Povežite se sa nama

OKO NAS

PLAN ZA OBALNO PODRUČJE: Primorci udarili rampu

Objavljeno prije

na

Stara je istina: prostor se, kao i doživljaji, troši. Zato se u Paštrovićima nekada govorilo da „ko prodaje zemlju, prodaje slobodu”. Nakon lumpovanja u posljednjih 20 godina parama od prodate đedovine, mnogi njihovi nasljednici su toga sada postali svjesni.

Ne samo oni, već veliki broj primoraca. Zato su krenuli u akciju spašavanja ostataka resursa od jedne nove pohare zaogrnute u Vladin Prostorni plan posebne namjene za obalno područje (PPPNOB).

Taj plan, kako kaže arhitekta Slobodan Bobo Mitrović, izlazi iz svih zakonskih okvira i dobrih običaja planiranja prostora. ,,U aktuelni i živući Prostorni plan Crne Gore, koji važi do 2020. godine, i koji je u toj sferi najviši akt poslije Ustava, sada se unosi ‘parče’ novog prostornog plana priobalja, a da se ne uzima u obzir ostatak prostora države, što je neprimjereno planerskoj nauci i zakonima Crne Gore. U organski jedinstvenom prostoru i lako kontrolisanoj maloj državi od 650 hiljada stanovnika planira se bez logičkog i tehnološkog reda”, ocjenio je on.

Na ovom je slučaju postignuto akciono jedinstvo civilnog sektora, stručnjaka raznih profila, opozicionih stranaka… Za PPPNOP aktivno su se zainteresovale Delegacija Evropske unije u Podgorici i predstavnici ambasada najznačajnijih država.

Vlada je bila prinuđena da podigne kočnicu. „U procesu donošenja PPPNOB treba imati restriktivan pristup u planiranju građevinskih područja”, saopšteno je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, koje vodi čitav ovaj proces.

To znači da, kako tvrde, on mora biti prije svega usklađen sa visokim ekološkim evropskim standardima u ovoj oblasti, na čemu treba dodatno raditi da bi Plan to ispunio.

Indikativno je da je ovo objavljeno samo dan nakon što su se čelnici tog Vladinog resora sastali sa šefom Jedinice za Crnu Goru u Generalnom direktoratu za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Dirkom Langeom.

On je posjetio Gvozdenovića sa isključivom namjerom da mu još jednom stavi do znanja da Evropska komisija sa velikom pozornošću prati sve što se dešava oko Solane u Ulcinju, pošto je taj prostor, kako je naglasio Lange, važan u evropskim okvirima.

„Trenutno ne postoje prijetnje koje bi eventualno ugrozile zaštitu područja na kom se nalazi ulcinjska Solana”, izjavio je ministar nakon susreta sa zvaničnikom EK.

Ostaje da se vidi što znači to „trenutno”, jer po Nacrtu PPPNOP, na Solani će biti 1.500 kreveta. Još uvijek niko ne zna da li je prostor za gradnju 70 hektara ili samo šest, kako Ministarstvo neuspješno nastoji da ubijedi javnost.

„U pozadini pokušaja brzog donošenja ovog plana su Solana, Buljarica, Luštica i Jaz, kao i da se pod interesom slobodnih velikih zona zemlja oduzme od privatnika, a država zna kako se to radi”, smatra inženjerka iz Herceg Novog Olivera Doklestić.

Ona tvrdi da je na djelu pokušaj centralizacije upravljanja slobodnim prostorom mediteranskog dijela Crne Gore. ,,Ona se dešava u vidu kandže koja iz Podgorice, preko državnih studija lokacije, bukvalno napada prostor i jede ga. Lokacije su bivše vojne kasarne ili su od državnog interesa i tu lokalne uprave nikakve nadležnosti nemaju. U suštini ovog Plana je da će centralna kancelarija biti u Podgorici i da će se odozgo uređivati kako i što će se graditi u Kotoru, Tivtu, Budvi, Baru, Ulcinju i Herceg Novom. Lokalne zajednice biće vazali pojedinaca u Podgorici koji će pod imenom Vlade upravljati prostorom – jedinim resursom kojim se još može upravljati u Crnoj Gori”, uvjerena je Doklestićeva.

Sličano je razmišljanje arhitekte Mitrovića, inače, bivšeg direktora Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika. „Nije naivno to što su svi zakoni, oni o morskom dobru, o ribanju, planiranju, izgradnji objekata, prava centralizacija. Zar ne vidite da će za dvije godine da ukinu i opštinske sekretarijate za urbanizam. Ovaj Plan u paketu sa svim promjenama znak je da Vlada hoće da drži ključeve Crne Gore, od Boke od Kotora. A ako iko ima oružja kojim bi se moglo boriti, to su Kotor i Boka, jer biti na UNESCO-voj listi, to je biti u svjetskoj eliti. To vam daje dovoljno argumenata da lupnete pesnicom o sto. U suprotnom, ljudi koji žive ovdje biće ‚ubijeni’ ekonomskim parametrima”, poručio je sa jednog okruglog stola u Kotoru Bobo Mitrović, dok je predstavnik Matice Boke Ivan Starčević rekao da je zbog pomenutih planova ,,domicilno stanovništvo u Boki u strašnoj opasnosti”. Mnogi učesnici javnih rasprava su pitali obrađivače plana da li će on dovesti i do ekskluziviteta u pristupu obali ispred nekih turističkih objekata za period od nekoliko decenija.

Zato su iz MANS-a i Grin Houm-a pozvali Vladu da predloženi plan jednostavno povuče iz procedure, naročito zato što se njime dozvoljava gradnja u područjima koja bi trebalo da budu potencijalno zaštićena.

„Smatramo da umjesto novog građevinskog talasa Crnogorskom primorju treba ozbiljnija strategija revitalizacije, odnosno rekultivacije postojećeg građevinskog fonda kako bi u optimalnoj mjeri bio sačuvan prostor kao veoma ugrožen resurs”, rekao je programski direktor MANS-a Dejan Milovac.

Ratković: Posljednja šansa za turizam

Dekan Fakulteta za biznis i turizam u Budvi prof.dr Rade Ratković kaže za Monitor da je PPPNOP „posljednja šansa da se retrogradni procesi na primorju konačno zaustave, otvori proces urbanističke sanacije i razvoja u duhu Master plana razvoja turizma Crne Gore iz 2008. godine i novog razvojnog scenarija za turizam nominiranog kao ‘Konkurencijom do kohezije'”. „Primorje je već četvrt vijeka izloženo snažnoj devastaciji, podržanoj gotovo svim lokalnim urbanističkim planovima. Planovi i pretežan dio investitora, uključujući i inostrane, dali su akcenat na hipertofiranu stambenu izgradnju u, najćešće, ružnim građevinskim mastodontima koji vrijeđaju autohtono građevinsko nasljeđe i prirodnu sredinu. Bez urbanističke sanacije i ukidanja svih DUP-ova i studija lokacije koji dezauvišu strategiju razvoja turizma, te neizbježne redukcije i uklanjanja najdrastičnijh objekata, nije realna realizacija strateških razvojnih opredjeljenja, već je sasvim izvjesno drastično redukovanje turističkog razvoja i opstanka turizma na crnogorskoj obali”, uvjeren je Ratković. Arhitektica-konzervatorka Katarina Nikolić iz Tivta navodi da se umjesto vizije da se uz podršku opština i države prave manji smještajni kapaciteti, kako bi lokalna zajednica profitirala, „nameće pravljenje ad-hoc usluga nekim sumnjivim investitorima za hotele za koje ne znamo ni kome će služiti ni što će stvarno nuditi”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo