Povežite se sa nama

OKO NAS

JEDANAESTOČLANA PORODICA PETRIĆ IZ KOLAŠINA, BEZ SOCIJALNE PATETIKE: Tim za pobjede

Objavljeno prije

na

Od početka svog braka Sonja i Vesko Petrić iz Kolašina, kako kažu, znali su da će ,,koliko god para bude, djece biti mnogo”. Tako je i bilo, novca je tokom minulih dvije decenije bilo malo, a Sonja je rodila devetoro djece, dvije ćerke i sedam sinova. Najmlađi Dušan, 31 januara napuniće godinu, a najstariji Stevan u trećem je razredu srednje škole. Između su Milena, Tamara, Aleksandar, Andrija, Miloš, Lazar i Boško. Vesko, rodom Bjelopoljac, već dugo je zaposlen u kolašinskom Vodovodu. Zarada od 375 eura daleko je ispod prosječne, ali, kažu Petrići, ,,spas je što mnogo ne kasni.”.

,,Da, to su nam jedini redovni mjesečni prihodi. Nije to malo, kad pogledam koliko drugi primaju. S obzirom na to da nas je jedanaestoro, jasno je da nije ni dovoljno. Ali, odavno sam naučio da ne kukam. Ne volim kad me se novinari sjete, ne podnosim one emisije i tekstove u kojima se govori o mnogočlanim porodicama, to uvijek izgleda kao neki apel za pomoć, kao socijalna patetika. Ja više volim da govorim o tome koliko sreće donosi ovoliko djece, nego kolika je muka svakodnevno obezbjeđivati sve što im je potrebno”, objašnjava Vesko.

Godinu je mlađi od svoje četrdesetrogodišnje supruge, a nekad, kako kaže, zajedno imaju osjećaj da su u životu prošli više neko neki duplo stariji bračni par. Godine podstanarskog života bile su mučne, zatim su doživjeli sreću pod svojim krovom. Na placu, koji im je u prigradskom naselju Lug, poklonila lokalna uprava, sagradili su, prije osam godina, kućicu u kojoj , tvrde, nikad nije tijesno.

,,Važno mi je da ljudi znaju da nas đeca nijesu ‘zadesila’, već da smo ih željeli i svako planirali. Bitno mi je i da nas ne zovu neodgovornim, zbog toga što s niskim primanjima imamo devetoro djece. To je naš izbor i svakog trenutka smo znali koliko je teško podići ovu nejač, znali smo i koliko novca treba, ali smo bili svjesni da Bog i ljudi pomažu. Nikad nijesmo prestali da vjerujemo da možemo časno i velikim radom obezbijediti najosnovnije. Fali im mnogo čega, ali nijesu gladni i žedni, imaju krov nad glavom i najvažnije, našu podršku.”

Djecu uče da se međusobno pomažu, drže na okupu i da poštuju svaku podršku koja dođe od sugrađana. Vesko često naporno radi i mimo radnog vremena. U tome ga ne sprječavaju ni zdravstveni problem. Ti vanredni prihodi dobro dođu. Sonja nikad, kako kaže, nije stigla ni da potraži posao, a kamoli da se zaposli. Ipak, svakodnevno duže od 12 sati naporno radi. O tome ne voli da priča i, kako objašnjava, ne čini ništa više od drugih majki i domaćica.

,,Sonji sam prepustio kuću. Mene su, kao što vidite, ovlastili za ‘vanjske poslove’, uključijući i davanje izjava novinarima. Bez šale, jako cijenim sve ono što moja supruga svakodnevno žrtvuje da bi nam kuća bila uredna, djeca nahranjena i u čistoj odjeći. Svaka žena može pretpostaviti koliko je teško samo svakodnevno spremiti 33 obroka. Ako se moja zarada podijeli na nas 11, ispada da imamo svako po oko 35 eura mjesečno. Sonja s tim novcem kao da pravi čaroliju”, priča Vesko o svakodnevnim ,,radnim zadacima” svoje supruge.

Svako od devetoro njihove djece, tvrde Petrići, zna svoje obaveze. Pomažu majci, pa u njihovoj kući nema nereda. Odjeća, školski pribor, udžbenici i igračke uredno su složeni. Braća i sestre naučili su, kažu njihovi roditelji, da svađa ne donosi ništa dobro, a da je smijeh i šala ,,lijek za mnoge probleme”. Rješenje za dječje i tinejdžerske teškoće smišljaju zajedno, dijele iskustva i ono što su naučili o životu.

,,Možda im nijesmo mogli pružiti ne znam kakvu materijalnu sigurnost i sigurno mnogi njihovi vršnjaci imaju više. Međutim, mislim da će moja djeca ući u život bogatija od ostalih. Ukoliko ostanu ovako složni i privrženi jedni drugima, svako od njih će uz sebe imati ‘i za radost i za žalost’ osmoro braće i sestara. Nije to malo, to je vrijednost s kojom je lakše i jednostavnije. Vaspitali smo ih, čini mi se, uspješno, da nikad ne ostave na cjedilu jedno drugo, da ne budu rivali”, otkrivaju Petrići čemu uče svoje potomke.

Rijetko su svi na okupu u kući. Vesko u šali kaže da skoro nikome nije pošlo za rukom da ih fotografiše zajedno. Ipak, kada su zajedno za stolom u trpezariji, mnogo je smijeha. To zajedničko vrijeme cijene i umiju da ga kvalitetno provedu.

,,Kad biste me pitali šta su mi asocijacije na život u Kolašinu, rekao bih – podrška, blagonaklonost i sigurnost. Ovdje živi mnogo dobrih ljudi, koji su pomagali, lijepom riječju ili novcem, ali uvijek pomagali. Izuzetnu zahvalnost dugujem svom direktoru Dušku Radoviću. Uvijek je našao način da pomogne i onda kad je moja plata bila nedovoljna da pokrije neki nepredviđeni trošak i onda kada su zarade kasnile. On je pravi prijatelj moje porodice”, kaže Vesko.

Kako kaže, kolika god da je bila besparica, nekoliko lokalnih funkcionera imali su razumijevanja, pa se u opštinskoj kasi uvijek našlo za skromnu jednokratnu pomoć. Petriće je nedavno nagradila i Srpska pravoslavna crkva. Zbog toga što su izrodili devetoro djece dobili su orden s likom Petra II Petrovića Njegoša i 1 000 eura. Korisna im je bila i pomoć Banke hrane, koju su dobijali nekoliko puta.

,,Da se razumijemo, ne smatram da je iko dužan da me nagrađuje ili pomaže zbog toga što imam devetoro djece. To je bila Sonjina i moja odluka i onda treba da je i naša obaveza. Međutim, ne treba ni da govorim koliko je dragocjeno to što s vremena na vrijeme ljudi odluče da pomognu, što daju koliko mogu. Riješi nas to mnogih briga. Osjećamo da nijesmo sami i da će i ubuduće biti lakše. Prijatno bude kad to što smo izrodili ovoliko djece računaju u podvig, a ne u neodgovornost i nepromišljenost”, kaže Vesko.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo