” iz Uprave za igre na sreću.

MONITOR: Da li se slažete sa stavom Ministarstva finansija da je zakonito da ta kompanija dobije preko dvadeset internet stranica za jednu fiksnu koncesionu naknadu?
VUKČEVIĆ: Stav da je zakonito da neki koncesionar dobije više od jedne internet stranice, a zauzvrat plati samo jednu fiksnu koncesionu naknadu smatram pogrešnim. Ovaj ugovor je suprotan, kako Ustavu, tako i Zakonu o igrama na sreću.

Jedno od najvažnijih ustavnih načela je načelo jednakosti pred zakonom, odnosno načelo zabrane diskriminacije. Činjenica da jedan koncesionar dobije mogućnost da priređuje igre na sreću na više od dvadeset internet stranica, dok ostali dobiju samo jednu, a plaćaju isti iznos koncesione naknade, je kršenje ovog ustavnog načela. Sa druge strane, ako nešto nije regulisano propisom i postoji pravna praznina, zna se kako se ona popunjava – analogijom i sistemskim tumačenjem zakona. Zakon o igrama na sreću kaže: jedna kladionica – jedna fiksna koncesiona naknada, jedan automat – jedna fiksna koncesiona naknada, jedan kazino – jedna fiksna koncesiona naknada. Dakle, jedna internet stranica – jedna fiksna koncesiona naknada. Sve ostalo je suprotno zakonu.

Ako nešto nije eksplicitno suprotno slovu zakona ne znači da je i dozvoljeno, što je na genijalan način zapisao Valtazar Bogišić: ,,I što nije zabranjeno, može da ne bude pošteno”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo