Povežite se sa nama

OKO NAS

MUKE MJEŠTANA KOLAŠINSKOG NASELJA LUG: Skupi besplatni placevi

Objavljeno prije

na

lug

Dovođenje u red urbanističkog haosa u naselju Lug, samo par stotina metara od centra grada, nije uspjelo bivšoj vlasti, a ni aktuelna, čini se, nema baš jasnu predstavu na koji način bi to trebalo uraditi. Na tom neurbanizovanom zemljištu pored Tare, s improvizovanim putevima, bez komunalne infrastrukture i bez jasnog vlasništva, u okviru sportske zone, opštinskom odlukom iz 2009. godine više od 100 Kolašinaca dobilo je placeve. I sada, sedam godina poslije usvajanja tog akta, mnogi su na tim placevima sagradili kuće, ali osim odluke lokalnog parlamenta, nemaju nijednog „papira” kojim bi dokazali svoje vlasništvo.

Problematičnost odluke, koju su podržali odbornici tada vladajućih Demokratske partije socijalista i Grupe građana, jasna je već na prvi pogled. U nekoliko slučajeva, na spisku onih koji su dobili plac, navedeno je samo prezime. Pored toga, Opština nije, kako je zakonom predviđeno, dodijelila placeve organima koji bi nakon sprovedenog konkursa i po jasno utvrđenim kriterijumima odlučili ko od zaposlenih ima pravo na pomoć u rješavanju stambenog pitanja.

Tadašnja vlast je neuobičajeno samostalno odlučivala kome će i iz kojeg državnog organa dodijeliti plac, a sve prema kriterijumima koji ni do danas nijesu objelodanjeni. Izvršna vlast je predložila, a zakonodavna većinom usvojila, za zaposlene iz Uprave policije kriterijumi nikada nijesu bili dostupni javnosti. Na spisku imena iz Uprave policije, da li omaškom ili iz nekog drugog razloga, nalazi se i ime službenika drugog državnog organa.

U više slučajeva državno zemljište dato je fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, da bi neki od njih tako stečeno zemljište prodali po desetak puta većim cijenama.

Nije poznato ni da je obavljena parcelizacija zemljišta, pa su zbog toga svi čija se imena nalaze u odluci suvlasnici većeg parčeta zemljišta.

Namjera prethodne vlasti bila je da nakon izrade detaljnog urbanističkog plana (DUP) sportske zone stvori mogućnosti za legalizaciju svih tih objekata.

Nezavršen DUP bio je godinama opravdanje za izostanak bilo kakvih ulaganja u to prigradsko naselje. Navodno, bez u urbanističku dokumentaciju ucrtanih puteva nije moguće „intervenisati” ni na jednoj saobraćajnici u Lugu. Posebna priča je elektromreža. Bar jedan od stubova kojim je struja „dovedena” u naselje, pri svakom nevremenu se sruši. U tom dijelu Kolašina, kažu, više su bez struje nego što imaju uredno snabdijevanje.

Mještani Luga smatraju i da su taoci političkih nadgornjavanja i svoju situaciju opisuju kao nepodnošljivu. Na brojne peticije i pojedinačne zahtjeve, tvrde, niko od nadležnih ne obraća pažnju, pa sebe nazivaju „zaboravljenima”.

Do Luga se stiže makadamskim putem, koji je posebno u kišnim danima prekriven dubokim lokvama. Taksisti, uglavnom, izbjegavaju ture k tom dijelu grada.

„Nama je izgleda svejedno ko je na vlasti u Kolašinu, jer je svima zajedničko što se ne sjećaju da postojimo. Dugo smo se nadali da će nadležni u Opštini povesti računa o ovom naselju, bar zbog činjenice da je tik ispod elitnog hotela Bjanka. No, ni to nije dovoljan motiv da pokene opštinsku mehanizaciju k nama ili bar da jedan od funkcionera dođe i vidi kako nam je”, kažu mještani.

Oni ističu da iz tog naselja i putem kojim se može jedino u gumenim čizmama, svakodnevno u školu ide više od 40 osnovaca i srednjoškolaca. Takođe, naglašavaju da saobraćajnica koja je u izuzetno lošem stanju prestavlja nepremostivu prepreku za nekolicinu sugrađana s invaliditetom, od kojih jedan koristi invalidska kolica.

„Do nas se nekad može samo terenskim vozilima. Đeca nam stižu u školu prekrivena blatom, pa im se ostali smiju. Ove rupe i lokve nepremostive su prepreke. Po ko zna koji put apelujemo na nadležne u Opštini da prošetaju i ovim dijelom i uvjere se koliko su neodgorni prema jednom dijelu Kolašinaca. Kad je ovako, bolje bi bilo da nam nikad nijesu ni dali placeve. Nekako bismo se snašli. Ne poklanjali više ovako nikom”, poručuju iz Donjeg Pažanja.

Mnogi od njih priznaju da su placeve dobili džabe, ali smatraju da zbog toga ne treba godinama da žive bez uređene komunalne infrastrukture.

Pitanje saobraćajnice u Lugu nedavno su pokrenuli i iz Demokratske Crne Gore (Demokrate). Oni će, kako kažu, insistirati da se i lokalni parlement, u kojem imaju jednog odbornika, pozabavi tim problemom.

„Demokrate će i u lokalnom parlamentu pokrenuti to pitanje i tražiti da se hitno riješi, jer je nova vlast u opštini Kolašin, koju podržavamo bez ikakvih ličnih interesa, funkcija i privilegija, dužna da vodi računa upravo o takvim problemima. Obećanja data narodu zarad glasova moraju se ispuniti, a napredak bi trebalo da bude vidljiv. Ipak, jedino što se primjećuje jesu sve veće rupe na putu, koje asociraju na sve, osim na toliko puta obećano ‘bolje sjutra'”, kazao je Vladan Rakočević, član Glavnog odbora te stranke.

Jedine „intervencije” na toj saobraćajnici obavljene su četiri dana pred lokalne izbore 2014. godine. Iz tada vladajuće koalicije DPS-GG nasuli su nekoliko kamiona zemlje na dio puta. Takve radove spriječili su mještani, naglašavajući da će im tako ,,popravljen” put pričiniti još više problema. Mještani su tada zahtijevali i da se pristupi ozbiljnoj rekonstrukciji saobraćajnice, po kojoj bi bila postavljena tvrda podloga, a ne zemlja.

Da su placevi dodijeljeni prema zakonu i ljudima u stanju socijalne potrebe i sada tvrde u DPS. Kažu i da je svojevremeno zemljište bilo isparcelisano.

,,Međutim, DUP-om do dana današnjeg nije definisan taj zahvat. Mi smo radili geodetske podloge i DUP. Vidjećemo kako je to uradila sadašnja vlast i da li su uvažili problem tih ljudi. Planirali smo kad se taj dokument završi da sve te objekte uklopimo i na taj način afirmišemo postupke i procedure u kojima bi svi korisnici parcela dobili mogućnost da pokrenu postupak za dobijanje potrebnih papira”, kažu u kolašinskoj opoziciji.

Potpredsjednik Opštine Đuro Milošević najavljuje da su DUP–om sportske zone, koji uskoro treba da bude završen, zadržani svi izgrađeni objekti. Mještani, kaže on, ne treba da strahuju da bi im kuće mogle biti srušene, iako su izgrađene na zemljištu koje su dobili pod sumnjivim uslovima.

,,Kada taj dokument bude završen, a mislim da će to biti vrlo skoro, onda će biti moguće i komunalno uređenje tog dijela, naravno u skladu sa zakonom. Do sada to nije bilo moguće, jer je naselje divlje”, rekao je on.

Koliko će trajati procedura dobijanja potrebne dokumentacije za svaki od placeva, odnosno objekta u Lugu, za sada je teško reći. Odluka kojom je prije sedam godina dijeljeno zemljište davno je uz ostalu dokumentaciju dostavljena specijalnom tužilaštvu u okviru krivične prijave Opštinskog odbora Socijaldemokratske partije protiv funkcionera GG Milete Bulatovića i Mila Šukovića.

Iz SDP-a, koji je sada dio vladajuće koalicije u Kolašinu, nekoliko puta su ponovili da je nezakonitom podjelom placeva ,,najveća šteta učinjena upravo onima koji bi u skladu s kriterijumima i danas dobili placeve i papire”. Kako tvrde u toj stranci, veliki broj mještana Luga sada ispašta jer su lokalni funkcioneri preko njihovih leđa željeli nagraditi i one čije su „zasluge” druge prirode.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo