Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBORI BEZ SMISLA: Usred mraka

Objavljeno prije

na

Sve je ogoljeniji besmisao izbora u Crnoj Gori. U Kolašinu DPS birokratskom silom pokušava da izbriše rezultat kojim je izgubila; u Herceg Novom različitim metodama proizvodi pretrčavanja odbornika; u Podgorici, Bijelom Polju, Baru i Pljevljima, tri mjeseca nakon izlaska na birališta, građani još ne znaju ko će vladati. Uveliko se govori o jesenjim izborima, a niko ne zna po kojim bi propisima oni bili održani. Glasanje kod nas sve više izgleda kao djelo čudnog umjetnika koji uspijeva da stotine hiljada ljudi tokom jednog dana dovede na određena mjesta, gdje oni nešto škrabnu i postanu dio umjetničkog čina. Potom majstor, naravno, sve uobliči. Na pitanje zašto učestvovati u tome nema odgovora.

Opštinska izborna komisija u Kolašinu konačno je javila da će ispuniti nalog Državne izborne komisije i objaviti rezultate lokalnih izbora. Predsjednik OIK-a Zoran Vlahović optužio je DIK da je postupila mimo nadležnosti i ovlašćenja predviđenih zakonom. Pravna mrcvarenja, medijski pritisak i banalne laži DPS u Kolašinu koristi ne bi li izbjegao posljedice proste činjenice da su na izborima izgubili. Praktični ljudi govore da, ako ništa drugo, takve situacije pripadnici vlasti koriste kako bi nestalo što više papira na kojima su zabilježene razne vrste njihovih poslovnih poduhvata.

DPS je, kaže, potpuno spremna za prijevremene izbore u Herceg Novom i to odmah. Situacija u tom gradu oko toga ko u lokalnom parlamentu ima većinu ponekad se mijenja iz sata u sat.

Priča se da se njegovo prevashodstvo Ranko Krivokapić vratilo sa odmora, ali još niko ne zna u šta će SDP pretvoriti sebe i izbornu volju građana Podgorice, Bijelog Polja, Bara i Pljevalja.

Na vratima je septembar, bilo kakve izbore nije moguće održati prije 1. novembra. Ustavni sud je poništio veliki broj odredbi Zakona o finansiranju političkih partija, ne postoje ni teorijske šanse da se primijene pravila o elektronskoj identifikaciji birača propisana zakonima o izboru odbornika i poslanika i biračkom spisku. Pojednostavljeno: u ovoj zemlji ne postoji ni približno jasan pravni okvir za održavanje izbora.

Iz opozicije su najavili „adekvatan odgovor na takvu situaciju”. „Mislim da niko nije spreman da bude saučesnik u potencijalnoj krađi DPS-a”, kazao je Vijestima funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović.

Pretežno je tužna istorija bojkota u Crnoj Gori. Ma koliko često izgledala kao jedino logično rješenje ideja o tom načinu političke borbe nikad nije niti ozbiljno razrađena, niti sprovedena.

U ovom trenutku, koliko se zna, rad parlamenta bojkotuju poslanici Socijalističke narodne partije i Pozitivne. Napuštajući parlament krajem jula, u trenutku kada su četiri bivša odbornika SNP-a u Herceg Novom sa DPS-om potpisali sporazum o vršenju vlasti, objasnili su da odlaze zbog političke korupcije. Poslanici Pozitivne su se solidarisali objašnjavajući da su političku korupciju osjetili i na svojoj koži, te da nije riječ o pojedinačnom slučaju, već pojavi koja narušava parlamentarni život u Crnoj Gori. Prije neki dan, međutim, na sjednici Administrativnog odbora uredno je bio poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović. Moguće je da SNP i Pozitivna bojkotuju plenum, ali ne i rad u odborima.

Demokratski front od prošle godine bojkotuje premijerski sat. Uobičajena je pojava da, pošto dio opozicije bojkotuje neke parlamentarne aktivnosti, a dio neke druge, da se međusobno pozivaju na pridruživanje. Na kraju ispadne zbrka i DPS ponovi priču kako opozicionari neredovno rade ali redovno uzimaju plate.

Prethodni pokušaj bojkota zbio se nakon krađe na predsjedničkim izborima u aprilu 2013. Demokratski front je objašnjavao da je riječ o „jedinom mogućem odgovoru na brutalnu izbornu krađu, koja je najavljena aferom Snimak, a dokazana uvidom u birački materijal”.

Ustanovljavanje krivično-pravne i političke odgovornosti aktera afere Snimak i eliminisanje uočenih mehanizama za onemogućavanje slobodnog izražavanja izborne volje, minimum je ispod kojeg DF neće ići, poručivali su predstavnici tog političkog bloka u razgovorima sa evropskim zvaničnicima. Istopilo se.

U jesen 2013. Predrag Bulatović, poslanik Demokratskog fronta objašnjavao je kako afera Snimak nije ni pravno ni politički rasvijetljena, da Front pažljivo prati njen rasplet, a da se u parlament vraća selektivno. „Kad se dovedu do kraja aktivnosti vezane za aferu Snimak DF ima više opcija, među kojima su potpuni povratak u parlament i trajni bojkot bez razumijevanja za postupke političkih subjekata koji su spremni da pređu preko afere Snimak i drugih malverzacija vlasti”, objašnjavao je Bulatović. Rezultati su: predsjednikuje Vujanović, Snimak tone u zaborav.

Prijetnje bojkotom zbivale su se i sredinom 2011. Opozicione partije najavljivale su da će napustiti državni i lokalne parlamente ako u međuvremenu ne bude postignut dogovor o statusu srpskog jezika u obrazovnom sistemu. Nekakav dogovor je postignut, više zbog jednog od zahtjeva EU, nego zbog straha od bojkota.

Najozbiljniji bojkot rada parlamenta dešavao se tokom godinu i po 2003. i 2004. zbog toga što je RTCG ukinula direktne prenose iz Skupštine. „Dok je vladajuća koalicija punih 18 mjeseci u parlamentu glatko usvajala zakonska rješenja koja su joj odgovarala, opozicija je dobijala packe od predstavnika međunarodne zajednice, žestoko se posvađala i opet usitnila. To su bile posljedice odluke čelnika opozicionih stranaka da prije pet godina bojkotuju rad parlamenta zbog, takođe, odluke TVCG da ukine direktne prenose sjednica parlamenta, iako su se na kraju uspjele izboriti za povratak kamera u skupštinsku salu”, objašnjavao je Predrag Bulatović u ljeto 2008. kada je još jednom zaprijetila opasnost da se poslanička lica ne gledaju u direktnom televizijskom prenosu.

Jednom je i vlast bila za bojkot. Na početku vijeka, pri kraju vladavine Slobodana Miloševića, DPS Mila Đukanovića odlučio je da će bojkotovati savezne izbore u SRJ. „Svi moraju biti svjesni da nije dovoljno da na ovim izborima učestvuju i glasaju protiv Miloševića. Samo učešće na izborima je prilog Miloševićevom ustavnom nasilju nad Crnom Gorom”, objašnjavao je Đukanović. Protiv bojkota je bila tada najjača opoziciona partija SNP. Svega je bilo, osim slobode.

Budimo realni, neki od mehanizama zastrašivanja lakše se primjenjuju kod pokušaja bojkota, nego kad ljudi na izbore izlaze. Dio onih koje je moguće ubijediti da Veliki brat ne može da zaviri u kabinu na biralištu, teško bi se usudio da se na glasačkom mjestu ne pojavi.

Izbori bez pravila i sa nejasnim mogućnostima za realizaciju njihovih rezultata besmisleni su. Bojkot nije odsustvo aktivnost. Naprotiv. On zahtijeva ozbiljan plan i njegovo precizno sprovođenje, a iznad svega sinhronizovano zajedničko djelovanje opozicije i civilnog sektora, bez namigivanja režimu. Kod nas se čeka da se Ranko vrati, pa da se vidi šta će da kaže, pa tako. Nekome ide u radni staž, a nekom krade dane života.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo