Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LEGALIZACIJA PROSTITUCIJE: Država kao makro?

Objavljeno prije

na

Opet se priča o legalizaciji prostitucije. Sve izgleda kao da se nakon nedavnog hapšenja trojice ,,biznismena” u Budvi, koji su početkom avgusta osumnjičeni za posredovanje u prostituciji, u javnosti spontano otvorila rasprava – da li ozakoniti ovu vrstu nelegalnog ,,posla”. No, to što se za legalizaciju javno zalažu režimski analitičari, njihovi advokati i DPS koalicioni partneri, govori i o mogućnosti da vlast u sjenci priprema način da na mala vrata prostituciju pretvori u legalni biznis, i tako obezbijedi novi izvor sumnjivog novca za presušeni budžet.

Liberalna partija, koalicioni partner DPS, navela je sredinom sedmice da bi mogla aktuelizovati parlamentu inicijativu tokom 2012, kada su iz te stranke tražili da se prostitucija uvede u legalne tokove, navodeći uobičajene razloge za to – da bi država imala koristi, da bi se tako iz ,,igre” izbacili makroi, te da bi žene koje se time bave imale odgovarajuću zdravstvenu i drugu zaštitu.

Ženske nevladine organizacije su i tada kao i ovih dana – protiv. One ukazuju ne samo da se legalizacijom dovode u pitanje brojni domaći i međunarodni dokumenti koje je Crna Gora ratifikovala, a koji zabranjuju da ljudska bića budu ,,predmet ekonomskog prosperiteta”, već i da takva odluka znači i porast trgovine ženama, ali i druge vrste kriminala poput trgovine droge i oružja koji prate prostituciju. Po njima, legalizacija ne isključuje makroe iz biznisa već ih čini samo nevidljivim i ne poboljšava položaj žena. Neke, poput Sigurne ženske kuće, smatraju da bi prostituciju trebalo dekriminalizovati, ne kažnjavati one koje pružaju usluge, već makroe.

Ono što širom svijeta naglašavaju ženske aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava je da kriterijum kod donošenja takvih odluka svakako mora biti – smanjenje prostitucije i zaštita onih koji je trebaju u tom biznisu. A ne dobit države.

Međunarodni dokumenti ukazuju da Crna Gora ni do sada nije ulagala napor da smanji prostituciju i sprovede zakone koji je zabranjuju, kako se navodi u Izvještaju Stejt dipartmenta za 2011. godinu.

,,Svuda duž budvanske rive su maloljetne djevojčice, animir dame, koje prolaznike bukvalno utjeruju u noćne klubove, od kojih se u mnogima kasnije odvija ili dogovara prostitucija, a policija na dnu rive privodi nekog jer nema ličnu kartu”, opisuje Aida Petrović, direktorica Crnogorskog ženskog lobija (CZL), sliku koju su aktivistkinje te nevladine organizacije zatekle tokom dvodnevne kampanje protiv prostitucije koju su vodile u Budvi.

Uprava policije je tokom 2011. i 2012. godine podnijela tek tri krivične prijave zbog posredovanja u prostituciji, protiv 11 osoba. Tokom 2013. godine uhapšeni su u Kotoru muškarac i žena zbog organizovanja lanca prostitucije po primorju.

Nekoliko akcija specijalizovanih jedinica, od ove posljednje u Budvi, preko Kleopatre do policijske akcije Porto od prije nekoliko godina, pokazuju da se tim poslom bave aktivni i bivši policajci, te da objekte u kojima se prostitucija odvija nerijetko obezbjeđuju njihove kolege, zbog čega policijske racije i kada se dese budu najčešće bez rezultata.

Rade Božović, nedavno uhapšen u Budvi, je bivši policajac i vlasnik lokala Valentino u Podgorici duže od decenije čuvenom po prostituciji i bezuspješnim racijama. Ovaj pedesetogodišnjak je zbog posredovanja u prostituciji uhapšen i početkom ove godine u Podgorici, da bi nekoliko mjeseci kasnije razgranao posao u Budvi. Da li je uopšte kažnjen nije poznato, ali su kazne za posredovanje u prostituciji niske, smatraju u civilnom sektoru – novčane ili do godine zatvora. Božović, kao i ostali uhapšeni u Budvi su po odluci suda pušteni da se brane sa slobode.

Ljiljana Raičević, izvršna direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), kaže da je već postalo smiješno da država ponovo privodi Rada Božovića. „Svi znaju šta radi i čime se bavi. Više puta je privođen, ali on to nastavlja bez adekvatne kazne”, kaže Raičević. SZK je upozorila da se kazne moraju pooštriti.

,,Prostitucija generalno, a posebno u postkomunističkim zemljama, je sastavni dio tzv. ekonomije organizovanog kriminala i iza nje stoji mafija i korumpirani djelovi bezbjednosnih službi. Sve relevantne međunarodne organizacije koje se bave trgovinom bijelim robljem ukazuju na direktnu vezu između prostitucije i trgovine ljudima. I u Crnoj Gori godinama, prostitucija funcioniše jer je pod zaštitom korumpiranih djelova bezbjednosnih službi. Legalizacija prostitucije bila bi finalni udarac našem tardicionalnom moralu i promovisanju nekog ‘novog morala’ mafije”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost, koji je javno kritikovao najnovije inicijative i zalaganja za legalizaciju prostitucije.

Istraživanje Instituta za javno zdravlje i nevladine organizacije Juventas iz marta ove godine pokazalo je da prostitucije ima u cijeloj Crnoj Gori, a da je najrasprostranjenija u Podgorici i Baru. Razlog za bavljenje prostitucijom su teška materijalna situacija ili zavisnost od psihoaktivnih supstanci, saopštili su iz Uprava policije. Ženske NVO dodaju da su tu i razni emotivni problemi i traume.

Prema saznanjima ženskih organizacija, prostitucija je u porastu, kako niskobudžetna tako i visoka, takozvana jahting prostitucija, za koju se vezuje Porto Montenegro.

,,Na jednoj strani su djevojke i žene koje za desetak eura pružaju seksualne usluge izložene fizičkom nasilju i drugim opasnostima, a s druge tu je i visoka prostitucija, koja se odvija najčešće na primorju, pod plaštom luksuznog života, starleta, glumica, biznismena i političara “, kaže za Monitor Aida Petrović.

Tu organizaciju su nedavno posjetile dvije djevojke koje se bave prostitucijom na Nikšićkom i Cetinjskom putu, koje su u potresnoj ispovijesti ispričale užasne detalje.

,,Ispričale su nam da neke djevojke rade da bi zaradile dozu heroina, da ulaze jako mlade u taj posao, da su nezaštićene, da se dešavalo da se klijentu mimo njihovog pristanka pridruži više muških osoba, da bivaju silovane, pretučene, a na kraju ostavljene bez novca”, kaže direktorica CZL. „Neke od djevojaka sa kojima smo razgovarale kazale su nam i da im policija uzima novac kako ih ne bi privela”.

Prema istraživanju Instituta za javno zdravlje i Juventasa četvrtina ispitanica imala je prvi seksualni odnos prije navršenih 14 godina, dok su prvi odnos za koji su dobile robu, novac ili narkotike u prosjeku imale sa 22,3 godine. Većina ispitanica, njih 69,5 odsto, imala je četiri klijenta nedjeljno, a svaka deseta je imala osam ili više klijenata sedmično.

„To je jedan dobro osmišljeni sistem u kom zarađuju samo podvodači”, kaže Petrović. Legalizacija, po njenom mišljenju, to ne bi promijenila. „Sada bi podvodač bila država, ali se ne bi izgubili ni makroi”.

„Kako će država da ubira porez? Svaka mušterija će dobiti račun preko kase? Klijenti će se manje iživljavati, neće je tući, upotrebljavaće kondome? Prostitutka će ići na bolovanje? Do kojeg mjeseca trudnoće će moći da radi? Ako odbije mušteriju, dobiće otkaz…?, pita se Ljiljana Raičević.

Mnogi će se pozvati na Holandiju i čuveni Red light district u Amsterdamu, gdje u izlozima u centru grada, prostitutke nude usluge po pravilima koje je država uredila, a koja im zauzvrat pruža zaštitu. U svakoj prostoriji alarm, dugme da pozove policiju u slučaju da je izložena nasilju.

Zamislite sad: u izlozima u Hercegovačkoj umjesto garderobe – žene. Podgoričani prolaze, ne zagleduju. Neka od njih pritisne alarm. Policajac dođe i zatekne kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I uhapsi ga. Da.

Sa korupcijom, integracijom vlasti i organizovanog kriminala, zarobljenim institucijama jasno je: daleko je Amsterdam.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo