Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠIRI SE POBUNA PROTIV KONCESIONARA ŠUMA: Virus solidarnosti

Objavljeno prije

na

Pobuna protiv koncesionara šuma i drugih eksploatatora prirodnih resursa koji devastiraju putnu i drugu infratrukturu na području beranske opštine širi se kao virus. Nakon Kaludre, gdje mještani već nekoliko mjeseci drže u blokadi prilaze šumama i seoske puteve, i stanovnici Šekulara zatražili su da se dio sredstava od prirodnih resursa usmjeri u razvoj njihovih lokalnih zajednica.

Šekular je jedna od najvećih beranskih mjesnih zajednica koja obuhvata sela Ulica, Mezgalje, Ćetkovići, Orah, Radmuševići, Laze, Tomovići, Spalevići, Bulići i Rmuši, a mještani tog širokog područja jedinstevni su kada je riječ o negodovanju zbog načina iskorišćavanja prirodnih resursa iz njihovog kraja.

Oni sada upozoravaju da više neće dozvoljavati da se s tog prostora i dalje eksploatišu šumska i druga bogatstva sve dok država i koncesionari makar ne saniraju putnu mrežu u njihovim selima. Od kompanije Hidroenergija Montenegro, koja je na Šekularskoj rijeci napravila četiri minihidroelektrane, zatražili su da ispuni preuzete obaveze vezane za popravku i održavanje puteva.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Vesko Davidović kaže kako je dosadašnje upravljanje prirodnim resursima omogućilo bogatima da se obogate još više, dok siromašni tonu još dublje.

On upozorava da se Šekular danas, i pored ogromnog prirodnog bogatstva, našao na rubu propasti, jer su slaba putna infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga države u cjelini, izazvali drastičan odliv stanovništva iz šekularskih sela. Decenijama se, priča Davidović, s prostora Šekulara odnosilo šumsko bogatstvo, od čega lokalno stanovništvo nije imalo nikakve koristi.

,,Sada su napravljene i četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, a da mještane niko o tome nije pitao. Zato smo donijeli odluku da spriječimo dalju devastaciju Šekulara i da se više sredstava od koncesionih naknada usmjeri za razvoj naših sela. Ukoliko se našim zahtjevima ne udovolji, blokiraćemo svaki dalji transport šume s prostora Šekulara”, kaže predsjednik mjesne zajednice.

Mještani podsjećaju da je Šekular nekad bila opština, da je imao poštu, ambulantu, kafane, prodavnice, pekaru, ciglanu, stanicu policije i da se u ovom mjestu još prije Drugog svjetskog rata proizvodila struja. Navode da su na ovom prostoru postojala jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Nažalost, naglašavaju, danas su njihova sela potpuno uništena.

,,Ko god zaviri u naše šume suočiće se s pravom slikom katastrofe. Vidjeće kako teški kamioni privilegovanih koncesionara natovareni balvanima, remete prirodnu ravnotežu i uništavaju putnu infrastrukturu, a da nadležne službe ne čine ništa da to spriječe. Sigurno u tim šumama neće naći sirotinju i bivše radnike koji su ostali bez posla, jer su koncesije dobili bogati i privilegovani pojedinci”, tvrdi Davidović.

On dodaje da od novosagrađenih minihidroelektrana mještani ne ubiraju nikakve prihode. Doduše, preduzeće Hidroenergija Montenegro je nakon izgradnje elektrana umjesto starog postavilo novi asfalt i nasulo pojedine puteve, ali sve to nije dovoljno u odnosu na benefite koje ubiraju.

,,Zato pozivamo državne organe da nam umjesto priče o Barovićima i Marovićima, o Zavalama i Avalama, pruže ruku pomoći i zaustave uništavanje Šekulara”, poručuje Davidović.

Mještani navode da nekontroliosana sječa šume u dobroj mjeri uslovljava izlivanje rijeka iz korita i ističu da bi se u narednom periodu moralo voditi više računa o planskoj eksplotaciji drveta s prostora Šekulara.

,,Svjedoci smo da se posljednjih godina pored rječnih korita nekontrolisano sijeku šume. Sve se to radi bez ikakvog reda, dok na obalama ostaju ogromne količine otpada, koji zaustavlja normalan protok vode. Tako je prije tri godine Rmuška rijeka u potpunosti oštetila put koji u dužini od dva i po kilometra povezuje selo Rmuši s glavnom saobrćajnicom Šekular – Berane. Tada je vodena bujica odnijela devet drvenih mostova, ostavljajući za sobom ogromne kratere. Ti mostovi, koji su stradali zbog javašluka i nebrige koncesionara, ni do današnjih dana nijesu napravljeni”, jadaju se mještani šekularskih sela.

Budo Tomović se prisjeća kako je u ondašnjoj Jugoslaviji bilo više reda te da se vodilo računa i o selu i o seoskom stanovništvu.

,,Zaradio sam penziju ovdje u Šekularu, radeći u tadašnjem šumskom preduzeću koje se nalazilo u državnoj svojini. U tom preduzeću radilo je još dosta mještana i svi smo redovno primali plate. Tada su se putevi održavali besprekorno, jer se o svakoj sitnici vodilo računa. Bilo je dobro i državi i nama”, kaže. „ Danas je zavladala prava anarhija gdje se moćnici prosto podsmijavaju mještanima. Dovoljno je pogledati kako Šekular, i pored četiri novoizgrađene elektrane, ima lošu struju i shvatiti koliko se pažnje poklanja razvoju naših sela. Mogli su, ako ništa drugo, da nam obezbijede urednije elektrosnadbijevanje i da nam isporučuju struju po nekim povoljnijim cijenama”, smatra Tomović.

Radovan Lekić tvrdi da koncesije na šume dobijaju ljudi iz određenih centara moći i da je njima, za razliku od lokalnog stanovništva, dozvoljeno da rade šta god hoće.

,,Bio sam svjedok kad su 2007. godine vlasnici pilana iz Šekulara tražili da im se dodijele koncesije na šume, izražavajući spremnost da svaki posječeni kubik plate po 47 eura. Međutim, njihovim zahtjevima nije udovoljeno, jer su tada koncesije dodijeljene privilegovanim pojedincima i to po cijeni od 17 eura po kubiku. To ukazuje da koncesije dobijaju podobni ljudi iz određenih centara moći, dok je običnim smrtnicima iz Šekulara ostalo da gledaju kako, uz uništavanje puteva, njihovu djedovinu raznose oni koji za sobom ostavljaju pustoš”, kaže Lekić.

Predsjednici skoro svih sjevernih opština ranije su u više navrata saopštavali kako se kolač od šuma neskladno dijeli, i da neprimjereno malo pripada opštinama na čijim teritorijama se šume nalaze. Ukazivali su da šumskim blagom treba da se upravlja na sjeveru, kao što se morskim dobrom upravlja na jugu. Centralne vlasti su, ipak, do sada odbijale da se odreknu ovog izvora prihoda, koji je čest izvor manipulacija, posebno u toku izbornih procesa i kampanji. Zbog toga se sada širi virus pobune.

Monitor je ranije pisao kako stanovnici beranskih prigradskih naselja i sela Kaludra, Donja Ržanica, Donje Luge i Zagorje već nekoliko mjeseci drže u blokadi put koji vodi k planinskim katunima Cmiljevice, onemogućavaju na taj način koncesionare da eksploatišu šumu na tom području ove sjeverne crnogorske opštine.

Oni zahtijevaju da koncesionari poprave puteve i naprave betonske mostove koji su u godinama nemilosrdne eksploatacije uništeni prolaskom teško natovarenih kamiona i druge šumske mehanizacije. Takođe, traže i da se preispitaju raspodjele koncesija i da se omogući svim vlasnicima pilana na ovom području da rade, a ne samo odabranim. Svoju odluku oni nijesu promijenili ni nakon što su privođeni i saslušavani u policiji.

Dokazi na terenu su jasni i običnom laiku i govore da se ogromno blago od posječene šume sliva u džepove moćnih pojedinaca koji za sobom ostavljaju devastirane prostore i uništene puteve. Rijetkim i privilegovanim koncesionarima čamovina se prodaje za svega petnaest eura po kubiku, a bukovina za šest eura. Kada to preprodaju oni za kratko vrijeme stiču bogatstvo koje se obično definiše sa dvije riječi – šumarska mafija. S državnom logistikom.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo