Povežite se sa nama

OKO NAS

Jaguarov misteriozni skok

Objavljeno prije

na

Posljednje afere prisluškivanja u Crnoj Gori, kao i afera Snimak, aktuelizovale su pitanje kako je i pod kojim okolnostima nestao sistem jaguar, koji je za prisluškivanje koristila bivša vojska državne zajednice SCG. Ovaj sistem je, neposredno prije nego mu se misteriozno izgubio svaki trag, bio u posjedu petog vojno-obavještajnog centra Vojske Srbije i Crne Gore, sa sjedištem u Podgorici.

Monitorov dobro obaviješteni policijski izvor kaže da je jaguar u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina.

„Jaguar se do tada nalazio negdje u Hrvatskoj. Sa povlačenjem tadašnje jugoslovenske vojske dopremljen je u Podgoricu i smješten u komandi korpusa, u kasarni u Maslinama”, kaže naš izvor.

On dodaje da ga je vojska od tada koristila za praćanje svega što joj je bilo interesantno na ovim prostorima.

„Sistem za prisluškivanje jaguar bio je u toj kasarni sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Neposredno poslije toga je nestao pod misterioznim okolnostima. Vojska Crne Gore negira da ga je našla kada je naslijedila kasarnu”, tvrdi Monitorov izvor.

Prema njegovim riječima sasvim je sigurno da je jaguar ostao na teritoriji Crne Gore.

„Nema nikakvih tragova o tome da jaguar više nije u našoj državi. Mogao ga je uzeti samo neko ko je znao da je tamo i neko ko zna da ga koristi. To su mogle biti kriminalne grupe, ali isto tako i političke grupacije”, tvrdi naš policijski izvor.

On kaže da u to vrijeme nije bilo mnogo takvih sistema za prisluškivanje i da ga nijesu posjedovale ni neke poznate policijske ili vojne formacije.

„Srpska jedinica za specijalne operacije (JSO) nikada nije u svojim rukama imala ni jaguar niti bilo šta slično”, dodaje naš izvor.

Na pitanje da li neko od crnogorskih kriminalaca koristi uređaje za prisluškivanje i da li ima tehniku za praćenje konkurentskih grupacija, naš izvor tvrdi da to nije nemoguće.

„Poznato je da jedan crnogorski kontroverzni biznismen koristi prislušnu tehniku da bi prikupljao informacije od ekonomskog, kriminalnog, ali i političkog značaja”, objašnjava dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije.

Prislušni sistem jaguar je britanskog porijekla i može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može pratiti sva žična i bežična telefonska komunikacija. Taj sistem može da locira osobu koja je predmet praćenja u krugu od pet metara.

„Ima novijih sistema, ali prednost ovog sistema je u tome što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren. Radi na baterije. Sa njim je lakše pratiti onoga koga hoćete da pratite, nego da mu postavljate takozvane bubice. Kao stvoren je za kriminalce ili druge grupacije koje žele da prate svoju konkurenciju”, objašnjava naš policijski izvor.

On dodaje da pomoću jaguara mogu da se prate komunikacije u vojnim, političkim ili kriminalnim krugovima.

„Jaguar je u stanju da dekodira telefone. Kada naiđe na kodiranu ‘prepreku’, ovaj sistem se za nju zakači i ne prestaje da radi sa prestankom telefonskog razgovora. On nastavlja da radi na tome narednih sati sve dok ne razbije kod. Poslije toga taj kodirani telefon je uvijek dostupan za praćenje”.

Ovaj sistem za prisluškivanje može, takođe, da sluša radio sisteme i radio stanice. Koliko je moćan govori i činjenica da je sposoban da prati pet hiljada telefonskih razgovora u samo jednoj minuti. Ima softver koji prati telefone i umrežava ih.

„Radi se o višenamjenskom sistemu sa softverom, dekoderom i sistemom za prisluškivanje. Može da prati čak i toki-voki sisteme i sve kanale na radio stanicama, a ima i sistem da se uključi na njih”, kaže naš izvor.

Ipak, njegova najveća prednost je što je veoma lak za prenošenje i može da se montira bilo gdje, za razliku od sistema telekomunikacija koji su statični.

„Možemo samo da nagađamo šta se dogodilo sa jaguarom koji je bio u Podgorici. Ako se nalazi u rukama kriminalaca, onda oni mogu da prate sistem cijele bezbjednosti. Nema te osobe koja ne može biti predmet praćenja. Protiv njega jednostavno nema zaštite”, kaže naš policijski izvor.

Riječ je o prenosivom vojnom sistemu, kojih ima više vrsta, do najsavremenijih.

„Treću i četvrtu generaciju jaguara koristi britanska specijalna formacija SAS”, naglašava naš policijski izvor.

On kaže da je sistem koji posjeduje crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mnogo savršeniji od jagura. To je američko-izraleski sitem kobra kojim može da se prisluškuje dvadeset sedam hiljada telefonskih razgovora u minuti. Koliki mu je domet – tajna je. Poznato je da može da locira lice koje se prati praktično u milimetar, i u tom pogledu je potpuno savršen. Za razliku od jaguara, koji može čak i lako da se kupi, kobra je mnogo skuplja, složenija i veća.

„Kobru u Crnoj Gori nema niko osim ANB”, kaže izvor iz policije

Dok srpska Obavještajno informativna agencija (BIA) koristi izraelsku opremu za praćenje i prisluškivanje, Vojska Srbije koristi napredni operativno taktički komandni i prislušni softver njemačke proizvodnje švarc.

„Ovaj sistem je smješten u Bujanovcu ili Preševu. Njegov domet je do četiristo kilometara. Što znači da se u tom krugu mogu slušati i kontrolisati svi telefonski razgovori u regionu, uključujući Kosovo i Crnu Goru”, kaže naš izvor.

Prema riječima našeg izvora strane obavještajne agencije, kao britanska MI6, njemačka BND i američka CIA, stanje na Balkanu prate preko satelita. Monitor je već pisao o tome da se satelitskim putem mogu pratiti i švercerski kamioni i napraviti snimak čak i registarskih oznaka na vozilu. Ove agencije putem satelita mogu da prate i telefonske razgovore kriminalaca.

„CIA podatke iz satelita dostavlja operativnim bazama u Albaniji (Tirana) i Italiji (Aviano), koji se kasnije prosljeđuju po sektorima i bazama. Kriminalci pred ovim tehnikama ne mogu pobjeći”, kaže Monitorov izvor.

Afere prisluškivanja u Crnoj Gori dovedene su do usijanja, tako da se više i ne zna ko koga prisluškuje. Sve je počelo aferom Listing iz koje je javnost saznala da su na telefonskoj vezi bili odbjegli narko bos Darko Šarić i tadašnji ministar finansija Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova Milan Roćen. Nastavljeno je sa listingom razgovora odbjeglog šefa balkanske mafije Nasera Keljmendija sa visokopozicioniranim političarima i službenicima ANB. Međutim, pravi šok je izazvala afera praćenja i prisluškivanja stranih diplomata, posebno iz zemalja članica NATO.

Kao prva žrtva tih afera ,,pao” je šef ANB Vladan Joković, a potom je njegov nasljednik Boro Vučinić smijenio Lidiju Mijović sa funkcije šefa Uprave za međunarodnu saradnju i specijalnog savjetnika za evropske integracije.

Nedavno je na vidjelo izbila afera prisluškivanja novinara Dana, zbog čega će biti obavljeno kontrolno saslušanje specijalnog tužioca Đurđine Ivanović i ministra policije Raška Konjevića. Zbog nezakonitog prisluškivanja i korištenja tehnike sa ,,ušnog” vd direktora policije Slavko Stojanović prvog radnog dana ,,počistio” je šefa Odsjeka za posebne provjere Dejana Bašanovića.

Ministarka odbrane Milica Pejanović-Đurišić do sada nije odgovorila na pitanje koje su joj mediji postavili šta se desilo sa sistemom jaguar, ali je jedan od lidera Demokratskog fronta Nebojša Medojević izjavio da mogućnost da ovaj sistem koristi neko ko to ne bi smio ugrožava ustavni poredak i elementarna građanska prava i slobode.

,,Korišćenje savremene digitalne vojne opreme jaguar za prisluškivanje od strane privatnih osoba i zloupotreba te tehnike u prljavoj kampanji protiv opozicije, slobodnih medija, slobodnih intelektualaca već poprima obrise teškog ugrožavanja ustavnog poretka i elementarnih građanskih prava i sloboda, o čemu ćemo obavijestiti EU i NATO”, kazao je nedavno Medojević, govoreći o ovom problemu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo