Povežite se sa nama

OKO NAS

SUSRETI: ĐELJOŠ ĐOKAJ, SLIKAR: Umjetnik lirske fantastike

Objavljeno prije

na

Slikar Đeljoš Đokaj je, prije skoro osam decenija, rođen u selu Milješu kod Podgorice, gdje je sagradio umjetnički atelje u kome povremeno radi. Ovih dana boravi u zavičaju, gdje je, i to sopstvenim automobilom, stigao iz njemačkog grada Augsburga, u kojem živi nekoliko posljednjih godina. U tom ateljeu, prepunom Đokajevih slika i grafika, razgovarali smo prije nekoliko dana za Monitor.

,,Moj umjetnički atelje u mojem rodnom mjestu je odlična inspirativna veza sa mojim podnebljem, koje sam nosio sa sobom ma gdje god da sam živio. Zbog toga su moje slikarstvo i grafika – crtež imali više uspjeha u svijetu. U stvaralaštvu je umjetnikova originalnost vrlo važna”, kaže Đokaj.

Đokaj se kao slikar školovao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.

,,Počeo sam ozbiljno da slikam u Zmajevu kao učenik, a onda sam kao učenik srednje škole u Novom Sadu, poslije trećeg razreda, konkurisao na Likovnoj akademiji u Beogradu, i primljen bez nezavršene srednje škole kao poseban talenat”.

Predavao je na likovnim akademijama u Prištini i na Cetinju.

,,Kada sam završio Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu 1963. godine počeo sam da predajem na Visokoj školi umjetnosti u Prištini i tamo sam našao slične ambijente i motive kao ovdje. Na primjer: sač, pogaču, sofru, folklornu boju… I to su mi bili inspirativni elementi, a naročito za moju grafiku. Jedna moja velika slika nalazi se u hotelu Grand u Prištini i na njoj je prikazana albanska familija za sofrom. Jedna mi se slika zove Nabijanje na kolac. Tematske slike se vrlo teško rade.

Sedam godina predavao sam na Višoj umjetničkoj školi u Prištini, a četiri studentima Likovne akademije na Cetinju. Slikarka Anka Burić bila mi je asistent, a nekoliko tadašnjih studenata danas su tamo profesori”, kaže Đokaj.

Od 1963. Đokaj je izlagao na 53 samostalne i 62 kolektivne izložbe na svim kontinentima. Njegova djela nalaze se u kolekcijama najpoznatijih muzeja i galerija svijeta.

Iz Prištine Đokaj je otišao u Rim. U Italiji se divio Đotu i prihvatio metafizičko slikarstvo Đorđa de Kirika.

,,Prištinu sam napustio 1970. godine i otišao u Italiju, u Rim. Tamo su me dobro prihvatili. Upoznao sam mnoge slikare, galeriste i kritičare umjetnosti koji su bili zainteresovani za moje stvaralaštvo, naročito za grafiku. U kratkom periodu stvorio sam grafičku radionicu koja je radila za mnoge italijanske umjetnike. Tako sam upoznao i mnoge mlade slikare koji su bili zaintersovani da preko te radionice realizuju svoja grafička djela.

Pored grafike nikad nisam zanemario slike i crtež tako da sam imao stalne izložbe u Rimu, Milanu i mnogim drugim gradovima po Italiji. Moji radovi našli su se u brojnim kolekcijama i muzejima, naročito u Italiji. Dobio sam tamo i mnoge nagrade, neke u Palermu, Milanu… Po izboru kritičara 1977. godine dodijeljeno mi je veliko priznanje – Slikar godine”, sjeća se Đokaj.

Na Đokajevim slikama čest čest motiv je glava kao centar sjećanja. Na njima se nalaze glave žrtava, mučenika, vojnika, ubijenih i napuštenih, glave iz logora…

,,Portreti glave su jedan od motiva u mom opusu. Još kao dječak doživio sam rat tako da sam uvijek u svom sjećanju nosio izmučene glave. Iz priča starijih ljudi zapamtio sam da su govorili o sječi glava i nabijanju na kolac tako da mi je i taj motiv ostao u nezaboravu”.

Likovni kritičari su ipak za Đokaja rekli da je maštoviti lirik, slikar tehnološke sadašnjosti , umjetnik lirske fantastike, nadrealnih vizija, asocijativnih apstrakcija i finih grafitnih intervencija…

,,Uvijek sam pokušavao da te motive ublažim tako da dobiju oblik lirizma, jer sam smatrao da su mučeništvo i tragedije u stvaralaštvu teški i malo prihvatljivi. Zato su likovne kritičare moji radovi motvisali da me nazovu maštoviti lirik koji se ne zaboravlja”.

Kada je prošle godine izlagao u Beogradu, poslije pedeset godina, novinari su podsjetili da su ga likovni kritičari nazvali ,,albanski i balkanski Pikaso”…

,,U Beogradu sam imao izložbu u izvanrednoj galeriji Haos. Izložio sam crteže i grafike. I beogradska kritika ih je dobro primila. A to poređenje sa Pikasom shvatio sam kao šalu kritičara”, skromno kaže Đokaj.

Kako je Đeljoš Đojak kao slikar prihvaćen u Crnoj Gori?

,,Crnoj Gori sam se uvijek osjećao kao u svojoj kući, a Crna Gora je uvijek vodila računa o meni kao i o svim drugim slikarima u Crnoj Gori. Imao sam 1977. godine veliku izložbu u tadašnjem Titogradu, u Umjetničkom paviljonu. Ona je bila i povod da dobijem Trinaestojulsku nagradu. Prije dvije godine dobio sam i nagradu za životno djelo kao istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore, tako da sam vrlo sretan sa mojom Crnom Gorom”.

Malo je poznato da je Đokaj bio scenograf za film Lelejska gora.

,,Reditelj Zdravko Velimirović 1976. godine snimao je film Lelejska gora po romanu crnogorskog književnika Mihaila Lalića u koprodukciji sa Kulturnim centrom Kosova. Ja sam tada radio kao profesor umjetnosti u Prištini, pa sam pozvan da budem scenograf. Tako je došlo do tog aranžmana”, kaže Đokaj.

O Đokajevom stvaralaštvu snimljeno je nekoliko dokumentarnih i TV filmova. Televizije iz Crne Gore i Kosova redovno su, kaže on, pratile njegove izložbe, pa je o njima ostalo dosta televizijskih emisija.

Đokaj nam je ispričao i nekoliko zanimljivosti o sudbini svojih slika.

Svojevremeno je uradio sliku veličine dva sa pet metara posvećenu Kadinjači. Nazvao je Pjesma za Kadinjaču. Kada je u Beogradu otvoren konkurs za opremanje slikama hotela u Titovom Užicu, kojeg su zvali Sivonja, pozvala ga je Kana Radović, koja je projektovala taj hotel, da učestvuje na konkursu. Pored brojnih poznatih slikara na konkursu je učestvovao i Stojan Ćelić. Žiri je odabrao Đokajevu Kadinjaču i ona je otkupljena da krasi užički hotel za pet hiljada maraka.

,,Kada je hotel zatvoren, moja slika je, kako sam saznao, nuđena Crnogorcima za sedamdeset hiljada maraka”, kaže Đokaj.

Jedna njegova grafika dospjela je u Helsinki, gdje su od nje napravili rad veličine tri sa tri metra i poslali ga školama u razne zemlje Evrope da se na njega stavljaju potpisi protiv rata.

,,Naravno, to mi je bilo drago iako me niko nije kontaktirao da li mogu za to koristiti moju grafiku”, kaže Đokaj.

Imao je želju da prikaže svoje radove na izložbi u Parizu. Kod njega je u Italiju dolazio jedan francuski galerista i obećao da će organizovati izložbu, ali sve je ostalo na dogovoru.

,,Današnji galeristi neće da plate troškove slikaru, a za pripremanje izložbe u nekoj drugoj državi troškovi su veliki, posebno oko transporta. A ja više nisam u tim godinama da se tim bavim”, kaže Đokaj.

Godine mu ipak ne smetaju da svakodnevno slika. Ni inspiracije mu ne nedostaje. Posebno kad dođe u svoj Milješ.

U jugoslovenskom vrhu

– Crnogorsko slikarstvo je uvijek bilo na vrhu jugoslovenske umjetnosti. Na primjer, Petar Lubarda, Milo Milunović, koji mi je bio profesor, Filo Filipović i drugi. U drugoj generaciji su Dado Đurić i Vojo Stanić, a ima i dosta mlađih darovitih slikara. Oni su za mene naročito veliki slikari. Oni su i u Evropi dobili visoka priznanja, a svojoj zemlji dali priznata djela koja imaju veliku vrijednost, kaže Đokaj.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

TRAFOSTANICA NA CMILJAČI KOD BIJELOG POLJA: Nova, a već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijedan 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom

 

Novoizgrađena trafostanica na Bjelasici koja je trebalo da bude u funkciji ski centra Cmiljača na teritoriji opštine Bijelo Polje, potpuno je opljačkana i devastirana.

Prema fotografijama koji su kružile fejsbukom, snimci demolirane trafostanice datiraju od prije desetak dana, a kada su lopovi odnijeli sve što je vrijedilo iz ovog objekta, nije poznato.

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijeden 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom.

Neki od onih koji su ostavili komentare smatraju da je ovako nešto mogao uraditi samo neko ko je dobro poznavao objekat, kao i to da je bio verziran u poslove sa strujom.

Nekadašnji predsjednik Vlade, iz vremena Demokratske partije socijalsita, Duško Marković, izjavio je svojevremeno da se uspješno realizuje plan razvoja kada je u pitanju Cmiljača i Bijelo Polje u cjelini.

“Ukupna vrijednost projekta je 23 miliona eura, 17 miliona zaključenih ugovora, 10 miliona realizovanih ugovora. Cmiljača, Žarski, Kolašin 1600 će vjerujem 2021. godine biti značajan zamajac ne samo zimskoj i ukupnoj turističkoj privredi nego cijeloj crnogorskoj ekonomiji”, rekao je 2019. godine tadašnji premijer prilikom obilaska Cmiljače.

Marković je tada kazao i da su  da su proizvođač žičara Lajtner i njegov lokalni partner Novi Volvox “uradili ozbiljan posao na postavljanju stubova buduće žičare i polazne stanice i izlazne stanice”.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJSKI RIBARI ZAPLETENI U SVOJE MREŽE: Pomalja se luka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon decenija čekanja, čini se da će ulcinjski ribari konačno dočekati svoju luku. Tek nakon toga može krenuti nova faza u razvoju ovdašnjeg ribarstva. Bez izgradnje ribarskih luka . ne može se očekivati zatvaranje poglavlja o ribarstvu.  Ulcinj je, inače,  grad sa najviše privrednih ribara u Crnoj Gori

 

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tvrde da je sve dogovoreno. Određena je lokacija – rt Đerane, dobijena je saglasnost za gradnju luke od Agencije za zaštitu životne sredine, određen početak radova – jesen naredne godine, a čitav posao biće okončan 2027. Projekat je vrijedan 15 miliona eura, a finansiraće ga država. Ova luka će biti mješovite namjene, imaće prostor za ribarske, turističke i rekreativne brodove, halu za čuvanje i pakovanje ribe, otvoriće najmanje deset radnih mjesta. Primaće 79 brodova maksimalne dužine do 20 metara, ukupna površina luke biće 35.000 kvadrata, imaće 67 parking mjesta…

“Ribarima su potrebne prostorije gdje bi skladištili ribu, dakle to je ta kopnena infrastruktura, logistika na kopnu koja im omogućava da oni sve ono što ulove na adekvatan način uskladište, dakle da smrznutu i svoju ribu bar privremeno obezbijede. Prerada nije planirana”, ističu iz Ministarstva.

Kako napominju, zatvaranje poglavlja o ribarstvu Crna Gora ne može očekivati bez izgradnje ribarskih luka. Ulcinj je grad sa najviše privrednih ribara, a osnovni preduslov za dalji razvoj ribarstva je upravo luka.

„Bez luke mi ribari ne možemo ni loviti, niti se baviti tom djelatnošću. Primorani smo da u slučaju nevremena svoje barke sidrimo ili u rijeci Bojani ili u Port Mileni, ili da ih izvlačimo na kopno”, kaže za Monitor predsjednik ulcinjskog Udruženja profesionalnih ribara Ivo Knežević.

Prema njegovim riječlima, bez luke ribari ne mogu imati ni bolja plovila. „Mi smo sada primorani da lovima sa malim čamcima, jer nemamo gdje da vežemo veće čamce. U toj situaciji malo pomaže činjenica da sada imamo veću podršku i od Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj”, dodaje on.

Inače, u Crnoj Gori ima oko 250 profesionalnih ribara i preko 300 sportskih ribolovaca. Oni smatraju da je stanje u ovoj oblasti praktično neodrživo ukazujući na jak uvoznički lobi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJANI TRAŽE IZMJENE ZAKONA O MORSKOM DOBRU: Opština se žalila Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednjih deset godina, od 2014. do 2023. godine, Morsko dobro je iz Ulcinja prihodovalo 11,6 miliona eura. U Ulcinju tvrde da je ta suma znatno veća i da je ta opština diskriminisana, pa su uputili tužbu Ustavnom sudu. Iz Vlade najavljuju novi zakon

 

 

Poslanik u Skupštini Crne Gore Mehmed Zenka tvrdi da nijesu tačni zvanični podaci Vlade Crne Gore o prikupljenim sredstvima, kao ni o iznosu investicija u zoni morskog dobra u Ulcinju. Kako smatra, ta suma bi trebalo da bude bar dva puta veća, odnosno najmanje 20 miliona eura, imajući u vidu samo kućice na Adi Bojani.

Prema njegovim riječima, nije istinita ni informacija da je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (JPMD) od 2018. do prošle godine investiralo 3,6 miliona eura na teritoriji opštine Ulcinj. “Ovi podaci ni izbliza ne pokazuju stvarno stanje ubiranja prihoda iz opštine Ulcinj, zato pozivam Vladu Crne Gore da promijeni zakon da i Ulcinjani imaju nešto dobro od toga”, kaže Zenka dodajući da se “već 40 godina Ulcinju daje na kašiku, a uzima na lopatu”.

I u lokalnoj samoupravi su uvjereni da je Zakon o morskom dobru, tj. obuhvat zone morskog dobra diskriminatorski za Opštinu Ulcin. Pedsjednik Opštine  Omer Bajraktari je nedavno uputio Ustavnom sudu Crne Gore Prijedlog za ocjenu ustavnosti tog pravnog akta. Prvi put se lokalna samouprava odlučila na ovakav korak iako je od donošenja tog pravnog akta prošlo više od tri decenije. Kako je početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Ulcinju vlast vršila opoziciona stranka (Demokratski savez u Crnoj Gori, bio je to jednostavan i efikasan način da se ta lokalna samouprava disciplinuje i da se na legalan način da se značajna novčana sredstva i gazdovanje najprofitabilnijim prostorom iz Ulcinja, silom zakona, preusmjere na centralni nivo.

Brojke su, kako napominju iz Opštine Ulcinj indikativne. Oko 57 odsto ukupne teritorije ili 3.318 hektara kojom gazduje JPMD nalazi se u Ulcinju. U opštini Herceg Novi granica morskog dobra je utvrđena na 492, u Tivtu 746, u Kotoru 216, u Budvi 221, a u opštini Bar na 797 hektara.

U granicama morskom dobra je 13 odsto prostora ulcinjske opštine, čač deset puta više nego u Baru, gdje je taj procenat 1,3 odsto. U opštini Kotor taj procenat iznosi 0,6 odsto. Širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara. To je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju.

“Imajući u vidu dodatno Adu Bojanu sa površinom od 4,66 kvadratnih kilometara, onda je riječ nesumnjivo o nejednakom postupanju, odnosno neposrednoj diskriminaciji, imajući u vidu da se opštine nalaze u sličnoj ili istoj situaciji kada je u pitanju režim morskog dobra”, ističe se u prijedlogu Bajraktarija.

Predsjednik ulcinjske opštine smatra da je računica jasna: ako bi računali da 150 eura košta jedan kvadratni metar zemljišta u zoni morskog dobra, na pjeni od mora, onda je njegova ukupna vrijednost pola milijarde eura. “A još kada se crta, onda se cijena prostora drastično uvećava. Milina i širina, 33 kilometara obale, od kojih su polovina pješčane plaže”, napominje  Bajraktari.

U predstavki upućenoj Ustavnom sudu, u kojoj se detaljno navodi postupanje Evropskog suda za ljudska prava u ovakvim slučajevima, ocjenjuje se da je “navedeni zahvat linije morskog dobra u opštini Ulcinj bez objektivnog i razumnog opravdanja”.

I Bajraktarijev prethodnik na toj funkciji, Aleksandar Dabović iz Demokratske partije socijalista, ustvrdio je da JPMD najveći dio svog budžeta prikupi baš na teritoriji ove opštine. Konstatujući da se preko polovine teritorije kojom gazduje JPMD, nalazi u Ulcinju, on je rekao da to ne prati reciprocitet u ulaganjima. „Stoga bi trebalo pokrenuti pitanje segmentacije JPMD i formirati Morsko dobro Ulcinja“, rekao je Dabović.

Premijer Milojko Spajić kaže da je upravljanje morskim dobrom “kompleksno pitanje” i da je potrebno obezbijediti adekvatne zakonske i institucionalne okvire, kao i široki konsenzus. “ Vlada Crne Gore će kroz inkluzivne i otvorene dijaloge, pristupiti pripremi novog Zakona, kojim će se urediti oblast morskog dobra, a što predstavlja osnovni preduslov za stvaranje adekvatnih uslova za sveukupnu valorizaciju, za društvenu, a ne ličnu korist”, kazao je Spajić u parlamentu.

Npomenuo je i da će se u postupku pripreme ovog propisa, u čiju će izradu biti uključene i primorske opštine, razmotriti sva relevantna pitanja, uključujući i pitanje načina upravljanja morskim dobrom.“Pritom strogo vodeći računa o svim protokolima i konvencijama, čiji smo potpisnici, ali i prateći EU direktive koje se odnose na morsko područje”, rekao je premijer Spajić.

Dok se čeka najavljeno novo zakonsko rješenje i presuda Ustavnog suda po predstavci  Opštine Ulcinj, još će mnogo vode proteći Bojanom. Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović je na sastanku sa privrednicima saopštio da će ubuduće od zakupa kupališta država prihodovati dva puta više sredstava i da će se umjesto sedam miliona, koliko je to bilo u 2023. godini, nakon utvrđivanja nove cjenovne politike u državnu kasu, po tom osnovu, slivati 14 miliona eura.

 

Na Bojani stotinak nelegalnih objekata

U Ulcinju kažu da postoji niz nelogičnosti  kada je u pitanju „mor­sko do­bro“. “, So­la­na ne spa­da u mor­sko do­bro, a ri­je­ka Bo­ja­na spa­da. To su naši paradoksi kojima svjedočimo pune tri decenije. Rije­ka, ko­ja po de­fi­ni­ci­ji ni­je mor­ska, jeste mor­sko do­bro, a Sola­na, ko­ja je morska, ali je bila proda­ta tajkunima, nije pod mor­skim do­brom“, ističe ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Inače, iz JPMD je saopšteno da na obalama Bojane ima oko 100 nelegalnih kućica, a dnevno niču nove. Na ovoj rijeci oko 750 tzv. privremenih objekata- tri puta više nego prije dvije decenije.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo