Pobuna protiv koncesionara šuma i drugih eksploatatora prirodnih resursa koji devastiraju putnu i drugu infratrukturu na području beranske opštine širi se kao virus. Nakon Kaludre, gdje mještani već nekoliko mjeseci drže u blokadi prilaze šumama i seoske puteve, i stanovnici Šekulara zatražili su da se dio sredstava od prirodnih resursa usmjeri u razvoj njihovih lokalnih zajednica.

Šekular je jedna od najvećih beranskih mjesnih zajednica koja obuhvata sela Ulica, Mezgalje, Ćetkovići, Orah, Radmuševići, Laze, Tomovići, Spalevići, Bulići i Rmuši, a mještani tog širokog područja jedinstevni su kada je riječ o negodovanju zbog načina iskorišćavanja prirodnih resursa iz njihovog kraja.

Oni sada upozoravaju da više neće dozvoljavati da se s tog prostora i dalje eksploatišu šumska i druga bogatstva sve dok država i koncesionari makar ne saniraju putnu mrežu u njihovim selima. Od kompanije Hidroenergija Montenegro, koja je na Šekularskoj rijeci napravila četiri minihidroelektrane, zatražili su da ispuni preuzete obaveze vezane za popravku i održavanje puteva.

Predsjednik ove Mjesne zajednice Vesko Davidović kaže kako je dosadašnje upravljanje prirodnim resursima omogućilo bogatima da se obogate još više, dok siromašni tonu još dublje.

On upozorava da se Šekular danas, i pored ogromnog prirodnog bogatstva, našao na rubu propasti, jer su slaba putna infrastruktura, neadekvatno održavanje saobraćajnica u zimskom periodu, nedostatak radnih mjesta i nebriga države u cjelini, izazvali drastičan odliv stanovništva iz šekularskih sela. Decenijama se, priča Davidović, s prostora Šekulara odnosilo šumsko bogatstvo, od čega lokalno stanovništvo nije imalo nikakve koristi.

,,Sada su napravljene i četiri hidroelektrane na Šekularskoj rijeci, a da mještane niko o tome nije pitao. Zato smo donijeli odluku da spriječimo dalju devastaciju Šekulara i da se više sredstava od koncesionih naknada usmjeri za razvoj naših sela. Ukoliko se našim zahtjevima ne udovolji, blokiraćemo svaki dalji transport šume s prostora Šekulara”, kaže predsjednik mjesne zajednice.

Mještani podsjećaju da je Šekular nekad bila opština, da je imao poštu, ambulantu, kafane, prodavnice, pekaru, ciglanu, stanicu policije i da se u ovom mjestu još prije Drugog svjetskog rata proizvodila struja. Navode da su na ovom prostoru postojala jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Nažalost, naglašavaju, danas su njihova sela potpuno uništena.

,,Ko god zaviri u naše šume suočiće se s pravom slikom katastrofe. Vidjeće kako teški kamioni privilegovanih koncesionara natovareni balvanima, remete prirodnu ravnotežu i uništavaju putnu infrastrukturu, a da nadležne službe ne čine ništa da to spriječe. Sigurno u tim šumama neće naći sirotinju i bivše radnike koji su ostali bez posla, jer su koncesije dobili bogati i privilegovani pojedinci”, tvrdi Davidović.

On dodaje da od novosagrađenih minihidroelektrana mještani ne ubiraju nikakve prihode. Doduše, preduzeće Hidroenergija Montenegro je nakon izgradnje elektrana umjesto starog postavilo novi asfalt i nasulo pojedine puteve, ali sve to nije dovoljno u odnosu na benefite koje ubiraju.

,,Zato pozivamo državne organe da nam umjesto priče o Barovićima i Marovićima, o Zavalama i Avalama, pruže ruku pomoći i zaustave uništavanje Šekulara”, poručuje Davidović.

Mještani navode da nekontroliosana sječa šume u dobroj mjeri uslovljava izlivanje rijeka iz korita i ističu da bi se u narednom periodu moralo voditi više računa o planskoj eksplotaciji drveta s prostora Šekulara.

,,Svjedoci smo da se posljednjih godina pored rječnih korita nekontrolisano sijeku šume. Sve se to radi bez ikakvog reda, dok na obalama ostaju ogromne količine otpada, koji zaustavlja normalan protok vode. Tako je prije tri godine Rmuška rijeka u potpunosti oštetila put koji u dužini od dva i po kilometra povezuje selo Rmuši s glavnom saobrćajnicom Šekular – Berane. Tada je vodena bujica odnijela devet drvenih mostova, ostavljajući za sobom ogromne kratere. Ti mostovi, koji su stradali zbog javašluka i nebrige koncesionara, ni do današnjih dana nijesu napravljeni”, jadaju se mještani šekularskih sela.

Budo Tomović se prisjeća kako je u ondašnjoj Jugoslaviji bilo više reda te da se vodilo računa i o selu i o seoskom stanovništvu.

,,Zaradio sam penziju ovdje u Šekularu, radeći u tadašnjem šumskom preduzeću koje se nalazilo u državnoj svojini. U tom preduzeću radilo je još dosta mještana i svi smo redovno primali plate. Tada su se putevi održavali besprekorno, jer se o svakoj sitnici vodilo računa. Bilo je dobro i državi i nama”, kaže. „ Danas je zavladala prava anarhija gdje se moćnici prosto podsmijavaju mještanima. Dovoljno je pogledati kako Šekular, i pored četiri novoizgrađene elektrane, ima lošu struju i shvatiti koliko se pažnje poklanja razvoju naših sela. Mogli su, ako ništa drugo, da nam obezbijede urednije elektrosnadbijevanje i da nam isporučuju struju po nekim povoljnijim cijenama”, smatra Tomović.

Radovan Lekić tvrdi da koncesije na šume dobijaju ljudi iz određenih centara moći i da je njima, za razliku od lokalnog stanovništva, dozvoljeno da rade šta god hoće.

,,Bio sam svjedok kad su 2007. godine vlasnici pilana iz Šekulara tražili da im se dodijele koncesije na šume, izražavajući spremnost da svaki posječeni kubik plate po 47 eura. Međutim, njihovim zahtjevima nije udovoljeno, jer su tada koncesije dodijeljene privilegovanim pojedincima i to po cijeni od 17 eura po kubiku. To ukazuje da koncesije dobijaju podobni ljudi iz određenih centara moći, dok je običnim smrtnicima iz Šekulara ostalo da gledaju kako, uz uništavanje puteva, njihovu djedovinu raznose oni koji za sobom ostavljaju pustoš”, kaže Lekić.

Predsjednici skoro svih sjevernih opština ranije su u više navrata saopštavali kako se kolač od šuma neskladno dijeli, i da neprimjereno malo pripada opštinama na čijim teritorijama se šume nalaze. Ukazivali su da šumskim blagom treba da se upravlja na sjeveru, kao što se morskim dobrom upravlja na jugu. Centralne vlasti su, ipak, do sada odbijale da se odreknu ovog izvora prihoda, koji je čest izvor manipulacija, posebno u toku izbornih procesa i kampanji. Zbog toga se sada širi virus pobune.

Monitor je ranije pisao kako stanovnici beranskih prigradskih naselja i sela Kaludra, Donja Ržanica, Donje Luge i Zagorje već nekoliko mjeseci drže u blokadi put koji vodi k planinskim katunima Cmiljevice, onemogućavaju na taj način koncesionare da eksploatišu šumu na tom području ove sjeverne crnogorske opštine.

Oni zahtijevaju da koncesionari poprave puteve i naprave betonske mostove koji su u godinama nemilosrdne eksploatacije uništeni prolaskom teško natovarenih kamiona i druge šumske mehanizacije. Takođe, traže i da se preispitaju raspodjele koncesija i da se omogući svim vlasnicima pilana na ovom području da rade, a ne samo odabranim. Svoju odluku oni nijesu promijenili ni nakon što su privođeni i saslušavani u policiji.

Dokazi na terenu su jasni i običnom laiku i govore da se ogromno blago od posječene šume sliva u džepove moćnih pojedinaca koji za sobom ostavljaju devastirane prostore i uništene puteve. Rijetkim i privilegovanim koncesionarima čamovina se prodaje za svega petnaest eura po kubiku, a bukovina za šest eura. Kada to preprodaju oni za kratko vrijeme stiču bogatstvo koje se obično definiše sa dvije riječi – šumarska mafija. S državnom logistikom.

Tufik SOFTIĆ