Povežite se sa nama

MONITORING

Jezici razdora

Objavljeno prije

na

slova

U središte političke rasprave spinovan je problem ili „problem”, kako ko voli, sa čl. 11 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju kojim se definiše jezik odnosno jezici na kojima se izvodi nastava u crnogorskim školama. Izmjenu ovog člana inicirale su Nova srpska demokratija i Socijalistička narodna partija, a zahtjevu se pridružio i Pokret za promjene. Tri stranke su izjavile kako neće verifikovati Zakon o izboru odbornika i poslanika za koji je potrebna podrška dvije trećine poslanika.

Vladajuća koalicija nema toliki broj mandata, pa od parlamentarne opozicije – ili jednog njenog dijela – zavisi da li će izborno zakonodavstvo u roku biti uređeno na način koji je Evropska komisija (EK) postavila kao jedan od sedam uslova.

Forma i sadržaj izvođenja nastave u školama je, dakle, lokalno sporenje, koje EK nije specifikovala kao problem za crnogorsku integraciju u Evropsku uniju. Patetičnu raspravu o mjestu i ulozi lingvistike u nas vode: ekonomista Igor Lukšić, turizmolog Srđan Milić, metalurg Andrija Mandić i elektrotehničar Nebojša Medojević!

Od opozicije osporeni čl. 11 u st. 1 i 2 Opšteg zakona o obrazovanju je usvojen amandmanski 27. jula prošle godine, ali je faktički stupio na snagu sada (od školske 2011/2012). U tom člana piše: „Nastava u ustanovi se izvodi na crnogorskom jeziku. U sredinama u kojima većinu ili značajan dio stanovništva čine pripadnici manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, nastava se izvodi i na jeziku pripadnika tih manjinskih naroda, odnosno manjinskih nacionalnih zajednica”.

Prethodno je pisalo da se „nastava izvodi na jeziku u službenoj upotrebi”. Amandman je podržala koalicija DPS-SDP, dok su poslanici SNP, NSD i PzP napuštiili salu tokom glasanja. Predsjednik SNP Srđan Milić potom je otišao da se zbog amandmana žali kod Filipa Vujanovića; bez uspjeha, dobio je odgovor da je sve u skladu sa Ustavom.

Identično je presudio i Ustavni sud 24. marta ove godine jedinstvenom odlukom po žalbama osmorice poslanika NSD, zatim Srpskog nacionalnog savjeta i jednog građanina.

„Zakonodavac je ispunio ustavnu obavezu o upotrebi službenog jezika u državnim obrazovnim ustanovama”, stoji u obrazloženju odluke Ustavnoga suda.

Vlada je 16. avgusta, nakon razgovora Lukšića sa opozicionim čelnicima, u skupštinsku proceduru uputila amandman na čl. 11 Opšteg zakona o vaspitanju i obrazovanju koji u bitnim stavovima glasi: ,Nastava u ustanovi izvodi se na crnogorskom jeziku. Imajući u vidu istu lingvističku osnovu nastava u ustanovi izvodi se i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi”.

Ustav Crne Gore, izglasan 2007. od strane dvije trećine poslanika, čl. 13 propisuje da je crnogorski jezik službeni, ćirilica i latinica ravnopravne, dok su srpski, bosanski, hrvatski i albanski u službenoj upotrebi. SNP i NSD (tadašnja koalicija Srpska lista) izašli su iz ustavne komisije, nezadovoljni, između ostalog, što njihov prijedlog da srpski jezik bude jedini službeni nije naišao na podršku DPS-SDP.

Zaplet sa jezikom inicirala je DPS, kada je pod njenom dirigentskom palicom oktobra 1992. usvajanjem Ustava Republike Crne Gore, tada članice SRJ – prvi put u crnogorskoj istoriji – propisan srpski jezik ijekavskog izgovora. To je urađeno iako taj jezik nije bio standardizovan opšteprihvaćenim pravopisom (nije, uostalom, ni do danas) a u Republici Srbiji je službeni bio srpsko-hrvatski (sve do 2006). Prethodni crnogorski najviši pravni akti (iz 1905, 1946, 1963, 1974) ili nijesu propisivali koji je jezik službeni, ili su sadržali odrednicu da je to srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora.

Tradicija upotrebe srpskog jezika u crnogorskim školama je daleko određenija; srpski pravopis, implementiran je u potpunosti u Crnoj Gori od 1863. godine; vremenom se mijenjao kroz pravopise srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog. No, crnogorski jezik uprkos dugotrajnoj filološkoj unifikcaji, zatim tvrdnjama da se radi o dijalektu, do danas nije izgubio svoja karakteristična svojstva koji su njegovi govornici spontano očuvali – uključujući za štokavski dijasistem potpuno atipične glasove, veoma frekventan ś i daleko manje zastupljen, no svejedno postojeći ź.

Usamljena nastojanja da se u srpski jezik standardizuju ś i ź – odbačena su obrazloženjem da ova dva glasa nijesu rasprostranjena izvan Crne Gore. U polemici sa „izvanjcem” Jovanom Pavlovićem na stranicama časopisa Crnogorka s kraja 19. vijeka, crnogorski političar dr Lazar Tomanović se za glasove ś i ź zalud pitao zašto da tu „sladost i ovo miloglasje srpskoga jezika ne uvedemo i u opšti književni jezik?”

Naziv i norma jezika uvijek su bili i politička par ekselans pitanja. To nije specifičnost Crne Gore, ili bivše jugoslovenske države, u kojoj, uostalom, nikada nije postao dobrovoljan konsenzus oko naziva i norme srpsko-hrvatskog jezika. U političkoj teoriji je poznat „filološki nacionalizam” kao neodvojivi instrument asimilacije manjih naroda.

Sa novim partijskim manipulacijama crnogorskim jezičkim pitanjem – koja su uvijek imala podršku Srpske pravoslavne crkve i notornih sponzora iz Beograda – pokušano je prije sedam godina kada je tadašnja Srpska narodna stranka pozvala prosvjetne radnike na štrajk kao odgovor na izmjenu predmeta srpski jezik u maternji – srpski, crnogorski, bosanski, odnosno hrvatski jezik.

Andrija Mandić je oktobra 2004. tvrdio da je „odbrana ustavnosti izražena kroz zaštitu zvaničnog srpskog jezika”. Poslanici njegove partije su zaustavljali saobraćaj ispred zgrade Skupštine Crne Gore; uopšte, prijetili su „haosom zbog gaženja Ustava”. Istovremeno, dio studenata Filozofskog fakulteta održavao je svoje proteste, predvodio ih je Bojan Strunjaš, kasnije poslanik Stranke srpskih radikala.

Do promjene u nazivu predmeta je došlo nakon što je 2003. na popisu, unutar rubrike Ostali, otvorena mogućnost da se građani izjasne i za crnogorski jezik. Njih oko 140.000 je tada upisalo da im je crnogorski maternji. Na popisu ove godine broj govornika crnogorskoga jezika je porastao na preko 229.000. U međuvremenu, broj govornika srpskog je od 2003. opao za trećinu. Rezultati popisa 2011. konstatovali su novu realnost: iako srpski jezik u Crnoj Gori sa 42,88 odsto i dalje predstavlja najbrojniju jezičku zajednicu, većina građana ne govori tim jezikom.

Srđan Milić požurio je 23. aprila, prije objavljivanja rezultata, da radosno obznani kako „ideja crnogorskog jezika nije prošla”, licitirajući procjenom da je srpski jezik ostao apsolutno većinski. Andrija Mandić, odnosno njegova stranka, baratali su vlastitim „statističkim uzorcima”, osporavajući rezultate popisa – no, nije predočen ni jedan dokaz o falsifikovanju.

NSD i posredno SPC sada pozivaju roditelje i đake na bojkot nastave. Marta 2004. i februara 2008. organizovani su neuspješni „đački protesti” inspirisani Kosovom.

U međuvremenu su SNP i NSD, od ciničnog osporavanja evoluirale do nevoljnog „tolerisanja” crnogorskoga jezika, uz uslov da srpski u školskom sistemu bude ravnopravan. Prema posljednjim vijestima rješenje koje su ove stranke prezrivo osporavale 2004, dakle formulaciju o maternjem jeziku u školama, sada bi možda rado prigrlile.

Vladimir JOVANOVIĆ

Na djelu pokazati državnički osjećaj

Evropski komesar za proširenje Štefan File razgovarao je u srijedu telefonom sa liderima opozicionih partija Srđanom Milićem, Andrijom Mandićem i Nebojšom Medojevićem, te sa premijerom Igorom Lukšićem i predsjednikom parlamenta Rankom Krivokapićem. ,,Komesarova poruka bila je jedinstvena i upućena svim učesnicima u Crnoj Gori, a glasi da se svi pozivaju da na djelu pokažu svoju opredijeljenost i državnički osjećaj za napredovanje Crne Gore u procesu evrointegracije i da na tome cilju rade zajednički”, navedeno je, kako prenose podgoričke Vijesti, iz kabineta evropskog komesara. Kakav će efekat ti razgovori imati na razrješenje trenutne političke krize u Crnoj Gori uzrokovane opozicionim uslovljavanjem glasanja za izborni zakon izjednačavanjem statusa srpskog i crnogorskog jezika u obrazovnom sistemu ostaje da se vidi. Poslanici Skupštine Crne Gore trebalo bi danas (2. septembra) da razmatraju izmjene Zakona o opštem obrazovanju, čije je usvajanje uslov opozicione podrške izbornom zakonu. Prvo vanredno zasjedanje Skupštine zakazao je na zahtjev Vlade predsjednik parlamenta. ,,Vjerujem da se možemo dogovoriti na liniji onoga što će biti završni dogovor ili stav vezano za programe i planove u obrazovanju ili vezano za problem jezika koji će se izučavati”, izjavio je funkcioner DPS-a Miodrag Vuković. Vuković je kazao da je izborni zakon ,,potpuno pripremljen, i prije četiri godine, kad smo počeli rad na njemu, nije se ticao jezika, hemije, fizike ili bilo kog predmeta”. On očekuje da će izborni zakon biti usvojen u utorak.

R. M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo