Povežite se sa nama

OKO NAS

IVANA BULATOVIĆ, PRVA CRNOGORKA NA ZIMSKIM OLIMPIJSKIM IGRAMA: Pionirska i istorijska generacija

Objavljeno prije

na

Prva i jedina Crnogorka koja je učestvovala na Zimskim olimpijskim igrama (ZOI) i jedina predstavnica naše države na završenom Svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju, Kolašinka Ivana Bulatović, i pored rezultata koje javnost ocjenjuje kao nedovoljno dobre, nastavlja, kako kaže, da traži maksimum u sebi. Povrede, s kojima je i ranije imala teškoća, nijesu izostale ni ove godine, pa je to vjerovatno uticalo i na činjenicu da je u Biver Kirku (SAD) bila 69. od 85 takmičarki koje su završile trku. Ne krije da je razočarana zbog toga što njeno učešće nije doprinijelo popularizaciji skijanja u Crnoj Gori, čemu se nadala.

,,Bez obzira na to što je Crna Gora prvi put imala ženskog predstavnika na ZOI, taj rezultat nije uticao na popularizaciju skijanja u našoj zemlji, pa je tako ovaj sport stalno u drugom planu. Sve to pod izgovorom da naši rezultati nisu dovoljno dobri kako bi zaslužili značajniju pažnju. Međutim, postavlja se pitanje da li se od sportista, koji bukvalno krče put narednim generacijama, može očekivati neki bolji plasman na tako velikom takmičenju kao što su ZOI”, kaže Bulatović.

Njen put od skijašice u malom lokalnom klubu do Olimpijade trajao je deceniju, a na rezultate su uticali mnogi faktori. Smatra da je samo ,,tvrdoglava upornost zadržala na skijaškim stazama”. Upornosti joj, obećava, neće nedostajati ni narednih godina.

,,Ono što u većini slučajeva predstavlja presudan jezičak na vagi jeste tvrdoglava upornost koja izgleda kao besciljno tumaranje u mraku u potrazi za izlazom. Mlada sam i karijera je tek preda mnom. Neke od takmičarki na ZOI imale su i po 30 godina. I naredne tri godine treniraću za Olimpijadu i za plasman u prvih 30 takmičarki. Mnogo bi mi značilo da, osim podrške skijaškog saveza, nađem još nekog sponzora, kako bih uspjela da odradim kvalitetan trening”.

Mlade skijaše, kako kaže Ivana, hendikepira i činjenica da nemaju sponzore iako se bave vrlo skupim sportom. Onda se, tvrdi, ne može očekivati ni dobra priprema. Prema riječima jedine crnogorske učesnice na ZOI, većina onih koji kritikuju rezultate skijaša, ne poznaje dovoljno način na koji oni treniraju i kakve sve bitke biju prije učešća na takmičenju.

,,Ne znaju koliki trud treba uložiti da se parira nekom ko od 12 mjeseci u godini 10 provodi na skijama, nekom s kim radi cijeli tim stručnjaka. Ne znaju kako izgleda njihov trening u odnosu na trening nas pet koji skijamo u juniorskoj reprezentaciji s jednim trenerom i to manje od četiri mjeseca godišnje. Na kraju, ne znaju koliko je drastična razlika u budžetima našeg i ostalih skijaških saveza. Sve ovo što sam kazala nijesu izgovori već činjenice”, objašnjava mlada Kolašinka.

Podršku koju ne dobije s adresa s kojih bi se to očekivalo, nadomještaju odricanja Ivanine porodice. Kako kaže, otac joj je često i ,,trener, psiholog, savjetnik i neko ko vodi računa o zatvaranju finansijske konstrukcije”.

A novca treba mnogo. ,,Ne bih licitirala iznosima, riječ je o zaista ogromnim sumama. Pomoć države i skijaškog saveza uvijek je dobrodošla, ali nažalost nedovoljna je za sve nas koji stremimo vrhunskim rezultatima. Jednostavno, moramo prihvatiti činjenicu da se bavimo takvim sportom u kojem je malo teže postići vrhunski rezultat nego u ostalim sportovima koji za trening zahtijevaju samo teren i loptu, a ne putovanje na 1.500 kilometara udaljene glečere”.

Ivana Bulatović smatra da bi zimski sportovi trebalo da budu temelj na kojem svaka zemlja koja važi za zimsku turističku destinaciju, treba da promoviše svoju ponudu. Sportisti zbog toga, kako kaže, treba da budu promoteri i ambasadori naše zemlje u inostranstvu. Sadašnja generacija crnogorskih skijaša je, ocjenjuje ona, ,,pionirska i istorijska”

,,Hoću da kažem da je na nama da trasiramo put budućim generacijama kad se radi o postizanju vrhunskih rezultata. Kao što se ni sama ne zadovoljavam postignutim, isto tako očekujem da će cjelokupno društvo shvatiti značaj trenutka i priteći u pomoć. Na taj način bi se izgradila moćna mašinerija, koja bi narednih decenija predano radila na stvaranju vrhunskih takmičara.”

Vjeruje u budućnost crnogorskog skijanja. Crnogorska skijaška reprezentacija, tvrdi Ivana, može daleko premašiti rezultate koje sada ostvaruje. Ne slaže se s komentarima koji se mogu čuti u medijima o, navodnoj, privilegovanosti nekih crnogorskih skijaša, a na štetu drugih, koji su talentovaniji. Nikad, kako kaže, nije osjetila da je bila povlaštena.

,,Moje priključenje reprezentaciji ne ugrožava nikog od takmičarki u Crnoj Gori. To je sigurno i bilo ko da kaže drugačije zlonamjeran je i ne govori istinu. Može se, međutim, dosta reći na temu nejednakog tretmana muškog i ženskog skijanja u našoj zemlji. Ja, svakako, ni u jednom segmentu nijesam bila povlaštena. Ono što sam postigla rezultat je napornog rada i odricanja moje porodice”, kaže Ivana.

Uprkos tome što ,,mediji nijesu pretjerano zainteresovani za skijaški sport”, tvrdi mlada kolašinska skijašica, sve je više ljudi koji žele da se njime bave. To je ohrabruje, ali smatra da oni koji maštaju o svjetskim takmičenjima u alpskom skijanju treba da znaju i šta ih očekuje i da budu spremni za izazove.

,,Moja poruka za one koji sanjaju o skijaškoj karijeri je da što prije prestanu da sanjaju i počnu naporno i svakodnevno da rade. Sport ne priznaje sanjarenje kao ulog iako nam pomaže da se sjetimo da smo počeli od nule i da je svaki novi uspjeh samo prolazna stanica. Uvijek ima mjesta za napredak. Dakle, napredujte i nikad ne odustajte. Uprkos tome što je činjenica da novac diktira gotovo sve u skijanju, preporučujem mladima, za skijanje talentovanim ljudima, da ne odustaju”, poručuje Ivana. I ne priča napamet.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo