Povežite se sa nama

OKO NAS

Pendrek sijeva država ćuti

Objavljeno prije

na

Zlostavljanja i mučenja u crnogorskim pritvorima i zatvorima najčešće prolaze bez kazne za počinioce. Pa i kada ih sudovi ipak osude – u pitanju su blage kazne, daleko ispod evropskih standarda. A dešava se čak i da predsjednik države koristi svoju zakonsku mogućnost i pomiluje rijetkog policajca koji je zbog ovog djela osuđen na zatvorsku kaznu.

Ovakvim postupanjem država promoviše nekažnjivost u slučajevima mučenja i zlostavljanja, umjesto da potencira nulti prag tolerancije za takva djela, što je međunarodni standard.

,,Od ukupno 121 ispitane sudske odluke, više od trećine su oslobađajuće (51 odluka ili 42 odsto) jer je optužba odbijena zbog odustanka državnog tužioca od gonjenja ili zastarjelosti krivičnog gonjenja (19 odluka ili 16 posto)”, piše u izvještaju Mučenje i zlostavljanje u Crnoj Gori, koji je uradila Akcija za ljudska prava (HRA) u saradnji sa Centrom za antidiskriminaciju Ekvista, Centrom za građansko obrazovanje i Sigurnom ženskom kućom.

Sudskim odlukama kojima je odgovornost izvršilaca utvrđena (50 ili 41 odsto), oni su osuđeni na neadekvatne kazne, najčešće uslovne ili minimalne osude i ublažene kazne zatvora.

Najviša pravosnažna kazna, na koju je po Izvještaju neko službeno lice osuđeno je pet mjeseci zatvora. Ova kazna određena je u dva slučaja: presudom Osnovnog suda u Podgorici, kojom je osuđen policajac D.P. i presudom tog istog suda, kojom je pravosnažno osuđen policajac Dejan Damjanović, zbog krivičnog djela mučenje i zlostavljanje putem pomaganja. No, Damjanovića je pomilovao predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, iako su ovakve kazne ionako blage, imajući u vidu praksu Komiteta protiv mučenja UN, koja odgovarajućim sankcijama za mučenje smatra one od šest do 20 godina zatvora.

Najteža izrečena kazna, za koju presuda još nije pravosnažna, jeste kazna zatvora od sedam mjeseci na koju su prvostepenom presudom od 11. 02. 2013. godine osuđeni policajci Ivica Paunović, Milanko Leković i Milan Kljajević, zbog pomaganja u prebijanju pokojnog Aleksandra

Pejanovića u betonjerci prije četiri godine, dok su njihove kolege Dobrivoje Đuričić i Bojan Radunović oslobođeni optužbi zbog istog slučaja. Međutim, mračnija strana ovog događaja je što za mučenje Pejanovića još nijesu optuženi ni oni koji su ga tukli, ni oni koji su to naredili.

Tako, ni državno tužilaštvo u priči o zlostavljanju i mučenju nema svjetliju ulogu. Državno tužilaštvo u nekim od najkontroverznijih slučajeva, kao što su prebijanje u ZIKS-u 2005. godine kada je specijalna policija ušla u zatvor i prebila osamnaest pritvorenika, po više godina sprovodi neefikasne istrage bez rezultata. A u čak sedam slučajeva, prema podacima iz Izvještaja, odustali su od krivičnog gonjenja. I tu nije kraj statistici koja pokazuje odnos tužilaštva prema mučenju i zlostavljanju. Državno tužilaštvo u 15 od ukupno 75 ispitanih slučajeva nije procesuiralo navode o zlostavljanju, tako što je odbacilo krivičnu prijavu zlostavljanja. Tužilaštvo je čak u osam od 15 slučajeva propustilo da navode date medijima ispita po službenoj dužnosti, a u tri od 15 slučajeva uopšte nije postupalo po prijavama zlostavljanja.

Tužilaštvo nije reagovalo čak ni na slučajeve koji su zavrijedili izuzetno veliku pažnju medija kao što su zlostavljanje okrivljenih u akciji Orlov let i štićenika JU Zavod Komanski most koje je komentarisao CPT u svom izvještaju i nazvao ,,nečovječnim i ponižavajućim”. Državno tužilaštvo nije ni do danas reagovalo ni na zlostavljanje navijača na košarkaškoj utakmici KK Budućnost – KK Partizan, iako su sami navijači odavno kažnjeni za remećenje javnog reda i mira na istoj utakmici. Osobe koje su odgovorne za mnoge od ovih slučajeva još rade na odgovornim pozicijama, a državno tužilaštvo to, izgleda, uopšte ne zabrinjava. Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević u izjavi za Monitor objašnjava da u Crnoj Gori još postoji neprihvatljivo gledanje kroz prste mučiteljima i zlostavljačima iz redova državnih službenika. ,,Ovo je vrlo zabrinjavajuće, zato što je zabrana mučenja i drugog zlostavljanja apsolutno zaštićeno ljudsko pravo, bez ograničenja i izuzetka čak ni za vrijeme ratnog stanja”, kaže Gorjanc-Prelević.

No, teško da se išta može promijeniti sve dok tužilaštvo i sudovi ne počnu da rade svoj posao u skladu sa zakonom.

,,Posebno je tragična tolerancija koju pokazuju sudije prema policajcima – čak i kada je pravosnažno utvrđeno da su pendrecima u kontinuitetu tukli i vukli po zemlji nekoga ko nije pružao nikakav otpor i pri tom mu nanijeli povrede – koje osuđuju uslovno, što znači da im se sve oprašta ako se samo naredne dvije godine uzdrže od izvršenja novog krivičnog djela”, objašnjava Gorjanc Prelević. Ona tvrdi da ovako blaga kaznena politika uopšte ne doprinosi sprječavanju zlostavljanja, već samo ohrabruje agresivce u redovima policije da nastave.

I advokat Dalibor Kavarić pojašnjava da je posljedica ovakve situacije osjećaj nekažnjivosti ali i da vodi veoma brzo uništavaju kredibiliteta cijelog pravosudnog sistema. ,,Ovakva kaznena politika za mučenje i zlostavljanje proizvodi ozbiljne anomalije – pa većina građana u nedostatku povjerenja u institucije, usljed povrede prava i sloboda ličnosti o kojima govorimo – pribjegava medijima i NVO, umjesto da se obrate institucijama”, kaže Kavarić.

,,Slučaj Pejanović jedan je od najtežih po brutalnosti i upornosti neposrednih nasilnika i njihovih pomagača, ali i po aktivnoj saučesničkoj ulozi vrha Uprave policije i Državnog tužilaštva”, tvrdi za Monitor advokat Kavarić, koji je zastupnik porodice Aleksandra Pejanovića. ,,U odgovornoj državi, najodgovorniji u Upravi policije i Vrhovnom državnom tužilaštvu bili bi krivično gonjeni ili bi snosili drugi oblik ogovornosti za neprocesuiranje jednog krajnje jednostavnog i jasnog slučaja. Ovaj slučaj je teško narušio povjerenje u institucije sistema.

Okolnosti su teže, što najodgovorniji – a to su nalogodavci i neposredni nasilnici – i dalje nesmetano rade u Upravi policije i staraju se o bezbjednosti svih nas, do prve prilike kada će nekom nesrećnom građaninu uraditi isto što su i Pejanoviću”, kaže Kavarić. On tvrdi da je nekažnjivost glavnih aktera u slučaju Pejanovića bila direktno ohrabrenje i poziv na njegovu likvidaciju – što se veoma brzo i desilo.

Dug je, prema Izvještaju Procesuiranje mučenja i zlostavljanja spisak propusta državnih organa. Od blagih kazni, preko nepotpunih optuženja – kada tužilaštvo počiniocima stavlja na teret lakše krivično djelo, optužbom ili istragom se ne obuhvate svi koji su bili umiješani, sudovi zanemaruju očigledne dokaze zlostavljanja, nekritično prihvatanje iskaza okrivljenih, do činjenice da osumnjičeni službenici često nijesu suspendovani već normalno rade.

,,Problem je i što ovakav tolerantni odnos tužilaštva i sudstva prema mučenju i zlostavljanju ukazuje na nepromijenjeni mentalitet u pravosuđu, koji još uvijek teži da štiti državne službenike, umjesto da služi kao bedem od zloupotrebe službenih ovlašćenja i korupcije, koji se ogledaju u drastičnom kršenju ljudskih prava”, zaključuje Gorjanc-Prelević.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo