Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVAN DIVJAK, PENZIONISANI GENERAL ARMIJE RBiH: Država sa tri ekstremne politike

Objavljeno prije

na

Jedan od povoda za razgovor sa penzionisanim generalom Armije Republike Bosne i Hercegovine je i taj što 15. aprila nije pozvan na obilježavanje Dana Armije BiH iako je bio jedan od prvih generala ARBiH i simbol odbrane Sarajeva tokom rata devedesetih. Na pitanje kako je to doživio, kome to i zbog čega sada smeta general Jovan Divjak i ono što govori i piše, gospodin Divjak odgovara: „Ne radi se samo o meni! Mnogi od onih koji su od 8. aprila 1992. godine formirali Republički štab teritorijalne odbrane SRBiH nisu pozvani na obeležavanje. Nema “mrske” Titine države u kojoj su poštovani njeni prvoborci. Ti pozivi, sem u retkim prilikama, zaobilazili su moju adresu! Ono ,,simbol” preterujete, bio sam i ostao jedan od hiljada koji se borio za ljudske ideale – slobodu, mir, toleranciju, poštovanje drugog i drugačijeg. Kroz moje izjave izbija cinizam prema današnjim ,,patriotama”! Važnije je i nemerljivo bogatstvo to što veći broj građana i saboraca poštuju i cene ono što smo zajednički radili u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, a i danas. Veoma sam ponosan na tu činjenicu.”

MONITOR: Objavili ste dnevnik navodeći da javno morate da posvjedočite o zlu “kako bih i sâm pomogao da neljudi budu osuđeni za strašne zločine koje su počinili, za genocid koji je vršen nad nedužnim građanima bosanske zemlje”. Da li su pred lice pravde izvedeni svi zločinci iz BiH?
DIVJAK: Daleko smo, veoma daleko od toga da su svi zločinci odgovarali za zločine. Neverovatan je apsurd da su oni koji su vodili narode u krvave ratove – Hrvatska, BiH, Kosovo – posle “odležanih” desetak godina robije oslobođeni, slobodno šetaju po zemljici Bosni i Hrvatskoj. Čak su proglašavani herojima, a neki očekuju da će biti proglašeni svecima! Užasno je ko su savetnici u kabinetu hrvatske predsednice. Čovek koji je pred genocid u Srebrenici izjavio – za jednog Srbina treba ubiti stotinu Muslimana, vodi svoju državu ka evropskim integracijama! Evropska unija je usvojila rezoluciju, kao i vaša država, o genocidu u Srebrenici, dok srpski parlamentarci u Skupštini BiH to ne dozvoljavaju.

MONITOR: Dobili ste od Franuske Legiju časti i to, kako ste izjavili, doživjeli kao priznanje Bosni i Hercegovini, kao priznanje ljudima kojima je Bosna i Hercegovina paradigma jedinstva u razlikama. U BiH niste dobili nijedno zvanično priznanje za svoje zasluge. Kako to komentarišete sa današnje distance?
DIVJAK: Pođite od Vas, poštovani Koprivica, kroz kakve ste nedaće prošli, pa ste ostali moralan i stamen čovek. I danas mislim da sam kao pripadnik ARBiH i građanin bio oličenje borca za mir, za poštovanje Ženevske konvencije i zakona ratovanja kao i većina i da je to prepoznato. I, posebno humanitarni rad koji smo započeli u najtežim danima za građane BiH.

Žao mi je što nemam nijedno ratno priznanje od ARBiH i Predsedništva, ali ih imam kroz ljubav i poštovanje saboraca, porodica šehida i poginulih boraca.To su najvrednija priznanja. Mislim da je i ono od vrhovnog komandanta OSBiH Alije Izetbegovića, koga sam posetio nekoliko dana pre smrti, kada mi je rekao: ,,Učinio si mi čast što si me posetio!” Zna se – u Sarajevu nekolicinu nije hteo da primi u posetu!

MONITOR: Svojevremeno ste rekli da su to igre ljudi kojima je stalo samo do vlasti, a ne do Bosne i Hercegovine. Da li se to može reći i za aktuelnu vlast u BiH – da li tim ljudima politika služi da brinu o BiH ili o ličnoj afirmaciji i privilegijama?
DIVJAK: Poznato Vam je da u BiH postoje tri ekstremne politike: unitarizacija, separacija i treći entitet. U takvom odnosu snaga ne vidim skoriju budućnost BiH. Jedan deo građana želi ulazak u NATO i EU, drugi to direktno sprečava iz stolica u Parlamentu. Neki dan predsedavajući Predsedništva Ivanić ,,mrtav hladan” reče: ,,Dok Srbija ne uđe u NATO neće ni BiH!” Svima nam je dobro poznato da je iza toga, prema svetskim anketama, najmoćniji čovek na svetu hazjajin Putin. Poznato je da postoje posebni odnosi između Republike Srbije i Republike Srpske, a HDZ Hrvatske više se “brine”za bosanske Hrvate nego za sopstvene! E, gde je u ovom svemu BiH i njena budućnost? U šali kažem danas je slabije nego juče, a bolje nego sutra!

MONITOR: Koji su danas najveći problemi BiH i njenih građana?
DIVJAK: Mislim da su oni slični sa državama nastalim posle raspada druge Jugoslavije, a to su: nezaposlenost – siromaštvo, nelikvidnost države, velika zaduženost, pokrivenost izvoza uvozom oko 45:65 odsto, skoro izjednačen broj zaposlenih i penzionisanih lica, drastično smanjen broj investicija…

MONITOR: Kuda ide BiH sa današnjom vlašću i kakve su šanse da BiH ostane cjelovita?
DIVJAK: Dejtonski ustav, kakvog li apsurda, nije verifikovan u Parlamentu BiH! BiH je u jednom obliku protektorat što, mislim, odgovara vladajućim strankama. Jer, za sve ono što ne funkcioniše u BiH okrivljuje se spoljni faktor. Celovitost BiH biće ,,zabetonirana” tek njenim članstvom u EU. Nadam se 2025. godine, o čemu sam već pisao. BiH je propustila veliku šansu za suštinsku rekonstrukciju kada je samo za dva glasa protiv propao ,,aprilski paket” 2006. tvrdoglavošću Sranke za BiH, čitaj Harisa Silajdžića!

MONITOR: Da li postoji opasnost da se opet zarati u BiH s obzirom na duboke nacionalne i vjerske podjele i tešku ekonomsku situaciju?
DIVJAK: Ne vidim da može doći do oružanog sukoba. Dovoljni su svakodnevni verbalni sukobi koji su doveli do straha među građanima o mogućem novom ratu. Mislim, hajde da podvučem i da se nadam, da su Evropa, SAD i NATO izvukli pouke iz ratova na Balkanu krajem 20. veka, da prate ozbiljnije situaciju i da su sposobni da spreče svaki vid oružanih sukoba. Inšallah!

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose BiH sa susjednim zemljama, uključujući i Crnu Goru?
DIVJAK: Oni su opterećeni ratnom prošlošću i to će trajati decenijama. Eto,na primer, BiH nije priznala Kosovo jer to srpski parlamentarci, pod pritiskom iz Beograda, odbijaju. Koliko mi je poznato Kosovo je uvelo vize za građane BiH. Politički odnosi sa Srbijom su u stanju toplo – hladno, ali su trgovinski odnosi obostrano sve bolji i bolji. Odnos izvoza i uvoza je u znatnu korist Hrvatske i Slovenije. Mislim da su odnosi BiH pozitivni i u uzlaznoj liniji, isključivši ,,priču” o Sutorini!

MONITOR: Kako komentarišete zahtjeve iz BiH da joj Crna Gora vrati Sutorinu?
DIVJAK: U narodu se kaže – besposlen pop i jariće krsti! Mlađahni bošnjački “intelektualci” nemaju pametnija posla nego da narodu sole pamet. Naravno to je odavno jasno da je Sutorina sastavni i neotuđivi deo Crne Gore.

MONITOR: Rođeni ste u Srbiji koja Vas optužuje za ratne zločine i traži Vaše izručenje. Bili ste čak marta 2011. iznenada uhapšeni na aerodromu u Beču i tada je zatraženo Vaše izručenje Srbiji…
DIVJAK: Otac Krajišnik, pajtaš sa Ćopićem, jedan od glavnih likova u Magarećim godinama (Dule Dabić) u vreme mog rođenja službovao je u Srbiji. Ostali deo učiteljske karijere proveo je u rodnoj Krajini. Za srpske nacionaliste, jer sam bio u ARBiH, ja sam izdajnik srpskog naroda i okrivljen za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. maja 1992. godine. Tada sam sprečio da ne dođe do većeg zločina od strane Teritorijalne odbrane RBiH da bi Vuk Drašković, kada sam zadržan u Beču, izjavio da sam sačuvao čojstvo srpskog naroda!

MONITOR: Osnovali ste nevladinu organizaciju Dječiji pokret Mira, Ljubavi, Prijateljstva – Djeca Sarajeva, koja brine o djeci koja su prošla rat. Šta Vas je motivisalo za tu humanu aktivnost?
DIVJAK: Posle Drugog svetskog rata jedno vreme sam se školovao u Zrenjaninu i veliki broj dece u selima oko Zrenjanina – kao i Mladićevo Lazarevo, bila su izbeglice iz Hercegovine (o čemu je Veljko Bulajić snimio film Vlak bez voznog reda ), iškolovale su se u gradu i ranim jutarnjim časovima lokalnim vozovina dolazili u školu. Već prvih dana rata i veći broj dece ostajao je bez roditelja, jedva preživljavao, ograničenih uslova za školovanje, tako da sam osetio potrebu i obavezu da sa istomišljenicima krenemo u realizaciju misije – deca žrtve rata naša trajna briga. Veoma sam ponosan onim što sam uradio tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata i još više što se nalazimo na usluzi – moralno i materijalno, svoj deci kojoj je neophodna bilo kakva pomoć. Taj me posao čini sretnim i bogatim i veoma je cenjen od strane velikog broja građana BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo