Povežite se sa nama

INTERVJU

IVANA DIMIĆ, DOBITNICA NINOVE NAGRADE: Pobjeda poslije teške i neizvjesne bitke

Objavljeno prije

na

Međunarodni podgorički sajam knjiga i obrazovanja u Podgorici otvorila je Ivana Dimić, dobitnica Ninove nagrade. Tom prilikom istakla je važnost održavanja jedne ovakve manifestacije ne samo za Crnu Goru već i za region i šire.

-Ne mogu da opišem kolika mi je čast da budem pozvana da otvorim 12. Sajam knjiga i obrazovanja. Kada sam videla da je na Sajmu i izložba Dada Đurića i da su tu neke knjige koje želim da kupim, osećala sam se privilegovano. Nadam se da knjige nikada neće nestati, jer je proces čitanja nužan za svakoga, kazala je Ivana Dimić.

Ivana Dimić dobitnica je 63. NIN-ove nagrade za roman godine za djelo Arzamas u izdanju Lagune. Dramaturškinja i spisateljica, prije Arzamasa objavila je knjige priča: Crna zelen (1995), Mahorka, mastilo i muž (1998), Uzimanje vremena (2001), Ima li koga? (2006) i Popis imovine (2009). Autorka je drama: Pred ogledalom, Pepeljuga, Beli ugao, Golje, Zmajovini pangalozi, kao i brojnih dramatizacija i prevoda sa engleskog i francuskog. Obavljala je funkcije pomoćnika ministra za kulturu, direktora drame Narodnog pozorišta i direktora Ateljea 212.

Tokom više od šest decenija tradicije ovog priznanja, Ivana Dimić peta je žena koja je dobila Ninovu nagradu kritike za najbolji roman godine, poslije Svetlane Velmar Janković, Dubravke Ugrešić, Grozdane Olujić i Gordane Ćirjanić.

MONITOR: Neobična književna priča koja, kako je najavljeno, spaja stvarno i magično osvojila je NIN-ov žiri ali i čitaoce u regionu i u Crnoj Gori. Pisali ste knjigu sedam godina dok ste se brinuli o bolesnoj majci. Aristotel je pisao o razlici između istorijografije i pjesništva, ali Vas moram pitati koliko je ,,Arzamas” autobiografska knjiga?
DIMIĆ: Verujem da nijedan stvaralački čin ne može da započne ukoliko se problem na najdubljem nivou ne tiče onoga koji stvara. Tako i ja pišem o onom što me se tiče i onda kada moram. U tom smislu sve što pišem ima autobiografski polaz. Ali, kad transformišete u književnom prosedeu hiljadu strana zapisa koji se tiču isključivo vas lično u dvesta strana romaneskne strukture, onda to više nije autobiografija, nego roman…bar se meni tako čini, sa ono malo znanja iz teorije književnosti što mi se u pamćenju zadržalo. Dakle, svaki čovek može pisanom rečju da izrazi svoje doživljaje, ali pisac pretenduje da stvori koherentan, zatvoren svet koji može da dotakne čitaoca.

MONITOR: Koliko je ,,Arzamas” za Vas imao terapeutsko dejstvo i koliko je pisanje svojevrsni otklon i možda bijeg od svakodnevice i svih bolnih trenutaka?
DIMIĆ: Čini mi se da sam pisac zato što nisam umela drugačije da savladavam i razumem život. Za mene je pisanje disanje, način postojanja, nasušna potreba, ne umem bolje da objasnim. Arzamas je sa svojom tragičnom temom o bolesti i smrti majke, bio posebno težak za savlađivanje, jer je trebalo neprekidno otklanjati patetiku i sentiment u koji vas tema survava skoro u svakoj rečenici.

MONITOR: Zašto ste baš odabrali ime grada u Rusiji za naslov romana?
DIMIĆ: Nije grad taj koji sam odabrala, nego sazvučje te reči i refleks značenja koji je Arzamasu dodelio Šklovski opisujući Tolstojev strah od smrti. Viktor Šklovski kaže u teorijskoj knjizi o Tolstoju – Energija zablude: Grof Tolstoj je otišao u Arzamas da kupi imanje i skoro kad se dogovorio s trgovcem ostao je tamo da prespava, a u sred noći ga je probudio užas i smrt mu je na uvo šapnula – to se ti mene plašiš. Šklovski komentariše da su sreća i smrt ,,arzamaski užas”.

MONITOR: Šta za Vas znači ova knjiga?
DIMIĆ: Meni je, kad sam je završila, ova knjiga značila pobedu posle teške i neizvesne bitke. I donela mi je utehu kojoj nisam mogla da se nadam dok sam pisala i dok su me životne okolnosti krunile i satirale.

MONITOR: NIN-ova nagrada je kulturni i društveni fenomen i ima veliku medijsku pažnju. Promovišete knjigu u cijelom region. Koliko vam znači nagrada i da li ljudi na promocijama slično reaguju na roman?
DIMIĆ: Nagrada je velika čast i priznanje, a osim toga donela mi je mnogo zanimljivih, poučnih i dragocenih susreta sa finim svetom koji voli i razume književnost.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

na

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo