Povežite se sa nama

MONITORING

Jezici razdora

Objavljeno prije

na

U središte političke rasprave spinovan je problem ili „problem”, kako ko voli, sa čl. 11 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se definiše jezik odnosno jezici na kojima se izvodi nastava u crnogorskim školama. Izmjenu ovog člana inicirale su Nova srpska demokratija i Socijalistička narodna partija, a zahtjevu se pridružio i Pokret za promjene. Tri stranke su izjavile kako neće verifikovati Zakon o izboru odbornika i poslanika za koji je potrebna podrška dvije trećine poslanika.

Vladajuća koalicija nema toliki broj mandata, pa od parlamentarne opozicije – ili jednog njenog dijela – zavisi da li će izborno zakonodavstvo u roku biti uređeno na način koji je Evropska komisija (EK) postavila kao jedan od sedam uslova.

Forma i sadržaj izvođenja nastave u školama je, dakle, lokalno sporenje, koje EK nije specifikovala kao problem za crnogorsku integraciju u Evropsku uniju. Patetičnu raspravu o mjestu i ulozi lingvistike u nas vode: ekonomista Igor Lukšić, turizmolog Srđan Milić, metalurg Andrija Mandić i elektrotehničar Nebojša Medojević!

Od opozicije osporeni čl. 11 u st. 1 i 2 Opšteg zakona o obrazovanju je usvojen amandmanski 27. jula prošle godine, ali je faktički stupio na snagu sada (od školske 2011/2012). U tom člana piše: „Nastava u ustanovi se izvodi na crnogorskom jeziku. U sredinama u kojima većinu ili značajan dio stanovništva čine pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, nastava se izvodi i na jeziku pripadnika tih manjinskih naroda, odnosno manjinskih nacionalnih zajednica”.

Prethodno je pisalo da se „nastava izvodi na jeziku u službenoj upotrebi”. Amandman je podržala koalicija DPS-SDP, dok su poslanici SNP, NSD i PzP napuštiili salu tokom glasanja. Predsjednik SNP Srđan Milić potom je otišao da se zbog amandmana žali kod Filipa Vujanovića; bez uspjeha, dobio je odgovor da je sve u skladu sa Ustavom.

Identično je presudio i Ustavni sud 24. marta ove godine jedinstvenom odlukom po žalbama osmorice poslanika NSD, zatim Srpskog nacionalnog savjeta i jednog građanina.

„Zakonodavac je ispunio ustavnu obavezu o upotrebi službenog jezika u državnim obrazovnim ustanovama”, stoji u obrazloženju odluke Ustavnoga suda.

Vlada je 16. avgusta, nakon razgovora Lukšića sa opozicionim čelnicima, u skupštinsku proceduru uputila amandman na čl. 11 Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju koji u bitnim stavovima glasi: ,Nastava u ustanovi izvodi se na crnogorskom jeziku. Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”.

Ustav Crne Gore, izglasan 2007. od strane dvije trećine poslanika, čl. 13 propisuje da je crnogorski jezik službeni, ćirilica i latinica ravnopravne, dok su srpski, bosanski, hrvatski i albanski u službenoj upotrebi. SNP i NSD (tadašnja koalicija Srpska lista) izašli su iz ustavne komisije, nezadovoljni, između ostalog, što njihov prijedlog da srpski jezik bude jedini službeni nije naišao na podršku DPS-SDP.

Zaplet sa jezikom inicirala je DPS, kada je pod njenom dirigentskom palicom oktobra 1992. usvajanjem Ustava Republike Crne Gore, tada članice SRJ – prvi put u crnogorskoj istoriji – propisan srpski jezik ijekavskog izgovora. To je urađeno iako taj jezik nije bio standardizovan opšteprihvaćenim pravopisom (nije, uostalom, ni do danas) a u Republici Srbiji je službeni bio srpsko-hrvatski (sve do 2006). Prethodni crnogorski najviši pravni akti (iz 1905, 1946, 1963, 1974) ili nijesu propisivali koji je jezik službeni, ili su sadržali odrednicu da je to srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora.

Tradicija upotrebe srpskog jezika u crnogorskim školama je daleko određenija; srpski pravopis, implementiran je u potpunosti u Crnoj Gori od 1863. godine; vremenom se mijenjao kroz pravopise srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog. No, crnogorski jezik uprkos dugotrajnoj filološkoj unifikcaji, zatim tvrdnjama da se radi o dijalektu, do danas nije izgubio svoja karakteristična svojstva koji su njegovi govornici spontano očuvali – uključujući za štokavski dijasistem potpuno atipične glasove, veoma frekventan ś i daleko manje zastupljen, no svejedno postojeći ź.

Usamljena nastojanja da se u srpski jezik standardizuju ś i ź – odbačena su obrazloženjem da ova dva glasa nijesu rasprostranjena izvan Crne Gore. U polemici sa „izvanjcem” Jovanom Pavlovićem na stranicama časopisa Crnogorka s kraja 19. vijeka, crnogorski političar dr Lazar Tomanović se za glasove ś i ź zalud pitao zašto da tu „sladost i ovo miloglasje srpskoga jezika ne uvedemo i u opšti književni jezik?”

Naziv i norma jezika uvijek su bili i politička par ekselans pitanja. To nije specifičnost Crne Gore, ili bivše jugoslovenske države, u kojoj, uostalom, nikada nije postao dobrovoljan konsenzus oko naziva i norme srpsko-hrvatskog jezika. U političkoj teoriji je poznat „filološki nacionalizam” kao neodvojivi instrument asimilacije manjih naroda.

Sa novim partijskim manipulacijama crnogorskim jezičkim pitanjem – koja su uvijek imala podršku Srpske pravoslavne crkve i notornih sponzora iz Beograda – pokušano je prije sedam godina kada je tadašnja Srpska narodna stranka pozvala prosvjetne radnike na štrajk kao odgovor na izmjenu predmeta srpski jezik u maternji – srpski, crnogorski, bosanski, odnosno hrvatski jezik.

Andrija Mandić je oktobra 2004. tvrdio da je „odbrana ustavnosti izražena kroz zaštitu zvaničnog srpskog jezika”. Poslanici njegove partije su zaustavljali saobraćaj ispred zgrade Skupštine Crne Gore; uopšte, prijetili su „haosom zbog gaženja Ustava”. Istovremeno, dio studenata Filozofskog fakulteta održavao je svoje proteste, predvodio ih je Bojan Strunjaš, kasnije poslanik Stranke srpskih radikala.

Do promjene u nazivu predmeta je došlo nakon što je 2003. na popisu, unutar rubrike Ostali, otvorena mogućnost da se građani izjasne i za crnogorski jezik. Njih oko 140.000 je tada upisalo da im je crnogorski maternji. Na popisu ove godine broj govornika crnogorskoga jezika je porastao na preko 229.000. U međuvremenu, broj govornika srpskog je od 2003. opao za trećinu. Rezultati popisa 2011. konstatovali su novu realnost: iako srpski jezik u Crnoj Gori sa 42,88 odsto i dalje predstavlja najbrojniju jezičku zajednicu, većina građana ne govori tim jezikom.

Srđan Milić požurio je 23. aprila, prije objavljivanja rezultata, da radosno obznani kako „ideja crnogorskog jezika nije prošla”, licitirajući procjenom da je srpski jezik ostao apsolutno većinski. Andrija Mandić, odnosno njegova stranka, baratali su vlastitim „statističkim uzorcima”, osporavajući rezultate popisa – no, nije predočen ni jedan dokaz o falsifikovanju.

NSD i posredno SPC sada pozivaju roditelje i đake na bojkot nastave. Marta 2004. i februara 2008. organizovani su neuspješni „đački protesti” inspirisani Kosovom.

U međuvremenu su SNP i NSD, od ciničnog osporavanja evoluirale do nevoljnog „tolerisanja” crnogorskoga jezika, uz uslov da srpski u školskom sistemu bude ravnopravan. Prema posljednjim vijestima rješenje koje su ove stranke prezrivo osporavale 2004, dakle formulaciju o maternjem jeziku u školama, sada bi možda rado prigrlile.

Vladimir JOVANOVIĆ

Na djelu pokazati državnički osjećaj

Evropski komesar za proširenje Štefan File razgovarao je u srijedu telefonom sa liderima opozicionih partija Srđanom Milićem, Andrijom Mandićem i Nebojšom Medojevićem, te sa premijerom Igorom Lukšićem i predsjednikom parlamenta Rankom Krivokapićem. ,,Komesarova poruka bila je jedinstvena i upućena svim učesnicima u Crnoj Gori, a glasi da se svi pozivaju da na djelu pokažu svoju opredijeljenost i državnički osjećaj za napredovanje Crne Gore u procesu evrointegracije i da na tome cilju rade zajednički”, navedeno je, kako prenose podgoričke Vijesti, iz kabineta evropskog komesara. Kakav će efekat ti razgovori imati na razrješenje trenutne političke krize u Crnoj Gori uzrokovane opozicionim uslovljavanjem glasanja za izborni zakon izjednačavanjem statusa srpskog i crnogorskog jezika u obrazovnom sistemu ostaje da se vidi. Poslanici Skupštine Crne Gore trebalo bi danas (2. septembra) da razmatraju izmjene Zakona o opštem obrazovanju, čije je usvajanje uslov opozicione podrške izbornom zakonu. Prvo vanredno zasjedanje Skupštine zakazao je na zahtjev Vlade predsjednik parlamenta. ,,Vjerujem da se možemo dogovoriti na liniji onoga što će biti završni dogovor ili stav vezano za programe i planove u obrazovanju ili vezano za problem jezika koji će se izučavati”, izjavio je funkcioner DPS-a Miodrag Vuković. Vuković je kazao da je izborni zakon ,,potpuno pripremljen, i prije četiri godine, kad smo počeli rad na njemu, nije se ticao jezika, hemije, fizike ili bilo kog predmeta”. On očekuje da će izborni zakon biti usvojen u utorak.

R. M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Tu su  i zamjerke stručne javnosti na cijeli set zakona koji su prethodne sedmice usvojeni u parlamentu, kako bi Crna Gora dobila IBAR krajem juna, te da će se kasnije „morati popravljati“. Ukazuje se kako su zakoni usvojeni na brzinu, bez dovoljno konsultacija, a i da su pojedini zakoni, poput onog o javnom servisu, kreirani kako bi politička klasa zadržala kontrolu nad RTCG.  Mreža za afirmaciju nevladinog sektora smatra i da su neka od rješenja Milovićevog resora lošija od onih u vriijeme DPS-a, te da se tim rješenjima sprema „svilen gajtan“ specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Milović je to demantovao, uz argument i da je Novović učestvovao u kreiranju rješenja.

„Čovjek koji je predložio zakone koji su gori od DPS-ovih, koji sadrže neuporedivo lošija rješenja od onoga što je prethodni režim usvojio zaslužuje da ode sa te funkcije”, ocijenila je  izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković.

Ministar pravde, ukoliko parlamentarna većina usvoji Spajićev predlog za njegovo razrešenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć.

„Spajićeva politička kičma“, kako je Milović sam sebe nazivao svojevremeno, postao je neželjeni premijerov saradnik još ranije. „ Milović je u više navrata svojim djelovanjem bez prethodne konsultacije sa predsjednikom i članovima Vlade, narušio ukupan kontekst i ugled cijele Vlade i parlamentarne većine čijom je podrškom izabran na funkciju ministra pravde” obrazložio je to Spajić.  Milović je isključen iz PES-a nakon slučaja Čamgoz, odnosno nakon što je kao ministar pravde odbio da izruči kontroverznog turskog državljanina, uprkos odlukama sudova.

Dok se čeka odluka parlamenta o razrješenju Milovića, SNP je već najavio da će glasati za njegovo razrješenje. Iz ZBCG se nijesu oglašavali, ali je predsjednik parlamenta Andrija Mandić prokomentarisao „ da ga brine da u političkoj utakmici, političkom žaru, neko može prosto da ‘polomi stvari po kući’”. Mandić je pozvao sve da se uzdrže od političkih razmirica do dobijanja IBAR-a, a onda, kako je kazao „kažu jedni drugima šta žele“.

Biće toga još.  Nakon IBAR-a dolazi na red i pitanje rekonstrukcije Vlade, koju je premijer ranije ostavio za vrijeme “nakon IBAR-a”. Rekonstrukcija je Sporazumom definisana da se dogodi do kraja ove godine i podrazumjeva ulazak u Vladu DNP-a Milana Kneževića i NSD Andrije Mandića. U dokumentu stoji  će koaliciji  ZBCG, nakon rekonstrukcije pripasti pet mjesta u Vladi – potpredsjedničko mjesto za infrastrukturu, kao i resori saobraćaja, prosvjete, turizma i prostornog planiranja i urbanizma. NSD i DNP trenutno podržavaju Vladu bez učešća u njoj.

No, kako će Vlada izgledati nakon rekonstrukcije, sada je malo  teže izračunati, obzirom da su u međuvremenu, zbog sukoba oko bezbjednosnog sektora , podršku Vladi  Demokrate oročile do dobijanja IBAR-a, “kada će je preispitati”.  Nakon što je Vlada glasala za Rezoluciju UN o Srebrenici, Kneževićeva partija suspendovala je  podršku Vladi do ispunjenja više zahtjeva. Osim usvajanja Rezolucije o Jasenovcu, traže da dobiju detalje o najavljenom programu Evropa sad 2, srpski jezik, kao  da krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala ne zastarijevaju…

Mediji sada pišu o nekoliko mogućih scenarija., po kojima bi Demokrate u Vladi zamijenila Bošnjačka stranka, uz ostanak dijela funkcionera Demokrata, Moma Koprivice i ministra turizma Vladimira Martinovića, koji navodno djeluju “suprotno stranačkom vrhu”. Ili da Demokrate ostanu u u Spajićevom kabinetu, ali da im se smanji “kvota” pozicija koje pokrivaju, ne računajući one Koprivice i Martinovića, i da ta mjesta dobije neko drugi.  U tom slučaju, kako pišu nezvanično Vijesti, Demokrate bi uskratile podršku Vladi.

Što se tiče navodnog scenarija o mogućem ulasku BS u vladu, stranka Ervina Ibrahimovića nije međutim od Spajića dobila formalnu ponudu za učešće u vlasti. Takođe, Knežević je u martu saopštio da neće pristati da  poslanici BS glasaju za razrješenje Mandića s funkcije šefa parlamenta i “dođu s nama u Vladu”.

Jedno je izvjesno: nakon defitinivne odluke o tome hoćemo li dobiti IBAR, u junu, političkih razmirica biti sve više.  I javno i iza kulisa.

 

Problemi i u Glavnom gradu

Kriza vlasti u Podgorici gotovo izvjesno okončaće se smjenom gradonačelnice Olivere Injac ili skraćenjem mandata parlamentu. Očekuje se da bi lokalni izbori mogli bti održani krajem septembra.

Predstavnici Pokreta Evropa sad (PES) i Pokreta za Podgoricu, koji je blizak predsjedniku Jakovu Milatoviću, ove sedmce su se  ponovo sastali, nakon što im je ostatak vladajuće koalicije preksinoć dao rok  da riješe nesuglasice, među kojima su i zahtjevi da dodatno podijele funkcije i novac za finansiranje rada klubova, ali je dogovor izostao.

Pokret za Podgoricu, koji je nastao nakon izlaska Jakova Milatovića iz PES-a ,  na sjednici krajem maja nije podržao izvještaj o radu gradonačelnice, koja dolazi iz vladajućeg PES-a.

Pokret za Podgoricu, kog čini pet bvših poslaniak PES-a, sa Građanskim pokretom (GP) URA i Pokretom za promjene (PzP) dogovorili su nakon raskola Milatovića i Spajića,  zajedničko djelovanje. Zajedno imaju 11 odbornika i najbrojnija su grupacija u gradskom parlamentu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Nakon što je Eriću ukinut pritvor, u javnosti se razvila debata o neadekvatnoj istrazi i jačanju nepovjerenja u institucije. Advokat Veselin Radulović izjavio je da nije jasno zašto predmet Tunel nije u rukama specijalnog tužilaštva, a direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković da krađa predmeta iz depoa Višeg suda do danas nije kvalifikovana kao organizovani kriminal.

U tunelu nije bio Erićevog DNK-a, ali sigurno jeste tadašnjih čelnika Vlade. Neposredno po saznanju o tajno prokopanom tunelu, dok su sitražitelji još bili na licu mjesta, premijer Dritan Abazović je u pratnji ministara pravde i unutrašnjih poslova, Marka Kovača i Filipa Adžića, obišao mjesto zločina. ,,Organizovani kriminal funkcioniše tako što imaju involvirane ljude u svim institucijama. Mislim da je ovo pokušaj koordinirane akcije koja je osujećena”, saopštio je tada Abazović.

Bivši ministar pravde Kovač je naveo da se tim činom grubo narušava integritet suda te da je simptomatično da se slučaj dogodio u objektu u kom postoji video nadzor, kao i fizičko obezbjeđenje. Izjavio je da se paralelno sa otkrivanjem ,,kopača” – ,,preduzimaju  i aktivnosti na pronalaženju nalogodavaca tog kriminalnog poduhvata”. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Adžić je saopštio da je ,,slučaj riješen”. Policija i tužilaštvo su tvrdili da je što se tiče neposrednih izvođača sve jasno. Adžić je najavljivao da su blizu otkrivanja nalogodavaca i finansijera obijanja depoa kao i motiva za tu kriminalnu aktivnost. Optimista je bio i tadašnji vršioc dužnosti direktora Uprave policije Nikola Terzić. On je kazao da će nakon hapšenja osumnjičenih biti jasnije ko je finanisirao ovaj kriminalni poduhvat.

Nije prošlo ni mjesec dana od otkrivanja tunela, a mješalice kompanije Bemaks su ga, po nalogu Vlade, betonirale. Slične brzine u ostalim radnjama nije bilo. Nakon što je otkriven tunel, predsjednik Višeg suda Boris Savić je saopštio da ,,gotovo ništa ne nedostaje”. Uslijedio je višemjesečni popis dokaznog materijala pohranjenog u depoima Višeg suda, na osnovu kojeg se ispostavilo da ponešto ipak nedostaje.

Na spisku stvari koje nedostaju iz depoa Višeg suda našlo se 19 komada oružja – 13 pištolja, tri revolvera i tri puške. Od toga je iz pravosnažno okončanih predmeta: šest pištolja, tri pištolja-revolvera i dvije puške. Utvrđeno je i da u jednom od predmeta, između ostalog, nije pronađeno sedam mobilnih telefona, više SIM kartica, od kojih jedna inostranog operatera „GO phone”, ključ od vozila marke „Audi A8″, jedan pasoš, rješenje Poreske uprave o oslobađanju poreza na promet, te „bijela koverta ispisana hemijskom“. Popisom je utvrđeno i da nedostaje „manja količina“ droge.

Nijesu potvrđene sumnje tadašnjeg premijera Abazovića da je moguće da je ukradena i puška iz predmeta formiranog zbog ubistva direktora i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića. Ne znamo, međutim, da li je ona kontaminirana kao dokaz za neke buduće forenzičke ili pravne radnje. Istrazi nijesu pomogle ni izjave zvaničnika da je cijelu akciju izvela jedna od najjačih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, tzv. kavački klan.

Monitor je već pisao da je osumnjičena Katarina Baćović nevjenčana supruga Tonija Đokaja koji se nalazi u pritvoru zbog otmice T.J. Osim toga, njemu se sudi za pripadništvo kriminalnoj organizaciji odgovornoj za međunarodni šverc većih količina narkotika. Međutim, kriminalna organizacija kojoj pripada nevjenčani suprug osumnjičene Baćović, prema policijskoj evidenciji, ne pripada kriminalnom klanu koji su, na početku istrage, u svojim izjavama, kao naručioce posla označili čelni ljudi bezbjednosnog sektora.

Da je sve ostalo na nivou spekulacija, potvrđuju i izjave odlazećeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića. On je, nakon saznanja da je tunel prokopan, izrazio sumnju da su cilj počinilaca bili dokazi koji se nalaze u depou, pošto su oni već izvještačeni i na osnovu njih su podignute optužnice ili izrečene presude. ,,Imamo pravo da sumnjamo da je, onaj ko je radio taj tunel, imao plan da dođe do prostorije za zadržavanje (optuženih)”, rekao je sudija Savić.

U depou se nalazi 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja… U njemu je, prema ranijim saopštenjima, bilo i dvije tone kokaina i oko sedam tona marihuane. Savić sada smatra da je osnovna svrha bila oduzimanje opojne droge: ,,Mi imamo značajnu količinu opojnih droga u našem depou a svi znamo kakve su tržišne vrijednosti droge. Siguran sam da je meta bila upravo određena vrsta droge, zbog marihuane niko ne bi kopao tunel”, kazao je Savić.

On je za RTCG izjavio da je puno ljudi moralo da bude uključeno u kopanje tunela, ,,a čim je uključeno puno ljudi onda je velika vjerovatnoća da će kad-tad istina izaći na vidjelo”. I dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo