Povežite se sa nama

Izdvojeno

INTERKULTURALNI KULT SV. MARIJE NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Naša Gospa

Objavljeno prije

na

U duhovnom smislu gradove na Crnogorskom primorju najdublje povezuje poštovanje i slavljenje djevice Marije (u islamu, hazreti Merjem). Čitav ovaj prostor obiluje desetinama hramova koji su njoj posvećeni. Ta svetišta su najprepoznatljviji dio interkulture našeg Primorja

 

 

“Prisutnost kulta sv. Marije ili Bogorodice najdominantniji je uopšteno u hrišćanskoj tradiciji, kao i na prostoru Crne Gore”, kaže istoričar Petar Lekić.

To je najizraženije na jugu Crne Gore. U Budvi, Baru i Ulcinju postoji na desetine hramova koji su posvećeni djevici Mariji. Hodočasnici u srednjem vijeku navode da nije praktično bilo crkve na ovom dijelu Jadrana, a u kojoj ne bi našli barem jedan oltar posvećen sv. Mariji, te da nije bilo mjeseca u godini bez neke svetkovine njoj u čast.

Djevica Marija bila je tješiteljica žalosnih, zdravlje bolesnih, utočište grješnika, zvijezda mora, najpouzdaniji štit vjernicima tokom dugih stoljeća sve do današnjih dana… Ona je mirila zavađene, izbavljala iz neprijateljskih ruku, čuvala polja i brodovlje, upozoravala na prijeteća zla… Bila je posrednica svih milosti.

Jedan od najstarijih hramova u njenu čast, Santa Maria in punta, podignut je 840. godine u Budvi. I danas postoji. “Ova se crkva nalazi na rtu („in punta“), u jugozapadnom dijelu Starog grada, a prvobitno su je podigli monasi benediktinskog reda, tako da je predstavljala sastavni dio manastirskog kompleksa koji je pored crkve i građevine za smještaj monaha, sadržao i omanji klauster ispod koga se nalazila kripta u koju se moglo ući kroz prolaz na sjevernoj strani crkve“, ističe istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković.

Benediktinski erudita Ivan Ostojić ističe da su ovaj vjerski objekat “hodočastili ne samo katolici, nego i pravoslavci, pa i muslimani“.

U budvanskom Starom gradu su od 6. do 14. vijeka postojala četiri svetilišta posvećena sv. Mariji, a pet van gradskih zidina.  Sa posebnim poštovanjem od pripadnika obje hrišćanske zajednice i sada se čuva najveća svetinja grada, ikona Madona in Punta ili tzv. Budvanska Gospa, čuvena po čudotvorstvu i zaštiti Starog grada Budve od svih nedaća. I današnja Citadela u tom gradu se nazivala Castio Svete Marije.

S druge strane, mošti sv. Vladimira Dukljanskog su se od 1018. godine nalazile u samostanu Prečiste Marije Krajinske (alb. E Papërlyera e Krajës), u Ostrosu, na padinama Rumije, koji je podigao arhont Petar sredinom 10. vijeka. U toj crkvi hodočastili su vjernici iz cijele Prevalitane (Duklje) gotovo 200 godina, dok njegove mošti nijesu prebačene u Drač, potom u mjesto Šijon, kod Elbasana, a od 1995. godine se nalaze u pravoslavnom hramu u centru Tirane, odnosno u sjedištu Albanske pravoslavne crkve.

Manastir Prečista Krajinska bio je svetinja oko koje se okupljao narod svih vjera. Barski nadbiskup Marko Jorga piše 1697. godine da je taj vjerski objekat “veoma mnogo darivan darovima okolnog naroda, pa i samih muslimana na dan njegove slave”.

Kako navodi istoričar Andrija Jovićević, na Veliku Gospođu, 28. avgusta, svake godine se na razvalinama manastira u Ostrosu okupljao veliki broj ljudi. Znalo je doći do 2.000 duša. Svi Krajinjani su palili voštanice na ostacima manastira, a sav narod sa strane ručao je kod obližnjih muslimana. Cijeli dan se provodio u pjesmi i veselju i viteškom nadmetanju. Ovaj vjerski i narodni običaj je trajao sve do prve polovine 19. vijeka.

Na malenom rtu Ratac, na usamljenoj izbočini na sjevernom kraju barske uvale, nalazilo se jedno od najčuvenijih marijanskih svetilišta na istočnoj obali Jadrana – benediktinska opatija Sv. Marije Ratačke. Od 13. stoljeća, dolaskom ikone sv. Marije, ona postaje značajna hodočasnička destinacija, slavna i bogata, čije opate direktno imenuje rimski papa. Zato je Ratačka opatija tokom čitavog svog viševjekovnog trajanja imala veliki ekonomski, politički i diplomatski uticaj i bila značajan intelektualni centar Zete.

Uz ikonu tu je bila kripta s brojnim relikvijama, što je sve privlačilo hodočasnike iz bližih i daljnjih područja. Svi su oni rado dolazili i obilno darivali svojim zavjetima, novcem i predmetima za crkvenu upotrebu, te testamentima kojima su nerijetko čitavu svoju imovinu oporučivali ovoj opatiji. Pomorci su svoje utočište nalazili u Ratačkoj opatiji i u znak svoje odanosti i zahvalnosti na povratku s putovanja donosili bi poklone iz cijelog svijeta.

Na posjedima ove opatije koji su se prostirali do Petrovca (Castel Lastva), nastalo je mjesto Sutomore, koje je po njoj dobilo i ime (Santa Maria).

Katolici su na Ratac vijekovima išli dva puta godišnje, za Tjelovo (Sveti četvrtak, dva mjeseca poslije Uskrsa) i 15. avgusta, za Veliku Gospu (Uznesenje Marijino), dok pravoslavni vjernici idu na hodočašće 3. juna, za Konstantinovdan.

Izvan zidina Starog Bara postojala je župna crkva Sv. Marije Velike, koja je, kako se napominje u jednom dokumentu iz 1337. godine, „posvećena našoj Gospi“.

Upravo zahvaljujući kultu sv. Marije i Ulcinj je u srednjem vijeku postao čuveno hodočasničko mjesto, magnet za vjernike iz čitavog regiona i Dalmacije. Osim monumentalne Crkve-manastira sv. Marije u Šasu (Svaču), tu se posebno isticala Katedralna crkva sv. Marije (S. Mariae maioris) u donjem dijelu ulcinjskog Starog grada, sagrađena početkom 9. stoljeća. Njena pozicija bila je vidljiva svima koji su pristupali gradu sa morske strane ili plovili Jadranom u neposrednoj blizini ulcinjske tvrđave.

Bila je poznato mjesto hodočašća koju su bogato darivali ugledni građani sa čitavog Primorja.  U njoj se čuvala prelijepa ikona Bogorodice koju je, po predanju, naslikao Sv. apostol Luka, a koja je prikazivala Gospino uznesenje u nebo. To je bila najpoštovanija relikvija ulcinjske katedrale, zbog koje je ona od početka 14. stoljeća postala i pokloničko mjesto.

Kult sv. Marije je toliko bio snažno izražen, da je zbog toga ova uzorita djeva u srednjem vijeku bila zaštitnica grada Ulcinja. Osim glasa svetilišta, to je povlačilo za sobom i znatne materijalne prihode za opštinu i njene građane.

Takođe, jedan od najpoznatijih ulcinjskih kapetana druge polovine 18. vijeka, muslimanski reis Uruči, nazvao je svoju galiju Shën Maria (Sveta Marija). Jer, bila je ona, kako navode muslimanski mislioci, savršena žena, ukrašena apsolutnom poslušnošću i neposrednom Božjom blizinom, simbol ljudske duše, dok je za islamske pjesnike hazreti Merjem oduvijek predstavljala nepresušni izvor motivacije i stvaranja predivnih metafora.

I u gornjem dijelu ulcinjskog Starog grada je 1510. godine sagrađena Crkva sv. Marije koja je, nakon što su Osmanlije osvojile Ulcinj, 1571. godine, preimenovana u džamiju sultana Selima II. Ulcinjanin hadži Halil Skura je 1693. godine  dozidao minare od finog klesanog kamena, u donjem dijelu, na kvadratnoj osnovi, koja se sužava prema vrhu. Crkva-džamija (danas Muzej) je već stoljećima najljepši spomenik saživljenosti Zapada i Istoka u arhitekturi Ulcinja.

Možda je upravo ova viševjekovna zajednička ljubav prema blaženoj Mariji ili hazreti Merjem, taj njen duh iskrenosti, čestitosti, mudrosti i dobrote, nadahnjivao i hrišćane i muslimane na našem Primorju i čuvao ih u vremenima sukoba i bratske krvomutnje?

                                                                                                                        Mustafa CANKA

Komentari

FOKUS

ANDRIJA MANDIĆ, OSVAJANJE VLASTI: Za srpski svet u Orbanovoj Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadolazeća desna Evropa, računaju Vučić, Dodik i Mandić, mogla bi imati razumijevanja za njihove aspiracije: političke, nacionalne, državne. Umjesto da im se suprotstavi, postojeća većina u crnogorskom parlamentu pravi se da bira između nekadašnjih DPS-a i DF-a. A to je siguran način da svi budemo na gubitku

 

 

Bio je to trijumfalan petak (12. jul) za predsjednika parlamenta. U Podgorici je, u odsustvu, nepravosnažno oslobođen optužbi za učešće u aferi poznatoj kao državni udar. Na Cetinju je, pod njegovim pokroviteljstvom, obavljena dodjela Trinaestojulskih nagrada. Andrija Mandić se potrudio da sve to ostane u sjenci njegove najnovije inicijative – obnova kapele na Lovćenu.

“Smatram da smo danas zreli kao društvo i zajednica da realizujemo tu ideju koja će dovesti do pomirenja i okupljanja ljudi u Crnoj Gori. I želim da iskoristim priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram. Poštujući Njegoševu želju, uspostavili bi novu moralnu vertikalu koja će učiniti da Crna Gora ozdravi i da u bolju budućnost zakorači svjesna sebe i svoje slavne istorije zatvarajući poglavlje podjela i netolerancija”, poručio je Mandić iz Vladinog doma u Prijestonici.

Pomirenje, ozdravljenje, uspostavljanje nove moralne vertikale… To je dio  nove retorike kojom  Mandić daruje  javnost od, otprilike, prošlogodišnjih predsjedničkih izbora. Na kojima je, kao trećeplasirani, pretrpio ozbiljan neuspjeh. Takav i toliko da bi ga malo ko, izuzev njega, politički preživio na ovdašnjoj javnoj sceni.

To je i najveće skeptike uvjerilo u upotrebnu vrijednost decenijskog političkog iskustva i neograničene logističke, finansijske i medijske podrške zvaničnog Beograda. Aleksandra Vućića, preciznije. I SPC. Pod uslovom da ta dva centra moći posmatramo kao zasebne entitete.

To, naravno, ima  cijenu. Mandić je plaća, veselo,  lično i preko političkog bloka koji predvodi. Intenzivno radeći na tome da destabilizuje Crnu Goru, naruši njene odnose sa susjedima i zapadnim partnerima. I, možda najvažnije, pojača zavisnost koalicionih partnera iz vladajuće većine od njega i njegovih domaćih i stranih saveznika sa transverzale Banjaluka – Beograd – Budimpešta – Moskva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo