Ovonedjeljno gostovanje glumaca Sergeja Trifunovića na TV-u pokazalo je da pojedinac može mnogo. ,,Ja ću samo kratko i idem”, rekao je Trifunović i poručio gledaocima da ne troše pare na glasanje SMS porukama u aktuelnim rijaliti programima, već da taj novac iskoriste da pomognu nekome da sačuva svoj život. Pozvao je da se novac uplati za osmogodišnju Tijanu Ognjanović kojoj je neophodna transplatacija srca u Hjustonu. Cijena operacije je 710.000 dolara. Dodao je da je skoro u Srbiji umrla djevojka koja nije imala novca za operaciju.

Trifunovićev potez odjeknuo je širom regiona. I za samo nekoliko dana sakupljeno je gotovo pola miliona eura za liječenje Tijane Ognjanović.

I fudbaleri reprezentacija Crne Gore su svoju premiju od 25.000 eura uplatili na račun porodice Ognjanović.

Tranzicija i promocija novih ,,vrijednosti” otvrdnula je srca, pa su ovakvi potezi neophodni da se ponovo probudi osjećaj za solidarnost. U regionu i Crnoj Gori postoji filantropska tradicija, ali je ona kao i mnogi drugi dobri običaji tokom devedesetih brutalno prekinuta.

Istraživanje Individualna filantropija, koje je sredinom ovog mjeseca prezentovao Fond za aktivno građanstvo (FAKT) , pokazuje da je 47 odsto građana Crne Gore voljno da učestvuje u akcijama za opšte dobro, ali veliki broj nije u prilici da to uradi zbog nedostatka sredstava, kao i zbog toga što ne vjeruju da će taj novac otići u prave ruke.

Sociolog Andrija Đukanović za Monitor kaže da u Crnoj Gori filantropija nije na visokom nivou: ,,Davanje za potrebe zajednice nije razvijeno. Da bismo mogli da govorimo o filantropiji, moramo se zapitati da li smo mi zaista društvo koje njeguje solidarnost i odgovornost. Mislim da nijesmo”.

I 44 odsto ispitanih građana smatra da je kod nas slabo razvijen običaj davanja za opšte dobro, 12 procenata smatra da filantropije uopšte nema, dok 15,9 misli da je ,,prilično” zastupljena, a svega 1,7 vjeruje da je ima mnogo. Takođe, 61 odsto ispitanika je kazalo da se dobročinstvo slabo podstiče, a glavni razlozi za to su loša materijalna situacija u društvu i nepostojanje svijesti o opštem dobru, kao i opterećenost države i pojedinaca drugim problemima.

Poznato je da je država toliko preopterećena da imamo jedinstven slučaj u svijetu – Vlada je obrnula robinhudovsku maksimu, pa uzima od siromašnih da bi dala bogatima. Euro po euro.

,,Dirnuti pričom o maloj Tijani, našem beskućniku i sličnim primjerima velikog odziva građana koji su nesebično pokazali humanost, i da prije svega ima nade za nas, ubrzo će biti pokrenuta peticija da porez za SIM kartice koji plaćamo svakog mjeseca ide u posebni fond, fond za humanitarne svrhe, za pomoć teško oboljelima, ugroženima zbog elementarnih nepogoda, požara, poplava itd.”, najavljeno je na Fejsbuk stranici Podgoričke legende.

Zaključak FAKT-ovog istraživanja je da su nedovoljno novca i nedostatak svijesti glavni razlog zbog kojeg građani ne učestvuju u filantropskim akcijama. Kako Crna Gora nikad nije imala više bogataša a manje dobročinitelja, može se izvesti i zaključak da onima koji imaju para nedostaje svijesti o solidarnoj pomoći onima koji su u nevolji.

U svijetu se dio bogataša odriče polovine svog bogatstva u dobrotvorne svrhe. Krajem februara to su uradili Rus Vladimir Potanjin i Ukrajinac Viktor Pinčuk kao prvi tajkuni iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza koji su se pridružili ideji najbogatijih ljudi svijeta da drugima podijele svoje bogatstvo. Zamislite ovdašnje bogataše da dio svog bogatstva, ili po koji sat udijele za pomoć, opšte dobro, zadužbinu. Nezamislivo.

,,Naši bogataši su u većini slučajeva svoje bogatstvo stekli na problematičan način. Mnogi su iz rata i bijede izašli kao milioneri. To nam govori da je njihovo bogatstvo rezultat svega drugog osim njihove kreacije i rada. Usljed toga ne možemo od njih puno da očekujemo. No kritika ne treba samo da se odnosi na bogataše već i na građane, jer je mali broj njih spreman da pomogne i uradi nešto bez nadoknade. Filantropija ne podrazumijeva samo materijalna davanja već i pomoć kroz usluge i vještine koje posjedujete”, kaže Đukanović.

Anto Janković, koordinator programa filantropije FAKT-a, kaže da je činjenica da se filantropija veže za bogate pojedince i navodi primjere Vasa Ćukovića zahvaljujući kome i danas imamo bolnicu u Risnu, Milorada Perovića koji je nikšićkom zdravstvu zavještao milion dolara i Stanislava Ćana Koprivice koji je pomagao književnike, slikare, liječenje bolesnih, izgradnju puteva…

Jelena Žižić iz Fondacije Ćano Koprivica smatra da je situacija u pogledu davanja za opšte dobro danas bolja nego prije deset godina ali i da ,,još uvijek imamo situaciju da veliki broj građana nije upoznat sa značenjem pojma filantropija”.

,,Mislim da treba više edukovanja o filantropiji, posebno onog dijela građana i privrednih subjekata koji bi mogli filantropski djelovati i svojim primjerom dati doprinos njenoj promociji”, kaže Žižić.

Pomenuto istraživanje je pokazalo da građani vjeruju da preduzeća daju donacije prvenstveno zbog stvaranja pozitivne slike i dobijanja poreskih olakšica.

Janković smatra da je neophodno da se bogati pojedinci i privredna društva podstaknu na pomaganje drugih putem poreskih olakšica i izgrađenog institucionalnog okvira, kao i da se podstaknu sami građani na činjenje za opšte dobro.

,,Moramo biti svjesni da institucionalni okvir negativno utiče na razvoj filantropije u situaciji u kojoj država naplaćuje PDV na svaki SMS koji proslijedite u humanitarne svrhe (pod uslovom da se operateri odreknu svog dijela dobiti) ili kada privrednik mora da plati PDV na, recimo, bravariju koju je zamijenio na nekoj školi ili bolnici. Jednostavno, moramo jasno definisati oblasti od opšteg interesa i mehanizme davanja za opšte dobro”, kaže Janković.

On objašnjava da neke olakšice već postoje, ali da je neophodno definisati set mehanizama koji bi odredili oblasti od opšteg dobra, mehanizme davanja, ali i mehanizme kontrole trošenja prikupljenih sredstava, kako bi se eliminisala mogućnost zloupotrebe. Zakon o porezu na dobit pruža mogućnost oslobađanja od poreza do visine od 3.5% dobiti na godišnjem nivou, dok Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica pruža mogućnost oslobađanja do 3% ukupnog godišnjeg prihoda pojedinca.

,,Ako pogledamo oko sebe, zapazićemo da naša preduzeća, kompanije, nijesu spremne da ispune ni ono što im je zakonski propisano a kamoli da daju nešto dodatno. Veliki broj preduzeća ne plaća poreze i osiguranje za svoje zaposlene i time im uskraćuje osnovna prava. U takvoj atmosferi teško možemo govoriti o razvoju filantropije. Svi su okrenuti profitu i to često na najgrublje moguće načine, pa se o svijesti i brizi za one koji ne mogu i kojima treba pomoć ne može govoriti”, smatra Đukanović.

Janković podsjeća da je stepen razvoja filantropije oduvijek zavisio od stepena razvijenosti društva.

,,Da pola miliona ili milion eura često nijesu nedostižni pokazali su građani Hrvatske u slučaju male Nore Šitum, kao i glumac Sergej Trifunović, nakon čijeg je apela preko TV B92 za svega nekoliko dana prikupljeno pola miliona eura za operaciju srca male Tijane Ognjanović”. Janković naglašava da moramo biti svjesni da najveći potencijal postoji u nama samima.

Pa, zašto da ne iskoristimo taj potencijal i pomognemo sebi i drugima.

Predrag NIKOLIĆ