Povežite se sa nama

MONITORING

Jezici razdora

Objavljeno prije

na

U središte političke rasprave spinovan je problem ili „problem”, kako ko voli, sa čl. 11 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se definiše jezik odnosno jezici na kojima se izvodi nastava u crnogorskim školama. Izmjenu ovog člana inicirale su Nova srpska demokratija i Socijalistička narodna partija, a zahtjevu se pridružio i Pokret za promjene. Tri stranke su izjavile kako neće verifikovati Zakon o izboru odbornika i poslanika za koji je potrebna podrška dvije trećine poslanika.

Vladajuća koalicija nema toliki broj mandata, pa od parlamentarne opozicije – ili jednog njenog dijela – zavisi da li će izborno zakonodavstvo u roku biti uređeno na način koji je Evropska komisija (EK) postavila kao jedan od sedam uslova.

Forma i sadržaj izvođenja nastave u školama je, dakle, lokalno sporenje, koje EK nije specifikovala kao problem za crnogorsku integraciju u Evropsku uniju. Patetičnu raspravu o mjestu i ulozi lingvistike u nas vode: ekonomista Igor Lukšić, turizmolog Srđan Milić, metalurg Andrija Mandić i elektrotehničar Nebojša Medojević!

Od opozicije osporeni čl. 11 u st. 1 i 2 Opšteg zakona o obrazovanju je usvojen amandmanski 27. jula prošle godine, ali je faktički stupio na snagu sada (od školske 2011/2012). U tom člana piše: „Nastava u ustanovi se izvodi na crnogorskom jeziku. U sredinama u kojima većinu ili značajan dio stanovništva čine pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, nastava se izvodi i na jeziku pripadnika tih manjinskih naroda, odnosno manjinskih nacionalnih zajednica”.

Prethodno je pisalo da se „nastava izvodi na jeziku u službenoj upotrebi”. Amandman je podržala koalicija DPS-SDP, dok su poslanici SNP, NSD i PzP napuštiili salu tokom glasanja. Predsjednik SNP Srđan Milić potom je otišao da se zbog amandmana žali kod Filipa Vujanovića; bez uspjeha, dobio je odgovor da je sve u skladu sa Ustavom.

Identično je presudio i Ustavni sud 24. marta ove godine jedinstvenom odlukom po žalbama osmorice poslanika NSD, zatim Srpskog nacionalnog savjeta i jednog građanina.

„Zakonodavac je ispunio ustavnu obavezu o upotrebi službenog jezika u državnim obrazovnim ustanovama”, stoji u obrazloženju odluke Ustavnoga suda.

Vlada je 16. avgusta, nakon razgovora Lukšića sa opozicionim čelnicima, u skupštinsku proceduru uputila amandman na čl. 11 Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju koji u bitnim stavovima glasi: ,Nastava u ustanovi izvodi se na crnogorskom jeziku. Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”.

Ustav Crne Gore, izglasan 2007. od strane dvije trećine poslanika, čl. 13 propisuje da je crnogorski jezik službeni, ćirilica i latinica ravnopravne, dok su srpski, bosanski, hrvatski i albanski u službenoj upotrebi. SNP i NSD (tadašnja koalicija Srpska lista) izašli su iz ustavne komisije, nezadovoljni, između ostalog, što njihov prijedlog da srpski jezik bude jedini službeni nije naišao na podršku DPS-SDP.

Zaplet sa jezikom inicirala je DPS, kada je pod njenom dirigentskom palicom oktobra 1992. usvajanjem Ustava Republike Crne Gore, tada članice SRJ – prvi put u crnogorskoj istoriji – propisan srpski jezik ijekavskog izgovora. To je urađeno iako taj jezik nije bio standardizovan opšteprihvaćenim pravopisom (nije, uostalom, ni do danas) a u Republici Srbiji je službeni bio srpsko-hrvatski (sve do 2006). Prethodni crnogorski najviši pravni akti (iz 1905, 1946, 1963, 1974) ili nijesu propisivali koji je jezik službeni, ili su sadržali odrednicu da je to srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora.

Tradicija upotrebe srpskog jezika u crnogorskim školama je daleko određenija; srpski pravopis, implementiran je u potpunosti u Crnoj Gori od 1863. godine; vremenom se mijenjao kroz pravopise srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog. No, crnogorski jezik uprkos dugotrajnoj filološkoj unifikcaji, zatim tvrdnjama da se radi o dijalektu, do danas nije izgubio svoja karakteristična svojstva koji su njegovi govornici spontano očuvali – uključujući za štokavski dijasistem potpuno atipične glasove, veoma frekventan ś i daleko manje zastupljen, no svejedno postojeći ź.

Usamljena nastojanja da se u srpski jezik standardizuju ś i ź – odbačena su obrazloženjem da ova dva glasa nijesu rasprostranjena izvan Crne Gore. U polemici sa „izvanjcem” Jovanom Pavlovićem na stranicama časopisa Crnogorka s kraja 19. vijeka, crnogorski političar dr Lazar Tomanović se za glasove ś i ź zalud pitao zašto da tu „sladost i ovo miloglasje srpskoga jezika ne uvedemo i u opšti književni jezik?”

Naziv i norma jezika uvijek su bili i politička par ekselans pitanja. To nije specifičnost Crne Gore, ili bivše jugoslovenske države, u kojoj, uostalom, nikada nije postao dobrovoljan konsenzus oko naziva i norme srpsko-hrvatskog jezika. U političkoj teoriji je poznat „filološki nacionalizam” kao neodvojivi instrument asimilacije manjih naroda.

Sa novim partijskim manipulacijama crnogorskim jezičkim pitanjem – koja su uvijek imala podršku Srpske pravoslavne crkve i notornih sponzora iz Beograda – pokušano je prije sedam godina kada je tadašnja Srpska narodna stranka pozvala prosvjetne radnike na štrajk kao odgovor na izmjenu predmeta srpski jezik u maternji – srpski, crnogorski, bosanski, odnosno hrvatski jezik.

Andrija Mandić je oktobra 2004. tvrdio da je „odbrana ustavnosti izražena kroz zaštitu zvaničnog srpskog jezika”. Poslanici njegove partije su zaustavljali saobraćaj ispred zgrade Skupštine Crne Gore; uopšte, prijetili su „haosom zbog gaženja Ustava”. Istovremeno, dio studenata Filozofskog fakulteta održavao je svoje proteste, predvodio ih je Bojan Strunjaš, kasnije poslanik Stranke srpskih radikala.

Do promjene u nazivu predmeta je došlo nakon što je 2003. na popisu, unutar rubrike Ostali, otvorena mogućnost da se građani izjasne i za crnogorski jezik. Njih oko 140.000 je tada upisalo da im je crnogorski maternji. Na popisu ove godine broj govornika crnogorskoga jezika je porastao na preko 229.000. U međuvremenu, broj govornika srpskog je od 2003. opao za trećinu. Rezultati popisa 2011. konstatovali su novu realnost: iako srpski jezik u Crnoj Gori sa 42,88 odsto i dalje predstavlja najbrojniju jezičku zajednicu, većina građana ne govori tim jezikom.

Srđan Milić požurio je 23. aprila, prije objavljivanja rezultata, da radosno obznani kako „ideja crnogorskog jezika nije prošla”, licitirajući procjenom da je srpski jezik ostao apsolutno većinski. Andrija Mandić, odnosno njegova stranka, baratali su vlastitim „statističkim uzorcima”, osporavajući rezultate popisa – no, nije predočen ni jedan dokaz o falsifikovanju.

NSD i posredno SPC sada pozivaju roditelje i đake na bojkot nastave. Marta 2004. i februara 2008. organizovani su neuspješni „đački protesti” inspirisani Kosovom.

U međuvremenu su SNP i NSD, od ciničnog osporavanja evoluirale do nevoljnog „tolerisanja” crnogorskoga jezika, uz uslov da srpski u školskom sistemu bude ravnopravan. Prema posljednjim vijestima rješenje koje su ove stranke prezrivo osporavale 2004, dakle formulaciju o maternjem jeziku u školama, sada bi možda rado prigrlile.

Vladimir JOVANOVIĆ

Na djelu pokazati državnički osjećaj

Evropski komesar za proširenje Štefan File razgovarao je u srijedu telefonom sa liderima opozicionih partija Srđanom Milićem, Andrijom Mandićem i Nebojšom Medojevićem, te sa premijerom Igorom Lukšićem i predsjednikom parlamenta Rankom Krivokapićem. ,,Komesarova poruka bila je jedinstvena i upućena svim učesnicima u Crnoj Gori, a glasi da se svi pozivaju da na djelu pokažu svoju opredijeljenost i državnički osjećaj za napredovanje Crne Gore u procesu evrointegracije i da na tome cilju rade zajednički”, navedeno je, kako prenose podgoričke Vijesti, iz kabineta evropskog komesara. Kakav će efekat ti razgovori imati na razrješenje trenutne političke krize u Crnoj Gori uzrokovane opozicionim uslovljavanjem glasanja za izborni zakon izjednačavanjem statusa srpskog i crnogorskog jezika u obrazovnom sistemu ostaje da se vidi. Poslanici Skupštine Crne Gore trebalo bi danas (2. septembra) da razmatraju izmjene Zakona o opštem obrazovanju, čije je usvajanje uslov opozicione podrške izbornom zakonu. Prvo vanredno zasjedanje Skupštine zakazao je na zahtjev Vlade predsjednik parlamenta. ,,Vjerujem da se možemo dogovoriti na liniji onoga što će biti završni dogovor ili stav vezano za programe i planove u obrazovanju ili vezano za problem jezika koji će se izučavati”, izjavio je funkcioner DPS-a Miodrag Vuković. Vuković je kazao da je izborni zakon ,,potpuno pripremljen, i prije četiri godine, kad smo počeli rad na njemu, nije se ticao jezika, hemije, fizike ili bilo kog predmeta”. On očekuje da će izborni zakon biti usvojen u utorak.

R. M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo