Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠIRI SE POBUNA PROTIV KONCESIONARA ŠUMA: Virus solidarnosti

Objavljeno prije

na

Davidovic

Pobuna protiv koncesionara šuma i drugih eksploatatora prirodnih resursa koji devastiraju putnu i drugu infratrukturu na području beranske opštine širi se kao virus. Nakon Kaludre, gdje mještani već nekoliko mjeseci drže u blokadi prilaze šumama i seoske puteve, i stanovnici Šekulara zatražili su da se dio sredstava od prirodnih resursa usmjeri u razvoj njihovih lokalnih zajednica.

Šekular je jedna od najvećih beranskih mjesnih zajednica koja obuhvata sela Ulica, Mezgalje, Ćetkovići, Orah, Radmuševići, Laze, Tomovići, Spalevići, Bulići i Rmuši, a mještani tog širokog područja jedinstevni su kada je riječ o negodovanju zbog načina iskorišćavanja prirodnih resursa iz njihovog kraja.

Oni sada upozoravaju da više neće dozvoljavati da se s tog prostora i dalje eksploatišu šumska i druga bogatstva sve dok država i koncesionari makar ne saniraju putnu mrežu u njihovim selima. Od kompanije Hidroenergija Montenegro, koja je na Šekularskoj rijeci napravila četiri minihidroelektrane, zatražili su da ispuni preuzete obaveze vezane za popravku i održavanje puteva.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Vesko Davidović kaže kako je dosadašnje upravljanje prirodnim resursima omogućilo bogatima da se obogate još više, dok siromašni tonu još dublje.

On upozorava da se Šekular danas, i pored ogromnog prirodnog bogatstva, našao na rubu propasti, jer su slaba putna infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga države u cjelini, izazvali drastičan odliv stanovništva iz šekularskih sela. Decenijama se, priča Davidović, s prostora Šekulara odnosilo šumsko bogatstvo, od čega lokalno stanovništvo nije imalo nikakve koristi.

,,Sada su napravljene i četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, a da mještane niko o tome nije pitao. Zato smo donijeli odluku da spriječimo dalju devastaciju Šekulara i da se više sredstava od koncesionih naknada usmjeri za razvoj naših sela. Ukoliko se našim zahtjevima ne udovolji, blokiraćemo svaki dalji transport šume s prostora Šekulara”, kaže predsjednik mjesne zajednice.

Mještani podsjećaju da je Šekular nekad bila opština, da je imao poštu, ambulantu, kafane, prodavnice, pekaru, ciglanu, stanicu policije i da se u ovom mjestu još prije Drugog svjetskog rata proizvodila struja. Navode da su na ovom prostoru postojala jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Nažalost, naglašavaju, danas su njihova sela potpuno uništena.

,,Ko god zaviri u naše šume suočiće se s pravom slikom katastrofe. Vidjeće kako teški kamioni privilegovanih koncesionara natovareni balvanima, remete prirodnu ravnotežu i uništavaju putnu infrastrukturu, a da nadležne službe ne čine ništa da to spriječe. Sigurno u tim šumama neće naći sirotinju i bivše radnike koji su ostali bez posla, jer su koncesije dobili bogati i privilegovani pojedinci”, tvrdi Davidović.

On dodaje da od novosagrađenih minihidroelektrana mještani ne ubiraju nikakve prihode. Doduše, preduzeće Hidroenergija Montenegro je nakon izgradnje elektrana umjesto starog postavilo novi asfalt i nasulo pojedine puteve, ali sve to nije dovoljno u odnosu na benefite koje ubiraju.

,,Zato pozivamo državne organe da nam umjesto priče o Barovićima i Marovićima, o Zavalama i Avalama, pruže ruku pomoći i zaustave uništavanje Šekulara”, poručuje Davidović.

Mještani navode da nekontroliosana sječa šume u dobroj mjeri uslovljava izlivanje rijeka iz korita i ističu da bi se u narednom periodu moralo voditi više računa o planskoj eksplotaciji drveta s prostora Šekulara.

,,Svjedoci smo da se posljednjih godina pored rječnih korita nekontrolisano sijeku šume. Sve se to radi bez ikakvog reda, dok na obalama ostaju ogromne količine otpada, koji zaustavlja normalan protok vode. Tako je prije tri godine Rmuška rijeka u potpunosti oštetila put koji u dužini od dva i po kilometra povezuje selo Rmuši s glavnom saobrćajnicom Šekular – Berane. Tada je vodena bujica odnijela devet drvenih mostova, ostavljajući za sobom ogromne kratere. Ti mostovi, koji su stradali zbog javašluka i nebrige koncesionara, ni do današnjih dana nijesu napravljeni”, jadaju se mještani šekularskih sela.

Budo Tomović se prisjeća kako je u ondašnjoj Jugoslaviji bilo više reda te da se vodilo računa i o selu i o seoskom stanovništvu.

,,Zaradio sam penziju ovdje u Šekularu, radeći u tadašnjem šumskom preduzeću koje se nalazilo u državnoj svojini. U tom preduzeću radilo je još dosta mještana i svi smo redovno primali plate. Tada su se putevi održavali besprekorno, jer se o svakoj sitnici vodilo računa. Bilo je dobro i državi i nama”, kaže. „ Danas je zavladala prava anarhija gdje se moćnici prosto podsmijavaju mještanima. Dovoljno je pogledati kako Šekular, i pored četiri novoizgrađene elektrane, ima lošu struju i shvatiti koliko se pažnje poklanja razvoju naših sela. Mogli su, ako ništa drugo, da nam obezbijede urednije elektrosnadbijevanje i da nam isporučuju struju po nekim povoljnijim cijenama”, smatra Tomović.

Radovan Lekić tvrdi da koncesije na šume dobijaju ljudi iz određenih centara moći i da je njima, za razliku od lokalnog stanovništva, dozvoljeno da rade šta god hoće.

,,Bio sam svjedok kad su 2007. godine vlasnici pilana iz Šekulara tražili da im se dodijele koncesije na šume, izražavajući spremnost da svaki posječeni kubik plate po 47 eura. Međutim, njihovim zahtjevima nije udovoljeno, jer su tada koncesije dodijeljene privilegovanim pojedincima i to po cijeni od 17 eura po kubiku. To ukazuje da koncesije dobijaju podobni ljudi iz određenih centara moći, dok je običnim smrtnicima iz Šekulara ostalo da gledaju kako, uz uništavanje puteva, njihovu djedovinu raznose oni koji za sobom ostavljaju pustoš”, kaže Lekić.

Predsjednici skoro svih sjevernih opština ranije su u više navrata saopštavali kako se kolač od šuma neskladno dijeli, i da neprimjereno malo pripada opštinama na čijim teritorijama se šume nalaze. Ukazivali su da šumskim blagom treba da se upravlja na sjeveru, kao što se morskim dobrom upravlja na jugu. Centralne vlasti su, ipak, do sada odbijale da se odreknu ovog izvora prihoda, koji je čest izvor manipulacija, posebno u toku izbornih procesa i kampanji. Zbog toga se sada širi virus pobune.

Monitor je ranije pisao kako stanovnici beranskih prigradskih naselja i sela Kaludra, Donja Ržanica, Donje Luge i Zagorje već nekoliko mjeseci drže u blokadi put koji vodi k planinskim katunima Cmiljevice, onemogućavaju na taj način koncesionare da eksploatišu šumu na tom području ove sjeverne crnogorske opštine.

Oni zahtijevaju da koncesionari poprave puteve i naprave betonske mostove koji su u godinama nemilosrdne eksploatacije uništeni prolaskom teško natovarenih kamiona i druge šumske mehanizacije. Takođe, traže i da se preispitaju raspodjele koncesija i da se omogući svim vlasnicima pilana na ovom području da rade, a ne samo odabranim. Svoju odluku oni nijesu promijenili ni nakon što su privođeni i saslušavani u policiji.

Dokazi na terenu su jasni i običnom laiku i govore da se ogromno blago od posječene šume sliva u džepove moćnih pojedinaca koji za sobom ostavljaju devastirane prostore i uništene puteve. Rijetkim i privilegovanim koncesionarima čamovina se prodaje za svega petnaest eura po kubiku, a bukovina za šest eura. Kada to preprodaju oni za kratko vrijeme stiču bogatstvo koje se obično definiše sa dvije riječi – šumarska mafija. S državnom logistikom.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo