OKO NAS
Kad istina kasni

“Ovaj skup je doprinos rasvjetljavanju jednog teškog zločina. Smatramo da je to u interesu i Crne Gore i stoga nadležni organi moraju kazati svoju riječ”, rekao je zatvarajući dvodnevni rad konferencije Masakr u Baru jedan od čelnika Nacionalnog savjeta Albanaca u Crnoj Gori Mehmet Bardhi. Upravo je to bila poruka tridesetak učesnika skupa, među kojima su se nalazile i dvije osobe koje su preživjele masakr. ,,Mi ne želimo monolog niti da krivimo bilo koga, već nastojimo objasniti ovaj monstruozni zločin i otkriti punu istinu”, zaključili su učesnici skupa.
A mnogo je činjenica saopšteno na ovoj konferenciji. Od toga da je čitav zločin brižljivo pripremala, izvela i prekrila velom ćutnje jugoslovenska OZNA, kojoj su u svemu veliku podršku pružile partizanske vlasti u Albaniji Envera Hodže. Naime, prisilno mobilisani Kosovari su iz Prizrena dovođeni u Crnu Goru preko Albanije, navodno da bi popunili partizanske jedinice koje su se u proljeće 1945. godine borile za oslobođenje Istre.
Prema riječima istoričara Jusufa Bajraktarija, komunistička vlast je odmah nakon ulaska na Kosovo uvela vojnu upravu (8. februara 1945). Da bi preduprijedila neku ,,veliku pobunu Albanaca koja se očekivala na proljeće” napravljen je pakleni plan o likvidaciji hiljada ljudi. On je sprovođen na taj način što su mladi Kosovari krajem 1944. i početkom 1945. godine nasilno mobilisani i slani u borbu protiv okupatora, na Sremski front ili u Istru, kao topovsko meso. Od desetina hiljada mobilisanih, gotovo polovina se nije nikada vratila svojim domovima.
U Istru su se iz Prizrena u martu 1945. godine uputila tri ešalona s oko 11 hiljada vojnika. Svi su oni razoružani i pod strogom kontrolom 27. brigade 46. partizanske divizije pješice krenuli preko albanskih gudura prema Jadranu.
Drugi ešalon, s oko 4.700 ljudi (prema tvrdnjama kosovskih istoričara, dok partizanski hroničari tvrde da ih je bilo 2.472), nakon pet dana napornog hoda tokom kojeg su mnogi maltretirani, stigao je u Bar u podne 1. aprila. Kolona je bila duga nekoliko kilometara, a kada su Kosovari prolazili kroz barsko polje širio se nesnosan miris. Smješteni su u centru grada, u zgradu Monopola na Pristanu i u njenom ograđenom dvorištu, navodno da bi se odmorili.
Kada su četvorica mladića krenula da piju vode s jedne obližnje česme, stražari su, kako je rekao preživjeli Kosovar Banuš Plana, na njih otvorili vatru. Sa svih strana, naokolo grada pod Rumijom, đe su ranije bile raspoređene partizanske jedinice, pucalo se na mlade ljude kao na glinene golubove.
Spasilo se tek stotinak, uglavnom onih koji su se nalazili u zgradi. Barani su ih skrivali po kućama i štalama, ali bilo je i mnogo onih koji su ih ubijali. ,,Ovaj zločin ima svoju veoma tamnu, ali i svijetlu stranu”, kazao je istoričar iz Krajine mr Ismail Doda i precizno naveo da je 33 mještana spasilo od sigurne smrti 97 Kosovara.
Prema zvaničnoj verziji, koju je prije nekoliko godina saopštio tadašnji pomoćnik šefa OZNE za srez barski Nikola Masoničić, do masakra je došlo nakon što je jedan Albanac ubio sprovodnika Boža Dabanovića i kada je neko od sprovođenih bacio sa prozora zgrade Monopola prokrijumčarenu bombu na komandanta brigade. ,,Nastao je haos. Prvo su partizani pucali u vis, a kada je gomila krenula da bježi u strahu prema planinama – i u meso. I počeo je, da tako kažem, a da ne bude pogrešno shvaćeno, ‘lov’ na njih. Uz egzekuciju na licu mjesta”, ispričao je Masoničić.
Prema Izvještaju partizanske komisije, za nekoliko sati ubijeno je oko 450 Kosovara. Ali, ako se ima u vidu činjenica da je stotinak ljudi preživjelo masakr, da ih je, prema tvrdnjama albanskog istoričara Urana Butke, tokom marša kroz Albaniju stradalo još hiljadu, a da je u ešalonu bilo najmanje 2.742 ljudi, onda se osnovano može pretpostaviti da je u poslijepodnevnim satima 1. aprila 1945. godine, u Baru, na Veliki petak, likvidirano oko 1500 Kosovara.
Istoričar Vladimir Dedijer je 1981. godine zapisao da je u Baru ubijeno „od 500 do 600 Albanaca”. Pozivajući se na jugoslovenske izvore, istoričar Bećir Meta naveo je svjedočenje Bajrama Golje kapetana Jugoslovenske armije, člana Vojne komisije za ispitivanje činjenica i okolnosti tog zločina. On je u dopisu upućenom samo nekoliko dana nakon masakra najvišim državnim zvaničnicima, istakao da je u Baru ubijeno ili masakrirano 1700 Albanaca i 38 Srba s Kosova. „Nema primjera u svijetu da vojska ubija svoje regrute na takav kriminalan način, bez ikakvog povoda i razloga”, naveo je ovaj jugoslovenski oficir, ističući da je za zločin odgovorna 10. crnogorska brigada.
Niko pouzdano ne zna đe je toliki broj ljudi sahranjen. U Baru nema masovne grobnice. Prema tvrdnjama preživjelih, starijih Barana i istoričara, tijela najvećeg broja ubijenih završila su u moru, u pećinama obližnjeg brda Volujica s morske strane, jedna ili dvije masovne grobnice nalaze se u selu Tuđemili, na obroncima brda Sutormana, dok su neki sahranjeni u okolnim selima, na muslimanskim grobljima.
Učesnici konferencije po prvi put posjetili su mjesto zločina kod bivše zgrade Monopola u Baru, i nakon minuta ćutnje položili cvijeće, a pjesnik Hajredin Kovači je pročitao svoje dvije pjesme posvećene ovom masakru. Ovoj ceremoniji prisustvovali su i predsjednik opštine Ulcinj Nazif Cungu i potpredsjednik Bara Osman Subašić.
Mustafa CANKA
Komentari
Izdvojeno
KAKO SU UNIŠTAVANE RIJEKE U BERANAMA: Male elektrane, velika nevolja

Opštini Berane je napravljena dvostruka šteta. Em su uništene dvije rijeke, em su ostali bez obećane dobiti od prodaje struje iz izgrađenih malih elektrana. Ta činjenica kao da tek sada dolazi do običnih građana, dok na površinu isplivavaju i sve druge afere bivših DPS vlasti
Od tri najveće pritoke Lima na teritoriji opštine Berane, dvije su, potpuno ili najvećim dijelom, devastirane izgradnjom malih hidroelektrana, a slična sudbina, ako se nešto hitno ne učini, prijeti i trećoj.
Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila deset malih elektrana, a ista družina okupljena oko Olega Obradovića i Bemaksa, još sedam koncesija ima na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.
Više sagovornika Monitora ukazalo je na činjenicu da je neko u proteklim godina pravio katastrfalne greške izdajući koncesije za izgradnju malih elektrana, i da su te greške nerijetko bile u zoni krivične odgovornosti, ali da, uprkos tome, do danas niko nije zbog toga, osim u medijima, zvanično pomenut.
I dok se druge posljedice devastacija rijeka – zagađenja komunalnim otpadom ili prekomjerna i nekontrolisana eksploatacija rječnog materijala – mogu popraviti, u slučaju malih elektrana posljedice su trajne.
Predsjednik Mjesne zajednice Šekular, Sreten Lekić, ističe da je istoimena rijeka, koja je proticala kroz to selo, odavno sva u cijevima. ,,U cijevi su najprije stavljene dvije manje planinske ljepotice, Rmuška i Spalevićka rijeka, i na tom mjestu gdje su se nekada spajale i pravile Šekularsku, napravljena je hidrocentrala. Zatim je, od tog mjesta pa nizvodno, Šekularska rijeka stavljena u cijevi u dužini od šest kilometara i izgrađene su još tri male hidroelektrane”.
On ističe da to što investitori zovu biološki minimum, da bi se u rijekama održao biljni i životinjski svijet, sada nije dovoljno ni za punoglavca. ,,Rijeke jednostavno nema. Ona ne postoji. To je u vrijeme najboljih vodostaja, samo obični potok. Tek toliko je ostalo od te nekada najljepše rijeke u ovom kraju, a da se niko, osim mještana Šekulara nije pobunio, niti im je priskočio u pomoć kada su se suprotstavljali izgradnji”, dodaje Lekić.
Na pitanje da li je moguće nešto da se popravi, on je kategoričan da to predstavlja u sadašnjem stanju – nemoguću misiju. ,,Kako? Da se zatvore sve četiri hidroelektrane i da se rijeka izvadi iz cijevi. To sigurno niko neće uraditi, a opet bi trebalo ko zna koliko vremena da se u nju vrati život”, konstatuje predsjednik Mjesne zajednice Šekular.
Na prvi pogled se čini da u slučaju rijeke Bistrice, koja sa padina Bjelasice stiže do Lima, šteta nije velika, ali predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže za Monitor da su male hidrocentrale i na tom području ostavile nesagledive posljedice. ,,To je posebno evidetno u ljetnjem periodu. Vlasnici malih elektrana tada svu vodu pokupe u akomulaciona jezera, i korito rijeke ostane suvo. Kada neko prijavi inspekciji, oni na čudne načine to istog trenutka doznaju, i puste vodu iz jezera. Isnpektor konstatuje da nema ništa nezakonito, a oni, čim inspektor ode, opet zatvore otoke. To je strašna sprega. Mještani od toga nemaju baš ništa”, kaže Raković.
Na ovoj rijeci je šest malih hidrolektrana, ako se računa i ona koja je izgrađena na njenoj pritoci Jezerštici, na najvišoj nadmorskoj visini, i koja je građena prva. ,,Svašta su nam obećavali prije gradnje, brda i doline. Nova radna mjesta za omladinu. U tim malim centralama rade samo čuvari, nema potrebe za drugom radnom snagom. Ni put koji od Berana kroz naše selo vodi do Kolašina, i čije stavljanje u funkciju je najavljeno za početak jula, nije zaustavio raseljavanja. To treba da bude za nauk svima”, poručuje predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.
Toga su svjesni i stanovnici velikog seoskog područja pod imenom Kaludra, na čijoj istoimenoj rijeci je ista kompanija dobila koncesije za još sedam malih elektrana. Oni su do sada, daleko od očiju javnosti, pravili otpor i nisu popustili obećanjima da će im izgraditi put, napraviti elektro mrežu, i šta sve još drugo.
Kao i u prethodnim slučajevima, za Šekularsku i Bistricu, i za Kaludarsku rijeku sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovića i Duška Markovića. Dosta govori i činjenica da su za Kaludarsku rijeku koncesije produžene samo deset dana prije predaje vlasti, na šta Opština Berane nije mogla uticati.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
NASTAVLJENI PROTESTI MALINARA: Ni glasa od Abazovića ni spasa od Jokovića

Malinari sa sjeveru, od početka marta, protestuju tražeći pomoć države kako bi prevazišli teškoće koje, tvrde, prijete da ugase tu granu poljoprivrede. Do sada nijesu uspjeli da se izbore za sastanak sa premijerom niti da dobiju konkretna obećanja iz resornog Ministarstva
Protesti malinara i vlasnika hladnjača sa sjevera traju, ali se rješenje nijednog od problema zbog kojih sedmicama blokiraju saobraćaj u Ribarevinama kod Bijelog Polja, ne nazire.
Problemi su nagomilani i, kako poručuju sa protesta, mogli bi potpuno ugasiti malinarstvo. Preko 300 tona prošlogodinjeg roda zarobljeno je u hladnjačama, jer planirana prodaja u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila to voće iz Ukrajine i Poljske, nije uspjela. Zbog toga većina od 500 proizvođača nijesu naplatili ni dio novca od vlasnika hladnjača.
Dio proizvođača je, neposredno po završetku sezone, dobio 4,3 eura po kilogramu ploda. Nešto novca su dobili, a dio je direktno proslijeđen poljoprivrednim apotekama gdje su uzimali preparate i đubrivo neophodno za uzgoj tog voća. Međutim, odmah nakon završetka berbe cijena u Srbiji je pala na 2,3 eura po kilogramu. Od Ministarstva poljoprivrede traže subvencije, koje bi svim malinarima omogućile cijenu od 4, 3 eura po kilogramu. Čak i u tom slučaju, tvrde, vlasnici hladnjača, bili bi ,,u minusu” za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji do sada iznose sada i do 0,7 eura po kilogramu.
Oni sada traže da im država pomogne u otkupu te maline, jer ne žele da počinju sa poljoprivrednim radovima za novi rod, a da nisu dobili novac ni za prošlogodišnji. Uz to, stiglo je i upozorenje vlasnika hladanjača da ne mogu obećati otkup roda iz nove sezone, dok se ne riješi problem lani otkupljene robe.
U Udruženju malinara Polimlja podsjećaju da je do početka nove poljoprivredne sezone samo nekoliko dana. Pod malinama je, objašnjavaju, 100 hektara i, kako tvrde, oko 500 porodica živi od toga posla. U malinarstvu je tokom sezone angažovano i do 2.500 radnika.
,,Crna Gora od tih malina ima devizni priliv od 2,5 miliona eura. Malinarstvo je preduzeće na otvorenom, a mnoge porodice na sjeveru žive od tog posla. Kako u ovoj situaciji misliti o novoj sezoni i obinim radovima, kad smo dovedeni na nivo prosjaka? Tražimo od države da, kad već pomaže razne gubitaše po jugu, okrene glavu i na sjever – na stotine porodica koje žive od mukotrpnog rada”, rekli su Monitoru u tom udruženju.
Objašnjavaju da je jedino prihvatljiva cijena od 4,30 po kilogramu malina, pri čemu, tvrde, malinari ne računaju svoj rad. Ogorčeni su što država ,,i pored budžeta za poljoprivredu od 66 miliona eura i 27 miliona pomoći EU nije u stanju da pomogne i što u Ministarstvu poljoprivrede uopšte ne shvataju u čemu je problem malinara”. Cijena radne snage, kažu, ,,skočila” je za 100 odsto, preparati su poskupili 250, a đubriva 300 odsto. U Udruženju objašnjavaju da berače, umjesto 40 centi, sada plaćaju 80 centi do euro za kilogram ubranog ploda, a malinari su za radnu snagu dužni da obezbijede i dva obroka dnevno.
,,Velika količina maline iz Ukrajine koja je završavala na ruskom tržištu naglo je preusmjerena na tržište EU, po bud-zašto cijenama, što je uslovilo usporavanje prodaje maline sa Balkana i pad njene cijene”, saopštili su iz tog Udruženja na nedavnom sastanku sa otkupljivačima.
Sa skupa poslata je i poruka da ,,država i lokalne samouprave treba da donesu stratešku odluku – da li malinarstvo u Crnoj Gori opstaje ili nestaje”. Crnogorski otkupljivači malinu prodaju velikim hladnjačarima i izvoznicima iz Srbije. Zbog male količine te robe ne mogu da nađu kupce na drugim inostranim tržištima i obezbijede kontinuirano snabdijevanje tokom cijele godine. Otkupljivači su sa sastanka poručili i da im je ,,strateški cilj da se malinarstvo na sjeveru Crne Gore razvije do nivoa da godišnji rod pređe hiljadu tona”. To bi, tvrde, bio uslov da mogu naći inostrane kupce koji ne zavise od od velikih hladnjačara iz regiona. No prije tog cilja, svjesni su treba se riješiti problem prošlogodišnjih malina.
Smrznute maline koje u hladnjačama, u ovom trenutku vrijede oko 800.000 eura (2,3 eura po kilogramu), dok hladnjačari tvrde da ne mogu biti rentabilni uz cijenu manju od ispod 4,8 eura po kilogramu ili, ako se odreknu svojih manipulativnih troškova i zarade, 4,3 eura. Očekivana pomoć malinarima iz državne kase, zbog toga, je oko 700.000 eura, kako bi se pokrili isključivo troškovi otkupa. Ukoliko bi se pokrili gubici otkupa i manipulativni troškovi onda bi ta podrška trebalo da bude 875.000 eura.
Do sada, malinari i vlasnici hladnjača nijesu dočekali da ih primi premijer Dritan Abazović, što je jedan od zahtjehva sa protesta. Iz resora, na čijem je čelu Vladimir Joković , međutim dobili su posredan odgovor – pomoći će im, ako Vlada odobri. Naime, kako tvrde, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nema zakonske mogućnosti da pomogne malinarima, ali to može uraditi Vlada na osnovu Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji predviđa interventne mjere podrške.
Zakonom o poljoprivredi predviđeno je da Vlada može da primjenjuje interventne mjere kupovine i prodaje, pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta određenih poljoprivrednih proizvoda. ,,Tim Zakonom su propisane jasne nadležnosti, gdje Ministarstvo ni u kojem slučaju ne može samostalno da donese odluku u konkretnom problemu. Ako bi Vlada donijela odluku o pružanju pomoći i zadužila Ministarstvo poljoprivrede da sprovede zaključke, mi ćemo to prihvatiti”, saopštili su su iz resornog Ministarstva.
Za te i slične namjene u ovogodišnjem Agrobudžetu je predviđeno za cjelokupni poljoprivredni sektor 250.000 eura. No, te subnevcije podrazumijevaju da poljoprivredni proizvođači imaju problem sa viškovima proizvoda kojim prijeti propadanje. Iz Ministarstva podsjećaju da je Evropska komisija sugerisala da slične vidove podrške u narednom periodu treba svesti na minimum, kako bi se usaglasili sa poljoprivrednom politikom EU. S druge strane, treba i ,,jačati konkurentnost kroz dostupna sredstva za investicije”, zaklljučili su iz MPVŠ.
Skupština opštine (SO) Bijelo Polje, kako je najavljeno, od Vlade zatražiti da pomogne poljoprivrednike sa područja te opštine. Kako su Monitoru kazali u lokalnoj upravi razgovaraće se, prije svega, o problemima malinara, ali i ostalih poljoprivredinka. Od države očekuju hitnu rekaciju, kako malinarstvo kao ,,žila kucavica” tog kraja ne bi bilo ugašeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
OKO NAS
NEOBIČNA BORBA PROTIV ŠUMARSKE MAFIJE: Na sudu zbog 33 eura

Država je povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio tako što je iz izgorele šume prisvojio pola kubika opožarenog drveta. Zapravo, dvije ,,izvale” dužine 1,2 metra . O ilegalnim poslovima vrijednim milione i dalje se ćuti
Mještanin Murina, Dragiša Katić, našao se ovih dana na udaru crnogorskog pravosuđa, i u Osnovnom sudu u Plavu počelo mu je suđenje zbog toga što ga Uprava za šume tereti da je posjekao pola kubika trule borovine i državi napravio štetu od čitavih 33 eura. Sve se to dešava u trenutku kada je Vlada najavila borbu protiv šumarske mafije, a do sada nije procesuiran niko osim zlosrećnog Katića.
Pošto mu je sud zaprijetio da će ga privesti , ako se dobrovoljno ne odazove sudskom pozivu, Katić je stvar shvatio ozbiljno i angažovao advokata. Čitav državni aparat tako je pokrenut zbog 33 eura, odnosno 0,55 kubika trulog drveta.
Advokat iz Plava Brano Dašić, koji Katića brani, kaže za Monitor: „U ovom slučaju država je nadala buku zbog dva čoka trulog drveta, a na planinama oko Plava i Murine prikriva se katastrofa u šumama. Uprava za šume će ovaj postupak prikazati kroz statistiku i ispirati usta u javnosti da, eto, oni nešto rade“.
Advokat smatra idolom državu u kojoj se zbog štete od 33 eura odgovara krivično, ali, ističe, da smo mi čitavu galaksiju daleko od takvog pravosudnog sistema.
„Ja predlažem da ministar poljoprivrede i šumarstva uzme ova dva čoka trulog drveta i da ih vozi i pokazuje po gradovima, da ih odnese za Podgoricu i postavi ispred Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ali i da bude spreman da prikaže ono što javnost zna, a to je kakvo je stanje u crnogorskom šumarstvu, i da onda procesuira one koje stvarno treba staviti pred sud“, kaže Dašić.
Dragiša Katić objašnjava za Monitor da je riječ o opožarenom i polutrulom drvetu, koje je posječeno još prije dvije godine, i da mu je po prijavi lugara podnesena krivična prijava. „To drvo u opožarenom rejonu odsječeno je još prije dvije godine. Kao što vidite na fotografijama koje sam vam poslao, u stanju je propadanja. Imao sam nalog kada sam to sjekao, ali mi je iz nekih razloga nalog blokiran. Sada me terete da sam otuđio 0,55 metara kubnih, i napravio štetu od čitavih 33 eura“, priča Katić.
On tvrdi da mu je tužilac najprije predlagao da nadoknadi štetu Upravi za šume PJ Plav, u iznosu od 358 eura, da bi se krivična prijava povukla, što je on odbio. „Da vam kaže iskreno, to drvo koje sam odnio kući ne vrijedi ni petnaest eura, a ne trideset tri. A kamoli 358 eura koliko mi je tužilac predlagao. Nisam na to pristao i podignuta je optužnica protiv mene“, kaže Katić.
Država se baš potrudila. U optužnom predlogu piše da je Dragiša Katić počinio krivično djelo sitna krađa, utaja i prevara. „Dana 19. 09. 2022. godine, oko 13 časova, u državnoj šumi, odjeljenje broj 48. u mjestu Murinska Rijeka, opština Plav, svjestan svog djela čije je izvršenje htio, znajući da je isto zabranjeno, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi malu imovnisku korist, na način što je od drveta vrste bor i stanju izvala, isjekao dva trupca dužine 1,20 metara, prečnika 0,60 metara i 0,49 metara, ukupne neto mase 0,55 metara kubnih, koja je potom oduzeo i prisvojio tako što je iste utovario u zadnji dio svog vozila marke lada, model Niva, registarskih oznaka RO AB 928, a zatim ih dovezao do svoje porodične kuće u mjestu Murino, opština Plav, na koji način je sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti od 33,00 eura“. Sve je opisano do posljednjeg detalja.
Na suđenje po šteti od 33 eura koju je Katić napravio, pozvan je i zakosnki zastupnik države Crne Gore, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. Kojeg, naravno, u Plavu nema i mora doći sa strane. Izvšeno je vještačenje koje opet neko mora da plati, a i vještak iz Berana mora doći do Plava da svjedoči. Papir, takođe, košta. Da se ne računa rad daktilogfakinja, sudije, tužioca. Njima je to u opisu posla, koji će i oni iskoristiti za svoju statistiku. Slučaj riješen.
„Ja mislim da je prosto neprimjereno bilo da država pokreće sve ove mehanizme”, smatra advokat Dašić. ,,Tužilaštvo je, jednostavno, ovo trebalo da odbije. Ali, oni su se zakačili za promjene u zakonu iz 2010. godine do kada ovo djelo nije podlijegalo krivičnoj odgovornosti. Katića sada terete za sitnu krađu. Ljudi moji, ne poteže se teška artiljerija i ne puca se iz topa na vrabca, odnosno zbog dva čoka. Ovo je državna bruka“.
Katić tvrdi da iza svega stoji to što je ranije sa svojim bratom prijavio lugara u tom rejonu da je bespravno posjekao dvjesta stabala u samo tri odjeljenja, među kojima ima i mulike, koja je zakonom zaštićena. On je kazao će se odazvati pozivu suda i da će angažovati advokata u ovom, kako je rekao, smiješnom procesu.
Iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava ukazali su na besmislenost ovog slučaja, dok koncesionari nezakonito sijeku i bespravno odnose hiljade kubika najkvalitetnije građe na prostoru ove sjeverne opštine. „Uprava za šume će se pohvaliti kako je uhvatila šumokradicu koji je ukrao pola kubika trule i ranije opožarene borovine, a ne preduzima ništa protiv koncesionara koji je iznad Murine, na planini Čakor odnio hiljade kubika najkvalitetnije šume. Tako oni vode borbu za zaštitu šuma“, kazali su Monitoru iz ovog udruženja.
Udruženje drvoprerađivača iz Plava je ranije podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv jednog koncesionara koji je na Čakoru, samo u čuvenom i medijski opjevanom odjeljenju 9, bez dozvole posjekao oko pet hiljada kubika drvne mase pa potom, izvlačeći drvo iz šume, oštetio još 280 stabala.
Vlada Crne Gore je nedavno saopštila da će se, nakon obračuna sa građevinskom mafijom, uhvatiti u koštac i sa takozvanom šumarskom mafijom. Uprava za šume, sa druge strane, vodi sudske sporove zbog pola kubika opožarenog drveta, kao što je to u slučaju Dragiše Katića iz Murine, zbog „sitne krađe, utaje i prevare“.
Advokat Dašić vjeruje da će Osnovni sud u Plavu osloboditi Katića, i na taj način doprinijeti da se ova farsa okonča na jedino ispravan način. Ostaće u analima crnogorskog sudstva da je država povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio za 33 eura. Dok se o milionskim poslovima i dalje ćuti.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način