Povežite se sa nama

INTERVJU

INTERVJU: ALEKSANDRA POPOVIĆ, SLIKARKA: Soba sa pogledom

Objavljeno prije

na

Slikarka Aleksandra Popović predstavila se ljubiteljima likovne umjetnosti u Podgorici izložbom u galeriji Centar. Slike su podijeljeni u dva ciklusa – Planine i Voda, a nastale su u Njujorku, gdje umjetnica živi već dvanaest godina. Aleksandra Popović je ovu izložbu posvetila pokojnom ocu – poznatom sineasti Nikoli Popoviću, koji je rođen u Podgorici. Zahvalna je Centru savremene umjetnosti koji joj je omogućio da konačno u Crnoj Gori predstavi svoj rad.

MONITOR: Na većini slika dominiraju pejzaži planina. Te slike su posvećene vašem ocu i nose ličnu priču vezanu za njegovu smrt. Kažite nam o nastanku tih radova.
POPOVIĆ: Izložba u Podgorici jeste posvećena mom ocu. Posljednjih nekoliko godina bavila sam se temom planine. Ona je sama po sebi veliki izazov, nosi lepotu i liriku i u isto vreme moć i surovost. Čovek se oseća ispred nje koliko zadivljen, toliko i zastrašen. Kao i Tomasa Mana zadivila me je i navela na razmišljanje o životu i smrti. Kod mene to je prouzrokovao događaj opraštanja sa ocem i prvi susret sukoba života i smrti. Moj otac je proveo poslednje nedelje svog života u maloj bolnici u Alpima, u sobi sa pogledom na Monblan. Ja sam bila sa njim tokom noći i čekali smo zajedno jutro, još jedan dragocen dan života koji je počinjao svetlošću koja se pojavljivala iza Monblana. Svetlost se javljala u svim bojama i raspoloženjima, navodeći me na razmišljanja o životu koji u sebi nosi lepotu i užas.

 

MONITOR: Drugi dio izložbe čine slike bazirane na vodi, a reditelj Blagota Eraković na otvaranju je kazao da se u vašem slikarstvu vidi spoj mora i planine. Koliko je na vaš senzibilitet i umjetnički izraz uticalo porijeklo roditelja?
POPOVIĆ: Sigurno je uticalo. Svesno i podsvesno. A zahvalna sam Blagoti Erakoviću i istoričarki umetnosti Milici Radulović što su to prepoznali u mom radu i što su predivno otvorili izložbu. Odrasla sam i školovala sam se u Beogradu, koji je tada bio prestonica Jugoslavije – predstavljao je sintezu naroda i običaja prisutnih u ovom delu sveta, ali sam svako leto provodila u Crnoj Gori i Dalmaciji. Boraveći u nekoj sredini vi je svesno i podsvesno upijate. Ona postaje deo vas, naročito kada ste dete. Crna Gora i Dalmacija imaju vrlo snažan i specifičan pejzaž. Crna Gora me je naročito impresionirala brdskim delom u sukobu sa Skadarskim jezerom i rekom Tarom. Ima nešto gotovo nadrealno u tome. Veoma inspirativno. U Dalmaciji dominira more. More ljudskih dimenzija. Ne plaši vas kao okean. Dobijete želju da se zbližite sa njim, kao da je čitav život i lepota negde tu. Oba pejzaža ispunjena su prekrasnim koloritom i prijatnom energijom, ali u isto vreme mogu biti neprijatni.

MONITOR: S obzirom na to da vam je otac bio poznati sineasta, koji je učestvovao u stvaranju najpoznatijih jugoslovenskih filmova, među kojima se izdvajaju ,,Sutjeska” i ,,Bitka na Neretvi”, vaše odrastanje su sigurno obilježili mnogi susreti sa doajenima kinematografije.
POPOVIĆ: Jesu. I ne samo kinematografije. Film je okupljao ljude najrazličitijih profesija. Veliko je bogatstvo imati priliku odrastati među istaknutim ljudima iz različitih sfera. To stvori drugačiji pogled na život. Život kao izazov i mogućnost da ostvarite neki svoj svet. Naravno, ja sam najviše bila okružena ljudima iz sveta filma. Film je interesantan kreativan rad. Vrlo kompleksan. Zahteva spoj rada različitih talenata i ličnosti. Moj otac je uradio između sedamdeset i sto filmova. Pošto je to zahtevalo njegovo prisustvo na snimanjima, jedini način da budem sa njim bilo je i da im ja prisustvujem. U filmovima na kojima je radio bili su prisutni kako doajeni naše kinematografije, tako i svetske – Ričard Barton, Orson Vels, Irena Papas, Elizabet Tejlor, Sergej Paradžanov, Sergej Bondarčuk, uključujući i Pikasa koji je radio plakat.

MONITOR: Više od deceniju živite u Njujorku, centru umjetnosti. Kritike o vašem radu objavljivane su u Francuskoj, Hrvatskoj i Srbiji… Mnogi su očekivali da će na izložbi vidjeti neke savremene tehnike, a vi ste se ipak odlučili na klasično slikarstvo. Znači li to da se i dalje u metropolama cijene slike koje su realizovane u tehnici ulje na platno?
POPOVIĆ: Cene. Naročito bogati u metropolama – u Njujorku i Londonu. Danas zaista postoji veliki broj različitih medija likovnog izražavanja koje ne treba mešati. Pored klasičnih – slikarstva i vajarstva prisutna je fotografija, video, instalacija, performansi… Slikarstvo je jedan od primarnih načina izražavanja kod ljudi. Ne postoji dete koje nema potrebu da zabeleži nešto olovkom ili bojom. Samim tim slikarstvo je kao kreativna ljudska potreba večna. Trenutno, svetska civilizacija je zastrašena uticajem proizvoda moderne civilizacije na sredinu u kojoj živi i pokušava da se vrati prirodnoj ishrani, arhitekturi… Prirodnijem načinu života. To naravno ima i uticaja i na medije koje se koriste u slikarstvu. Uljane boje na lanenom platnu daju veliku mogućnost istraživanja kolorita, saradnja sa svetlošću… Problem rada slikanja uljanim bojama na platnu je što je sam proces stvaranja dugotrajan, vremenski limitiran tokom rada, vrlo komplikovan i težak, zbog čega jeste izazovan. Pored toga zahteva kao i sve stare veštine veliku disciplinu, svakodnevni rad i finansijski je skuplji od mnogih drugih medija. Ali danas je sve ubrzano i ljudi se mnogo lakše odlučuju za brže i lakše načine da ostvare svoje kreativne ciljeve. Zbog toga je privilegija najbogatijih likovnih centara, galerija, muzeja.

MONITOR: U Beogradu ste diplomirali slikarstvo i arhitekturu, zašto ste odlučili da odete baš u Njujork i tamo živite i stvarate?
POPOVIĆ: Njujork je još uvijek najveći svetski centar likovne umetnosti. Pored toga što ste izloženi i živite sa najvećim ostvarenjima na planu likovne umetnost, Njujork ima i bogatstvo raznovrsnosti. To je grad koji je izazov ljudima iz svih krajeva sveta u različitim sferama. Tako oni koji borave u njemu imaju prilike da se sretnu i dožive najrazličitije kulture i prisustvuju stvaranju nove koja nastaje kao plod asimilacije kultura sveta.

MONITOR: Šta je najvažnije da umjetnik posjeduje kako bi opstao u gradu kao što je Njujork?
POPOVIĆ: Upornost! Treba jako puno vremena da se nešto ostvari. Njujork je kao ogromna gladijatorska arena. Ponekad ispliva kvalitet, ponekad snaga ili prevara. Jedini koji zaista nešto urade i nađu svoje mesto u Njujorku su ljudi koji strpljivo, temeljno i dugo rade.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo