Ljubitelji bijelih sportova iz Berana i susjednih gradova sjeveroistočnog regiona Crne Gore bili su obradovani kada je za novogodišnje praznike otvoreno skijalište Lokve na planini Cmiljevici. Obilje snijega i ljepote, atraktivne staze sa kojima se teško mogu mjeriti i centri koji su u međuvremenu promovisani u međunarodno atraktivne, podsjetili su na najbolje dane beranskog skijališta.
Da li je ova sezona nagovještaj mogućeg povratka „boljih dana”? Zakupac skijališta Vesko Mujović kaže za Monitor da je izuzetno zadovoljan sezonom koja se polako bliži kraju i najavljuje moguću promjenu vlasništva ski centra.
„Hotel još nije u funkciji, ali postoje dva manja ugostiteljska objekta. Jedan odmah pored hotela i drugi na vrhu staze. Mislim da smo i cijenama bili vrlo konkurentni. Šteta je da ovo skijalište i kompletan ski centar nijesu svake godine u potpunoj funkciji”, kaže Mujović.
On napominje kako ima saznanja da postoje firme koje su zainteresovane za kupovinu ski centra Lokve.
„Ja se nadam da bi ova godina mogla biti sudbonosna za ovaj ski centar, odnosno da bi sljedeću zimsku sezonu mogao dočekati u punom kapacitetu i sa novim vlasnicima”, kaže Mujović.
Da je ski-centar Lokve kod Berana stavljen na prodaju nije iznenađenje. Monitor je još pred prošlu sezonu pisao da je ruski biznismen Alen Alikov, koji je ovaj ugostiteljski objekat i centar zimskih sportova kupio prije sedam godina, zaustavio dalje investicije i odlučio da sve rasproda.
Poznata je i cijena – sedamsto hiljada eura. Oglas je osvanuo na sajtu za prodaju nekretnina Realitika. Prema ovom oglasu hotel ima 53 sobe. Stambena površina je dvije hiljade i dvjesta kvadratnih metara.
„Dvije zgrade, 23 hektara, ski-staze i ski-oprema, magistralni put, objekat je sedamdeset odsto renoviran”, stoji u oglasu koji se može pronaći na internetu.
Turističkim radnicima je odavno poznato da je Alikov digao ruke do svega. „Izvršena je određena rekonstrukcija hotela, daleko od onoga što je obećavao, ali je ipak nešto rađeno. Zašto sada odustaje, niko ne zna”, kaže jedan od njih.
Kupujući ski-centar Lokve, Alikovu su usta bila puna lijepih i obećanja. Kada je u jesen 2006. na javnoj licitaciji platio nešto preko 500 hiljada eura za ovaj hotel i ski-centar, izjavio je da je taj posao samo „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.
Pričao je da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski-centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva. Obećao je da će u ski-centar Lokve već do kraja te 2006. „uložiti milion eura u rekonstrukciju, i da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu”, a kao prioritet u prvoj fazi za cilj je postavio sanaciju postojećih kapaciteta od 180 ležajeva. Za drugu fazu je najavljivao „izgradnju zatvorenog bazena, fitnes centra i svih drugih pratećih sadržaja koji bi garantovali visok kvalitet usluge”. Ispostavilo se, međutim, da je samo bio lak na riječima.
„Nije teško vidjeti koliko je uložio. Ski centar i hotel Lokve kupio je za 500 hiljada, a danas bi ga prodao za sedamsto. Priča se da je to u Crnoj Gori za njega sitno u odnosu na ono što ima u Rusiji, i ne želi dalje da se time zamajava. Pa zašto je onda kupovao i zašto je nas zamajavao sedam godina”, pita se sagovornik Monitora.
Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1700 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana.
Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme procvata. Tada je predstavljao otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.
Uspijevao je da radi i devedesetih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu. Tada je neko odlučio da tu smjesti izbjeglice, kada je uglavnom uništen. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.
Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i ski-centar Lokve poslije velike agonije prodat Alanu Alikovu.
Ovu prodaju manjinski akcionari HTP smatraju nezakonitom, makar kada su u pitanju djelovi objekta koji nijesu bili pod fiducijom Ministarstva finansija. Zbog toga su prije godinu i po predali i krivične prijave. Privatizacijom HTP Berane, nekada najuspješnije turističke kompanije u ovom dijelu Crne Gore, bavio se i MANS koji je sastavio šemu povezanih osoba i firmi o čemu je Monitor pisao.
Lokve imaju velike prednosti u odnosu na druge zimske centre, prije svega zbog svog mjesta, odmah uz magistralni put Berane – Rožaje, i dalje prema Srbiji, koji nikada nije zatvoren za saobraćaj. Do njega se iz Berana stiže za svega petnaestak minuta.
Ovaj ski-centar opremljen je žičarom dvosjedežnicom koja se na vrhu nastavlja sa dva ski lifta, ukupnog kapaciteta hiljadu skijaša na sat. Dužina staza je oko pet kilometara.
Samo koji kilometar dalje magistralnim putem prema Rožajama, nalazi se i ski-centar Turjak, koji je takođe privatizovan i bio je u fazi rekonstrukcije hotelskih kapaciteta, kada je oduzet narko-bosu Safetu Kaliću. Država do sada nije ništa preduzimala da se ova dva prelijepa skijališta stave u funkciju.
Umjesto toga favorizovana su neka druga, koja nijesu ni približno atraktivna kao ova. Možda je stvar u tome što su ta druga u tajkuna. Beranci ne bi imali ništa protiv da se i Lokve nađu u rukama nekog moćnog, samo da rade i da im se vrati stari i zasluženi položaj na turističkoj mapi.
Tufik SOFTIĆ