Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBORI BEZ SMISLA: Usred mraka

Objavljeno prije

na

Sve je ogoljeniji besmisao izbora u Crnoj Gori. U Kolašinu DPS birokratskom silom pokušava da izbriše rezultat kojim je izgubila; u Herceg Novom različitim metodama proizvodi pretrčavanja odbornika; u Podgorici, Bijelom Polju, Baru i Pljevljima, tri mjeseca nakon izlaska na birališta, građani još ne znaju ko će vladati. Uveliko se govori o jesenjim izborima, a niko ne zna po kojim bi propisima oni bili održani. Glasanje kod nas sve više izgleda kao djelo čudnog umjetnika koji uspijeva da stotine hiljada ljudi tokom jednog dana dovede na određena mjesta, gdje oni nešto škrabnu i postanu dio umjetničkog čina. Potom majstor, naravno, sve uobliči. Na pitanje zašto učestvovati u tome nema odgovora.

Opštinska izborna komisija u Kolašinu konačno je javila da će ispuniti nalog Državne izborne komisije i objaviti rezultate lokalnih izbora. Predsjednik OIK-a Zoran Vlahović optužio je DIK da je postupila mimo nadležnosti i ovlašćenja predviđenih zakonom. Pravna mrcvarenja, medijski pritisak i banalne laži DPS u Kolašinu koristi ne bi li izbjegao posljedice proste činjenice da su na izborima izgubili. Praktični ljudi govore da, ako ništa drugo, takve situacije pripadnici vlasti koriste kako bi nestalo što više papira na kojima su zabilježene razne vrste njihovih poslovnih poduhvata.

DPS je, kaže, potpuno spremna za prijevremene izbore u Herceg Novom i to odmah. Situacija u tom gradu oko toga ko u lokalnom parlamentu ima većinu ponekad se mijenja iz sata u sat.

Priča se da se njegovo prevashodstvo Ranko Krivokapić vratilo sa odmora, ali još niko ne zna u šta će SDP pretvoriti sebe i izbornu volju građana Podgorice, Bijelog Polja, Bara i Pljevalja.

Na vratima je septembar, bilo kakve izbore nije moguće održati prije 1. novembra. Ustavni sud je poništio veliki broj odredbi Zakona o finansiranju političkih partija, ne postoje ni teorijske šanse da se primijene pravila o elektronskoj identifikaciji birača propisana zakonima o izboru odbornika i poslanika i biračkom spisku. Pojednostavljeno: u ovoj zemlji ne postoji ni približno jasan pravni okvir za održavanje izbora.

Iz opozicije su najavili „adekvatan odgovor na takvu situaciju”. „Mislim da niko nije spreman da bude saučesnik u potencijalnoj krađi DPS-a”, kazao je Vijestima funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović.

Pretežno je tužna istorija bojkota u Crnoj Gori. Ma koliko često izgledala kao jedino logično rješenje ideja o tom načinu političke borbe nikad nije niti ozbiljno razrađena, niti sprovedena.

U ovom trenutku, koliko se zna, rad parlamenta bojkotuju poslanici Socijalističke narodne partije i Pozitivne. Napuštajući parlament krajem jula, u trenutku kada su četiri bivša odbornika SNP-a u Herceg Novom sa DPS-om potpisali sporazum o vršenju vlasti, objasnili su da odlaze zbog političke korupcije. Poslanici Pozitivne su se solidarisali objašnjavajući da su političku korupciju osjetili i na svojoj koži, te da nije riječ o pojedinačnom slučaju, već pojavi koja narušava parlamentarni život u Crnoj Gori. Prije neki dan, međutim, na sjednici Administrativnog odbora uredno je bio poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović. Moguće je da SNP i Pozitivna bojkotuju plenum, ali ne i rad u odborima.

Demokratski front od prošle godine bojkotuje premijerski sat. Uobičajena je pojava da, pošto dio opozicije bojkotuje neke parlamentarne aktivnosti, a dio neke druge, da se međusobno pozivaju na pridruživanje. Na kraju ispadne zbrka i DPS ponovi priču kako opozicionari neredovno rade ali redovno uzimaju plate.

Prethodni pokušaj bojkota zbio se nakon krađe na predsjedničkim izborima u aprilu 2013. Demokratski front je objašnjavao da je riječ o „jedinom mogućem odgovoru na brutalnu izbornu krađu, koja je najavljena aferom Snimak, a dokazana uvidom u birački materijal”.

Ustanovljavanje krivično-pravne i političke odgovornosti aktera afere Snimak i eliminisanje uočenih mehanizama za onemogućavanje slobodnog izražavanja izborne volje, minimum je ispod kojeg DF neće ići, poručivali su predstavnici tog političkog bloka u razgovorima sa evropskim zvaničnicima. Istopilo se.

U jesen 2013. Predrag Bulatović, poslanik Demokratskog fronta objašnjavao je kako afera Snimak nije ni pravno ni politički rasvijetljena, da Front pažljivo prati njen rasplet, a da se u parlament vraća selektivno. „Kad se dovedu do kraja aktivnosti vezane za aferu Snimak DF ima više opcija, među kojima su potpuni povratak u parlament i trajni bojkot bez razumijevanja za postupke političkih subjekata koji su spremni da pređu preko afere Snimak i drugih malverzacija vlasti”, objašnjavao je Bulatović. Rezultati su: predsjednikuje Vujanović, Snimak tone u zaborav.

Prijetnje bojkotom zbivale su se i sredinom 2011. Opozicione partije najavljivale su da će napustiti državni i lokalne parlamente ako u međuvremenu ne bude postignut dogovor o statusu srpskog jezika u obrazovnom sistemu. Nekakav dogovor je postignut, više zbog jednog od zahtjeva EU, nego zbog straha od bojkota.

Najozbiljniji bojkot rada parlamenta dešavao se tokom godinu i po 2003. i 2004. zbog toga što je RTCG ukinula direktne prenose iz Skupštine. „Dok je vladajuća koalicija punih 18 mjeseci u parlamentu glatko usvajala zakonska rješenja koja su joj odgovarala, opozicija je dobijala packe od predstavnika međunarodne zajednice, žestoko se posvađala i opet usitnila. To su bile posljedice odluke čelnika opozicionih stranaka da prije pet godina bojkotuju rad parlamenta zbog, takođe, odluke TVCG da ukine direktne prenose sjednica parlamenta, iako su se na kraju uspjele izboriti za povratak kamera u skupštinsku salu”, objašnjavao je Predrag Bulatović u ljeto 2008. kada je još jednom zaprijetila opasnost da se poslanička lica ne gledaju u direktnom televizijskom prenosu.

Jednom je i vlast bila za bojkot. Na početku vijeka, pri kraju vladavine Slobodana Miloševića, DPS Mila Đukanovića odlučio je da će bojkotovati savezne izbore u SRJ. „Svi moraju biti svjesni da nije dovoljno da na ovim izborima učestvuju i glasaju protiv Miloševića. Samo učešće na izborima je prilog Miloševićevom ustavnom nasilju nad Crnom Gorom”, objašnjavao je Đukanović. Protiv bojkota je bila tada najjača opoziciona partija SNP. Svega je bilo, osim slobode.

Budimo realni, neki od mehanizama zastrašivanja lakše se primjenjuju kod pokušaja bojkota, nego kad ljudi na izbore izlaze. Dio onih koje je moguće ubijediti da Veliki brat ne može da zaviri u kabinu na biralištu, teško bi se usudio da se na glasačkom mjestu ne pojavi.

Izbori bez pravila i sa nejasnim mogućnostima za realizaciju njihovih rezultata besmisleni su. Bojkot nije odsustvo aktivnost. Naprotiv. On zahtijeva ozbiljan plan i njegovo precizno sprovođenje, a iznad svega sinhronizovano zajedničko djelovanje opozicije i civilnog sektora, bez namigivanja režimu. Kod nas se čeka da se Ranko vrati, pa da se vidi šta će da kaže, pa tako. Nekome ide u radni staž, a nekom krade dane života.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo