Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBORI BEZ SMISLA: Usred mraka

Objavljeno prije

na

Sve je ogoljeniji besmisao izbora u Crnoj Gori. U Kolašinu DPS birokratskom silom pokušava da izbriše rezultat kojim je izgubila; u Herceg Novom različitim metodama proizvodi pretrčavanja odbornika; u Podgorici, Bijelom Polju, Baru i Pljevljima, tri mjeseca nakon izlaska na birališta, građani još ne znaju ko će vladati. Uveliko se govori o jesenjim izborima, a niko ne zna po kojim bi propisima oni bili održani. Glasanje kod nas sve više izgleda kao djelo čudnog umjetnika koji uspijeva da stotine hiljada ljudi tokom jednog dana dovede na određena mjesta, gdje oni nešto škrabnu i postanu dio umjetničkog čina. Potom majstor, naravno, sve uobliči. Na pitanje zašto učestvovati u tome nema odgovora.

Opštinska izborna komisija u Kolašinu konačno je javila da će ispuniti nalog Državne izborne komisije i objaviti rezultate lokalnih izbora. Predsjednik OIK-a Zoran Vlahović optužio je DIK da je postupila mimo nadležnosti i ovlašćenja predviđenih zakonom. Pravna mrcvarenja, medijski pritisak i banalne laži DPS u Kolašinu koristi ne bi li izbjegao posljedice proste činjenice da su na izborima izgubili. Praktični ljudi govore da, ako ništa drugo, takve situacije pripadnici vlasti koriste kako bi nestalo što više papira na kojima su zabilježene razne vrste njihovih poslovnih poduhvata.

DPS je, kaže, potpuno spremna za prijevremene izbore u Herceg Novom i to odmah. Situacija u tom gradu oko toga ko u lokalnom parlamentu ima većinu ponekad se mijenja iz sata u sat.

Priča se da se njegovo prevashodstvo Ranko Krivokapić vratilo sa odmora, ali još niko ne zna u šta će SDP pretvoriti sebe i izbornu volju građana Podgorice, Bijelog Polja, Bara i Pljevalja.

Na vratima je septembar, bilo kakve izbore nije moguće održati prije 1. novembra. Ustavni sud je poništio veliki broj odredbi Zakona o finansiranju političkih partija, ne postoje ni teorijske šanse da se primijene pravila o elektronskoj identifikaciji birača propisana zakonima o izboru odbornika i poslanika i biračkom spisku. Pojednostavljeno: u ovoj zemlji ne postoji ni približno jasan pravni okvir za održavanje izbora.

Iz opozicije su najavili „adekvatan odgovor na takvu situaciju”. „Mislim da niko nije spreman da bude saučesnik u potencijalnoj krađi DPS-a”, kazao je Vijestima funkcioner Demokratskog fronta Milutin Đukanović.

Pretežno je tužna istorija bojkota u Crnoj Gori. Ma koliko često izgledala kao jedino logično rješenje ideja o tom načinu političke borbe nikad nije niti ozbiljno razrađena, niti sprovedena.

U ovom trenutku, koliko se zna, rad parlamenta bojkotuju poslanici Socijalističke narodne partije i Pozitivne. Napuštajući parlament krajem jula, u trenutku kada su četiri bivša odbornika SNP-a u Herceg Novom sa DPS-om potpisali sporazum o vršenju vlasti, objasnili su da odlaze zbog političke korupcije. Poslanici Pozitivne su se solidarisali objašnjavajući da su političku korupciju osjetili i na svojoj koži, te da nije riječ o pojedinačnom slučaju, već pojavi koja narušava parlamentarni život u Crnoj Gori. Prije neki dan, međutim, na sjednici Administrativnog odbora uredno je bio poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović. Moguće je da SNP i Pozitivna bojkotuju plenum, ali ne i rad u odborima.

Demokratski front od prošle godine bojkotuje premijerski sat. Uobičajena je pojava da, pošto dio opozicije bojkotuje neke parlamentarne aktivnosti, a dio neke druge, da se međusobno pozivaju na pridruživanje. Na kraju ispadne zbrka i DPS ponovi priču kako opozicionari neredovno rade ali redovno uzimaju plate.

Prethodni pokušaj bojkota zbio se nakon krađe na predsjedničkim izborima u aprilu 2013. Demokratski front je objašnjavao da je riječ o „jedinom mogućem odgovoru na brutalnu izbornu krađu, koja je najavljena aferom Snimak, a dokazana uvidom u birački materijal”.

Ustanovljavanje krivično-pravne i političke odgovornosti aktera afere Snimak i eliminisanje uočenih mehanizama za onemogućavanje slobodnog izražavanja izborne volje, minimum je ispod kojeg DF neće ići, poručivali su predstavnici tog političkog bloka u razgovorima sa evropskim zvaničnicima. Istopilo se.

U jesen 2013. Predrag Bulatović, poslanik Demokratskog fronta objašnjavao je kako afera Snimak nije ni pravno ni politički rasvijetljena, da Front pažljivo prati njen rasplet, a da se u parlament vraća selektivno. „Kad se dovedu do kraja aktivnosti vezane za aferu Snimak DF ima više opcija, među kojima su potpuni povratak u parlament i trajni bojkot bez razumijevanja za postupke političkih subjekata koji su spremni da pređu preko afere Snimak i drugih malverzacija vlasti”, objašnjavao je Bulatović. Rezultati su: predsjednikuje Vujanović, Snimak tone u zaborav.

Prijetnje bojkotom zbivale su se i sredinom 2011. Opozicione partije najavljivale su da će napustiti državni i lokalne parlamente ako u međuvremenu ne bude postignut dogovor o statusu srpskog jezika u obrazovnom sistemu. Nekakav dogovor je postignut, više zbog jednog od zahtjeva EU, nego zbog straha od bojkota.

Najozbiljniji bojkot rada parlamenta dešavao se tokom godinu i po 2003. i 2004. zbog toga što je RTCG ukinula direktne prenose iz Skupštine. „Dok je vladajuća koalicija punih 18 mjeseci u parlamentu glatko usvajala zakonska rješenja koja su joj odgovarala, opozicija je dobijala packe od predstavnika međunarodne zajednice, žestoko se posvađala i opet usitnila. To su bile posljedice odluke čelnika opozicionih stranaka da prije pet godina bojkotuju rad parlamenta zbog, takođe, odluke TVCG da ukine direktne prenose sjednica parlamenta, iako su se na kraju uspjele izboriti za povratak kamera u skupštinsku salu”, objašnjavao je Predrag Bulatović u ljeto 2008. kada je još jednom zaprijetila opasnost da se poslanička lica ne gledaju u direktnom televizijskom prenosu.

Jednom je i vlast bila za bojkot. Na početku vijeka, pri kraju vladavine Slobodana Miloševića, DPS Mila Đukanovića odlučio je da će bojkotovati savezne izbore u SRJ. „Svi moraju biti svjesni da nije dovoljno da na ovim izborima učestvuju i glasaju protiv Miloševića. Samo učešće na izborima je prilog Miloševićevom ustavnom nasilju nad Crnom Gorom”, objašnjavao je Đukanović. Protiv bojkota je bila tada najjača opoziciona partija SNP. Svega je bilo, osim slobode.

Budimo realni, neki od mehanizama zastrašivanja lakše se primjenjuju kod pokušaja bojkota, nego kad ljudi na izbore izlaze. Dio onih koje je moguće ubijediti da Veliki brat ne može da zaviri u kabinu na biralištu, teško bi se usudio da se na glasačkom mjestu ne pojavi.

Izbori bez pravila i sa nejasnim mogućnostima za realizaciju njihovih rezultata besmisleni su. Bojkot nije odsustvo aktivnost. Naprotiv. On zahtijeva ozbiljan plan i njegovo precizno sprovođenje, a iznad svega sinhronizovano zajedničko djelovanje opozicije i civilnog sektora, bez namigivanja režimu. Kod nas se čeka da se Ranko vrati, pa da se vidi šta će da kaže, pa tako. Nekome ide u radni staž, a nekom krade dane života.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo