Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LEGALIZACIJA PROSTITUCIJE: Država kao makro?

Objavljeno prije

na

aida-petrovic

Opet se priča o legalizaciji prostitucije. Sve izgleda kao da se nakon nedavnog hapšenja trojice ,,biznismena” u Budvi, koji su početkom avgusta osumnjičeni za posredovanje u prostituciji, u javnosti spontano otvorila rasprava – da li ozakoniti ovu vrstu nelegalnog ,,posla”. No, to što se za legalizaciju javno zalažu režimski analitičari, njihovi advokati i DPS koalicioni partneri, govori i o mogućnosti da vlast u sjenci priprema način da na mala vrata prostituciju pretvori u legalni biznis, i tako obezbijedi novi izvor sumnjivog novca za presušeni budžet.

Liberalna partija, koalicioni partner DPS, navela je sredinom sedmice da bi mogla aktuelizovati parlamentu inicijativu tokom 2012, kada su iz te stranke tražili da se prostitucija uvede u legalne tokove, navodeći uobičajene razloge za to – da bi država imala koristi, da bi se tako iz ,,igre” izbacili makroi, te da bi žene koje se time bave imale odgovarajuću zdravstvenu i drugu zaštitu.

Ženske nevladine organizacije su i tada kao i ovih dana – protiv. One ukazuju ne samo da se legalizacijom dovode u pitanje brojni domaći i međunarodni dokumenti koje je Crna Gora ratifikovala, a koji zabranjuju da ljudska bića budu ,,predmet ekonomskog prosperiteta”, već i da takva odluka znači i porast trgovine ženama, ali i druge vrste kriminala poput trgovine droge i oružja koji prate prostituciju. Po njima, legalizacija ne isključuje makroe iz biznisa već ih čini samo nevidljivim i ne poboljšava položaj žena. Neke, poput Sigurne ženske kuće, smatraju da bi prostituciju trebalo dekriminalizovati, ne kažnjavati one koje pružaju usluge, već makroe.

Ono što širom svijeta naglašavaju ženske aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava je da kriterijum kod donošenja takvih odluka svakako mora biti – smanjenje prostitucije i zaštita onih koji je trebaju u tom biznisu. A ne dobit države.

Međunarodni dokumenti ukazuju da Crna Gora ni do sada nije ulagala napor da smanji prostituciju i sprovede zakone koji je zabranjuju, kako se navodi u Izvještaju Stejt dipartmenta za 2011. godinu.

,,Svuda duž budvanske rive su maloljetne djevojčice, animir dame, koje prolaznike bukvalno utjeruju u noćne klubove, od kojih se u mnogima kasnije odvija ili dogovara prostitucija, a policija na dnu rive privodi nekog jer nema ličnu kartu”, opisuje Aida Petrović, direktorica Crnogorskog ženskog lobija (CZL), sliku koju su aktivistkinje te nevladine organizacije zatekle tokom dvodnevne kampanje protiv prostitucije koju su vodile u Budvi.

Uprava policije je tokom 2011. i 2012. godine podnijela tek tri krivične prijave zbog posredovanja u prostituciji, protiv 11 osoba. Tokom 2013. godine uhapšeni su u Kotoru muškarac i žena zbog organizovanja lanca prostitucije po primorju.

Nekoliko akcija specijalizovanih jedinica, od ove posljednje u Budvi, preko Kleopatre do policijske akcije Porto od prije nekoliko godina, pokazuju da se tim poslom bave aktivni i bivši policajci, te da objekte u kojima se prostitucija odvija nerijetko obezbjeđuju njihove kolege, zbog čega policijske racije i kada se dese budu najčešće bez rezultata.

Rade Božović, nedavno uhapšen u Budvi, je bivši policajac i vlasnik lokala Valentino u Podgorici duže od decenije čuvenom po prostituciji i bezuspješnim racijama. Ovaj pedesetogodišnjak je zbog posredovanja u prostituciji uhapšen i početkom ove godine u Podgorici, da bi nekoliko mjeseci kasnije razgranao posao u Budvi. Da li je uopšte kažnjen nije poznato, ali su kazne za posredovanje u prostituciji niske, smatraju u civilnom sektoru – novčane ili do godine zatvora. Božović, kao i ostali uhapšeni u Budvi su po odluci suda pušteni da se brane sa slobode.

Ljiljana Raičević, izvršna direktorica Sigurne ženske kuće (SŽK), kaže da je već postalo smiješno da država ponovo privodi Rada Božovića. „Svi znaju šta radi i čime se bavi. Više puta je privođen, ali on to nastavlja bez adekvatne kazne”, kaže Raičević. SZK je upozorila da se kazne moraju pooštriti.

,,Prostitucija generalno, a posebno u postkomunističkim zemljama, je sastavni dio tzv. ekonomije organizovanog kriminala i iza nje stoji mafija i korumpirani djelovi bezbjednosnih službi. Sve relevantne međunarodne organizacije koje se bave trgovinom bijelim robljem ukazuju na direktnu vezu između prostitucije i trgovine ljudima. I u Crnoj Gori godinama, prostitucija funcioniše jer je pod zaštitom korumpiranih djelova bezbjednosnih službi. Legalizacija prostitucije bila bi finalni udarac našem tardicionalnom moralu i promovisanju nekog ‘novog morala’ mafije”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost, koji je javno kritikovao najnovije inicijative i zalaganja za legalizaciju prostitucije.

Istraživanje Instituta za javno zdravlje i nevladine organizacije Juventas iz marta ove godine pokazalo je da prostitucije ima u cijeloj Crnoj Gori, a da je najrasprostranjenija u Podgorici i Baru. Razlog za bavljenje prostitucijom su teška materijalna situacija ili zavisnost od psihoaktivnih supstanci, saopštili su iz Uprava policije. Ženske NVO dodaju da su tu i razni emotivni problemi i traume.

Prema saznanjima ženskih organizacija, prostitucija je u porastu, kako niskobudžetna tako i visoka, takozvana jahting prostitucija, za koju se vezuje Porto Montenegro.

,,Na jednoj strani su djevojke i žene koje za desetak eura pružaju seksualne usluge izložene fizičkom nasilju i drugim opasnostima, a s druge tu je i visoka prostitucija, koja se odvija najčešće na primorju, pod plaštom luksuznog života, starleta, glumica, biznismena i političara “, kaže za Monitor Aida Petrović.

Tu organizaciju su nedavno posjetile dvije djevojke koje se bave prostitucijom na Nikšićkom i Cetinjskom putu, koje su u potresnoj ispovijesti ispričale užasne detalje.

,,Ispričale su nam da neke djevojke rade da bi zaradile dozu heroina, da ulaze jako mlade u taj posao, da su nezaštićene, da se dešavalo da se klijentu mimo njihovog pristanka pridruži više muških osoba, da bivaju silovane, pretučene, a na kraju ostavljene bez novca”, kaže direktorica CZL. „Neke od djevojaka sa kojima smo razgovarale kazale su nam i da im policija uzima novac kako ih ne bi privela”.

Prema istraživanju Instituta za javno zdravlje i Juventasa četvrtina ispitanica imala je prvi seksualni odnos prije navršenih 14 godina, dok su prvi odnos za koji su dobile robu, novac ili narkotike u prosjeku imale sa 22,3 godine. Većina ispitanica, njih 69,5 odsto, imala je četiri klijenta nedjeljno, a svaka deseta je imala osam ili više klijenata sedmično.

„To je jedan dobro osmišljeni sistem u kom zarađuju samo podvodači”, kaže Petrović. Legalizacija, po njenom mišljenju, to ne bi promijenila. „Sada bi podvodač bila država, ali se ne bi izgubili ni makroi”.

„Kako će država da ubira porez? Svaka mušterija će dobiti račun preko kase? Klijenti će se manje iživljavati, neće je tući, upotrebljavaće kondome? Prostitutka će ići na bolovanje? Do kojeg mjeseca trudnoće će moći da radi? Ako odbije mušteriju, dobiće otkaz…?, pita se Ljiljana Raičević.

Mnogi će se pozvati na Holandiju i čuveni Red light district u Amsterdamu, gdje u izlozima u centru grada, prostitutke nude usluge po pravilima koje je država uredila, a koja im zauzvrat pruža zaštitu. U svakoj prostoriji alarm, dugme da pozove policiju u slučaju da je izložena nasilju.

Zamislite sad: u izlozima u Hercegovačkoj umjesto garderobe – žene. Podgoričani prolaze, ne zagleduju. Neka od njih pritisne alarm. Policajac dođe i zatekne kuma, recimo. Ili šefa, ne daj Bože. I uhapsi ga. Da.

Sa korupcijom, integracijom vlasti i organizovanog kriminala, zarobljenim institucijama jasno je: daleko je Amsterdam.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo