Povežite se sa nama

OKO NAS

TVRĐAVA MAMULA POSTAJE SPA CENTAR: O Novom bez Novljana

Objavljeno prije

na

Bez obzira što se većina Novljana protivila najavljenom načinu privatizacije ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula i taj svoj bunt kanalisala podrškom neformalnoj grupi Krik za spas Mamule i potpisivanjem peticije protiv pripremane prodaje, nedavno je Tenderska komisija završila pregovore sa predstavnicima švajcarske kompanije ORASCOM Development Holding AG o davanju u dugoročni zakup ostrva sa tvrđavom i pripremila Ugovor koji je upućen Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte.

,,Sva nastojanja grupe za spas Mamule, čiji sam potpisnik i pobornik, nisu bila usmjerena ka zadržavanju postojećeg stanja tvrđave Mamula, jer je jasno da sadašnje stanje ne služi nikome na čast, a najmanje sjenima stradalnika – zatočenika na Mamuli, tokom I i II svjetskog rata”, upozorava predsjednica Ekološkog društva Boka i potomak zatvorenika kazamata Mamula Olivera Doklestić. Mamula mora, prioritetno, da ima tu memorijalnu notu, jer je bila logor u kome su čamili rodoljubi, i notu zaštićenog graditeljskog nasljeđa, jer ona to zavređuje po svom arhitektonskom oblikovanju i graditeljskom umijeću kružnog objekta. Međutim, namjera države da od nje napravi turistički raj sa pet zvjezdica, a imajući na umu dosadašnje (nesrećne) realizacije državnih programa, naročito u turizmu i naročito kad je u pitanju kulturno blago, moja sumnja je rastuća. Zaista smatram da nije mjesto hotelu s pet zvjezdica, nekakvim turistima haj klase, koji će imati SPA centar i bazen da se brčkaju u toploj vodi, kad znam da je među tim zidinama čamio moj otac, moj stric i moj djed kao i još više od dvije hiljade stradalnika, koji nisu znali da li će sljedećeg dana biti živi ili im se sprema smrt. Mamula je bila logor i nemoralno je praviti od nje SPA centar za turiste kojima je samo na umu uživanje i koji ne žele da se podsjećaju na mračnu prošlost.”

Doklestić, kao i većina Novljana smatra da je Mamuli potrebno obezbijediti zaštitu i valorizaciju na adekvatan i kvalitetan način: ,,Potrebno je zadržati u formi Muzeja, spomenika kulture i mjesto pomena na patnje, mjesta za okupljanje studenata arhitekture, može i biti mjesto galerije, mjesto za održavanje multimedijalnih programa, koncerata i pozorišnih predstava. Za turiste i druge posjetioce treba da ima restoran, za njega malo mulo za dolazak brodova, ali bez velikih zahvata, bez heliodroma, bez mudrolija koje vrijeđaju ukus i prošlost”. Takvi stavovi su bili i okosnica aktivista-volontera FB grupe Krik za spas Mamule.

Međutim tu energiju čistog građanskog bunta svi politički činioci u Herceg Novom su željeli zloupotrijebiti u političko-promotivne svrhe, pa su tako pripadnici tadašnje lokalne i vlasti i opozicije u prvi mah podržali peticiju, ali kada je uočeno kakvi se poeni mogu prikupiti, građansko razmišljanje nadjačali su politički interesi. Tako je većina u prošlom sazivu SO Herceg Novi, izglasala zaključke kojima se traži da Savjet za privatizaciju Vlade Crne Gore odustane od davanja u zakup ostrva Lastavica i tvrđave Mamula zbog njenog posebnog kulturno-istorijskog, ali i spomeničkog karaktera, kao i da se navedeni lokalitet vrati Opštini Herceg Novi na upravljanje.

Takav predlog prošle godine nije podržao lokalni DPS: ,,Građanska inicijativa u vezi zahtjeva da upravljanje ostrvom Lastavica sa tvrđavom Mamula preuzme Opština Herceg-Novi nije ostvarila svrhu, isključivo zbog populističkog pristupa tadašnje parlamentarne većine (SNP, NS, PZP i Nova), koji su se na krajnje neodgovoran način ponijeli kada se ovo pitanje razmatralo na sjednici SO Herceg Novi i nijesu prihvatili preuzimanje odgovornosti za upravljanja ostrvom i tvrđavom. Sada možemo konstatovati da je vlasnik nepokretnosti država, koristeći zakonom utvrđena prava, provela do kraja postupak valorizacije ostrva i tvrđave kroz davanje u dugogodišnji zakup”, kazao je za Monitor sadašnji predsjednik SO Herceg Novi, Andrija Radman iz DPS-a. Radman je bio jedan od troje uzdržanih odbornika svoje partije na glasanju na zasijedanju Skupštine opštine Herceg Novi održanom u ponedeljak 16. februara, kada je na predlog SNP-a zatraženo da lokalni parlament ponovo raspravlja o Mamuli zbog najnovijeg stava Tenderske komisije.

,,Nije bilo dovoljno sluha nove vladajuće koalicije u Herceg Novom da se još jednom oglase povodom davanja u dugoročni zakup ostrva Lastavica sa tvrđavom Mamula pravdajući to proceduralnim razlozima. Međutim, iz iskustva znamo da procedura nikada nije bila prepreka kada je postojala dobra volja”, konstatovala je u svom saopštenju predsjednica kluba odbornika SNP Herceg Novi Danijela Đurović. „Mamula je previše važan istorijski spomenik za koji su mnogi Novljani, ali i ostali stanovnici Boke i šire vrlo emotivno vezani, da bi postala hotelsko-turistički kompleks za uživanje. Ipak namjera Vlade Crne Gore je da ne odustane od svog ranije zacrtanog plana da se ovaj kompleks pretvori u hotelski i to ekskluzivnog tipa, što samo po sebi govori da će biti dostupan samo odabranima, a time je javni interes u potpunosti obesmišljen.”

Slično tome misle i odbornici Novske liste. „Prodajom Mamule, novska noga više ne bi kročila na ovo prelijepo ostrvo a njegova sudbina bi bila ista kao i ona koja je zadesila tvrđavu Arza: lanac – katanac i ljudi u crnom”, navodi se u njihovom komentaru za Monitor.

Za raspravu o Mamuli bili su i dvoje odbornika SDP-a, koji je takođe u opoziciji u hercegnovskom parlamentu. ,,Mi nismo kao Hrvatska bogati ostrvima pa o ovih nekoliko koje imamao moramo posebno voditi računa. Kako vodimo računa i na šta liče Sveti Nikola kod Budve, Sveti Marko kod Tivta i Lastavica sa Mamulom, vidljivo je golim okom. Kako je krenulo, sva tri će biti data u dugoročni zakup za male pare i problematične projekte, a pojedini djelovi ovih ostrva su već rasprodati raznim biznismenima. Kao partija, SDP apsolutno podržava stavljanje u funkciju svih ovih ostvra, posebno Mamule koja je od velikog značaja za opštinu Herceg Novi, a u koju nije ulagano ništa punih stotinu godina, već je prepuštena zubu vremena. Naš stav je da se državna imovina ne može davati u zakup na period duži od 30 godina”, rekao nam je predsjednik OO SDP HN Dragan Šimrak.

Ne uvrštavanje rasprave u dnevni red SO, Radman je obrazložio činjenicom da se za to nisu stekli poslovnički uslovi. A započeti posao ide dalje.

Predloženi Ugovor je iz Tenderske komisije upućen Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte i Vladi. Odatle bi trebao stići pred skupštinske poslanike, koji će dati konačnu riječ o projektu koji predviđa da ostrvo bude dato u zakup na 49 godina i pretvoreno u ,,ekskluzivni turistički kompleks otvorenog tipa, nivoa pet zvjezdica, koji će nuditi niz aktivnosti za odmor i rekreaciju”.

,,Prema Državnoj studiji lokacije Sektor 34, investicija u projekte obuhvaćene ovim planskim dokumentom je 99.8 miliona eura, dok procijenjena investicija za valorizaciju ovog lokaliteta iznosi oko 15 miliona eura”, navode iz Tenderske komisije uz računicu prema kojoj će projekat donijeti – direktno i indirektno – do 200 radnih mjesta tokom rada Mamula Ostrvo Hotel and Spa, a da će Crna Gora od zakupnine imati ukupnih direktnih prihoda za prvih 10 godina u visini od 7,5 miliona eura, doprinosi za zaposlene donijeće 2,8 miliona, a PDV – 4,4 miliona eura u istom periodu.

Podsjetimo, na kraju, tvrđava Mamula je jedno od najbolje sačuvanih austrougarskih utvrđenja u jadranskom regionu, sa vanrednom preciznošću u izgradnji i perfektno funkcionalnog oblika i registrovana je kao spomenik kulture druge kategorije, prema Zakonu o zaštiti spomenika kulture.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo