Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SANACIJA CRNIH EKOLOŠKIH TAČAKA: Otpad pod tepih

Objavljeno prije

na

Nakon što je Monitor pisao o rizicima koje prijete od vladine namjere da na lokaciji KAP-a gradi nacionalnu deponiju opasnog otpada uslijedile su reakcije.

Namjeru Vlade, poslanik SNP-a Milan Knežević, doživljava kao ,,stvaranje crnogorskog Černobila i Fukušime, gdje će građani Zete biti sračunato prvi žrtvovani u cilju popune budžetskih rupa”. On je izjavio i da je javna tajna kako se i u ranijem periodu radioaktivni otpad skladištio u krugu KAP-a.

I pored ovih dramatičnih upozorenja, iz Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja saopštili su da se u tumačenju informacije o nacionalnoj deponiji dostavljenoj Vladi ,,otišlo nekoliko koraka naprijed”.

Vlada je, posjetimo, kao najbolje rješenje za deponiju eksplozivnog, radioaktivnog, kancerogenog, mutogenog… otpada odobrila lokaciju KAP-a. Razmatrana je i lokacija površinskog kopa Šumane kod Pljevalja, koja je odbačena bez obrazloženja, dok je lokacija Željezare Nikšić, preko noći, otpala iz razmatranja. Nezvanično, nakon što su se protiv te varijante pobunili aktuelni vlasnici Željezare, kompanija Toščelik.

U informaciji koju je pripremilo Ministarstvo održivog razvoja i turizma navedeno je da se na lokaciji KAP-a ,,svakako nalazi deponija opasnog otpada, koju je potrebno sanirati kako ne bi došlo do ugroženosti životne i radne sredine, kao i kompletne okoline”. A tu su, piše, i brojne prednosti: ,,Lokacija se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore i samim tim prilično blizu većine proizvođača opasnog otpada. Veoma je dobro pristupačna drumskim i željezničkim saobraćajem, a zemljište je dijelom u privatnom, a dijelom u javnom vlasništvu. Na raspolaganju je šest hektara površine, što je dovoljno za postrojenje, a postoji i mogućnost za proširenje”.

Samo ministarstvo je u informaciji konstatovalo da je glavni nedostatak lokacije KAP taj što se nalazi u blizini poljoprivrednog zemljišta u ravnici, u zoni zaštite vode za piće. Neposredna blizina rijeka Morače i Cijevne, te vodoizvorišta Boljesestre, sa kojeg se vodom snabdijeva primorje, te lokacija koja je u srcu Zetske ravnice, dovoljni su za strah da bi nacionalna deponija bila nova ekološka bomba koja bi mogla da ugrozi stanovništvo Zete, Podgorice, ali i Crnogorskog primorja.

U studiji izvodljivosti za remedijaciju i sanaciju opasnog i industrijskog otpada, dat je pregled količina opasnog otpada koje se očekuje u periodu od 2013. do 2033. Prema ovom planu samo Termoelektrana Pljevlja će deponovati 5,6 miliona tona otpada što je za 22,5 puta više od ukupno deponovanog otpada u Brodogradilištu, Željezari, KAP-u sa oko 248.400 tona. Pitanje je i koliko bi bilo isplativo da se ovolika količina opasnog otpada transportuje s kraja na kraj Crne Gore, u srce Zetske ravnice, tik do Podgorice i Skadarskog jezera.

Plan za gradnju nacionalne deponije opasnog otpada je previđen kao druga faza šireg upravljanja industrijskim otpadom i čišćenja u Crnoj Gori, koji naša država već par godina realizuje u saradnji sa Svjetskom bankom. Kod koje za realizaciju ovog projekta tima namjeru da nas zaduži 50 miliona.

Projektom je predviđeno da se saniraju crne ekološke tačke: Aluminijuma Podgorica (dva bazena crvenog mulja i deponija čvrstog otpada), Jadransko brodogradilište Bijela (deponija grita), Termo-elektrana Pljevlja (deponija pepela i šljake Maljevac) i Flotaciono jalovište Gradac rudnika Šuplja stijena u Pljevljima.

U pripremi je planirano da se sanira i deponija Željezare u Nikšiću, ali se odustalo jer je za Svjetsku banku bilo sporno to da finansira lokaciju koja je u privatnom vlasništvu.

Ono što nije prihvatljivo za Svjetsku banku jeste za našu Vladu. S obzirom na činjenicu da su bazeni crvenog mulja prodati u stečajnom postupku KAP-a, u Vladinoj informaciji stoji da se ,,ta sredstva ne mogu prenijeti na novog vlasnika bazena”. Kompanija Politropus Alternative, sa sjedištem u Tivtu, platila je 450.000 eura za bazen crvenog mulja, iz koga ima namjeru da pravi građevinski materijal.

Koliko će sanacija crvenog mulja koštati pitali smo direktora Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj u Ministarstvu održivog razvoja Sinišu Stankovića. Kazao nam je da je po studiji koja je rađena u saradnji sa Svjetskom bankom predviđena izrada glavnog projekta, ispumpavanje i tretiranje, odnosno prečišćavanje otpadne vode iz oba bazena prije ispuštanja u kanalizaciju ili recipijent, rekultivaciju oba bazena, geotehnička ispitivanje i mjere obezbjeđenja mogućeg isticanja kroz branu bazena i praćenje stanja podzemnih voda uzimanjem uzoraka podzemnih voda iz 16 bunara u periodu od devet godina nakon sanacije i rekultivacije. Ukupni troškovi su procijenjeni na 1.592.400 €, od čega sama sanacija i rekultivacija bazena iznosi 1.008.000 €.

S druge strane u nevladinom sektoru imaju drugačije proračune. Smatraju da bi samo za sanaciju KAP-a trebalo 100 miliona, pri čemu podrazumijevaju i potpuno zatvaranje za dalje korišćenje bazena crvenog mulja i odustajanje od ideje gradnje deponije opasnog otpada.

Većina ponuđenih rješenja za saniranje opasnog otpada je privremena i na granici prihvatljivosti, smatra Nataša Kovačević iz Green Homa. Ona navodi da je prema Studiji izvodljivosti za bazene crvenog mulja planirano samo preklapanje dna i površine deponija plastičnim ceradama uz par dodatnih mjera na stabilizovanju crvenog taloga i prašine.

,,Ono što u svemu zabrinjava jeste da država ima namjeru kreditno opteretiti građane i državu javnim dugom od 50 i više miliona eura, za jedno ovakvo privremeno i nesigurno deponovanje opasnog otpada”, kaže Kovačević. Ona podsjeća da su građani u Nikšiću svojevremeno prepoznali ovaj problem pa su tražili da se u sanaciju Željezarine deponije uključi rekultivacija i vađenje sadržaja iz zemljišta. Na to su obrađivači studije izvodljivosti odgovorili da bi to značilo i veća finansijska ulaganja.

U Vladi još ne znaju da li će za sanaciju četiri crne ekološke tačke biti potrebno i još novca, sem kredita Svjetske banke.

,,Procijenjeni troškovi iznose oko 47 miliona eura, a stvarni troškovi zavisiće od sadržaja glavnih projekata i eleborata procjene uticaja na životnu sredinu za svaki projekat (lokaciju) ponaosob, kao i od ponuda prispjelih po osnovu sprovednih tendera. Smatram da su troškovi, shodno postojećim uslovima, procijenjeni na adekvatan način i da ne bi trebalo da iznose više od procijenjenog iznosa”, kaže Stanković.

On dodaje da će ugovor sa Svjetskom bankom biti fleksibilan i dati mogućnost da kredit iznosi tačno koliko iznose i troškovi realizacije sve tri komponente ovog projekta: sanacija i rekultivacija odabranih odlagališta industrijskog otpada; buduće upravljanje industrijskim otpadom u Crnoj Gori i upravljanje realizacijom projekta.

Kako je urađena procjena troškova i šta u koracima obuhvata sanacija pet najproblematičnijih industrijskih smetlišta i dalje ostaje nepoznanica, kaže Kovačević. ,,U studiji izvodljivosti za sanaciju i remedijaciju ovih područja procijenjeni iznos se kretao u rasponu od 92 do 100 miliona eura i to za osnovnu i ne baš zadovoljavajuću sanaciju prostora. Iako je isključena sanacija industrijskog smetlišta u Nikšiću, nije realno da se u procjeni pogriješi za čitavih 40 miliona eura”, naglašava Kovačević.

Pored sanacije, u Vladi kažu da kao opcija za budući opasni otpad uvijek ostaje njegov izvoz. Već je predviđen izvoz grita iz Jadranskog Brodogradilišta Bijela. Ukupan iznos neophodan za sanaciju grita i izvoz na neku od deponija EU je 7,8 miliona eura.

Ima onih koji smatraju da izvoz nije skuplje rješenje od Vladinih namjera da se zadužuje. Kao primjer navode Irsku koja izvozi čak 48 odsto opasnog otpada nastalog u zemlji. Jeste da smo daleko od Irske, ali ako Crna Gora zaista pretenduje da bude ekološka i elitna turistička destinacija, na uklanjanju otpada ne treba štedjeti. Uostalom Vlada Crnu Goru je mogla očistiti državu od opasnog otpada za stotine miliona eura kojima smo platili dugove bivših vlasnika KAP-a i Željezare. I još bi preteklo za štošta korisno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo