Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SANACIJA CRNIH EKOLOŠKIH TAČAKA: Otpad pod tepih

Objavljeno prije

na

Nakon što je Monitor pisao o rizicima koje prijete od vladine namjere da na lokaciji KAP-a gradi nacionalnu deponiju opasnog otpada uslijedile su reakcije.

Namjeru Vlade, poslanik SNP-a Milan Knežević, doživljava kao ,,stvaranje crnogorskog Černobila i Fukušime, gdje će građani Zete biti sračunato prvi žrtvovani u cilju popune budžetskih rupa”. On je izjavio i da je javna tajna kako se i u ranijem periodu radioaktivni otpad skladištio u krugu KAP-a.

I pored ovih dramatičnih upozorenja, iz Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja saopštili su da se u tumačenju informacije o nacionalnoj deponiji dostavljenoj Vladi ,,otišlo nekoliko koraka naprijed”.

Vlada je, posjetimo, kao najbolje rješenje za deponiju eksplozivnog, radioaktivnog, kancerogenog, mutogenog… otpada odobrila lokaciju KAP-a. Razmatrana je i lokacija površinskog kopa Šumane kod Pljevalja, koja je odbačena bez obrazloženja, dok je lokacija Željezare Nikšić, preko noći, otpala iz razmatranja. Nezvanično, nakon što su se protiv te varijante pobunili aktuelni vlasnici Željezare, kompanija Toščelik.

U informaciji koju je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma navedeno je da se na lokaciji KAP-a ,,svakako nalazi deponija opasnog otpada, koju je potrebno sanirati kako ne bi došlo do ugroženosti životne i radne sredine, kao i kompletne okoline”. A tu su, piše, i brojne prednosti: ,,Lokacija se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore i samim tim prilično blizu većine proizvođača opasnog otpada. Veoma je dobro pristupačna drumskim i željezničkim saobraćajem, a zemljište je dijelom u privatnom, a dijelom u javnom vlasništvu. Na raspolaganju je šest hektara površine, što je dovoljno za postrojenje, a postoji i mogućnost za proširenje”.

Samo ministarstvo je u informaciji konstatovalo da je glavni nedostatak lokacije KAP taj što se nalazi u blizini poljoprivrednog zemljišta u ravnici, u zoni zaštite vode za piće. Neposredna blizina rijeka Morače i Cijevne, te vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg se vodom snabdijeva primorje, te lokacija koja je u srcu Zetske ravnice, dovoljni su za strah da bi nacionalna deponija bila nova ekološka bomba koja bi mogla da ugrozi stanovništvo Zete, Podgorice, ali i Crnogorskog primorja.

U studiji izvodljivosti za remedijaciju i sanaciju opasnog i industrijskog otpada, dat je pregled količina opasnog otpada koje se očekuje u periodu od 2013. do 2033. Prema ovom planu samo Termoelektrana Pljevlja će deponovati 5,6 miliona tona otpada što je za 22,5 puta više od ukupno deponovanog otpada u Brodogradilištu, Željezari, KAP-u sa oko 248.400 tona. Pitanje je i koliko bi bilo isplativo da se ovolika količina opasnog otpada transportuje s kraja na kraj Crne Gore, u srce Zetske ravnice, tik do Podgorice i Skadarskog jezera.

Plan za gradnju nacionalne deponije opasnog otpada je previđen kao druga faza šireg upravljanja industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori, koji naša država već par godina realizuje u saradnji sa Svjetskom bankom. Kod koje za realizaciju ovog projekta tima namjeru da nas zaduži 50 miliona.

Projektom je predviđeno da se saniraju crne ekološke tačke: Aluminijuma Podgorica (dva bazena crvenog mulja i deponija čvrstog otpada), Jadransko brodogradilište Bijela (deponija grita), Termo-elektrana Pljevlja (deponija pepela i šljake Maljevac) i Flotaciono jalovište Gradac rudnika Šuplja stijena u Pljevljima.

U pripremi je planirano da se sanira i deponija Željezare u Nikšiću, ali se odustalo jer je za Svjetsku banku bilo sporno to da finansira lokaciju koja je u privatnom vlasništvu.

Ono što nije prihvatljivo za Svjetsku banku jeste za našu Vladu. S obzirom na činjenicu da su bazeni crvenog mulja prodati u stečajnom postupku KAP-a, u Vladinoj informaciji stoji da se ,,ta sredstva ne mogu prenijeti na novog vlasnika bazena”. Kompanija Politropus Alternative, sa sjedištem u Tivtu, platila je 450.000 eura za bazen crvenog mulja, iz koga ima namjeru da pravi građevinski materijal.

Koliko će sanacija crvenog mulja koštati pitali smo direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja Sinišu Stankovića. Kazao nam je da je po studiji koja je rađena u saradnji sa Svjetskom bankom predviđena izrada glavnog projekta, ispumpavanje i tretiranje, odnosno prečišćavanje otpadne vode iz oba bazena prije ispuštanja u kanalizaciju ili recipijent, rekultivaciju oba bazena, geotehnička ispitivanje i mjere obezbjeđenja mogućeg isticanja kroz branu bazena i praćenje stanja podzemnih voda uzimanjem uzoraka podzemnih voda iz 16 bunara u periodu od devet godina nakon sanacije i rekultivacije. Ukupni troškovi su procijenjeni na 1.592.400 €, od čega sama sanacija i rekultivacija bazena iznosi 1.008.000 €.

S druge strane u nevladinom sektoru imaju drugačije proračune. Smatraju da bi samo za sanaciju KAP-a trebalo 100 miliona, pri čemu podrazumijevaju i potpuno zatvaranje za dalje korišćenje bazena crvenog mulja i odustajanje od ideje gradnje deponije opasnog otpada.

Većina ponuđenih rješenja za saniranje opasnog otpada je privremena i na granici prihvatljivosti, smatra Nataša Kovačević iz Green Homa. Ona navodi da je prema Studiji izvodljivosti za bazene crvenog mulja planirano samo preklapanje dna i površine deponija plastičnim ceradama uz par dodatnih mjera na stabilizovanju crvenog taloga i prašine.

,,Ono što u svemu zabrinjava jeste da država ima namjeru kreditno opteretiti građane i državu javnim dugom od 50 i više miliona eura, za jedno ovakvo privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada”, kaže Kovačević. Ona podsjeća da su građani u Nikšiću svojevremeno prepoznali ovaj problem pa su tražili da se u sanaciju Željezarine deponije uključi rekultivacija i vađenje sadržaja iz zemljišta. Na to su obrađivači studije izvodljivosti odgovorili da bi to značilo i veća finansijska ulaganja.

U Vladi još ne znaju da li će za sanaciju četiri crne ekološke tačke biti potrebno i još novca, sem kredita Svjetske banke.

,,Procijenjeni troškovi iznose oko 47 miliona eura, a stvarni troškovi zavisiće od sadržaja glavnih projekata i eleborata procjene uticaja na životnu sredinu za svaki projekat (lokaciju) ponaosob, kao i od ponuda prispjelih po osnovu sprovednih tendera. Smatram da su troškovi, shodno postojećim uslovima, procijenjeni na adekvatan način i da ne bi trebalo da iznose više od procijenjenog iznosa”, kaže Stanković.

On dodaje da će ugovor sa Svjetskom bankom biti fleksibilan i dati mogućnost da kredit iznosi tačno koliko iznose i troškovi realizacije sve tri komponente ovog projekta: sanacija i rekultivacija odabranih odlagališta industrijskog otpada; buduće upravljanje industrijskim otpadom u Crnoj Gori i upravljanje realizacijom projekta.

Kako je urađena procjena troškova i šta u koracima obuhvata sanacija pet najproblematičnijih industrijskih smetlišta i dalje ostaje nepoznanica, kaže Kovačević. ,,U studiji izvodljivosti za sanaciju i remedijaciju ovih područja procijenjeni iznos se kretao u rasponu od 92 do 100 miliona eura i to za osnovnu i ne baš zadovoljavajuću sanaciju prostora. Iako je isključena sanacija industrijskog smetlišta u Nikšiću, nije realno da se u procjeni pogriješi za čitavih 40 miliona eura”, naglašava Kovačević.

Pored sanacije, u Vladi kažu da kao opcija za budući opasni otpad uvijek ostaje njegov izvoz. Već je predviđen izvoz grita iz Jadranskog Brodogradilišta Bijela. Ukupan iznos neophodan za sanaciju grita i izvoz na neku od deponija EU je 7,8 miliona eura.

Ima onih koji smatraju da izvoz nije skuplje rješenje od Vladinih namjera da se zadužuje. Kao primjer navode Irsku koja izvozi čak 48 odsto opasnog otpada nastalog u zemlji. Jeste da smo daleko od Irske, ali ako Crna Gora zaista pretenduje da bude ekološka i elitna turistička destinacija, na uklanjanju otpada ne treba štedjeti. Uostalom Vlada Crnu Goru je mogla očistiti državu od opasnog otpada za stotine miliona eura kojima smo platili dugove bivših vlasnika KAP-a i Željezare. I još bi preteklo za štošta korisno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo