Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ISTRAŽIVANJE CGO O KORUPCIJI U CRNOGORSKOM OBRAZOVANJU: Haron i mi

Objavljeno prije

na

U antičkoj Grčkoj, opisuje mit, pokojnicima su stavljana dva novčića na oči, da bi podmitili skeledžiju Harona da preveze njihove duše preko rijeke Stiks u podzemni svijet. Rijeka je bila granica između gornjeg i donjeg svijeta, a jedini način za prelazak bila je – Haronova skela. Zbog monopola koji je skeledžija držao na rijeci, nijeste mogli ni umrijeti ako nemate da platite mito.

Kao što se spokoj duše korumpiranom skeledžiji morao platiti, pojedine fakultete u Crnoj Gori je danas teško ili nemoguće završiti ako ne odriješite kesu. Korupcija se uvukla u crnogorski sistem obrazovanja, kao zagađeni pljevaljski vazduh u pluća.

Više naših izvora, uz uslov anonimnosti, tvrde da neke fakultete na državnom univerzitetu ne možete ni upisati ako ne idete na časove kod profesora koji je ujedno asistent na tom fakultetu. Pojedine ispite ne možete ni polagati ako nijeste kupili najnovije izdanje knjige koju je odnekud prepisao profesor, čiji rijetki djelovi koje je sam napisao odišu pismenošću i intelektom. Konačno, ima ispita koje ne možete ni položiti ako ne platite.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) u decembru prošle godine, sproveo je drugo istraživanje javnog mnjenja o korupciji u obrazovanju .

Čak 15 odsto ispitanika je priznalo da su koristili veze kako bi sebi ili bliskoj osobi obezbijedili bolje ocjene ili prolaz na ispitu, dok je 18 odsto reklo da su spremni da daju mito profesoru ukoliko bi to bio jedini način. Tek 40 odsto ispitanika bi prijavilo profesora koji bi od njih ili članova njihove porodice tražio mito ili uslugu za polaganje ispita ili povoljne ocjene.

U odnosu na novembar 2011. godine, kada je CGO takođe radio istraživanje na istu temu, više je građana koji su priznali da su koristili partijske ili rođačke veze kako bi došli do diplome (15 u odnosu na 10 odsto iz 2011).

Istovremeno, znatno je manje onih koji bi prijavili da im je tražen mito (40 odsto u odnosu na 61odsto), ali i onih koji bi dali mito (18 u odnosu na 24 odsto). Ova činjenica bi mogla da ukazuje na slabo funkcionisanje državnih institucija u slučaju prijavljivanja korupcije, kao i na to da ljudima ponestaje novca za davanje mita. Ili je u pitanju samo loša sezona.

Polovina građana smatra da je u Crnoj Gori moguće kupiti diplomu određene škole ili fakulteta, a samo 19 odsto tvrdi da zna nekoga ko je kupio. Znatno veći broj građana sa visokim i višim obrazovanjem navodi da zna nekoga ko je kupio diplomu. Ovi podaci su gotovo identični sa onima iz novembra 2011. godine.

Polovina ispitanika smatra da korupcija postoji u visokoškolskim (privatnim i državnim) ustanovama, dok značajno manji broj građana smatra da je ima u nižim školama. U odnosu na novembar 2011. godine, znatno je povećan broj građana koji misle da korupcija postoji na državnim i privatnim fakultetima i višim školama.

Znatno više građana ocijenilo je i da je primanje novca ili poklona rašireno u obrazovnom sistemu Crne Gore: 42 naprema 28 odsto tokom ispitivanja 2011. godine.

Mišljenje o postojanju partijskih i rođačkih veza neznatno je poraslo, sa 58 na 61 odsto.

Polovina ispitanika ocijenila je da korupcija postoji u situacijama vezanim za zapošljavanje i akademski napredak, evaluaciju i upis na fakultete, kao i organizaciju studentskog života.

Da se u Crnoj Gori daju novac ili pokloni u zamjenu za bolju ocjenu, prolaz na ispitu ili neku drugačiju pomoć učeniku ili studentu, smatra 40 odsto ispitanika. Većina, njih 60 odsto, ocjenjuje da se veze koriste za popravljanje ocjena, polaganje ispita ili uspjeha, a 30 odsto smatra da se to dešava u velikoj mjeri.

Među građanima sa osnovnim i nižim obrazovanjem znatno je manje onih koji smatraju da je korupcija raširena u odnosu na one sa višim ili visokim obrazovanjem.

Kao i kod ostalih problema vezanih za obrazovni sistem u Crnoj Gori, registruje se razlika između percepcije o problemu i iskustva sa datim problemom. Dok trećina građana smatra da su plagijati relativno česta pojava, tek 14 odsto ističe da lično poznaje nekoga ko je plagirao naučni, magistarski ili doktorski rad. I ovdje znatno veći broj građana sa visokim ili višim obrazovanjem ima negativniju sliku, pa veći broj njih ističe da poznaje nekoga u svom okruženju ko je plagirao.

Čak 86 odsto građana smatra da bi uvođenje obaveze objavljivanja magistarskih i doktorskih radova na portalima visokoškolskih ustanova i na sajtu Ministarstva prosvjete doprinijelo rješavanju nevolja sa plagijatima.

Korupcija u obrazovanju vodi korupciji u cijelom društvu. Oni koji su na ilegalan način došli do zvanja međusobno se štite. Tako oko sebe formiraju neprobojni krug. Skeledžije naših dana plove dalje.

Borba protiv korupcije

U odnosu na novembar 2011, mišljenje crnogorskih građana da je korupciju moguće smanjiti se prepolovilo, sa 43 na 22 odsto, pokazuju podaci posljednjeg istraživanja CGO. Znatno više građana smatra da se o problemu korupcije u obrazovanju govori manje nego što bi trebalo, 67 u odnosu na 50 odsto. Kao institucije koje su doprinijele otvaranju tog pitanja najčešće se spominju mediji (17 odsto) i NVO (16 odsto). Samo petina građana odgovorila je da je moguće smanjiti korupciju u obrazovanju , dok je gotovo 40 odsto odogovorilo da nije moguće smanjiti korupciju. Da građani nemaju formiran stav o korupciji u obrazovanju, ukazuje činjenica da ih čak 60 odsto ipak vjeruje da će novi zakon o spriječavanju korupcije i otvaranje posebne Agencije koja će se baviti sprečavanjem sukoba interesa i zaštitom zviždača smanjiti nivo korupcije u obrazovanju. Većina građana smatra da je korupcija u obrazovanju unutrašnje pitanje obrazovnog sistema, te ističu da je Ministarstvo prosvjete i nauke najodgovornije za taj problem. Građani bi najčešće korupciju u obrazovanju prijavili Ministarstvu prosvjete i nauke, 18 odsto, i Upravi za antikorupcijsku incijativu, 18 odsto. Tek šest odsto građana bi se obratilo nevladinoj organizaciji. U odnosu na novembar 2011, znatno je porastao broj građana koji bi se javio Upravi za antikorupcijsku incijativu (sa šest na 18), tužilaštvu/sudu (sa dva na sedam), dok je povjerenje u policiju značajno opalo (sa 27 na 14 odsto).

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo