DRUŠTVO
IZBORI BEZ SMISLA: Usred mraka
Sve je ogoljeniji besmisao izbora u Crnoj Gori. U Kolašinu DPS birokratskom silom pokušava da izbriše rezultat kojim je izgubila; u Herceg Novom različitim metodama proizvodi pretrčavanja odbornika; u Podgorici, Bijelom Polju, Baru i Pljevljima, tri mjeseca nakon izlaska na birališta, građani još ne znaju ko će vladati. Uveliko se govori o jesenjim izborima, a niko ne zna po kojim bi propisima oni bili održani. Glasanje kod nas sve više izgleda kao djelo čudnog umjetnika koji uspijeva da stotine hiljada ljudi tokom jednog dana dovede na određena mjesta, gdje oni nešto škrabnu i postanu dio umjetničkog čina. Potom majstor, naravno, sve uobliči. Na pitanje zašto učestvovati u tome nema odgovora.
Opštinska izborna komisija u Kolašinu konačno je javila da će ispuniti nalog Državne izborne komisije i objaviti rezultate lokalnih izbora. Predsjednik OIK-a Zoran Vlahović optužio je DIK da je postupila mimo nadležnosti i ovlašćenja predviđenih zakonom. Pravna mrcvarenja, medijski pritisak i banalne laži DPS u Kolašinu koristi ne bi li izbjegao posljedice proste činjenice da su na izborima izgubili. Praktični ljudi govore da, ako ništa drugo, takve situacije pripadnici vlasti koriste kako bi nestalo što više papira na kojima su zabilježene razne vrste njihovih poslovnih poduhvata.
DPS je, kaže, potpuno spremna za prijevremene izbore u Herceg Novom i to odmah. Situacija u tom gradu oko toga ko u lokalnom parlamentu ima većinu ponekad se mijenja iz sata u sat.
Priča se da se njegovo prevashodstvo Ranko Krivokapić vratilo sa odmora, ali još niko ne zna u šta će SDP pretvoriti sebe i izbornu volju građana Podgorice, Bijelog Polja, Bara i Pljevalja.
Na vratima je septembar, bilo kakve izbore nije moguće održati prije 1. novembra. Ustavni sud je poništio veliki broj odredbi Zakona o finansiranju političkih partija, ne postoje ni teorijske šanse da se primijene pravila o elektronskoj identifikaciji birača propisana zakonima o izboru odbornika i poslanika i biračkom spisku. Pojednostavljeno: u ovoj zemlji ne postoji ni približno jasan pravni okvir za održavanje izbora.
Iz opozicije su najavili „adekvatan odgovor na takvu situaciju”. „Mislim da niko nije spreman da bude saučesnik u potencijalnoj krađi DPS-a”, kazao je Vijestima funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović.
Pretežno je tužna istorija bojkota u Crnoj Gori. Ma koliko često izgledala kao jedino logično rješenje ideja o tom načinu političke borbe nikad nije niti ozbiljno razrađena, niti sprovedena.
U ovom trenutku, koliko se zna, rad parlamenta bojkotuju poslanici Socijalističke narodne partije i Pozitivne. Napuštajući parlament krajem jula, u trenutku kada su četiri bivša odbornika SNP-a u Herceg Novom sa DPS-om potpisali sporazum o vršenju vlasti, objasnili su da odlaze zbog političke korupcije. Poslanici Pozitivne su se solidarisali objašnjavajući da su političku korupciju osjetili i na svojoj koži, te da nije riječ o pojedinačnom slučaju, već pojavi koja narušava parlamentarni život u Crnoj Gori. Prije neki dan, međutim, na sjednici Administrativnog odbora uredno je bio poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović. Moguće je da SNP i Pozitivna bojkotuju plenum, ali ne i rad u odborima.
Demokratski front od prošle godine bojkotuje premijerski sat. Uobičajena je pojava da, pošto dio opozicije bojkotuje neke parlamentarne aktivnosti, a dio neke druge, da se međusobno pozivaju na pridruživanje. Na kraju ispadne zbrka i DPS ponovi priču kako opozicionari neredovno rade ali redovno uzimaju plate.
Prethodni pokušaj bojkota zbio se nakon krađe na predsjedničkim izborima u aprilu 2013. Demokratski front je objašnjavao da je riječ o „jedinom mogućem odgovoru na brutalnu izbornu krađu, koja je najavljena aferom Snimak, a dokazana uvidom u birački materijal”.
Ustanovljavanje krivično-pravne i političke odgovornosti aktera afere Snimak i eliminisanje uočenih mehanizama za onemogućavanje slobodnog izražavanja izborne volje, minimum je ispod kojeg DF neće ići, poručivali su predstavnici tog političkog bloka u razgovorima sa evropskim zvaničnicima. Istopilo se.
U jesen 2013. Predrag Bulatović, poslanik Demokratskog fronta objašnjavao je kako afera Snimak nije ni pravno ni politički rasvijetljena, da Front pažljivo prati njen rasplet, a da se u parlament vraća selektivno. „Kad se dovedu do kraja aktivnosti vezane za aferu Snimak DF ima više opcija, među kojima su potpuni povratak u parlament i trajni bojkot bez razumijevanja za postupke političkih subjekata koji su spremni da pređu preko afere Snimak i drugih malverzacija vlasti”, objašnjavao je Bulatović. Rezultati su: predsjednikuje Vujanović, Snimak tone u zaborav.
Prijetnje bojkotom zbivale su se i sredinom 2011. Opozicione partije najavljivale su da će napustiti državni i lokalne parlamente ako u međuvremenu ne bude postignut dogovor o statusu srpskog jezika u obrazovnom sistemu. Nekakav dogovor je postignut, više zbog jednog od zahtjeva EU, nego zbog straha od bojkota.
Najozbiljniji bojkot rada parlamenta dešavao se tokom godinu i po 2003. i 2004. zbog toga što je RTCG ukinula direktne prenose iz Skupštine. „Dok je vladajuća koalicija punih 18 mjeseci u parlamentu glatko usvajala zakonska rješenja koja su joj odgovarala, opozicija je dobijala packe od predstavnika međunarodne zajednice, žestoko se posvađala i opet usitnila. To su bile posljedice odluke čelnika opozicionih stranaka da prije pet godina bojkotuju rad parlamenta zbog, takođe, odluke TVCG da ukine direktne prenose sjednica parlamenta, iako su se na kraju uspjele izboriti za povratak kamera u skupštinsku salu”, objašnjavao je Predrag Bulatović u ljeto 2008. kada je još jednom zaprijetila opasnost da se poslanička lica ne gledaju u direktnom televizijskom prenosu.
Jednom je i vlast bila za bojkot. Na početku vijeka, pri kraju vladavine Slobodana Miloševića, DPS Mila Đukanovića odlučio je da će bojkotovati savezne izbore u SRJ. „Svi moraju biti svjesni da nije dovoljno da na ovim izborima učestvuju i glasaju protiv Miloševića. Samo učešće na izborima je prilog Miloševićevom ustavnom nasilju nad Crnom Gorom”, objašnjavao je Đukanović. Protiv bojkota je bila tada najjača opoziciona partija SNP. Svega je bilo, osim slobode.
Budimo realni, neki od mehanizama zastrašivanja lakše se primjenjuju kod pokušaja bojkota, nego kad ljudi na izbore izlaze. Dio onih koje je moguće ubijediti da Veliki brat ne može da zaviri u kabinu na biralištu, teško bi se usudio da se na glasačkom mjestu ne pojavi.
Izbori bez pravila i sa nejasnim mogućnostima za realizaciju njihovih rezultata besmisleni su. Bojkot nije odsustvo aktivnost. Naprotiv. On zahtijeva ozbiljan plan i njegovo precizno sprovođenje, a iznad svega sinhronizovano zajedničko djelovanje opozicije i civilnog sektora, bez namigivanja režimu. Kod nas se čeka da se Ranko vrati, pa da se vidi šta će da kaže, pa tako. Nekome ide u radni staž, a nekom krade dane života.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU4 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS3 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 danaAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
DRUŠTVO4 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini
-
DRUŠTVO2 sedmiceEUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
FOKUS4 danaHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO4 sedmiceKONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama