Povežite se sa nama

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

5 godina

na

CRNA GORA JE POČELA BUŠENJE DNA JADRANA I PORED JASNE PORUKE EVROPSKE UNIJE DA SU FOSILNA GORIVA PROŠLOST, TE DA JE BUDUĆNOST REZERVISANA ZA EKOLOŠKU I OBNOVLJIVU ENERGIJU  I UPRKOS LOŠIM ISKUSTVIMA IZ REGIONA. EKOLOŠKI AKTIVISTI NAJAVLJUJU DA ĆE POSLIJE TURISTIČKE SEZONE OBNOVITI PROTESTE

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su kaže i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru, nego šire. Lutam od granice do granice, a kozica nema. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu”, kaže Vujičić u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Monitor.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste. Uzaludne su i žalbe ribara da zbog bušenja more više nije izdašno kao ranije. Ali, zato, posao teče uz blagoslov aktuelne Vlade, koja je u ovom slučaju nastavila tamo gdje je prethodna stala.

Ribe ni za gorivo

Iz Ministarstva kapitalnih investicija u izjavi za CIN-CG/Monitor, kažu da, prema informacijama koje imaju „istraživanja nafte i gasa koja su u toku ni na koji način nisu uticala na pomorski saobraćaj i rad Lučke kapetanije. Saobraćaj se odvija normalno i situacija je potpuno redovna’’.

„Zabranjuju nam na priđemo u krugu od par kilometara do te platforme. A naše more je malo, ako ujutru kočom krenem od Ulcinja, eto me u Hrvatsku popodne”, kaže Vujičić koji je i predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Budve Sv. Nikola.

Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Bara, smatra da je riba sa morskog dna, uključujući i kozice, počela da nestaje još sa prvim seizmičkim istraživanjima koja su prethodila sadašnjem bušenju.

„Prije par godina rađena su seizmička istraživanja tokom kojih je stvaran pritisak na dnu od 3.000 bara. Tada je riba sa dna ubijena, ili je migrirala na drugu stranu gdje nije bilo tih ispitivanja – prema Albaniji i Boki”, kaže on.

Bajković je uvjeren da i sadašnje bušenje ima ozbiljne posljedice po ribare.

„To pogađa Ulcinjane, Barane, sve do Čanja. Ljudi odu od ujutro do uveče, ostanu 10 -12 sati, i donesu minimalno ribe, da pokriju gorivo. Lovim plavu ribu i 29 puta sam izašao na more od decembra do jula – 10 puta puta sam bacio mreže, a 19 puta se vratio, jer riba neće. Neke vibracije postoje pod vodom od bušenja. Riba je kao divlja, nije mirna, bježi. Nešto je potpuno poremećeno. A dosta nas živi od ribanja”, .

Uoči početka bušenja sa predstavnicima udruženja ribara upriličen je sastanak u Ministarstvu kapitalnih investicija.

„Ribari su im rekli da se ne raduju tom istraživanju, ali ako je država riješila da ide tim putem, moramo to prihvatiti“, kaže Milun Anđić, predsjednik Udruženja plivarica Crne Gore, posebnih brodova iz kojih se uglavnom ribari mrežom po površini.

Na zahtjev ribara da se formira egalizacioni fond koji će pomoći razvoju ribarstva, Iz Ministarstva su im kazali da će zaživjeti čim počne eksploatacija nafte.

Vladi je sve u redu

„Podvukli smo da je veoma važna ekološka zaštita i dobili uvjeravanja da imaju četvorostruke sisteme. Objasnili su nam da je dubina na kojoj se vadi nafta 110 metara i da je pristupačna za ronioce, uređaje, ventile, tako da se odmah može sve zatvoriti u slučaju isticanja. Dali su garancije da su brodovi koji su posebno namijenjeni za slučaj curenja već spremni u italijanskim lukama, i da bi na poziv mogli da budu tu za 10 – 15 sati i da kupe naftu”, kaže Anđić.

On ocjenjuje da ribari nisu imali izbora i da su prećutno prihvatili uvjeravanja da može ribarstvo i industrija nafte zajedno.

Dosadašnja istraživanja ribljeg fonda i količine ribe, kaže Anđić, rađena su proizvoljno i na nevaljan način. Zbog toga su ribari uputili protest institucijama: ,,To istraživanje je izvedeno brodovima koji nemaju mogućnost da to urade. Nisu uzeti ribarski brodovi. Sve to su finansirali investitori”.

I Bajković kaže da je investitor i Institut za biologiju mora tokom ove godine trebalo da utvrde početno stanje ribljeg fonda, kojeg, kako kaže, nema.

,,Institut za biologiju mora  nije  radio studiju uticaja na ribarstvo. Radio je monitoring ribolovnih aktivnosti prije i nakon seizmike, odnosno analizu strukture ulova malog obalnog i velikog privrednog ribolova. U trenutne aktivnosti, vezano za platformu, nismo angažovani sa stanovišta monitoringa ribarstva. Moguće je da ćemo biti uključeni nakon završetka aktivnosti vezanih za platformu, kaže za CIN-CG/Monitor dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora.

Uvertira u početak bušenja bili su protesti ekologa koji su isticali brojne ekološke rizike ovog posla, dok ih je nova vlast ubjeđivala da nema mjesta zebnji. Premijer Zdravko Krivokapić izjavio je da je ugovor o koncesiji potpisan 2016. godine, rijetko dobra odluka prethodne vlasti. Ocijenio je i da je eventualni uticaj na životnu sredinu zanemarljiv.

Ekološke organizacije i aktivisti protivili su se početku bušenja, dok je vladajuća URA, tražila referendum. Premijer je buku utišao tvrdnjom da bi raskidanje posla sa Eni-Novatekom koštalo državu oko sto miliona eura, a da bi referendum u uslovima korona krize bio tehnički neizvodljiv, uz trošak od oko dva miliona eura.

Da je ovo dobar projekat tvrdi i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je više puta ponovio da se potencijalne rezerve nafte i gasa mjere milijardama eura!

Bojanić: Sve je o njihovom trošku

„Glavna karakteristike ugovora sa konzorciumom Eni – Novatek je da Crna Gora nije uložila ni jedan cent u istraživanje a da koncesionari snose sve troškove”, izjavio je za Monitor/CINCG Draško Lončar iz Ministarstva kapitalnih investicija. On objašnjava i da se Crna Gora obezbijedila garancijama,  „na obavezni radni program“,  te da su koncesionari neograničeno i solidarno odgovorni da nadoknade štetu i izgubljenu dobit državi kao i trećim licima u slučaju incidenta i najvažnije, da je država obezbijedila dobit između 62 – 68 odsto.

Lončar objašnjava da obavezni radni program na koji su se obavezali koncesionari Eni-Novatek obuhvata: 3D seizmička istraživanja, geološke i geofizičke studije i dvije bušotine od 6.500 i 1.500 metara.

U slučaju da koncesionar ne ispuni obavezni radni program, prema objašnjenju Lončara, Crna Gora bi mogla da aktivira garanciju od 84 miliona eura koju je obezbijedila i da eventualno angažuje drugu kompaniju da nastavi rad.

Iz Bojanovićevog ministarstva ističu da, ukoliko se ne pronađu komercijalne rezerve ugljovodonika, cjelokupan trošak istraživanja pada na teret koncesionara, bez bilo kakve obaveze države da učestvuje u tome.

„Riječ je poslu koji je neisplativ, rizičan i štetočinski po životnu sredinu i ekonomiju Crne Gore, prije svega turizam i ribarstvo”, kaže Mustafa Canka, novinar koji već decenijama piše o ovoj temi.

On ističe da zvaničnici samo govore o finansijskim benefitima i procentima a neće javno da kažu da „u najboljem slučaju, u njihovoj najoptimističnijoj varijanti, godišnje možemo da zarađujemo oko 60 miliona eura. I to tek za nekoliko godina“.

„Sad da se nađe nafta, treba još rupa da se buši, pa analize, u najboljem slučaju bi za tri godine počela eksploatacija. Do tada ćemo sve dovesti u pitanje, prije svega turizam od koga, kada je sezona dobra, zarađujemo zvanično nešto preko milijardu eura, a u sivoj zoni ostaje bar još trećina prihoda”, kaže Canka za CIN-CG/Monitor.

Romantična saga o kornjači

On se pita gdje je tu računica, ako uporedimo 1,3 milijarde sa 60 miliona. Podsjeća da gosti sa Zapada nijesu oduševljeni da se kupaju sa pogledom na naftne platforme. Napominje da se šteta koja se čini flori i fauni u moru nikada neće izračunati, kao i ona koju će pretrpjeti ribari.

U Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nijesu, međutim, zabrinuti zbog ovog projekta i njegovog uticaja na životnu sredinu. Pored obaveze da poštuju domaće propise koji regulišu oblast zaštite životne sredine, iz ovog ministarstva navode i da su ugovorom predviđena dva posebna mehanizma naknade eventualne štete. Prvi je Garancija krajnje matične kompanije koncesionara koja pokriva plaćanja svih obaveza iz ugovora u slučaju njihovog neizvršavanja, kao i i sve neugovorene obaveze prema trećim licima u slučaju direktne štete ili gubitaka nastalih u vezi sa ovim aktivnostima (uključujući zagađenja ili incidente).  Ova garancija, kako objašnjavaju u Ministarstvu, znači da koncesionari garantuju vrijednošću majke kompanije, a ne one registrovane u Crnoj Gori koja je neuporedivo manja.

Drugi mehanizam je Obavezna sveobuhvatna polisa osiguranja za industriju nafte i gasa, koja obuhvata kompletne operacije koje izvodi operater Eni, uključujući i sve njihove podizvođače.

„Crna Gora je obezbijedila da u slučaju bilo kakve štete u životnoj sredini ima mogućnost nadoknade troškova, uključujući i štetu prema trećim licima. U konkretnom slučaju to, na primjer, znači da bi nadoknada eventualne štete bila plaćena i ribarima”, kažu iz resora koji se bavi i ekologijom.

I iz Ministarstva kapitalnih investicija tvrde da „od velikog broja ekologa“ imaju pozitivan stan o projektu, kao i o svim urađenim studijama o zaštiti i očuvanju životne sredine.

„Treba istaći posvećenost koncesionara prema životnoj sredini. Kao primjer navodimo da se tokom seizmičkih istraživanja ispred broda pojavila kornjača i da su operacije obustavljene sve dok se nije udaljila na bezbjedno odstojanje. Cijena troška čekanja ili stand by rate iznosila je oko 150 hiljada dolara. Samim tim ističemo da koncesionari imaju visoke standarde kada je u pitanju zaštita životne sredine”, kažu iz ovog MInistarstva.

Vježbali, ako procuri

U te standarde nije ubjeđena ekološka aktivistkinja iz Ulcinja Zenepa Lika, koja za Monitor/CIN CG tvrdi da je ovaj poduhvat rizičan. Ona objašnjava da se on oslanja na studiju procjene uticaja životne sredine koju je uradio investitor.

„Agencija za zaštitu prirode je nekoliko puta vraćala dokument na doradu. Što znači da ENI nije poštovao naše zakonodavstvo. Koliko sam upoznata nema ni plana za vanredne situacije u slučaju izlivanja nafte, modelima i projekcijama za sanaciju”, tvrdi Lika

Iz Agencije za zaštitu životne sredine su potvrdili da Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, čiji je nosilac Eni Montenegro, a koji su sačinili italijanski eksperti, nije bio urađen u skladu sa pravilima. Od nosioca projekta Agencija je u oktobru 2019. godine, kažu, tražila određene izmjene i dopune. Inovirani Elaborat je dobio saglasnost Agencije u decembru te godine.

U Ministarstvu kapitalnih investicija tvrde da u slučaju vanrednih situacija planovi postoje: „Postoji plan reagovanja koncesionara, plan reagovanja crnogorskih institucija nadležnih za ovaj projekat kao i plan reagovanja u kooperaciji sa koncesionarom. Takođe, u junu je održana vježba PLATFORMA 21, u kojoj su učestvovali Uprava pomorske sigurnosti, policija, vojska, lučka kapetanija, uprava za ugljovodonike sa temom odgovora u slučaju izlivanja nafte u Jadransko more. Naravno, pored ovih planove postoje i drugi za reagovanje za sve predviđene incidentne situacije”.

Iz ovog resora tvrde i da je inspekcijski nadzor konstatan i da će tako biti tokom cijelog projekta.

,,Inspektor za ugljovodonike kao i Agencija za zaštitu životne sredine, na bazi rezultata analiza CETI-ja, budno prate i kontrolišu ovaj projekat, kako na samom postrojenju tako i u logističkoj bazi. Za sada se proces odvija potpuno bezbjedno i sigurno kako za životnu sredinu i osoblje, tako i za sami odobreni projekat”, kazali su iz ovog ministarstva.

Početkom aprila, ulcinjski parlament je jednoglasno usvojio zaključke kojima se izražava velika skepsa prema bušenju morskog dna.

„Opština poziva Vladu da na transparentan i kooperativan način učestvuje u pregledu odluka koje se odnose na istraživanje i eksploataciju nafte na moru, uzimajući u obzir stavove građana primorskih opština, ekološke i ekonomske aspekte demografskih podataka“, stoji u usvojenim zaključcima.

Lika kaže da je već od samog početka ovog, kako kaže, netransparentnog i nepoželjnog projekta, bivša, a nažalost i sadašnja vlast, kršila ustavno pravo građana primorskih gradova, a i šire, jer nijesu pravovremeno, dovoljno i razumljivo informisani.

„Napominjem da su, recimo, Ulcinjani bili zatečeni kada su saznali da će se ‘opet’ istraživati nafta u našem moru. Takođe su uskraćeni za učešće na javnoj raspravi koja se organizirala u Baru. Istog dana u Ulcinju je održavana javna rasprava u Ulcinju o planu posebne namjene obalnog područja. Znači, prvi blokovi istraživanja su predviđeni na ulcinjskoj obali a građanima je onemogućeno da daju svoje mišljenje“, kaže Lika.

Kao dodatni argument, iz Ministarstva ekologije ističu da industrija nafte i gasa nije nepoznanica u državama sa kojima dijelimo Jadransko more: „Do sada je u Jadranu izvedeno oko 1500 bušotina za potrebe kako istraživanja, tako i proizvodnje nafte i gasa”.

Gorko iskustvo iz Albanije

U ENI-vom Elaboratu o uticaju na životnu sredinu precizira se da u Jadranskom moru postoji 1.440 bušotina (istražne, proizvodne i za druge namjene), od kojih je 1,350 izbušila Eni S.p.A, a da erupcija nije zabilježena ni na jednoj od njih.

„Susjedna Hrvatska proglasila je moratorijum na sva nova istraživanja nafte i gasa, čak i sami ‘naftaši’ iz Hrvatske se protive bušenju u Jadranskom moru. Smatraju da nafta i čisto more naprosto ne idu”, kaže Lika.

Ona ističe da Albanija nema platforme na moru, već se eksploatacija obavlja na kopnu.  Upozorava da su poznate slike i snimci iz 2015. kada se desio veliki udes u selu Marinza na jugu Albanije, gdje je cijelo naselje, kako kaže, potopljeno naftom i ugroženo a građani primorani da se evakuišu, dok je strateški investitor iz Kanade, Bankers Petroleum, prosto smatrao da nije kriv za incident.

Pozivajući se na albansko iskustvo istraživanja nafte i Canka kaže da „ono govori da apsolutno ne treba ulaziti u ovaj opasan posao“.

„Od 1990. se vrše istraživanja velikih svjetskih kompanija na albanskom dijelu Jadrana, a konkretnih rezultata nema. Tek u nekoliko slučajeva otkrivena je nafta, ali se pokazala da je neisplativa eksploatacija”, ističe Canka, napominjući da su se i u toj zemlji tokom 90-ih godina prošlog vijeka sanjali slatki snovi o tome da ,,Albanija pluta na nafti”.

„Nakon tri decenije iluzije su se rasplinule po Jadranu i, eto, na našu nesreću, stigle do zvanične Podgorice”, kaže Canka.

Crna Gora je počela bušenje Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju.

Ministri finansija zemalja Evropske unije, su se u novembru 2019. godine saglasili da treba obustaviti finansiranje projekata koji uključuju naftu, gas i ugalj. Oni su tom prilikom pozvali Evropsku investicionu banku, Svjetsku banku i ostale finansijske institucije da prekinu sa davanjem kredita u te svrhe. Bilo je to prvi put da visoki funkcioneri evropskih vlada traže okončanje finansiranja svih fosilnih goriva, uzimajući u obzir održivi razvoj i energetske potrebe, te energetsku bezbjednost partnerskih zemlja.

Ekolozi podsjećaju da je Crna Gora potpisnica Pariskog sporazuma, kojim su se 200 zemalja obavezale da će postepeno napustiti korišćenje fosilnih izvora.

„Ovim projektom kršimo sporazum i guramo eksploataciju fosilnih goriva iako znamo da ovakav vid eksploatacije utiče na klimatske promjene i sigurno na kvalitet našeg mora, koliko god se tvrdilo da to nije tako”, zaklučuje Lika.

U okviru Zelenog dogovora za Zapadni Balkan, EU je opredijelila devet milijardi eura za inovativne i zelene ideje i projekte. Ekolozi smatraju da bi bolje bilo iskoristiti tu šansu za dugoročne ekološke i finansijske benifite, nego bušiti morsko dno.

Akcije ekologa protiv bušenja podmorja kako najavljuje sagovornica CIN-CG/Monitor, biće nastavljene.

„Mi nismo odustali od naših zahtjeva i tražimo obustavu istraživanja i eksploatacije nafte i gasa. Izašli smo u susret turističkoj sezoni jer suosjećamo sa građanima i ne želimo da širimo još negativniji imidž naše zemlje”, kaže Zenepa Lika.

 

MALO TREBA ZA VELIKU ŠTETU

Ako se nađe u moru, samo osam grama nafte dovoljno je da zagadi kubik morske vode. Jedan kubik ispuštene nafte, iscrpljuje kiseonik iz 400.000 kubika mora, tvrdi se u izvještaju Državne revizorske institucije koja je u aprilu objavila Reviziju efikasnosti upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru.

Revizijom je utvrđena loša saradnja nacionalnih institucija, nepoštovanje ionako zastarelih strategija, te da nijedna primorska opština nema plan i procjenu rizika u slučaju iznenadnog zagađenja mora, kao i nemanje adekvatne opreme za reagovanje u slučaju zagađenja većeg obima…

U dokumentu DRI navodi se i odgovor Uprave za ugljovodonike u vezi aktuelnih istražnih radova:  „Prije vršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara izvršena su mjerenja ulova ribe u zoni predloženih aktivnosti, što je takođe izvršeno i nakon izvršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara, u cilju upoređivanja podataka o izlovu ribe prije i nakon sprovođenja aktivnosti. Takođe, budući da su ribarske aktivnosti tokom vršenja geofizičkih istraživanja bile otežane, koncesionari su kompenzovali ribarska udruženja za ono vrijeme za koje su trajale aktivnosti vršenja geofizičkih istraživanja, u skladu sa mjerama iz elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.“

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

RAZVRSTAVANJE CRNOGORSKIH SRBA: Svoji ili Vučićevi

Objavljeno prije

5 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Na obilježavanju 150 godina bitke na Fundini predsjednik Skupštine i lider NSD Andrija Mandić je u Kučima formalno obznanio odavno vidljiv razlaz za zvaničnim Beogradom i režimom braće Vučić. Mnogi posmatrači se slažu da su nedavne proslave dvije velike crnogorske pobjede nad osmanskom vojskom, osim razlaza NSD-a sa braćom Vučić, obznanile i politički razlaz Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) sa centralom u Beogradu. Dok se Mandiću prijeti iz Beograda da će „da plati” za obračun sa Mitropolijom i Joanikijem, Beograd ima više institucionalnih poluga

 

Prošlog petka povodom 150 godina bitke na Fundini predsjednik Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić je u Kučima formalno obznanio odavno vidljiv razlaz za zvaničnim Beogradom i režimom braće Vučić. „Srpski nacionalni i kulturni identitet nije i ne može biti ekskluzivno pravo jedne države, jednog centra ili jedne političke garniture”, rekao je šef Skupštine. „Niko nema pravo da ovdašnjim Srbima mjeri srpstvo, da ga ovjerava ili poništava… Mi smo slobodan narod i slobodni građani Crne Gore. Ljubav prema svome rodu mjeri se bratskim dogovorom… Sa svakom bratskom adresom ćemo razgovarati bratski, sa ljubavlju i poštovanjem. Ali ćemo odluke o budućnosti Crne Gore donositi ovdje, kao što su se uvijek donosile”, istakao je Mandić.

Svečanosti je prisustvovao i mitropolit crnogorsko primorski Joanikije Mićović. Drugi vladika u Crnoj Gori Metodije Ostojić je bio vidno odsutan iako je Joanikije samo devet dana ranije prisustvovao proslavi 150 godina bitke kod Vučjeg dola u Metodijevoj jurisdikciji Eparhije budimljansko-nikčićke (EBN). Metodiju je na proslavu došao i patrijarh Porfirije Perić. Mnogi posmatrači se slažu da su nedavne proslave dvije velike crnogorske pobjede nad osmanskom vojskom, osim razlaza NSD-a sa braćom Vučić, obznanile i politički razlaz Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP) sa centralom u Beogradu.

Iduće jutro režimski Srpski Telegraf je objavio na naslovnici Prljavi plan – Ruše SPC da bi srušili državu (Srbiju) i Propao prvi udar na crkvu – sledi drugi još žešći. Sve sa slikama Vučića, i njemu lojalnih arhijereja Porfirija, Metodija i Sergija Karanovića (Bihaćko-petrovački). Tekst implicitno poručuje kako crnogorski mitropolit i drugi izdajnici „sa vrlo opasnim namerama” ciljaju na Vučića, koji je za njih preveliki zalogaj, pa zbog toga indirektno pokušavaju rušiti SPC da bi srušili Srbiju. Urednik Telegrafa Borislav Kašanski se istog jutra pojavio u studiju žute vučićevske TV Pink kod Jovane Jeremić zajedno sa, već čuvenim po vulgarnostima, urednikom Politike Vladimirom Vukovićem. Jeremička vidno zabrinuta za svekoliko srpstvo navodi kako je Mandićev govor „udarna tema na društvenim mrežama” i postavlja pitanje da li su to u pitanju „potezi vučeni iz Zagreba” i da li su Srbi u Crnoj Gori postali kolateralna šteta. Na Jeremićkinu konstataciju da je „Vučić nametnuo temu o fragmentaciji srpstva” Vuković je autocenzurno zavriskao „ne, ne, nije Vučić nametnuo” pa su se Jeremićka i Kašanski trenutačno samoispravili sa „Vučić upozorava”.

Na pitanje Jeremićke da li je Mandićev govor „poruka Vučiću” Vuković je potvrdio da jeste „jedna bezobrazna poruka”. Potom je krenuo sa salvom ličnih uvreda na račun Andrije Mandića. Njegovo obraćanje je nazvao „govor ovog naplaćenog Srbina koji ispred sebe ima neke zamlaćene Srbe koji napadaju nas napaćene Srbe”. Mandić je „razbijač svega srpskog u Crnoj Gori” koji je doveo „bulumentu” u Kuče i održao „klasični  zelenaški, komitski govor, kome bi pozavidjeli i Savić Marković Štedimlija i Sekula Drljević”. Onda se obrušio na Mitropoliju rekavši da je „žalosno što tome prisustvuje i daje legitimitet Mitropolija crnogorsko-primorska… ali ona to radi iz nekih svojih razloga koji ce svima biti vrlo jasni širom vaseljene”. Mandić je, po Vukoviću, „kmezo bezobrazni… miš koji se obračunava šrafcigerima… lažov…     idiot… tranja… najgori Srbin, kum Mila Đukanovića, zmija…”. Jeremićka  ushićeno  kliknula: „Ti si karakter”.

Da srbijanska vlast i Patrijaršija odobravaju i podstiču uličarski vokabular potvrdilo se polovinom jula kad je Vukoviću u Patrijaršijskom dvoru uručena medalja Svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija prvog stepena. Medalju je uručio Metodije u prisustvu Sinoda (crkvene vlade) i Patrijarha za „pokazanu ljubav prema Svetoj Majci SPC-u… i svedočenje Istine”. Vuković se ranije isticao po omalovažavanju i vrijađanju pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Opisivao ga je kao „nebivalu crkvenorušiteljsku diverziju”, separatistu, autonomaša, DPS-ovca, Udbaša, prodavca cetinjskih magli, vlastoljubivog šizofrenika itd. Joanikije je za Vukovića „licemjer” i zajedno s Amfilohijem „produžena ruka Mila Đukanovića i njegovog DPS-a na terenu… i posle UDBE UDBA… za par koferčića sa eurima iz Vlade Crne Gore”.

U MPC-u su razumjeli i davanje medalje i poruku koja im je time poslata od braće Vučić. Nedavno saopštenje MCP-a kojim je kritikovano Vučićevo tumačenje litija i miješanje u crkvene poslove nije preneseno na portalu SPC-a. Saopštenje Metodijeve eparhije kojim se veliča Vučić preneseno  je integralno. Vučić lično se u audio-snimku koji je nedavno objavila kosovska RTV Dukadjini vulgarno izražavao o kosovskom episkopu Teodosiju i igumanu Savi Janjiću i svima koje on smatra izdajnicima. Njegovi tabloidi su o Amfilohiju dok je bio živ objavili veliki broj pljuvačkih tekstova.

Dok se Mandiću prijeti iz Beograda da će „da plati” i da će „cijena ovoga što radi biti veoma skupa”, za obračun sa Mitropolijom i Joanikijem Beograd ima više institucionalnih poluga. Još prije smjene episkopa žičkog Justina (de facto zbog podrške srpskim studentima) u maju ove godine na arhijerejskom saboru na osnovu nikad dokazanih optužbi, uveliko se licitiralo u državnim i crkvenim krugovima kako se riješiti neposlušnog Joanikija. Jedna varijanta je bila suspenzija i smjena Joanikija na osnovu izmišljenih optužbi kao kod Justina. Druga varijanta je novo sakaćenje MCP-a i formiranje Eparhije bokokotorske koja bi obuhvatala i primorje sve do Bara. Time bi srbijanska Prva familija i njeno okruženje došli u posjed velike imovine ogromne vrijednosti uz morsku obalu. Navodno ova ideja ima sve veći broj pristalica biznis krugova bliskih braći Vučić zbog valorizacije krupnog plijena, pogotovo u Buljarici i Kotorskom zalivu.

Temeljni ugovor (TU) koji su 3. avgusta 2022. godine potpisali tadašnji premijer Dritan Abazović i patrijarh Porfirije, vrhu SPC-a (a i time i sekularnoj vlasti) su date odriješene ruke da radi šta god hoće u Crnoj Gori a da se zauzvrat SPC nije maltene ni na ništa obavezala. Član 6 TU-a izričito navodi da „Аrhijerejski Sabоr SPC-a je kaо najviša crkvena vlast isključivо nadležan za izbоr, hirоtоniju i pоstavljenje arhijereja u eparhijama u Crnоj Gоri, kaо i za оsnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pravоm i Ustavоm SPC”. Dalje se navodi da „nadležne crkvene vlasti imaju pravо da u skladu sa pravоslavnim kanоnskim pоretkоm i оdgоvarajućim crkvenim prоpisima dоnоse оdluke … bez ikakvоg uplitanja državne vlasti”. Beograd može ukinuti i MCP.

Šta god da je u pozadini ovakve odluke Abazovića i njegovog ministra pravde Marka Kovača (iz SNP-a, koga je kasnije Vučić odlikovao) – neznanje ili nešto mnogo gore – sada može doći na naplatu.

TU je priznao i nepostojeći kontinuitet SPC-a u Crnoj Gori od 1219. godine i Svetog Save. SPC kao nezavisna i kanonska crkva datira tek od 1920.  Stvaranju SPC-a je prethodilo stvaranje Jugoslavije, što je bio osnov za stvaranje SPC-a jer po drevnim hrišćanskim kanonima granice eparhija i crkvi moraju pratiti državne granice. Kada je ukidana crnogorska pravoslavna mitropolija opravdanje je bilo da je stvorena nova država. Međutim, kada se raspala Jugoslavija, zvanični Beograd i njemu podređena Patrijaršija su prestali primjenjivati drevno kanonsko pravo i zadržali jurisdikcije u novostvorenim državama kao politički oportune, osim nedavno u Makedoniji. Dok bi se moglo razumjeti što nije došlo do stvaranja hrvatske, kosovske i bosanske pravoslavne crkve jer su pravoslavci u tim državama manjina, u Crnoj Gori je, kao i Makedonji, pravoslavno stanovništvo većinsko.

Srbija je još po aneksiji Crne Gore 1918, izuzela dio Bijelog Polja i Pljevalja od crnogorske Mitropolije i dala te teritorije drugim eparhijama. Kada je nakon rata 1999. postalo izvjesno da se Crna Gora kreće ka samostalnosti, srpska vlast i Patrijaršija su odlučile pocijepati MCP i na većem dijelu njene teritorije formirati (ili kako su tada rekli „obnoviti”) Eparhiju nikšićko-budimljansku koja je pokrivala 10 opština i 52 odsto teritorije Crne Gore. Tadašnji premijer bio je prozapadni i reformski Zoran Đinđić, koji se nije odrekao velikosrpskih pretenzija. Đinđić i tadašnji Sinod su odluku ozvaničili u maju 2001. Amfilohije je jedini otpor pružio planovima da MCP-u da otmu Manastir Ostrog kao glavni izvor prihoda. Uspio je izdejstvovati i da prvi episkop EBN-a bude njegov tadašnji vikarni episkop Joanikije. Kasnije su od Mitropolije otrgnuti i Igalo i Sutorina i dati Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji tako da je Crna Gora državnu samostalnost dočekala eklesijalno rascjepkana voljom Beograda. Amfilohijev Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori je njegovom smrću ukinut.

Nezvanično Monitor saznaje da su predstavnici crnogorske vlasti održali nekoliko sastanaka sa MCP i da postoji konzensus da se ne dozvoli Vučiću i njegovim službama i Sinodu da radi što i kako hoće. Ukoliko bi Beograd suspendovao Joanikija postoji opcija da se Crna Gora obrati Vaseljenskom patrijarhu Vartolomeju za pomoć i intervenciju. Navodno Beogradu ne odgovara internacionalizacija crkvenog pitanja.

Po nedavnoj reakciji premijera Milojka Spajića, Mandića i Demokrata, reklo bi se da zvanična Crna Gora više neće ćutati na pomame iz Beograda. Vidjećemo.

Jovo MARTINOVIĆ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPCG: Umjesto struje „prodaju“ budućnost

Objavljeno prije

5 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Zašto niko više ne pominje novac zatečen krajem 2020. na računima EPCG, ni godišnju zaradu koju je trebalo da donese gašenje proizvodnje u Kombinatu aluminjuma? Baš kao ni u međuvremenu uzete kredite za investicije i održavanje likvidnosti Elektroprivrede

 

 

Ništa novo u Elektroprivredi Crne Gore, obavijestili su javnost, neki dan, iz vrha najveće državne kompanije. „U ovom trenutku nema najava, niti okolnosti koje bi ukazivale na promjenu cijene električne energije“, kazao je Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG i funkcioner NSD u razgovoru za jedan ovdašnji portal.

Da li je baš tako?

Pođimo od tvrdnje koja je postala centralna tačka komunikacije Đukanovića sa javnošću još od kako je političkim dogovorom o podjeli rukovodećih državnih funkcija po dubini, krajem 2020, imenovan za prvog čovjeka EPCG. „Pitanje cijene električne energije za nas nikada nije isključivo poslovno ili tržišno pitanje“, ponavlja i u intervjuu za Regionpress.me. „Naš cilj je da pronađemo održivu ravnotežu između stabilnog poslovanja kompanije i interesa naših kupaca“. Uz konstataciju kako se „u svakom sistemu na kraju najviše računaju rezultati“.

Pa da nastavimo sa tim što se računa. Đukanovićeva tvrdnja kako u ovom trenutku „nema najava niti okolnosti“ za skuplju struju stiže petnaestak dana nakon što je Skupština EPCG, glasovima ovlašćenog predstavnika državnog kapitala, usvojila završni račun za 2025, prema kome je Elektroprivreda prošlu godinu završila sa gubitkom jedva nešto manjim od 100 miliona eura.

Rekonstrukcija Termoelektrane tek je dio te gubitničke priče. Uz veliki rast broja stalno zapošljenih, mnoštvo penzionera angažovanih po ugovoru o djelu, razbacivanje novca na službena auta i stambene kredite za top menadžment, njihove pomoćnike, savjetnike, sekretare i sekretarice, promašene investicije (Željezara, Solar gradnja) ili one koje bi mogle donijeti profit – ali tek onda kada se za to obezbijede uslovi kojih sada nema.

Konačno, pokazalo se da novac potrošen na modernizaciju TE i kupovinu struje tokom obustave proizvodnje u Pljevljima (sve skupa približno 200 miliona eura) ne garantuje nesmetan nastavak rada postrojenja na kome počiva stabilnost ovdašnjeg sistema. Naprotiv.

U najkraćem: firme u Evropskoj uniji koje uvoze struju (ali i aluminijum, cement, gvožđe, čelik, vještačka đubriva…) od 1. januara obavezne su da plate taksu na ugljendioksid u okviru Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM). Kako TE nakon ekološke rekonstrukcije, nije zadovoljila postavljene ekološke standarde, na struju proizvedenu u Crnoj Gori plaća se velika taksa. A to dramatično obara njenu prodajnu cijenu.

Iz EPCG je objavljena procjena da je u prvom kvartalu ove godine, zbog primjene CBAM-a, vrijednost izvezene struje bila manja za „oko 13 miliona eura“.

Da ne idemo u detalje. Promjenu vlasti na državnom nivou i ulazak Milutina Đukanovića i NSD u vladajuću većinu EPCG je dočekala sa nekih 200 – 250 miliona eura na svojim računima. U međuvremenu su se dogodile makar dvije stvari koje su mogle povoljno djelovati na njene finansijske bilanse.

Prva je odluka Vlade (i EPCG) da Kombinatu aluminijuma, u vlasništvu Uniproma Veselina Pejovića, uskrati subvencionisanu cijenu struje. Zbog toga  su u Dajbabama ugašene ćelije elektrolize i obustavljena proizvodnja sirovog aluminjuma, dok je EPCG dobila suficit proizvodnje u odnosu na domaću potrošnju i priliku da pojača izvoz po većim, berzanskim cijenama.

Đukanović nam je tada (decembar 2020) predočio: „Ukupnu godišnju količinu električne energije KAP-u, Elektroprivreda je prodavala za 27 miliona eura, istu tu količinu električne energije trenutno na berzi EPCG može da proda za 122 miliona eura“.

Potom je napad Rusije na Ukrajinu donio novi rast cijena struje u Evropi i priliku za još veću zaradu EPCG. U početku, to se vidjelo u bilansima. Zvanično, EPCG je 2023. godinu završila sa profitom od 52 miliona, naredne je profit pao na 11, a 2025. stižemo do gubitka od 92 miliona. Dok na računima EPCG ima, navodno, samo 40 – 50 miliona.

Zašto niko više ne pominje ni novac zatečen krajem  2020. na računima EPCG, ni godišnju zaradu koju je trebalo da donese gašenje proizvodnje u Kombinatu aluminjuma. Baš kao ni u međuvremenu uzete kredite.

Razumljivo je da o tome ne govore čelnici EPCG, jer bi neko mogao postaviti pitanje njihovog (ne)rada. Enigma je, međutim, zašto na sve to ne reaguje Vlada. Već aminuje sadašnje stanje i kumuje odlukama koje bi budućnost EPCG mogla učiniti još problematičnijom.

Na sjednicu Skupštine akcionara, održanu krajem jula, kada je usvojen izvještaj o poslovanju za prošlu godinu i izabran novi Odbor direktora – i jedno i drugo uz protivljenje manjinskih akcionara – dolazila je policija. Na poziv manjinskih akcionara koji su se, zbog izrečenih uvreda i prijetnji, osjetili nebezbjedno. Između ostalog i zato što je na jednoj od prethodnih sjednica, ispred sale u kojoj je održavana, od ljudi iz pratnje predsjednika Odbora verbalno napadnut akcionar EPCG Dejan Mijović.

Vladin doprinos konfliktu između malih akcionara i predstavnika državnog kapitala ogledao se, pored ćutanja na neprimjereno ponašanje top menadžmenta i pripadnika njihovog obezbjeđenja, i u činjenici da su novi članovi Odbora direktora predloženi i izabrani bez uvida u njihove biografije.

Tako je, na primjer, stvorena nedoumica da li se mjesto u vrhu EPCG nasljeđuje po partijskoj ili po porodičnoj pripadnosti. Evo o čemu se radi:

Tahir Djonbaljaj, aktivista Demokratskog saveza Albanaca (LDSH) iz Plava koji je na izborima 2023. nastupio u koaliciji Albanski forum koju predvodi potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, je nešto ranije izabran za člana Borda direktora EPCG. Na julskoj sjednici Skupštine akcionara EPCG Tahiru nije produžen mandat. Ali je na prijedlog Vlade za člana Borda, kao nezavisna direktorica, izabrana Rilinda Djonbaljaj Gerguri. Upućeni tvrde – njegova ćerka.

Akcionari EPCG ali i zainteresovana javnost ostali su uskraćeni za njenu zvaničnu biografiju i formalnu potvrdu te tvrdnje. Ono što se moglo saznati pretragom elektronskih baza i iz nezvaničnih izvora kazuje da je Rilinda Djonbaljaj, od oca Tahira, završila Građevinski fakultet Univerziteta u Prištini (baš kao i Tahir Djonbaljaj, bivši član borda EPCG) i da je birana za člana lokalnog rukovodstva i odborničkog kandidata LDSH za Plav i Gusinje. Opet skupa sa Tahirom Djonbaljajem. Lokalni portal na albanskom jeziku Bota sot  makar u jednom prilogu predstavlja Rilindu kao ćerku aktiviste Tahira Djonbaljaja, dok bivši član odbora direktora EPCG u imovinskim izvještajima ASK-u navodi ćerku Rilindiju.

Najbliža rodbina ili samo partijski drugovi iz iste sredine? Dok čekamo da nam Vlada razriješi tu dilemu, još jedna zanimljivost. Dan, ili možda dva, nakon što je izabran novi Odbor direktora EPCG, oni su izabrali Odbor direktora ćerke firme EPCG Solar gradnja.

U njemu, pored predsjednice Marine Jočić (partijska drugarica Milutina Đukanovića) i ostalog društva i stari/novi član Ahmet Djonbaljaj. Profesor istorije, kaže njegova službena biografija na sajtu Solara. Bez dodatnih detalja. Član lokalnog (Plav/Gusinje) rukovodstva LDSH, pronalazi pretraga elektronskih baze i novinskih tekstova. I slično pitanje: da li je Rilinda Djonbaljaj Gerguri glasala rođaka ili samo partijskog kolegu i sugrađanina?

Odgovori bi pomogli za makar djelimično razrješenje dileme da li Vlada i čelnici EPCG tom kompanijom rukovode vodeći se principima stručnosti, znanja i iskustva ili partijsko-porodičnim vezama. I ugovorenom raspodjelom plijena po dubini.

Novi Odbor direktora EPCG donio je još, kako upućeni tvrde, makar sedamdesetak odluka. Za tri smo se posebno interesovali i Bordu uputili pitanja tražeći potvrdu/demanti nezvaničnih informacija.

Tražili smo: Odluku o novom zaduženju EPCG (kod Zirat banke); Odluku o  izdavanju u (besplatan) dvodecenijski zakup dijela/slobodnih hala Željezare za potrebe Regionalnog centra za upravljanje otpadom i, kao ne najmanje važno, Odluku o izboru i imenovanju pomoćnika članova Odbora direktora EPCG. Neki su, prema našim informacijama, već imenovani.

Odgovore, do zaključenja ovog broja Monitora, nijesmo dobili (istine radi – rok nije bio predug).

U međuvremenu, na temu sadašnjosti i budućnosti EPCG oglasio se i Nebojša Medojević. Možete ga voljeti ili ne, ali on razumije ekonomiju javnih/državnih preduzeća.

„Ne povećavati cijenu dok kompanija pravi rekordne gubitke nije briga o građanima. To je pokušaj da se sakrije da je EPCG pod ovom upravom i ovom Vladom pretvorena u instrument partijskog bogaćenja i političke kontrole“, piše Medojević pa, nakon detaljne elaboracije, zaključuje kako „EPCG više nije energetska kompanija u pravom smislu – postala je žrtva korupcije, neznanja i partijskog hapšenja. I dok god se to ne promijeni, svaka odluka o stabilnoj cijeni samo produbljuje propast. Građani to već plaćaju – samo još ne znaju koliko će račun na kraju biti velik“.

Umjesto zaključka, informacija koja se ovih dana širi među zaposlenima u EPCG: pitanje je, kažu, da li će firma imati novca da u septembru isplati avgustovske plate. Iskreno, ne vjerujemo da je stanje, još uvijek, toliko dramatično. Međutim, to nije situacija sa kojim se EPCG ne bi mogla suočiti u doglednoj budućnosti.

Mnogi će tek tada shvatiti da to nije problem samo zapošljenih u elektroenergestkom sektoru već čitave Crne Gore. I onda će biti kasno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUSRET U BEOGRADU: Zelenski pomaže da se poveća podrška Vučiću

Objavljeno prije

5 dana

na

15 Augusta, 2026

Objavio:

Dopisnik FAZ-a je pitanjem Zelenskom – kako Njemačka može pomoći Ukrajini da ubije više ruskih vojnika – učinio uslugu ruskoj vladi. Moskva je morala da pokaže da konferenciju za štampu u Beogradu smatra neprijateljskim gestom, ali nije hjtela direktno da udari Vučića. Štaviše, ruski medijski holding Rusija danas,  napravljen specijalno za propagandističku interpretaciju inostranih događaja, objasnio je da je jedina svrha posjete ukrajinskog predsednika Beogradu da se se hvali kako je natjerao Srbiju da promijeni stranu. RT je izrazio žaljenje što je Vučić pristao da pomogne Zelenskom u širenju takve poruke, ali je to opravdao pritiskom EU

 

 

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije oštro je reagovalo na zajedničku konferenciju za novinare ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog i predsednika Srbije Aleksandra Vučića, održanu u Beogradu 8. avgusta. Međutim, reakcija Moskve nije bila usmjerena protiv bilo čega što su izjavili Vučić ili Zelenski. Bila je koncentrisana na pitanje novinara, koji radi za jedan od najuticajnijih njemačkih listova Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ). Predstavnik FAZ-a upitao je ukrajinskog predsjednika kako Njemačka može pomoći Ukrajini da ubije više ruskih vojnika. On je u saopštenju ruskog Ministarstva optužen za dehumanizaciju Rusa i legitimizaciju mržnje prema Rusiji. Posebno je naglašeno da ova izjava nije naišla na osudu na Zapadu.

Dopisnik FAZ-a je učinio uslugu ruskoj vladi. Moskva je morala da pokaže da konferenciju za štampu u Beogradu smatra neprijateljskim gestom. Ali nije htjela direktno da udari Vučića. Pitanje FAZ-a omogućilo je da se pokaže nezadovoljstvo i izbegne kritika Vučića u zvaničnom saopštenju. Štaviše, ruski medijski holding Rusija danas (RT), napravljen specijalno za propagandističku interpretaciju inostranih događaja, objasnio je da poseta Zelenskog Beogradu nema nikakav stvarni značaj i da je jedina svrha ukrajinskog predsednika da se hvali da je naterao Srbiju da promijeni stranu. RT je izrazio žaljenje što je Vučić pristao da pomogne Zelenskom u širenju takve poruke, ali je to opravdao pritiskom EU.

Zamjenik ruskog ministra inostranih poslova Mihail Galuzin dao je 11. avgusta intervju ruskoj zvaničnoj novinskoj agenciji TASS. Dotakao se mnogo različitih tema, od ruskih odnosa sa SAD do pritiska Moldavije na Pridnjestrovije, samoproglašenu otcijepljenu regiju. Međutim, nije bilo riječi o posjeti Zelenskog Beogradu. Bivši zamjenik ministra spoljnih poslova Grigorij Karasin, koji je postao član Senata sa 70 godina, istog dana je u intervjuu izjavio da se Vučić pod pritiskom EU okreće ka Zapadu, ali je naglasio da predsjednik Srbije to čini nevoljno. On je rekao da bi bila greška donositi brze zaključke, jer ih ne treba donositi iz gestakulacije, već iz akcija.

Vučića su žestoko kritikovali ruski nacionalisti, neki od njih su ga nazvali izdajnikom. Ncionalisti su relativno nezavisna politička grupacija u Rusiji kojoj je dozvoljeno da ima svoje masovne medije, ali njihovo mišljenje ne odražava stvarni pristup Kremlja.

Čini se da ni Kijev nije pridavao veliki značaj posjeti Zelenskog Srbiji. U medijima koji podržavaju predsjednika to je okarakterizirano kao njegovo veliko postignuće, ali je u njihovom fokusu ostalo samo kratko vrijeme. Prije svega zato što nije bilo važnih rezultata o kojima bi se govorilo. Osim toga, ništa se neobično nije dogodilo. Iako je Zelenski prvi put putovao u Srbiju, već se nekoliko puta sastajao sa Vučićem na samitima u drugim evropskim zemljama. Vučić je sredinom jula doputovao u Kijev na samit Ukrajina–Jugoistočna Evropa u Kijevu. Jedini je odbio da potpiše zajedničku deklaraciju o nastavku podrške Ukrajini i pojačanom pritisku na Rusiju.

Ovaj Vučićev čin pokazao je da se ne plaši mnogo pritiska EU. U Kijevu je imao i sastanak sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen. Čak ni nakon toga nije bio primoran da se pridruži drugim liderima jugoistočne Evrope u izražavanju podrške Ukrajini i osudi ruske agresije. Nema razloga da se misli da se u poslednjih mjesec dana pozicija predsjednika Srbije radikalno promijenila. Naravno, Vučiću nije potrebna, pogotovo u sadašnjim okolnostima, konfrontacija sa EU. Zbog toga je došao na Samit u Kijev i poželio dobrodošlicu Zelenskom u Beograd. To ne znači da postoji nešto novo u Vučićevom pristupu srpskoj spoljnoj politici. Srbija već duže prodaje municiju (a posebno artiljerijske metke Ukrajini) preko posredničkih zemalja. I Moskva je toga svjesna. Poslednjih meseci Ukrajina je postala značajan izvoznik srpske struje, što je podrilo napore Rusije da izazove strukturni energetski deficit u ukrajinskim gradovima. Vučić je poslao ministarku rudarstva i energetike Dubravku Đedović da se sastane sa ukrajinskim predsjednikom na aerodromu da istakne da je saradnja sa Ukrajinom isplativa za Srbiju.

Predsjednik Srbije ostaje posvećen svojoj strategiji balansiranja između Kine, Rusije i SAD-a, istovremeno održavajući dobre odnose s EU i pokazujući spremnost da ispuni njene zahtjeve za pridruživanje Srbije. Ova strategija je Vučiću i pružila međunarodnu podršku potrebnu da zadrži kontrolu nad Srbijom. Iako je Rusija izgubila svoj značaj i za SAD i za Kinu, dobre odnose između Moskve i Beograda američka administracija i dalje može iskoristiti za utjecaj na rusku vanjsku politiku.

Neuspjeh Trumpove administracije u ratu s Iranom ojačao je kineski globalni ugled. Za Vašington je postalo kritično važno da poveća svoj utjecaj u Evropi bez pravljenja ustupaka EU. Čini se da je najbolji način da se to učini sklapanje dogovora s Rusijom bez smanjenja napetosti između Rusije i EU. A da bi se to postiglo, neprijateljstva između Rusije i Ukrajine trebaju se okončati i uspostaviti primirje kojim upravljaju SAD. Glavni problem je što Putin ne želi prekinuti borbe bez zauzimanja cijelog Donbasa. Trump ne može izvršiti pritisak na Zelenskog da ga natjera da ispuni Putinove zahtjeve. Nakon neuspjeha u Iranu, to će se smatrati novim znakom američke strateške slabosti.

Stoga je jedini način da se Putin zaustavi da mu se pokaže da će izgubiti strateške pozicije ako ostane koncentriran na svoje taktičke dobitke u Ukrajini. Predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev je 26. jula javno pozvao Vladimira Putina da okonča rat, rekavši ruskom lideru da je nemoguće shvatiti ciljeve i razloge sukoba. Kazahstan je najvažniji ruski saveznik na postsovjetskom prostoru nakon Bjelorusije. Srbija je postala najvažniji ruski partner u Evropi, nakon što je mađarski premijer Viktor Orban pretrpio izborni poraz. Gostoljubiv prijem Zelenskog nije znak promjene vanjske strategije Srbije. Ali jerste upozorenje Putinu da nastavlja gubiti utjecaj zbog tvrdoglavosti. Posjeta Zelenskog se poklopila i sa objavom sirijske vlade da je Rusija izgubila isključivu kontrolu nad svoje dvije strateške vojne baze u Siriji. Ove baze su, između ostalog, korištene kao čvorišta za snabdijevanje ruskih vojnih kontingenata u zemljama zapadne Afrike, gdje je trenutno stanje u Rusiji, blago rečeno, prilično teško.

Nema sumnje da sirijska vlada nije mogla donijeti takvu odluku bez odobrenja turskog predsjednika Redžepa Erdogana. Slično Aleksandru Vučiću, Erdogan je postao bliski saveznik Donalda Trumpa i održava snažne veze s Vladimirom Putinom.

Direktor CIA-e Džon Ratklif, koji ima značajan utjecaj na Trumpa, navodno je raspršio očekivanja američkog predsjednika da je Rusija sposobna postići svoje ciljeve na bojnom polju. Stoga je Trump, koji mora izbjeći direktan sukob s Putinom, koristio implicitna sredstva pritiska. SAD su povećale učešće u ukrajinskim vojnim operacijama, pružajući Kijevu obavještajne podatke i koordinirajući udare na ruske vojne položaje u Ukrajini i energetsku infrastrukturu u ruskoj pozadini. To je posljednjih sedmica dopunjeno simboličnim gestovima najvažnijih ruskih partnera. I čini se da je Vučić u tom kolu.

Srpski predsjednik želi uvjeriti birače da za razliku od opozicionih lidera, učesnika studentskih pokreta ili nacionalista, može iskoristiti sve mogućnosti za povećanje ekonomskog rasta i međunarodnog uticaja Srbije. Zelenski je učinio veliku uslugu svom domaćinu spomenuvši tokom njihove zajedničke konferencije za novinare ukrajinsko nepriznavanje Kosova. Gradonačelnik Prištine Perparim Rama uklonio je 9. augusta ukrajinsku zastavu sa zgrade u centru grada. Ova reakcija se mogla predvidjeti i ništa bolje se nije moglo smisliti da se opravda Zelenskijeva posjeta u očima pristalica srbijanskog predsjednika. Nakon toga, susret dva predsjednika mogu osuditi samo radikalni pristalice političkog saveza s Rusijom. Koliko je posjeta Zelenskog bila korisna Vučiću, u znatnoj mjeri pokazaće izborni rezultati u Srbiji.

              Dmitri GALKIN

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo