Povežite se sa nama

MONITORING

Đukanović najodgovorniji

Objavljeno prije

na

Neka buduća istorija valjda će utvrditi, kako je do svedočenja Momira Bulatovića, pred Višim sudom u Podgorici, 12. novembra 2010, uopšte došlo. Preciznije, kako se to dogodilo odnosno omaklo Milu Đukanoviću, najmoćnijem čoveku Crne Gore, onom istom koji je u poslednjih dvadeset godina, beskonačnim političkim manevrisanjem, uključiv i beskonačno manipulisanje unutrašnjim i međunarodnim imunitetom, uspeo da izbegne sve, pa i najozbiljnije, domaće i međunarodne sumnje i optužbe. Jedno je, međutim, sasvim izvesno, od svih inkriminacija, sumnji i optužbi, činjenica i dokaza do danas, ovo svedočenje, za nekrunisanog kralja crnogorskog podzemlja i nadzemlja, predstavlja najveće opterećenje. Najpre, zbog toga što je ovo svedočenje, do sudećeg suda, uopšte došlo (zarobljene institucije domaćeg pravosuđa do sada su to redovno onemogućavale). A zatim, još značajnije, i zbog izuzetnih krivično-pravnih kvaliteta ovog svedočenja. Treba li uopšte podsećati, u vreme izvršenja zločina deportacija 1992, Momir Bulatović je bio predsednik, Milo Đukanović premijer Crne Gore. U formalno-pravnom smislu, iskaz Momira Bulatovića pred Višim sudom u Podgorici, jeste bio svedočenje. U suštinskom smislu, ovaj iskaz bio je priznanje i samooptuženje. Na sopstvenu ali i na adresu Mila Đukanovića i celokupnog tadašnjeg vrha. Setite se, svi smo sve znali a Milo najviše, najkraći je rezime ovog iskaza.

Sve do ovog svedočenja, Mila Đukanovića su opterećivali samo brojni i ozbiljni posredni dokazi odnosno indicije. Svedočenje Momira Bulatovića je prvo koje predstavlja neposredan dokaz, jer je reč o iskazu ne samo neposrednog očevica, nego i neposrednog, i to najviše rangiranog saizvršioca. Ne, dakle, interpretacija iz druge ili treće, nego iz prve, zapravo nema kuda „prvije” ruke. I ne tamo nekog sporednog aktera sa terena, nego samog vrha. Rečju, radi se o dokazu najveće dokazne snage (od ovoga je veća samo dokazna snaga DNK ali u ovom konkretnom zločinu DNK nije toliko relevantna). Da u Crnoj Gori postoji makar V od vladavine prava, za najviše dvadesetčetiri sata od svedočenja Momira Bulatovića, Vrhovno državno tužilaštvo proširilo bi optužnicu na njega i na Mila Đukanovića, a sudeći sud nastavio da sudi po tako izmenjenoj i proširenoj optužnici. U besudnoj zemlji, kao što znamo, tužilaštvo je produžilo da ćuti, a sud doneo onu černobiljsku prvostepenu presudu.

A na černobiljsku presudu, nadovezale su se i one brojne i beskonačne sporednifikacije. Među njima, i ona zaista antologijska. Onog multimedijalnog a hiperaktivnog operativca režima, koji je, u jednoj skoroj polemici, neustrašivo ustvrdio (šta da se radi, neznanje je uvek neustrašivo, u tome je njegova jedina „prednost” u odnosu na znanje, koje je nekako uvek skeptično i suzdržano), kako Momir Bulatović, pred Višim sudom u Podgorici, u stvari, nije priznao zločin deportacija. Nije, kaže, Momir lud da prizna. A dokaz? Pa, Momir je rekao da to nije bio zločin nego tragična greška.

Super. Dakle, nije važno šta je Momir stvarno i konkretno posvedočio, šta je o svemu argumentovano i dokumentovano rekao, nego šta on o tome što je rekao misli. O, kako bi to dobro bilo. Kao u slučaj mladog Norvežanina, masovnog ubice, Andersa Brejvika. Već prema prvim policijskim izveštajima, ovaj je priznao da je ubio sedamdesetsedam ljudi, samo što ni on, kao ni Momir Bulatović, nije rekao da je to bio zločin, nego, kao, neka vrsta akcije spašavanja Zapada od pošasti muslimana, multikulturalista i marksista. Super. Samo što se u Norveškoj još niko nije javio da kao naš veselnik kaže kako Anders Brejvik nije priznao.

Neka buduća istorija, ali i pravosuđe (ratni zločin deportacija 1992. ne zastareva), valjda će nekada utvrditi, i eventualnu razliku u stepenu odgovornosti, dva u vreme zločina najviša funkcionera izvršne vlasti. Tim pitanjem ovde se nećemo baviti. Ono što ćemo u vezi sa tim još jedino primetiti, to je da je Momir Bulatović, deo svoje krivično-pravne odgovornosti, svedočenjem pred sudom 2010, kao krunski svedok-insajder odnosno svedok-saradnik, u izvesnoj meri, umanjio. A Milo Đukanović, upornim odbijanjem da svedoči pred sudom, plus produženim opstruiranjem, blokiranjem i zataškavanjem, svoju odgovornost, u međuvremenu, samo uvećao.

I na samom kraju, poenta. O Milu Državostvoritelju. Centralnom mitu naših bivših a sadašnjih dvorskih to jest Milovih indipendista. Mitu koji kao crvena nit drži i nosi, opravdava i produžava, prikriva i zataškava ovaj najveći zločin. Vidi se to i kod drugih tamnih mrlja iz ratnih 1990-ih ali najviše i najjasnije kod ratnog zločina deportacija.

Pogledajte samo poslednjih devet meseci, od svedočenja Momira Bulatovića. Ko se sve našao u krugu istaknutih saučesnika zataškavanja ovog zločina. Kompletan državni vrh. Od broja jedan, vrhovnog komandanta, koji je ostao šef vladajuće partije, preko vrhova pravosuđa, do vrhova i resornih vladinih zvaničnika. O bezbrojnim našim bivšim, vladinim nevladinim, hiperaktivnim i multimedijalnim, pa i mnogim međunarodnim, da i ne govorimo. Šta onda reći za ovu izuzetnu političku mega-organizaciju? Da je država? Ili ne-država, raz-država?

Ovo je teško i još uvek otvoreno pitanje. A ovo samo jedna fenomenološka analiza. Još dve stvari, ipak, mogu, pa i moraju, da se kažu. Prvo, čisto teorijski i istorijski, na delu je jedan crnogorski, ali i globalni mega-proces, koji u ovom momentu najpribližnije može da se označi kao krizni, kvazifeudalni, retro-trend. I drugo, i na našem primeru, jasno se vidi, kako stvari mogu biti krajnje kompleksne, kontradiktorne i dijalektične. Kako jedan te isti akter, u našem slučaju Milo Đukanović, istovremeno, to jest u samo dvadeset godina, može biti i Državostvoritelj i i Državorazoritelj.

Zar to nije bila i smrtonosna kontradikcija, putanja i tragedija, jednog ranijeg, doduše krunisanog, crnogorskog kralja, Nikole I Petrovića Njegoša, ali sa njime, i celokupne Crne Gore? Još važnije, zar se time ne bi ostvarila i ona najtragičnija istorijska ironija. Paralela koju je jedan neoprezni apologeta Mila Đukanovića nedavno povukao između ovoga i Svetog Petra Cetinjskog. Samo što bi u stvarnosti ta paralela bila obrnuta. Negativna. Jer bi se tada, do kraja jasno, bolno i nepovratno, videlo kako je Milo Đukanović uspeo, Crnu Goru da vrati, u stanje pre Svetog Petra Cetinjskog. U stanje bez prava i države.

Milan POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTAR PRAVDE MARKO KOVAČ PREDLOŽIO ALBANSKI MODEL: Vetingom do reforme pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo pravde, na čijem čelu je u tehničkoj Vladi Marko Kovač,  predlaže veting sistem u reformi pravosuđa, koji bi podrazumijevao ispitivanje imovine nosioca pravosudnih funkcija, istraživanje njihovih veza sa kriminalnim grupama, provjeru njihovih kvalifikacija…

 

Crna Gora je više puta kretala u reformu pravosuđa. Nikada iskreno. Tome svjedoče slučajevi bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović više puta je kao argument o neiskrenosti navodila optužnice za pranje novca protiv kriminalnih grupa Safeta Kalića i Darka Šarića. Iako su zbog loših optužnica na kraju oslobođeni optužbi, svi koji su učestvovali u tom predmetu su napredovali u karijeri.

Izvještaji međunarodnih organizacija upozoravaju da su kriminalne strukture uvezane sa određenim državnim službama, dok nam korupcija nagriza cijeli sistem. Obje vlade formirane nakon parlamentarnih izbora najavile su zakone o porijeklu imovine i lustraciju. Mđutim, još nemamo nacrte tih zakona, niti javnu raspravu.

Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač provukao je prošle sedmice da se razmišlja o uvođenju veting sistema u pravosuđu. Riječ je o sistemu reforme pravosuđa koji se pokazao uspješnim u susjednoj Albaniji. Državne službe bi provjeravale porijeklo imovine sudijama i državnim tužiocima, kao i njihove veze sa kriminalnim strukturama. Ukoliko bi pravosudni funkcioneri bili kompromitovani, razriješili bi se dužnosti, a njihov predmet bi preuzelo tužilaštvo. Međutim, cijelu provjeru mogli bi da spriječe ukoliko podnesu ostavku. U Albaniji je na ovaj način preko 45 odsto ljudi uklonjeno iz pravosudnog sistema. Većina njih je podnijelo ostavku kako bi se obustavio proces provjere.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE IZLAZ IZ POLITIČKE KRIZE: Šavnik, Otvoreni Balkan i druge priče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Šavniku još traju, kao i izbor sudija Ustavnog suda. Dijaloga nema, a osipa se i tehnička Vlada, i tako okrnjena rješava krupna politička pitanja, poput ulaska u inicijativu Otvoreni Balkan

 

Izbori u Šavniku još traju.  Trebalo je da se okončaju 23. oktobra. To je možda naslikovitiji prikaz političke i institucionalne crnogorske krize danas. Ni korak naprijed.

U međuvremenu, opozicija je u potpunosti napustila parlament, i djeluje vaninstitucionalno. Ustavni sud je i dalje blokiran, a izbor sudija tog suda odložen. Tehnička Vlada se osipa, i tako okrnjena i bez legitimiteta, rješava krupna politička pitanja, poput inicijative Otvoreni Balkan.  Upravo se ta incijativa vidi kao razlog nedavne ostavke ministarke evropskih integracija i potpredsjednice Vlade Jovane Marović, iako je ona zvanično kao razlog navela nemogućnost političkih partija da dođu do dijaloga i rješavanja ključnih pitanja, kao što je izbor Ustavnog suda.

Ostavka Marović uslijedila je nakon što je okončana Analiza o prednostima i manama potencijalnog učešća Crne Gore u inicijativi Otvoreni Balkan. Dokument, koji nije vidio opravdanost ulaska zemlje u tu regionalnu inicijativu, nije se dopao premijeru Dritanu Abazoviću. ,,Analiza ima određenih manjkavosti”, poručio je. U analizi MEP-a ističe se da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi i da Crna Gora, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju. Uslijedila je ostavka ministarke.  To je četvrto upražnjeno mjesto u Vladi, nakon što je premijer Abazović ranije smijenio ministre odbrane i vanjskih poslova Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, nakon čega je ostavku podnio i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović.  Premijer Abazović i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić preuzeli su rukovođenje  ministarstvima vanjskih poslova i odbrane, dok je rukovođenje Ministarstvom evropskih integracija preuzela ministarka ekologije i uređenja prostora Ana Novaković Đurović.

Neposredno pred objavljivanje Analize, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Vladimir Joković saopštio je da „vjeruje da će aktuelni kabinet potpisati pristupanje toj inicijativi”.

Da argumentuje razloge za Otvoreni Balkan, Joković se pozvao na višu silu: ,,Neki u Crnoj Gori se tome suprotstavljaju. (Predsjednik Savjeta EU) Šarl Mišel nam je rekao da je to dobra ideja, da je Otvoreni Balkan dopuna Berlinskog procesa. (Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan) Gabrijel Eskobar je rekao da je Otvoreni Bakan treći stub američke politike na Balkanu. (Evropski komesar) Oliver Varhelji je rekao da bi Crna Gora trebalo da pristupi toj inicijativi”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Sudeći po vremenskim neprilikama tog jutra i smanjenoj vidljivosti, most je morao biti zatvoren za saobraćaj. Zašto to nije urađeno ne znaju ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Iz Vlade kažu da će ispitati čija je odgovornost to što most na potoku Širalija nije bio zatvoren za saobraćaj, uprkos tome što je usljed nevremena dio puta bio neprohodan, a taj prelaz duboko pod vodom. U MUP-u su kazali da im, dok nije prijavljena nesreća, nije prijavljeno da je lokalni put u Rogamima zatvoren za saobraćaj.

,,Vezano za saobraćajnu nezgodu koja se dogodila 20. 11. 2022. godine u Podgorici, u mjestu Rogami, u kojoj su nažalost stradale tri osobe, želim da Vas upoznamo da OB Podgorica do momenta same nesreće nije dobilo bilo kakvu prijavu da je lokalni put u naselju Rogami zatvoren za saobraćaj, usljed izlivanja rijeke Širalije iz riječnog korita. Niti je prije iste prijavljena bilo koja druga saobraćajna nezgoda na ovom lokalnom putu”, odgovorili su iz MUP-a.

Pozivajući se na informacije Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, iz Direktorata za saobraćaj (MUP) su 18. novembra saopštili da se ,,u predstojećim danima očekuju nepovoljne vremenske prilike”, zbog čega su sve učesnike u sistemu zaštite i spašavanja pozvali da podignu nivo operativne spremnosti.

,,Kako su zbog nepovoljne meteorološke situacije mogući određeni problemi na terenu, naročito u centralnim i južnim predjelima, Direktorat apeluje na građane i lokalne komunalne službe da svoje aktivnosti prilagode navedenoj situaciji”, naveli su tada.

Ipak, most preko Širalije nije bio zatvoren za saobraćaj. Međutim, dva dana kasnije Glavni grad je zatvorio most za saobraćaj. U kratkom saopštenju naveli su da će taj dio puta biti zatvoren za saobraćaj do poboljšanja vremenskih uslova. I pored zabrane, mediji su zabilježili da saobraćaj preko mosta nije prestao da se odvija.

Ko je bio nadležan da kobnog dana zabrani saobraćaj još se ne zna s obzirom na to da Glavni grad i Uprava policije spore svoju nadležnost. Iz Glavnog grada su saopštili da je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima propisano da kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima vrši organ uprave nadležan za policijske poslove.  Iz policije, pak, tvrde da lokalni putevi nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti lokalne samouprave, odnosno da su oni obaveza Sekretarijata za saobraćaj.

 

Poplave širom Crne Gore

Desetine porodica na sjeveru Crne Gore zbog poplava u prethodnih dva dana napustile su svoje domove i nisu se još vratile, jer su kuće pune vode. Osim kiše, problem su i neočišćeni potoci koji tokom jakih kiša nadođu, pa voda i smeće prave blokade.

Najteža situacija je u Gusinju i Plavu, a u beranskim Talumima osim poplava imaju problem i sa izlivanjem kanalizacije. U Andrijevici još popisuju štetu na putevima i infrastrukturi.

Nabujali potoci i rijeke i klizišta oštetili su, u noći između subote i nedjelje, na desetine saobraćajnica i mostova u kolašinskim selima, a negdje ugrozili ili oštetili pomoćne i stambene objekte. Pored obilnih padavina, tvrde i mještani i u kolašinskoj lokalnoj upravi, tome je doprinijelo i to što su korita rijeka puna smeća i ostataka šumske sječe. Takođe, i totalna sječa na nekim lokacijama, što je prouzrokovalo veliki broj klizišta.

Stanovnici sjevera u strahu su od novih kiša, u susret nastupajućoj zimi, koja nosi drugu vrstu problema. Meteorolozi najavljuju da će naredna sedmica proći uz manje padavina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo