Povežite se sa nama

OKO NAS

Ponovno buđenje solidarnosti

Objavljeno prije

na

Ovonedjeljno gostovanje glumaca Sergeja Trifunovića na TV-u pokazalo je da pojedinac može mnogo. ,,Ja ću samo kratko i idem”, rekao je Trifunović i poručio gledaocima da ne troše pare na glasanje SMS porukama u aktuelnim rijaliti programima, već da taj novac iskoriste da pomognu nekome da sačuva svoj život. Pozvao je da se novac uplati za osmogodišnju Tijanu Ognjanović kojoj je neophodna transplatacija srca u Hjustonu. Cijena operacije je 710.000 dolara. Dodao je da je skoro u Srbiji umrla djevojka koja nije imala novca za operaciju.

Trifunovićev potez odjeknuo je širom regiona. I za samo nekoliko dana sakupljeno je gotovo pola miliona eura za liječenje Tijane Ognjanović.

I fudbaleri reprezentacija Crne Gore su svoju premiju od 25.000 eura uplatili na račun porodice Ognjanović.

Tranzicija i promocija novih ,,vrijednosti” otvrdnula je srca, pa su ovakvi potezi neophodni da se ponovo probudi osjećaj za solidarnost. U regionu i Crnoj Gori postoji filantropska tradicija, ali je ona kao i mnogi drugi dobri običaji tokom devedesetih brutalno prekinuta.

Istraživanje Individualna filantropija, koje je sredinom ovog mjeseca prezentovao Fond za aktivno građanstvo (FAKT) , pokazuje da je 47 odsto građana Crne Gore voljno da učestvuje u akcijama za opšte dobro, ali veliki broj nije u prilici da to uradi zbog nedostatka sredstava, kao i zbog toga što ne vjeruju da će taj novac otići u prave ruke.

Sociolog Andrija Đukanović za Monitor kaže da u Crnoj Gori filantropija nije na visokom nivou: ,,Davanje za potrebe zajednice nije razvijeno. Da bismo mogli da govorimo o filantropiji, moramo se zapitati da li smo mi zaista društvo koje njeguje solidarnost i odgovornost. Mislim da nijesmo”.

I 44 odsto ispitanih građana smatra da je kod nas slabo razvijen običaj davanja za opšte dobro, 12 procenata smatra da filantropije uopšte nema, dok 15,9 misli da je ,,prilično” zastupljena, a svega 1,7 vjeruje da je ima mnogo. Takođe, 61 odsto ispitanika je kazalo da se dobročinstvo slabo podstiče, a glavni razlozi za to su loša materijalna situacija u društvu i nepostojanje svijesti o opštem dobru, kao i opterećenost države i pojedinaca drugim problemima.

Poznato je da je država toliko preopterećena da imamo jedinstven slučaj u svijetu – Vlada je obrnula robinhudovsku maksimu, pa uzima od siromašnih da bi dala bogatima. Euro po euro.

,,Dirnuti pričom o maloj Tijani, našem beskućniku i sličnim primjerima velikog odziva građana koji su nesebično pokazali humanost, i da prije svega ima nade za nas, ubrzo će biti pokrenuta peticija da porez za SIM kartice koji plaćamo svakog mjeseca ide u posebni fond, fond za humanitarne svrhe, za pomoć teško oboljelima, ugroženima zbog elementarnih nepogoda, požara, poplava itd.”, najavljeno je na Fejsbuk stranici Podgoričke legende.

Zaključak FAKT-ovog istraživanja je da su nedovoljno novca i nedostatak svijesti glavni razlog zbog kojeg građani ne učestvuju u filantropskim akcijama. Kako Crna Gora nikad nije imala više bogataša a manje dobročinitelja, može se izvesti i zaključak da onima koji imaju para nedostaje svijesti o solidarnoj pomoći onima koji su u nevolji.

U svijetu se dio bogataša odriče polovine svog bogatstva u dobrotvorne svrhe. Krajem februara to su uradili Rus Vladimir Potanjin i Ukrajinac Viktor Pinčuk kao prvi tajkuni iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza koji su se pridružili ideji najbogatijih ljudi svijeta da drugima podijele svoje bogatstvo. Zamislite ovdašnje bogataše da dio svog bogatstva, ili po koji sat udijele za pomoć, opšte dobro, zadužbinu. Nezamislivo.

,,Naši bogataši su u većini slučajeva svoje bogatstvo stekli na problematičan način. Mnogi su iz rata i bijede izašli kao milioneri. To nam govori da je njihovo bogatstvo rezultat svega drugog osim njihove kreacije i rada. Usljed toga ne možemo od njih puno da očekujemo. No kritika ne treba samo da se odnosi na bogataše već i na građane, jer je mali broj njih spreman da pomogne i uradi nešto bez nadoknade. Filantropija ne podrazumijeva samo materijalna davanja već i pomoć kroz usluge i vještine koje posjedujete”, kaže Đukanović.

Anto Janković, koordinator programa filantropije FAKT-a, kaže da je činjenica da se filantropija veže za bogate pojedince i navodi primjere Vasa Ćukovića zahvaljujući kome i danas imamo bolnicu u Risnu, Milorada Perovića koji je nikšićkom zdravstvu zavještao milion dolara i Stanislava Ćana Koprivice koji je pomagao književnike, slikare, liječenje bolesnih, izgradnju puteva…

Jelena Žižić iz Fondacije Ćano Koprivica smatra da je situacija u pogledu davanja za opšte dobro danas bolja nego prije deset godina ali i da ,,još uvijek imamo situaciju da veliki broj građana nije upoznat sa značenjem pojma filantropija”.

,,Mislim da treba više edukovanja o filantropiji, posebno onog dijela građana i privrednih subjekata koji bi mogli filantropski djelovati i svojim primjerom dati doprinos njenoj promociji”, kaže Žižić.

Pomenuto istraživanje je pokazalo da građani vjeruju da preduzeća daju donacije prvenstveno zbog stvaranja pozitivne slike i dobijanja poreskih olakšica.

Janković smatra da je neophodno da se bogati pojedinci i privredna društva podstaknu na pomaganje drugih putem poreskih olakšica i izgrađenog institucionalnog okvira, kao i da se podstaknu sami građani na činjenje za opšte dobro.

,,Moramo biti svjesni da institucionalni okvir negativno utiče na razvoj filantropije u situaciji u kojoj država naplaćuje PDV na svaki SMS koji proslijedite u humanitarne svrhe (pod uslovom da se operateri odreknu svog dijela dobiti) ili kada privrednik mora da plati PDV na, recimo, bravariju koju je zamijenio na nekoj školi ili bolnici. Jednostavno, moramo jasno definisati oblasti od opšteg interesa i mehanizme davanja za opšte dobro”, kaže Janković.

On objašnjava da neke olakšice već postoje, ali da je neophodno definisati set mehanizama koji bi odredili oblasti od opšteg dobra, mehanizme davanja, ali i mehanizme kontrole trošenja prikupljenih sredstava, kako bi se eliminisala mogućnost zloupotrebe. Zakon o porezu na dobit pruža mogućnost oslobađanja od poreza do visine od 3.5% dobiti na godišnjem nivou, dok Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica pruža mogućnost oslobađanja do 3% ukupnog godišnjeg prihoda pojedinca.

,,Ako pogledamo oko sebe, zapazićemo da naša preduzeća, kompanije, nijesu spremne da ispune ni ono što im je zakonski propisano a kamoli da daju nešto dodatno. Veliki broj preduzeća ne plaća poreze i osiguranje za svoje zaposlene i time im uskraćuje osnovna prava. U takvoj atmosferi teško možemo govoriti o razvoju filantropije. Svi su okrenuti profitu i to često na najgrublje moguće načine, pa se o svijesti i brizi za one koji ne mogu i kojima treba pomoć ne može govoriti”, smatra Đukanović.

Janković podsjeća da je stepen razvoja filantropije oduvijek zavisio od stepena razvijenosti društva.

,,Da pola miliona ili milion eura često nijesu nedostižni pokazali su građani Hrvatske u slučaju male Nore Šitum, kao i glumac Sergej Trifunović, nakon čijeg je apela preko TV B92 za svega nekoliko dana prikupljeno pola miliona eura za operaciju srca male Tijane Ognjanović”. Janković naglašava da moramo biti svjesni da najveći potencijal postoji u nama samima.

Pa, zašto da ne iskoristimo taj potencijal i pomognemo sebi i drugima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo