Povežite se sa nama

MONITORING

Jezici razdora

Objavljeno prije

na

U središte političke rasprave spinovan je problem ili „problem”, kako ko voli, sa čl. 11 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se definiše jezik odnosno jezici na kojima se izvodi nastava u crnogorskim školama. Izmjenu ovog člana inicirale su Nova srpska demokratija i Socijalistička narodna partija, a zahtjevu se pridružio i Pokret za promjene. Tri stranke su izjavile kako neće verifikovati Zakon o izboru odbornika i poslanika za koji je potrebna podrška dvije trećine poslanika.

Vladajuća koalicija nema toliki broj mandata, pa od parlamentarne opozicije – ili jednog njenog dijela – zavisi da li će izborno zakonodavstvo u roku biti uređeno na način koji je Evropska komisija (EK) postavila kao jedan od sedam uslova.

Forma i sadržaj izvođenja nastave u školama je, dakle, lokalno sporenje, koje EK nije specifikovala kao problem za crnogorsku integraciju u Evropsku uniju. Patetičnu raspravu o mjestu i ulozi lingvistike u nas vode: ekonomista Igor Lukšić, turizmolog Srđan Milić, metalurg Andrija Mandić i elektrotehničar Nebojša Medojević!

Od opozicije osporeni čl. 11 u st. 1 i 2 Opšteg zakona o obrazovanju je usvojen amandmanski 27. jula prošle godine, ali je faktički stupio na snagu sada (od školske 2011/2012). U tom člana piše: „Nastava u ustanovi se izvodi na crnogorskom jeziku. U sredinama u kojima većinu ili značajan dio stanovništva čine pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, nastava se izvodi i na jeziku pripadnika tih manjinskih naroda, odnosno manjinskih nacionalnih zajednica”.

Prethodno je pisalo da se „nastava izvodi na jeziku u službenoj upotrebi”. Amandman je podržala koalicija DPS-SDP, dok su poslanici SNP, NSD i PzP napuštiili salu tokom glasanja. Predsjednik SNP Srđan Milić potom je otišao da se zbog amandmana žali kod Filipa Vujanovića; bez uspjeha, dobio je odgovor da je sve u skladu sa Ustavom.

Identično je presudio i Ustavni sud 24. marta ove godine jedinstvenom odlukom po žalbama osmorice poslanika NSD, zatim Srpskog nacionalnog savjeta i jednog građanina.

„Zakonodavac je ispunio ustavnu obavezu o upotrebi službenog jezika u državnim obrazovnim ustanovama”, stoji u obrazloženju odluke Ustavnoga suda.

Vlada je 16. avgusta, nakon razgovora Lukšića sa opozicionim čelnicima, u skupštinsku proceduru uputila amandman na čl. 11 Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju koji u bitnim stavovima glasi: ,Nastava u ustanovi izvodi se na crnogorskom jeziku. Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”.

Ustav Crne Gore, izglasan 2007. od strane dvije trećine poslanika, čl. 13 propisuje da je crnogorski jezik službeni, ćirilica i latinica ravnopravne, dok su srpski, bosanski, hrvatski i albanski u službenoj upotrebi. SNP i NSD (tadašnja koalicija Srpska lista) izašli su iz ustavne komisije, nezadovoljni, između ostalog, što njihov prijedlog da srpski jezik bude jedini službeni nije naišao na podršku DPS-SDP.

Zaplet sa jezikom inicirala je DPS, kada je pod njenom dirigentskom palicom oktobra 1992. usvajanjem Ustava Republike Crne Gore, tada članice SRJ – prvi put u crnogorskoj istoriji – propisan srpski jezik ijekavskog izgovora. To je urađeno iako taj jezik nije bio standardizovan opšteprihvaćenim pravopisom (nije, uostalom, ni do danas) a u Republici Srbiji je službeni bio srpsko-hrvatski (sve do 2006). Prethodni crnogorski najviši pravni akti (iz 1905, 1946, 1963, 1974) ili nijesu propisivali koji je jezik službeni, ili su sadržali odrednicu da je to srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora.

Tradicija upotrebe srpskog jezika u crnogorskim školama je daleko određenija; srpski pravopis, implementiran je u potpunosti u Crnoj Gori od 1863. godine; vremenom se mijenjao kroz pravopise srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog. No, crnogorski jezik uprkos dugotrajnoj filološkoj unifikcaji, zatim tvrdnjama da se radi o dijalektu, do danas nije izgubio svoja karakteristična svojstva koji su njegovi govornici spontano očuvali – uključujući za štokavski dijasistem potpuno atipične glasove, veoma frekventan ś i daleko manje zastupljen, no svejedno postojeći ź.

Usamljena nastojanja da se u srpski jezik standardizuju ś i ź – odbačena su obrazloženjem da ova dva glasa nijesu rasprostranjena izvan Crne Gore. U polemici sa „izvanjcem” Jovanom Pavlovićem na stranicama časopisa Crnogorka s kraja 19. vijeka, crnogorski političar dr Lazar Tomanović se za glasove ś i ź zalud pitao zašto da tu „sladost i ovo miloglasje srpskoga jezika ne uvedemo i u opšti književni jezik?”

Naziv i norma jezika uvijek su bili i politička par ekselans pitanja. To nije specifičnost Crne Gore, ili bivše jugoslovenske države, u kojoj, uostalom, nikada nije postao dobrovoljan konsenzus oko naziva i norme srpsko-hrvatskog jezika. U političkoj teoriji je poznat „filološki nacionalizam” kao neodvojivi instrument asimilacije manjih naroda.

Sa novim partijskim manipulacijama crnogorskim jezičkim pitanjem – koja su uvijek imala podršku Srpske pravoslavne crkve i notornih sponzora iz Beograda – pokušano je prije sedam godina kada je tadašnja Srpska narodna stranka pozvala prosvjetne radnike na štrajk kao odgovor na izmjenu predmeta srpski jezik u maternji – srpski, crnogorski, bosanski, odnosno hrvatski jezik.

Andrija Mandić je oktobra 2004. tvrdio da je „odbrana ustavnosti izražena kroz zaštitu zvaničnog srpskog jezika”. Poslanici njegove partije su zaustavljali saobraćaj ispred zgrade Skupštine Crne Gore; uopšte, prijetili su „haosom zbog gaženja Ustava”. Istovremeno, dio studenata Filozofskog fakulteta održavao je svoje proteste, predvodio ih je Bojan Strunjaš, kasnije poslanik Stranke srpskih radikala.

Do promjene u nazivu predmeta je došlo nakon što je 2003. na popisu, unutar rubrike Ostali, otvorena mogućnost da se građani izjasne i za crnogorski jezik. Njih oko 140.000 je tada upisalo da im je crnogorski maternji. Na popisu ove godine broj govornika crnogorskoga jezika je porastao na preko 229.000. U međuvremenu, broj govornika srpskog je od 2003. opao za trećinu. Rezultati popisa 2011. konstatovali su novu realnost: iako srpski jezik u Crnoj Gori sa 42,88 odsto i dalje predstavlja najbrojniju jezičku zajednicu, većina građana ne govori tim jezikom.

Srđan Milić požurio je 23. aprila, prije objavljivanja rezultata, da radosno obznani kako „ideja crnogorskog jezika nije prošla”, licitirajući procjenom da je srpski jezik ostao apsolutno većinski. Andrija Mandić, odnosno njegova stranka, baratali su vlastitim „statističkim uzorcima”, osporavajući rezultate popisa – no, nije predočen ni jedan dokaz o falsifikovanju.

NSD i posredno SPC sada pozivaju roditelje i đake na bojkot nastave. Marta 2004. i februara 2008. organizovani su neuspješni „đački protesti” inspirisani Kosovom.

U međuvremenu su SNP i NSD, od ciničnog osporavanja evoluirale do nevoljnog „tolerisanja” crnogorskoga jezika, uz uslov da srpski u školskom sistemu bude ravnopravan. Prema posljednjim vijestima rješenje koje su ove stranke prezrivo osporavale 2004, dakle formulaciju o maternjem jeziku u školama, sada bi možda rado prigrlile.

Vladimir JOVANOVIĆ

Na djelu pokazati državnički osjećaj

Evropski komesar za proširenje Štefan File razgovarao je u srijedu telefonom sa liderima opozicionih partija Srđanom Milićem, Andrijom Mandićem i Nebojšom Medojevićem, te sa premijerom Igorom Lukšićem i predsjednikom parlamenta Rankom Krivokapićem. ,,Komesarova poruka bila je jedinstvena i upućena svim učesnicima u Crnoj Gori, a glasi da se svi pozivaju da na djelu pokažu svoju opredijeljenost i državnički osjećaj za napredovanje Crne Gore u procesu evrointegracije i da na tome cilju rade zajednički”, navedeno je, kako prenose podgoričke Vijesti, iz kabineta evropskog komesara. Kakav će efekat ti razgovori imati na razrješenje trenutne političke krize u Crnoj Gori uzrokovane opozicionim uslovljavanjem glasanja za izborni zakon izjednačavanjem statusa srpskog i crnogorskog jezika u obrazovnom sistemu ostaje da se vidi. Poslanici Skupštine Crne Gore trebalo bi danas (2. septembra) da razmatraju izmjene Zakona o opštem obrazovanju, čije je usvajanje uslov opozicione podrške izbornom zakonu. Prvo vanredno zasjedanje Skupštine zakazao je na zahtjev Vlade predsjednik parlamenta. ,,Vjerujem da se možemo dogovoriti na liniji onoga što će biti završni dogovor ili stav vezano za programe i planove u obrazovanju ili vezano za problem jezika koji će se izučavati”, izjavio je funkcioner DPS-a Miodrag Vuković. Vuković je kazao da je izborni zakon ,,potpuno pripremljen, i prije četiri godine, kad smo počeli rad na njemu, nije se ticao jezika, hemije, fizike ili bilo kog predmeta”. On očekuje da će izborni zakon biti usvojen u utorak.

R. M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo