Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠTRAJK ZBOG VIŠEDECENIJSKOG SUDSKOG PROCESA: Poklon na određeno

Objavljeno prije

na

Sonja Tanjević (70), sredinom ove nedjelje počela je štrajk glađu ispred tužilaštva u Podgorici.

Ona protestuje jer je nezadovoljna radom Osnovnog i Višeg državnog tužilaštva – zbog sudske parnice oko porodičnog stana koja traje već 17 godina, kao i nestanka spisa – originalnih dostavnica. Nju je od 1999. do 2011. tužio bivši suprug, a nakon njega su tužbu nastavili dva sina. Sonja je, objašnjava, bivša supruga Milutina Tanjevića, nekadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore i ministra MUP-a .

Prema dokumentaciji komisije za izlaganje na javni uvid stanova Republičkog zavoda za geodetske i imovinsko-pravne poslove iz 1997, Sonja Tanjević je upisani vlasnik stana. Stan od 133 kvadratna metra, koji je otkupljen od Vlade Crne Gore, 1994. je ugovorom o poklonu uknjižen na njeno ime.

Nakon razvoda braka, 1999. godine, i napuštanja zajedničkog stana, njen muž podnosi zahtjev za rješenje stambenog pitanja komisiji za stambena pitanja Vlade Republike Crne Gore, što je na sjednici u decembru 2000. ocijenjeno kao opravdano, i stan od 40 kvadrata mu je dodijeljen u zakup. Zajedno sa zahjevom za rješenje stambenog pitanja, pokazuje dokumentacija, Milutin Tanjević podnosi i tužbeni zahtjev za opozivanje Ugovora o poklonu, pozivajući se na tešku ekonomsku situaciju u koju je doveden razvodom braka. Iako dobija stan, ne odustaje od pokušaja da uzme poklonjeno. Najprije je zatražio da se na njega prepiše polovina stana, čega se odrekao, a zatim i da se cijeli stan prepiše na njegovo ime, čega se isto kasnije odrekao. I nakon presude o odricanju, on je međutim nastavio sa istim tužbenim zahtjevom. Advokat Sonje Tanjević istakao je da upravni postupak ne može ponovo biti vođen oko iste stvari sa istim činjenicama.

U sudskom procesu koji i dalje traje i tokom kog je nekoliko puta stan bio prepisivan na ime njenog muža, Sonja je istakla da je primijetila konstantne nepravilnosti. Tako je na dva identična opravosnažena dokumenta iz 2008. pronašla različite potpise načelnika uprave za nekretnine Veselina Jankovića, za koje sumnja da ne potiču od istog čovjeka, zbog čega je uzalud tražila grafološko testiranje. U dokumentima stoji da je sud utvrdio da potpisi nijesu isti, ali je tužba kasnije odbačena kao neosnovana jer, kako u izjavi suda stoji, MUP nije uspio da identifikuje NN lice koje je falsifikovalo potpis. Ovim rješenjem je ukinut ugovor o poklonu i naloženo da se stan prepiše na ime njenog supruga. Nakon ponovljenog postupka, 2013. je ukinuta klauzula o pravosnažnosti stavljena na rješenje Uprave za nekretnine iz 2008, i poništena promjena vlasnika stana izvršena u katastarskom operatu.

Grafološko testiranje zatražila je i nakon što je utvrdila da je na dvjema dostavnicama poziva za usmene rasprave iz 2007. Pošte Republike Crne Gore, na koje nije došla, falsifikovan njen potpis. Kako su u spisima predmeta iz te godine nedostajale originalne dostavnice, sudski vještak grafološke struke izjavio je da se „ne može izjasniti o autentičnosti rukopisa Sonje Tanjević”. Sonja smatra da joj je ovo podmenuto i da tužilac nije čitao o kojoj se dostavnici radi, jer ne bi davao ovaj predlog, budući da su ovo obične dostavnice za usmenu raspravu, a ne za primljeno protivpravno rješenje za prepisivanje imovine Uprave za nekretnine iz 2008.

Takođe, ona tvrdi da je iako je Saša Čađenović tokom 2011. obavljao funkciju zamjenika tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu po isteku mandata, njen predmet, koji je dospio kod Čađenovića, potpisivao Ivan Medojević.

Prije pet godina, Tanjevićeva se obratila i Mreži za afirmaciju nevladinog sektora. Oni su tada poslali dopis vrhovnom državnom tužiocu, u kojem pozivaju na ispitivanje ovog slučaja. Međutim, ni ovo nije promijenilo stanje.

Sonja se nada da promjena državnih tužilaca znači i konačno razrješenje ovog mukotrpnog procesa. Odlučila se na „štrajk glađu do pravde ili do smrti”, i kaže da zakon sile ne smije i ne može pobijediti, već samo sila zakona.

Tumačenje zakona

Tada član 294. Porodičnog zakona, koji se odnosi na vraćanje poklona bračnih drugova u slučaju razvoda i poništenja braka, 2006. godine je Tanjevićevoj na njen zahtjev protumačilo Ministarstvo pravde, uz napomenu da to ministarstvo ne može dati autentično tumačenje zakona s obzirom da takva tumačenja daje Skupština RCG. „U slučaju pokretanja postupka pred sudom za razvod ili poništaj braka, sud pred kojim je pokrenut postupak primjenjuje zakon cijeneći sve činjenice i dokaze u svakom konkretnom slučaju. Sa aspekta ovog Ministarstva koje je sada obrađivač novog Porodičnog zakona možemo, u odnosu na važeći Porodični zakon, istaći da su u crnogorskom zakonodavstvu sadržana posebna pravila koja se odnose na ugovor o poklonu koji zaključuju bračni drugovi, tačnije o povraćaju poklona koje su bračni drugovi učinili međusobno jedno drugom prije zaključenja braka ili u toku trajanja braka. Prema tom rješenju, u slučaju razvoda ili poništenja braka pokloni koje su bračni drugovi učinili jedno drugome prije zaključenja braka, ili u toku trajanja braka, ne vraćaju se, osim poklona iz posebne imovine bračnog druga koji su nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine poklonodavca. Inače, posebna imovina obuhvata kako imovinu koja je stečena prije zaključenja braka, tako i imovinu koja se stiče tokom trajanja braka, ali ne radom već poklonom ili nekim drugim oblikom besteretnog sticanja. Takav poklon, nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine poklonodavca, nije dužan da vrati onaj bračni drug za koga bi to značilo očiglednu nepravdu ili bi ga povraćaj poklona doveo u tešku materijalnu situaciju.” U odgovoru generalnog sekretara Skupštine Crne Gore Damira Davidovića na Sonjin zahtjev za autentično tumačenje 2014. godine stoji: „Skupština Crne Gore, saglasno Ustavu Crne Gore, nije nadležna za tumačenje propisa u njihovoj primjeni. Takođe napominjem, da saglasno Ustavu Crne Gore, Skupština nije nadležna ni za davanje autentičnog tumačenja. Iz ovoga proizlazi da nismo u mogućnosti da udovoljimo Vašem zahtjevu”.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo