Povežite se sa nama

OKO NAS

SUSRETI: ĐELJOŠ ĐOKAJ, SLIKAR: Umjetnik lirske fantastike

Objavljeno prije

na

Slikar Đeljoš Đokaj je, prije skoro osam decenija, rođen u selu Milješu kod Podgorice, gdje je sagradio umjetnički atelje u kome povremeno radi. Ovih dana boravi u zavičaju, gdje je, i to sopstvenim automobilom, stigao iz njemačkog grada Augsburga, u kojem živi nekoliko posljednjih godina. U tom ateljeu, prepunom Đokajevih slika i grafika, razgovarali smo prije nekoliko dana za Monitor.

,,Moj umjetnički atelje u mojem rodnom mjestu je odlična inspirativna veza sa mojim podnebljem, koje sam nosio sa sobom ma gdje god da sam živio. Zbog toga su moje slikarstvo i grafika – crtež imali više uspjeha u svijetu. U stvaralaštvu je umjetnikova originalnost vrlo važna”, kaže Đokaj.

Đokaj se kao slikar školovao na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu.

,,Počeo sam ozbiljno da slikam u Zmajevu kao učenik, a onda sam kao učenik srednje škole u Novom Sadu, poslije trećeg razreda, konkurisao na Likovnoj akademiji u Beogradu, i primljen bez nezavršene srednje škole kao poseban talenat”.

Predavao je na likovnim akademijama u Prištini i na Cetinju.

,,Kada sam završio Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu 1963. godine počeo sam da predajem na Visokoj školi umjetnosti u Prištini i tamo sam našao slične ambijente i motive kao ovdje. Na primjer: sač, pogaču, sofru, folklornu boju… I to su mi bili inspirativni elementi, a naročito za moju grafiku. Jedna moja velika slika nalazi se u hotelu Grand u Prištini i na njoj je prikazana albanska familija za sofrom. Jedna mi se slika zove Nabijanje na kolac. Tematske slike se vrlo teško rade.

Sedam godina predavao sam na Višoj umjetničkoj školi u Prištini, a četiri studentima Likovne akademije na Cetinju. Slikarka Anka Burić bila mi je asistent, a nekoliko tadašnjih studenata danas su tamo profesori”, kaže Đokaj.

Od 1963. Đokaj je izlagao na 53 samostalne i 62 kolektivne izložbe na svim kontinentima. Njegova djela nalaze se u kolekcijama najpoznatijih muzeja i galerija svijeta.

Iz Prištine Đokaj je otišao u Rim. U Italiji se divio Đotu i prihvatio metafizičko slikarstvo Đorđa de Kirika.

,,Prištinu sam napustio 1970. godine i otišao u Italiju, u Rim. Tamo su me dobro prihvatili. Upoznao sam mnoge slikare, galeriste i kritičare umjetnosti koji su bili zainteresovani za moje stvaralaštvo, naročito za grafiku. U kratkom periodu stvorio sam grafičku radionicu koja je radila za mnoge italijanske umjetnike. Tako sam upoznao i mnoge mlade slikare koji su bili zaintersovani da preko te radionice realizuju svoja grafička djela.

Pored grafike nikad nisam zanemario slike i crtež tako da sam imao stalne izložbe u Rimu, Milanu i mnogim drugim gradovima po Italiji. Moji radovi našli su se u brojnim kolekcijama i muzejima, naročito u Italiji. Dobio sam tamo i mnoge nagrade, neke u Palermu, Milanu… Po izboru kritičara 1977. godine dodijeljeno mi je veliko priznanje – Slikar godine”, sjeća se Đokaj.

Na Đokajevim slikama čest čest motiv je glava kao centar sjećanja. Na njima se nalaze glave žrtava, mučenika, vojnika, ubijenih i napuštenih, glave iz logora…

,,Portreti glave su jedan od motiva u mom opusu. Još kao dječak doživio sam rat tako da sam uvijek u svom sjećanju nosio izmučene glave. Iz priča starijih ljudi zapamtio sam da su govorili o sječi glava i nabijanju na kolac tako da mi je i taj motiv ostao u nezaboravu”.

Likovni kritičari su ipak za Đokaja rekli da je maštoviti lirik, slikar tehnološke sadašnjosti , umjetnik lirske fantastike, nadrealnih vizija, asocijativnih apstrakcija i finih grafitnih intervencija…

,,Uvijek sam pokušavao da te motive ublažim tako da dobiju oblik lirizma, jer sam smatrao da su mučeništvo i tragedije u stvaralaštvu teški i malo prihvatljivi. Zato su likovne kritičare moji radovi motvisali da me nazovu maštoviti lirik koji se ne zaboravlja”.

Kada je prošle godine izlagao u Beogradu, poslije pedeset godina, novinari su podsjetili da su ga likovni kritičari nazvali ,,albanski i balkanski Pikaso”…

,,U Beogradu sam imao izložbu u izvanrednoj galeriji Haos. Izložio sam crteže i grafike. I beogradska kritika ih je dobro primila. A to poređenje sa Pikasom shvatio sam kao šalu kritičara”, skromno kaže Đokaj.

Kako je Đeljoš Đojak kao slikar prihvaćen u Crnoj Gori?

,,Crnoj Gori sam se uvijek osjećao kao u svojoj kući, a Crna Gora je uvijek vodila računa o meni kao i o svim drugim slikarima u Crnoj Gori. Imao sam 1977. godine veliku izložbu u tadašnjem Titogradu, u Umjetničkom paviljonu. Ona je bila i povod da dobijem Trinaestojulsku nagradu. Prije dvije godine dobio sam i nagradu za životno djelo kao istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore, tako da sam vrlo sretan sa mojom Crnom Gorom”.

Malo je poznato da je Đokaj bio scenograf za film Lelejska gora.

,,Reditelj Zdravko Velimirović 1976. godine snimao je film Lelejska gora po romanu crnogorskog književnika Mihaila Lalića u koprodukciji sa Kulturnim centrom Kosova. Ja sam tada radio kao profesor umjetnosti u Prištini, pa sam pozvan da budem scenograf. Tako je došlo do tog aranžmana”, kaže Đokaj.

O Đokajevom stvaralaštvu snimljeno je nekoliko dokumentarnih i TV filmova. Televizije iz Crne Gore i Kosova redovno su, kaže on, pratile njegove izložbe, pa je o njima ostalo dosta televizijskih emisija.

Đokaj nam je ispričao i nekoliko zanimljivosti o sudbini svojih slika.

Svojevremeno je uradio sliku veličine dva sa pet metara posvećenu Kadinjači. Nazvao je Pjesma za Kadinjaču. Kada je u Beogradu otvoren konkurs za opremanje slikama hotela u Titovom Užicu, kojeg su zvali Sivonja, pozvala ga je Kana Radović, koja je projektovala taj hotel, da učestvuje na konkursu. Pored brojnih poznatih slikara na konkursu je učestvovao i Stojan Ćelić. Žiri je odabrao Đokajevu Kadinjaču i ona je otkupljena da krasi užički hotel za pet hiljada maraka.

,,Kada je hotel zatvoren, moja slika je, kako sam saznao, nuđena Crnogorcima za sedamdeset hiljada maraka”, kaže Đokaj.

Jedna njegova grafika dospjela je u Helsinki, gdje su od nje napravili rad veličine tri sa tri metra i poslali ga školama u razne zemlje Evrope da se na njega stavljaju potpisi protiv rata.

,,Naravno, to mi je bilo drago iako me niko nije kontaktirao da li mogu za to koristiti moju grafiku”, kaže Đokaj.

Imao je želju da prikaže svoje radove na izložbi u Parizu. Kod njega je u Italiju dolazio jedan francuski galerista i obećao da će organizovati izložbu, ali sve je ostalo na dogovoru.

,,Današnji galeristi neće da plate troškove slikaru, a za pripremanje izložbe u nekoj drugoj državi troškovi su veliki, posebno oko transporta. A ja više nisam u tim godinama da se tim bavim”, kaže Đokaj.

Godine mu ipak ne smetaju da svakodnevno slika. Ni inspiracije mu ne nedostaje. Posebno kad dođe u svoj Milješ.

U jugoslovenskom vrhu

– Crnogorsko slikarstvo je uvijek bilo na vrhu jugoslovenske umjetnosti. Na primjer, Petar Lubarda, Milo Milunović, koji mi je bio profesor, Filo Filipović i drugi. U drugoj generaciji su Dado Đurić i Vojo Stanić, a ima i dosta mlađih darovitih slikara. Oni su za mene naročito veliki slikari. Oni su i u Evropi dobili visoka priznanja, a svojoj zemlji dali priznata djela koja imaju veliku vrijednost, kaže Đokaj.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

PRETRESI POLICIJE U 13 GRADOVA: Puno akcije, malo rezultata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska policija je ove sedmice izvela  pretrese u Kolašinu, Mojkovcu, Plavu, Beranama, Bijelom Polju, Andrijevici, Rožajama, Nikšiću, Plužinama, Žabljaku, Baru, Ulcinju i Herceg Novom. Rezultat akcije sprovedene u 13 crnogorskih gradova je – hapšenje dvije osobe zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja

 

 

Prijemno sanduče mejl adresa crnogorskih medija pretodnih dana punila su saopštenja iz policije. Obavještavali su javnost o pretresima koje su izveli u gotovo svim crnogorskim gradovima, uz najavu da će u narednom periodu nastaviti sa sprovođenjem proaktivnih, preventivnih i represivnih aktivnosti prema osobama koje važe za operativno interesantna lica (OIL).

U jednoj takvoj akciji tako su prošlog vikenda uhapšeni oni koji po novim policijskom rečniku važe za OIL, a koji su od ranije poznati policiji – Ilija Racanović (35) iz Budve, Aleksandar Đurđevac (28) iz Nikšica, Željko Moštrokol (33), Luka Gazivoda (37) i Igor Mašanović (32), svi iz Cetinja.

Uhapšeni su zbog sumnje da su počinili krivičnog djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, za koje je, kako je to saopšteno iz policije, zaprijećena kazna zatvora od dvije do 10 godina.

U istom saopštenju se dodaje da je policija njihovim pretresom ali i pregledom vozila pronašla dva pištolja marke „glock“ i “česka zbrojevka“ s uklonjenjenim serijskim brojevima, veću količinu municije, kao i druga sredstva koja su namijenjena izvršenju krivičnih djela.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VIŠI SUD ĆE PONOVO O KATNIĆU I LAZOVIĆU: Optužnica na novom ispitu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Optužnica SDT protiv  bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg pomoćnika direktora UP  Zorana Lazovića vraćena je u Viši sud, koji je prethodno tražio njenu ispravku. O njoj će se raspravljati 24. februara

 

 

Optužnica protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića gotovo dva mjeseca kasnije vraćena je na doradu specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću. To je odlučio Viši sud nakon dva višečasovna ročišta i gotovo dva mjesca od saslušanja Katnića i Lazovića.

Odluku da vrate na ispravku optužnicu protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca i nekadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije donijelo je vijeće kojim je predsjedavao sudija Zoran Radović, a u kom su bili i Nenad Vujanović i Vesna Kovačević. U rješenju kojim je vraćena optužnica piše da tužilac nije precizirao da li je kriminalna organizacija stvorena na početku 2020.godine ili nekom drugom dijelu te godine, ali i do kada je ona djelovala, odnosno, da li je tokom čitave 2022. godine. Tužilac nije ni precizirao kada su Katnić, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović i bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petar Lazović postali članovi kriminalne organizacije. Pojašnjeno je i da optužnicu čini nerazumljivom i to što je Katniću funkcija glavnog specijalnog tužioca prestala u februaru 2022. godine.

“U konkretnom slučaju, dobit za pripadnike kriminalne organizacije nije konkretizovan u činjeničnom opisu djela, niti se u opisu krivičnih djela zloupotreba službenog položaja navodi da su Zoran Lazović i Milivoje Katnić stekli imovinsku korist, što dodatno doprinosi nerazumljivosti optužnice”, konstatuju sudije.

Oni su tražili ispravku i u dijelu koji se odnosi na ukidanje zabrane ulaska u Crnu Goru “pripadnicima kriminalne organizacije Radoja ZviceraVeljku Belivuku i Marku Miljkoviću“, jer se iz iskaza nekadašnjeg pomoćnika direktora UP Enisa Bakovića dolazi do zaključka da rješenje o zabrani ulaska u Crnu Goru u odnosu na  Belivuka i  Miljkovića nije donijeto. To proističe i iz svjedočenja bivšeg vršioca dužnosti direktora policije Veska Damjanovića.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORAST PREDMETA PORODIČNOG NASILJA NA SJEVERU: Više nasilnika ili više povjerenja u institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U gotovo svim osnovnim državnim tužilaštvima (ODT) na sjeveru države, lani je, u odnosu na 2023. godinu, formirano više predmeta za nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Analiza razloga za to, kažu tužioci, biće predočena u godišnjem izvještaju tužilaštva. Za sada ne mogu da kažu da li je broj krivičnih djela te vrste u porastu ili su žrtve ohrabrene da ih prijavljuju

 

Porast nasilja u porodici karakteriše minulu godinu u cijeloj državi. Prema zvaničnim podacima Uprave policije (UP), prijavljeno je čak 840 krivičnih djela nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, a gotovo 1.300 ljudi je pretrpjelo nasilje. Među žrtvama su čak 99 maloljetnika/ce, dok su počinioci najčešće muškarci. Porast broja tih krivičnih djela naročito je vidljiv na sjeveru, s obzirom na neslavnu praksu da se porodično nasilje u malim sredinama češće krije nego prijavljuje.

Osnovnom sudu (OS) u Pljevljima minule godine primljeno je 30 optužnih predloga zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, a donijeto je šest prvosnažnih odluka. Broj optužnih predloga je značajno viši, u odnosu na 2023. godinu, kada ih je bilo devet. Prvosnažne presude za krivična djela te vrste rezultirale su izrečenim kaznama u ukupnom trajanju od 365 dana. U jednom predmetu izrečena je mjera bezbjednosti obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi, u jednom je bila uslovna osuda, dok je u jednom slučaju ODT odustalo od krivičnog gonjenja.

Iz pljevaljskog Centra za socijalni rad nedavno su potvrdili da je broj žrtava porodičnog nasilja, prema njihovoj evidenciji, visok. Prema podacima te ustanove, lani je evidentirano 100 žrtava porodičnog nasilja, među kojima su dominirale žene srednje dobi, a trpjele su, uglavnom, emocionalno i fizičko nasilje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo