Povežite se sa nama

OKO NAS

JEDANAESTOČLANA PORODICA PETRIĆ IZ KOLAŠINA, BEZ SOCIJALNE PATETIKE: Tim za pobjede

Objavljeno prije

na

Od početka svog braka Sonja i Vesko Petrić iz Kolašina, kako kažu, znali su da će ,,koliko god para bude, djece biti mnogo”. Tako je i bilo, novca je tokom minulih dvije decenije bilo malo, a Sonja je rodila devetoro djece, dvije ćerke i sedam sinova. Najmlađi Dušan, 31 januara napuniće godinu, a najstariji Stevan u trećem je razredu srednje škole. Između su Milena, Tamara, Aleksandar, Andrija, Miloš, Lazar i Boško. Vesko, rodom Bjelopoljac, već dugo je zaposlen u kolašinskom Vodovodu. Zarada od 375 eura daleko je ispod prosječne, ali, kažu Petrići, ,,spas je što mnogo ne kasni.”.

,,Da, to su nam jedini redovni mjesečni prihodi. Nije to malo, kad pogledam koliko drugi primaju. S obzirom na to da nas je jedanaestoro, jasno je da nije ni dovoljno. Ali, odavno sam naučio da ne kukam. Ne volim kad me se novinari sjete, ne podnosim one emisije i tekstove u kojima se govori o mnogočlanim porodicama, to uvijek izgleda kao neki apel za pomoć, kao socijalna patetika. Ja više volim da govorim o tome koliko sreće donosi ovoliko djece, nego kolika je muka svakodnevno obezbjeđivati sve što im je potrebno”, objašnjava Vesko.

Godinu je mlađi od svoje četrdesetrogodišnje supruge, a nekad, kako kaže, zajedno imaju osjećaj da su u životu prošli više neko neki duplo stariji bračni par. Godine podstanarskog života bile su mučne, zatim su doživjeli sreću pod svojim krovom. Na placu, koji im je u prigradskom naselju Lug, poklonila lokalna uprava, sagradili su, prije osam godina, kućicu u kojoj , tvrde, nikad nije tijesno.

,,Važno mi je da ljudi znaju da nas đeca nijesu ‘zadesila’, već da smo ih željeli i svako planirali. Bitno mi je i da nas ne zovu neodgovornim, zbog toga što s niskim primanjima imamo devetoro djece. To je naš izbor i svakog trenutka smo znali koliko je teško podići ovu nejač, znali smo i koliko novca treba, ali smo bili svjesni da Bog i ljudi pomažu. Nikad nijesmo prestali da vjerujemo da možemo časno i velikim radom obezbijediti najosnovnije. Fali im mnogo čega, ali nijesu gladni i žedni, imaju krov nad glavom i najvažnije, našu podršku.”

Djecu uče da se međusobno pomažu, drže na okupu i da poštuju svaku podršku koja dođe od sugrađana. Vesko često naporno radi i mimo radnog vremena. U tome ga ne sprječavaju ni zdravstveni problem. Ti vanredni prihodi dobro dođu. Sonja nikad, kako kaže, nije stigla ni da potraži posao, a kamoli da se zaposli. Ipak, svakodnevno duže od 12 sati naporno radi. O tome ne voli da priča i, kako objašnjava, ne čini ništa više od drugih majki i domaćica.

,,Sonji sam prepustio kuću. Mene su, kao što vidite, ovlastili za ‘vanjske poslove’, uključijući i davanje izjava novinarima. Bez šale, jako cijenim sve ono što moja supruga svakodnevno žrtvuje da bi nam kuća bila uredna, djeca nahranjena i u čistoj odjeći. Svaka žena može pretpostaviti koliko je teško samo svakodnevno spremiti 33 obroka. Ako se moja zarada podijeli na nas 11, ispada da imamo svako po oko 35 eura mjesečno. Sonja s tim novcem kao da pravi čaroliju”, priča Vesko o svakodnevnim ,,radnim zadacima” svoje supruge.

Svako od devetoro njihove djece, tvrde Petrići, zna svoje obaveze. Pomažu majci, pa u njihovoj kući nema nereda. Odjeća, školski pribor, udžbenici i igračke uredno su složeni. Braća i sestre naučili su, kažu njihovi roditelji, da svađa ne donosi ništa dobro, a da je smijeh i šala ,,lijek za mnoge probleme”. Rješenje za dječje i tinejdžerske teškoće smišljaju zajedno, dijele iskustva i ono što su naučili o životu.

,,Možda im nijesmo mogli pružiti ne znam kakvu materijalnu sigurnost i sigurno mnogi njihovi vršnjaci imaju više. Međutim, mislim da će moja djeca ući u život bogatija od ostalih. Ukoliko ostanu ovako složni i privrženi jedni drugima, svako od njih će uz sebe imati ‘i za radost i za žalost’ osmoro braće i sestara. Nije to malo, to je vrijednost s kojom je lakše i jednostavnije. Vaspitali smo ih, čini mi se, uspješno, da nikad ne ostave na cjedilu jedno drugo, da ne budu rivali”, otkrivaju Petrići čemu uče svoje potomke.

Rijetko su svi na okupu u kući. Vesko u šali kaže da skoro nikome nije pošlo za rukom da ih fotografiše zajedno. Ipak, kada su zajedno za stolom u trpezariji, mnogo je smijeha. To zajedničko vrijeme cijene i umiju da ga kvalitetno provedu.

,,Kad biste me pitali šta su mi asocijacije na život u Kolašinu, rekao bih – podrška, blagonaklonost i sigurnost. Ovdje živi mnogo dobrih ljudi, koji su pomagali, lijepom riječju ili novcem, ali uvijek pomagali. Izuzetnu zahvalnost dugujem svom direktoru Dušku Radoviću. Uvijek je našao način da pomogne i onda kad je moja plata bila nedovoljna da pokrije neki nepredviđeni trošak i onda kada su zarade kasnile. On je pravi prijatelj moje porodice”, kaže Vesko.

Kako kaže, kolika god da je bila besparica, nekoliko lokalnih funkcionera imali su razumijevanja, pa se u opštinskoj kasi uvijek našlo za skromnu jednokratnu pomoć. Petriće je nedavno nagradila i Srpska pravoslavna crkva. Zbog toga što su izrodili devetoro djece dobili su orden s likom Petra II Petrovića Njegoša i 1 000 eura. Korisna im je bila i pomoć Banke hrane, koju su dobijali nekoliko puta.

,,Da se razumijemo, ne smatram da je iko dužan da me nagrađuje ili pomaže zbog toga što imam devetoro djece. To je bila Sonjina i moja odluka i onda treba da je i naša obaveza. Međutim, ne treba ni da govorim koliko je dragocjeno to što s vremena na vrijeme ljudi odluče da pomognu, što daju koliko mogu. Riješi nas to mnogih briga. Osjećamo da nijesmo sami i da će i ubuduće biti lakše. Prijatno bude kad to što smo izrodili ovoliko djece računaju u podvig, a ne u neodgovornost i nepromišljenost”, kaže Vesko.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo