Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ILEGALNI PUTEVI IDEALNI ZA ŠVERC: Crnogorska granica kao švajcarski sir

Objavljeno prije

na

Ilegelanih puteva, posebno na sjeveru, prema susjednom Kosovu, ima mnogo više nego što je to i zvanično registrovano, i oni su ove sezone bili veoma frekventni. Monitorov dobro obaviješteni izvor smatra da tih puteva ima toliko da granična policija sve i da hoće ne može stići da sve pokrije i kontroliše.

„Mi smo do sada baratali sa određenim brojkama i određenim putevima koje smo locirali. Ali, u planinskim predjelima prema Kosovu tih puteva, koji su lako prohodni za terenska vozila, ima mnogo više. Pogranična policija niti ima ljudstva niti opreme da stigne sve da pokrije u svakom trenutku. To je idealna situacija za švercere”, kaže naš izvor.

Da švereceri to i koriste mogli su se uvjeriti reporteri Monitora ovih dana na planinskim masivima između Crne Gore i Kosova, na teritoriji beranske i rožajske opštine. Motori kroseri, kao i četvorotočkaši poznatiji pod nazivom bagi, špartali su kao na magistrali.

„To je javna tajna. Postoji nekoliko grupa tih motorista koji su skoro svakodnevno na ovim trasama prema Kosovu i nazad. Šta rade? Sigurno ne uživaju u prirodnim ljepotama”, kaže jedan sagovornik koji ne želi da mu se pominje ime.

Motoristi koji ovih ljetnjih dana krstare ilegalnim planinskim putevima opremljeni su toliko dobro da ih je vrlo teško pratiti. „Oni veoma često koriste i vodiče koji planinu poznaju kao svoj džep. Vodiči tačno znaju čak i mjesta gdje nema nikakvog dometa i gdje ne mogu biti upraćeni. Roba sa jedne i druge strane granice, obično se razmjenjuje na takvim mjestima. Ko zna kolike količine droge se u toku jednog dana mogu na ovaj način unijeti u Crnu Goru, odakle se kasnije transportuje prema zapadnoevropskim zemljama”, objašnjava naš sagovornik.

Monitor je ranije pisao o tome kako su u šverc narkotika sa Kosova prema Crnoj Gori bili uključeni čak i lovci, odnosno kriminalci kojima je lov koristio kao paravan za šverc. Oni su se kretali nesmetano u graničnom pojasu, a svoje dresirane pse su slali na Kosovo. Njihovi „kolege” sa druge strane granice su sačekivali kerove i oko njih selotejpom obljepljivali po dva kilograma heroina. Psi su se potom uredno vraćali svojim vlasnicima u Crnu Goru, koji su bez ikakvog rizika dobijali heroin na ruke.

Priče o švercu raznih vrsta roba na Kosovo i sa Kosova mimo carinskih punktova, odnosno šumskim putevima, ne bi bile potpune kada se ne bi podsjetili priča o kojima su svjedočili nekadašnji rožajski policajci, koji su svjedočili i o tome kada su zaplijenili stotinu i više konja natovarenih cigaretama. Naime, jedan od rožajskih policajaca koji su bili otpušteni da bi pod pritiskom međunarodne zajednice bili vraćeni na posao, pričao je da čitavo stočarsko naselje na planinskom prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh, služi kao magacinski prostor za raznu akciznu robu.

Ovaj policajac čije ime više nije dobro spominjati, s obzirom na to da se zna kako je prošao jedan od posljednjih svjedoka šverca koji je bio otet i mučen, tvrdio je da je prije otpuštanja zaplijenio oko milion eura vrijednosti razne akcizne robe. On je jednom prilikom zaustavio kolonu od sto dvadeset konja natovarenih sa oko hiljadu i četiristo paketa cigareta. Šta se, međutim, desilo? Naređeno je ubrzo da se konji propuste, jer je to nekakav „program”. To je značilo da je neko u hijerarhiji vlasti dobro znao o čemu se radi i da je to bilo odobreno. Da je to bio državni šverc.

Konje i terenska vozila kojima su šverceri opremljeni, zimi mijenjaju motorne sanke. Šverceri na granici sa Hercegovinom koriste dresirane životinje, prije svega magarce, koji uvježbano po kamenjaru sami prelaze granicu, bez pratnje, tako da u slučaju da tovari budu uhvaćeni, kriminalci ne trpe nikakav rizik.

Pretpostavka za sve to su porozne granice, a crnogorska granica prema susjednim državama je jako porozna, ili bolje reći „šuplja kao švajcarski sir”. Tome u prilog govore upravo podaci o ilegalnim graničnim prelazima, odnosno prelazima koje ne obezbjeđuje granična policija, ali ih koriste mještani najbližih sela. Monitorovi izvori su vrlo precizno opisali neke od najfrekventnijih puteva te vrste.

Tako, na graničnom pojasu Crne Gore i Kosova, na području opština Rožaje, Berane, Andrijevica i Plav, postoji najmanje sedam ilegalnih planinskih puteva kojima se zaobilaze zvanični carinski prelazi. Prema našem vrlo puzdanom izvoru iz policije ovi putevi policiji nijesu nepoznati, ali je nejasno zašto se nešto ne preduzima da se blokiraju i da se time šverc zaustavi.

„Ti putevi su nekada dobro zamaskirani, ali ih je prema operativnim saznanjima i po koordinatama vrlo lako naći”, kaže taj policijski izvor. Jedan od tih puteva vodi od sela Boge, iz Crne Gore, preko planine Hajle, do sela Hadžovići koje se nalazi praktično na samoj granici (koordinate 2330-3169 ) malo unutar teritorije Kosova.

Drugi ilegalni put na crnogorsko-kosovskoj granici vodi od sela Bandžov, preko Hajle, do Rugovske klisure. „Treći put vodi preko sela Bjeluhe na Čakoru. To je nekadašnji prelaz koji je kontrolisala vojska. Danas nije u funkciji, osim, naravno, za švercere i kriminalce”, kaže izvor iz policije. Prema njegovim riječima, ukoliko Bjeluhe „zataje”, onda na planini Čakor postoje još dva ilegalna švercerska puta, takođe sa poznatim koordinatama. Ona se nalaze u blizini nekadašnjeg planinarskog doma na ovoj planini iznad Murine i Plava.

„Jedan od takvih puteva je i onaj koji vodi u blizini sela Pepići, čije su koordinate 2823-3105”, priča naš sagovornik iz crnogorske policije. Sedmi put kojim se zaobilazi granični prelaz na Kuli, a kojim mogu da idu i cisterne sa naftom, malo prije carinskog prelaza ulazi u šumu, i silazi do sela Radavac na Kosovu.

„Ovi putevi naročito su frekventni i u punoj upotrebi u toku ljeta, kada nema snijega. Tu se koriste sva prevozna sredstva, od motokultivatora, traktora i tamića, odnosno malih kamiona, do šlepera i cisterni. Ljeti su u upotrebi motori i bagi, a zimi konji i motorne sanke”, objašnjava izvor iz policije.

Na području plavske opštine prohodni su i putevi koji vode prema Kosovu preko planine Bogićevice. Iz ove opštine se ilegalno može doći i do Albanije, a to je najlakše učiniti putem koji od Gusinja vodi preko sela Vusanje.

Južnije, u blizini Ulcinja, postoje najmanje dva ilegalna puta prema Albaniji i oba vode preko rijeke Bojane. Jedan od njih je u Gornjem Štoju, a drugi u Zoganju, odnosno na putu koji vodi prema Svetom Đorđu. Ako se žele zaobići zvanični granični prelazi prema Hrvatskoj, onda se, kaže naš sagovornik, najčešće koriste putevi preko brda Ilinica ili Studeno, koji izlazi na Viteljinu, kao i preko Ravnog Brijega, odnosno sela Dubravka ili Mrcine. Ovaj je jedan od starih puteva, ali je veoma dobro očuvan.

Iz Crne Gore se prema Bosni i Hercegovini ilegalno najčešće prelazi preko pet do šest puteva, koji vode iz više opština. Jedan od poznatijih, a policijski neobezbijeđenih puteva je onaj kojim se od Risna i Graba, preko Kruševice stiže do Trebinja. Riječ je o starom austrougraskom putu, kojim je nedavno iz Crne Gore pred policijskom potjerom pobjegao Dragiša Kosmajac, da bi se potom vratio u našu državu.

Makar dva ilegalna puta prema Bosni i Hercegovini vode iz pravca Nikšića. Jedan je preko sela Crkvice i tim putem se stiže do Bileće, a drugi put je Grahovo – Nudo – selo Aranđelovo, koji vodi do Trebinja. Za Bosnu i Hercegovinu se ilegalno može stići i sa područja Pljevalja. Jedan od tih puteva vodi preko planine Kovač, i izlazi na Čajniče. Drugi je onaj koji vodi prema Foči ili Srbinju, preko Krnje jele i sela Šula.

Iz Pljevalja se može ilegalno i za Srbiju, neobezbijeđenim putem preko Jabuke. Za Srbiju se ilegalno ide i putem preko Trešnjevice kod Bijelog Polja, ali i starim putem od Petnjice preko udaljenih sela Savin Bor i Kruščica.

Koliko su ovi putevi ljetos bili frekventni mogli su se uvjeriti čak i obični turisti u planinama, čiji je mir i tišinu remetila buka motora i bagija natovarnih raznom švercerskom robom. Sve dok crnogorske granice budu porozne kao švajcarski sir, budžet će trpjeti velike gubitke dok će država teško prelaziti postavljene prepreke na putu prema evroatlantskim integracijama.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo