Povežite se sa nama

OKO NAS

Ponovno buđenje solidarnosti

Objavljeno prije

na

Ovonedjeljno gostovanje glumaca Sergeja Trifunovića na TV-u pokazalo je da pojedinac može mnogo. ,,Ja ću samo kratko i idem”, rekao je Trifunović i poručio gledaocima da ne troše pare na glasanje SMS porukama u aktuelnim rijaliti programima, već da taj novac iskoriste da pomognu nekome da sačuva svoj život. Pozvao je da se novac uplati za osmogodišnju Tijanu Ognjanović kojoj je neophodna transplatacija srca u Hjustonu. Cijena operacije je 710.000 dolara. Dodao je da je skoro u Srbiji umrla djevojka koja nije imala novca za operaciju.

Trifunovićev potez odjeknuo je širom regiona. I za samo nekoliko dana sakupljeno je gotovo pola miliona eura za liječenje Tijane Ognjanović.

I fudbaleri reprezentacija Crne Gore su svoju premiju od 25.000 eura uplatili na račun porodice Ognjanović.

Tranzicija i promocija novih ,,vrijednosti” otvrdnula je srca, pa su ovakvi potezi neophodni da se ponovo probudi osjećaj za solidarnost. U regionu i Crnoj Gori postoji filantropska tradicija, ali je ona kao i mnogi drugi dobri običaji tokom devedesetih brutalno prekinuta.

Istraživanje Individualna filantropija, koje je sredinom ovog mjeseca prezentovao Fond za aktivno građanstvo (FAKT) , pokazuje da je 47 odsto građana Crne Gore voljno da učestvuje u akcijama za opšte dobro, ali veliki broj nije u prilici da to uradi zbog nedostatka sredstava, kao i zbog toga što ne vjeruju da će taj novac otići u prave ruke.

Sociolog Andrija Đukanović za Monitor kaže da u Crnoj Gori filantropija nije na visokom nivou: ,,Davanje za potrebe zajednice nije razvijeno. Da bismo mogli da govorimo o filantropiji, moramo se zapitati da li smo mi zaista društvo koje njeguje solidarnost i odgovornost. Mislim da nijesmo”.

I 44 odsto ispitanih građana smatra da je kod nas slabo razvijen običaj davanja za opšte dobro, 12 procenata smatra da filantropije uopšte nema, dok 15,9 misli da je ,,prilično” zastupljena, a svega 1,7 vjeruje da je ima mnogo. Takođe, 61 odsto ispitanika je kazalo da se dobročinstvo slabo podstiče, a glavni razlozi za to su loša materijalna situacija u društvu i nepostojanje svijesti o opštem dobru, kao i opterećenost države i pojedinaca drugim problemima.

Poznato je da je država toliko preopterećena da imamo jedinstven slučaj u svijetu – Vlada je obrnula robinhudovsku maksimu, pa uzima od siromašnih da bi dala bogatima. Euro po euro.

,,Dirnuti pričom o maloj Tijani, našem beskućniku i sličnim primjerima velikog odziva građana koji su nesebično pokazali humanost, i da prije svega ima nade za nas, ubrzo će biti pokrenuta peticija da porez za SIM kartice koji plaćamo svakog mjeseca ide u posebni fond, fond za humanitarne svrhe, za pomoć teško oboljelima, ugroženima zbog elementarnih nepogoda, požara, poplava itd.”, najavljeno je na Fejsbuk stranici Podgoričke legende.

Zaključak FAKT-ovog istraživanja je da su nedovoljno novca i nedostatak svijesti glavni razlog zbog kojeg građani ne učestvuju u filantropskim akcijama. Kako Crna Gora nikad nije imala više bogataša a manje dobročinitelja, može se izvesti i zaključak da onima koji imaju para nedostaje svijesti o solidarnoj pomoći onima koji su u nevolji.

U svijetu se dio bogataša odriče polovine svog bogatstva u dobrotvorne svrhe. Krajem februara to su uradili Rus Vladimir Potanjin i Ukrajinac Viktor Pinčuk kao prvi tajkuni iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza koji su se pridružili ideji najbogatijih ljudi svijeta da drugima podijele svoje bogatstvo. Zamislite ovdašnje bogataše da dio svog bogatstva, ili po koji sat udijele za pomoć, opšte dobro, zadužbinu. Nezamislivo.

,,Naši bogataši su u većini slučajeva svoje bogatstvo stekli na problematičan način. Mnogi su iz rata i bijede izašli kao milioneri. To nam govori da je njihovo bogatstvo rezultat svega drugog osim njihove kreacije i rada. Usljed toga ne možemo od njih puno da očekujemo. No kritika ne treba samo da se odnosi na bogataše već i na građane, jer je mali broj njih spreman da pomogne i uradi nešto bez nadoknade. Filantropija ne podrazumijeva samo materijalna davanja već i pomoć kroz usluge i vještine koje posjedujete”, kaže Đukanović.

Anto Janković, koordinator programa filantropije FAKT-a, kaže da je činjenica da se filantropija veže za bogate pojedince i navodi primjere Vasa Ćukovića zahvaljujući kome i danas imamo bolnicu u Risnu, Milorada Perovića koji je nikšićkom zdravstvu zavještao milion dolara i Stanislava Ćana Koprivice koji je pomagao književnike, slikare, liječenje bolesnih, izgradnju puteva…

Jelena Žižić iz Fondacije Ćano Koprivica smatra da je situacija u pogledu davanja za opšte dobro danas bolja nego prije deset godina ali i da ,,još uvijek imamo situaciju da veliki broj građana nije upoznat sa značenjem pojma filantropija”.

,,Mislim da treba više edukovanja o filantropiji, posebno onog dijela građana i privrednih subjekata koji bi mogli filantropski djelovati i svojim primjerom dati doprinos njenoj promociji”, kaže Žižić.

Pomenuto istraživanje je pokazalo da građani vjeruju da preduzeća daju donacije prvenstveno zbog stvaranja pozitivne slike i dobijanja poreskih olakšica.

Janković smatra da je neophodno da se bogati pojedinci i privredna društva podstaknu na pomaganje drugih putem poreskih olakšica i izgrađenog institucionalnog okvira, kao i da se podstaknu sami građani na činjenje za opšte dobro.

,,Moramo biti svjesni da institucionalni okvir negativno utiče na razvoj filantropije u situaciji u kojoj država naplaćuje PDV na svaki SMS koji proslijedite u humanitarne svrhe (pod uslovom da se operateri odreknu svog dijela dobiti) ili kada privrednik mora da plati PDV na, recimo, bravariju koju je zamijenio na nekoj školi ili bolnici. Jednostavno, moramo jasno definisati oblasti od opšteg interesa i mehanizme davanja za opšte dobro”, kaže Janković.

On objašnjava da neke olakšice već postoje, ali da je neophodno definisati set mehanizama koji bi odredili oblasti od opšteg dobra, mehanizme davanja, ali i mehanizme kontrole trošenja prikupljenih sredstava, kako bi se eliminisala mogućnost zloupotrebe. Zakon o porezu na dobit pruža mogućnost oslobađanja od poreza do visine od 3.5% dobiti na godišnjem nivou, dok Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica pruža mogućnost oslobađanja do 3% ukupnog godišnjeg prihoda pojedinca.

,,Ako pogledamo oko sebe, zapazićemo da naša preduzeća, kompanije, nijesu spremne da ispune ni ono što im je zakonski propisano a kamoli da daju nešto dodatno. Veliki broj preduzeća ne plaća poreze i osiguranje za svoje zaposlene i time im uskraćuje osnovna prava. U takvoj atmosferi teško možemo govoriti o razvoju filantropije. Svi su okrenuti profitu i to često na najgrublje moguće načine, pa se o svijesti i brizi za one koji ne mogu i kojima treba pomoć ne može govoriti”, smatra Đukanović.

Janković podsjeća da je stepen razvoja filantropije oduvijek zavisio od stepena razvijenosti društva.

,,Da pola miliona ili milion eura često nijesu nedostižni pokazali su građani Hrvatske u slučaju male Nore Šitum, kao i glumac Sergej Trifunović, nakon čijeg je apela preko TV B92 za svega nekoliko dana prikupljeno pola miliona eura za operaciju srca male Tijane Ognjanović”. Janković naglašava da moramo biti svjesni da najveći potencijal postoji u nama samima.

Pa, zašto da ne iskoristimo taj potencijal i pomognemo sebi i drugima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo