Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVAN DIVJAK, PENZIONISANI GENERAL ARMIJE RBiH: Država sa tri ekstremne politike

Objavljeno prije

na

Jedan od povoda za razgovor sa penzionisanim generalom Armije Republike Bosne i Hercegovine je i taj što 15. aprila nije pozvan na obilježavanje Dana Armije BiH iako je bio jedan od prvih generala ARBiH i simbol odbrane Sarajeva tokom rata devedesetih. Na pitanje kako je to doživio, kome to i zbog čega sada smeta general Jovan Divjak i ono što govori i piše, gospodin Divjak odgovara: „Ne radi se samo o meni! Mnogi od onih koji su od 8. aprila 1992. godine formirali Republički štab teritorijalne odbrane SRBiH nisu pozvani na obeležavanje. Nema “mrske” Titine države u kojoj su poštovani njeni prvoborci. Ti pozivi, sem u retkim prilikama, zaobilazili su moju adresu! Ono ,,simbol” preterujete, bio sam i ostao jedan od hiljada koji se borio za ljudske ideale – slobodu, mir, toleranciju, poštovanje drugog i drugačijeg. Kroz moje izjave izbija cinizam prema današnjim ,,patriotama”! Važnije je i nemerljivo bogatstvo to što veći broj građana i saboraca poštuju i cene ono što smo zajednički radili u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, a i danas. Veoma sam ponosan na tu činjenicu.”

MONITOR: Objavili ste dnevnik navodeći da javno morate da posvjedočite o zlu “kako bih i sâm pomogao da neljudi budu osuđeni za strašne zločine koje su počinili, za genocid koji je vršen nad nedužnim građanima bosanske zemlje”. Da li su pred lice pravde izvedeni svi zločinci iz BiH?
DIVJAK: Daleko smo, veoma daleko od toga da su svi zločinci odgovarali za zločine. Neverovatan je apsurd da su oni koji su vodili narode u krvave ratove – Hrvatska, BiH, Kosovo – posle “odležanih” desetak godina robije oslobođeni, slobodno šetaju po zemljici Bosni i Hrvatskoj. Čak su proglašavani herojima, a neki očekuju da će biti proglašeni svecima! Užasno je ko su savetnici u kabinetu hrvatske predsednice. Čovek koji je pred genocid u Srebrenici izjavio – za jednog Srbina treba ubiti stotinu Muslimana, vodi svoju državu ka evropskim integracijama! Evropska unija je usvojila rezoluciju, kao i vaša država, o genocidu u Srebrenici, dok srpski parlamentarci u Skupštini BiH to ne dozvoljavaju.

MONITOR: Dobili ste od Franuske Legiju časti i to, kako ste izjavili, doživjeli kao priznanje Bosni i Hercegovini, kao priznanje ljudima kojima je Bosna i Hercegovina paradigma jedinstva u razlikama. U BiH niste dobili nijedno zvanično priznanje za svoje zasluge. Kako to komentarišete sa današnje distance?
DIVJAK: Pođite od Vas, poštovani Koprivica, kroz kakve ste nedaće prošli, pa ste ostali moralan i stamen čovek. I danas mislim da sam kao pripadnik ARBiH i građanin bio oličenje borca za mir, za poštovanje Ženevske konvencije i zakona ratovanja kao i većina i da je to prepoznato. I, posebno humanitarni rad koji smo započeli u najtežim danima za građane BiH.

Žao mi je što nemam nijedno ratno priznanje od ARBiH i Predsedništva, ali ih imam kroz ljubav i poštovanje saboraca, porodica šehida i poginulih boraca.To su najvrednija priznanja. Mislim da je i ono od vrhovnog komandanta OSBiH Alije Izetbegovića, koga sam posetio nekoliko dana pre smrti, kada mi je rekao: ,,Učinio si mi čast što si me posetio!” Zna se – u Sarajevu nekolicinu nije hteo da primi u posetu!

MONITOR: Svojevremeno ste rekli da su to igre ljudi kojima je stalo samo do vlasti, a ne do Bosne i Hercegovine. Da li se to može reći i za aktuelnu vlast u BiH – da li tim ljudima politika služi da brinu o BiH ili o ličnoj afirmaciji i privilegijama?
DIVJAK: Poznato Vam je da u BiH postoje tri ekstremne politike: unitarizacija, separacija i treći entitet. U takvom odnosu snaga ne vidim skoriju budućnost BiH. Jedan deo građana želi ulazak u NATO i EU, drugi to direktno sprečava iz stolica u Parlamentu. Neki dan predsedavajući Predsedništva Ivanić ,,mrtav hladan” reče: ,,Dok Srbija ne uđe u NATO neće ni BiH!” Svima nam je dobro poznato da je iza toga, prema svetskim anketama, najmoćniji čovek na svetu hazjajin Putin. Poznato je da postoje posebni odnosi između Republike Srbije i Republike Srpske, a HDZ Hrvatske više se “brine”za bosanske Hrvate nego za sopstvene! E, gde je u ovom svemu BiH i njena budućnost? U šali kažem danas je slabije nego juče, a bolje nego sutra!

MONITOR: Koji su danas najveći problemi BiH i njenih građana?
DIVJAK: Mislim da su oni slični sa državama nastalim posle raspada druge Jugoslavije, a to su: nezaposlenost – siromaštvo, nelikvidnost države, velika zaduženost, pokrivenost izvoza uvozom oko 45:65 odsto, skoro izjednačen broj zaposlenih i penzionisanih lica, drastično smanjen broj investicija…

MONITOR: Kuda ide BiH sa današnjom vlašću i kakve su šanse da BiH ostane cjelovita?
DIVJAK: Dejtonski ustav, kakvog li apsurda, nije verifikovan u Parlamentu BiH! BiH je u jednom obliku protektorat što, mislim, odgovara vladajućim strankama. Jer, za sve ono što ne funkcioniše u BiH okrivljuje se spoljni faktor. Celovitost BiH biće ,,zabetonirana” tek njenim članstvom u EU. Nadam se 2025. godine, o čemu sam već pisao. BiH je propustila veliku šansu za suštinsku rekonstrukciju kada je samo za dva glasa protiv propao ,,aprilski paket” 2006. tvrdoglavošću Sranke za BiH, čitaj Harisa Silajdžića!

MONITOR: Da li postoji opasnost da se opet zarati u BiH s obzirom na duboke nacionalne i vjerske podjele i tešku ekonomsku situaciju?
DIVJAK: Ne vidim da može doći do oružanog sukoba. Dovoljni su svakodnevni verbalni sukobi koji su doveli do straha među građanima o mogućem novom ratu. Mislim, hajde da podvučem i da se nadam, da su Evropa, SAD i NATO izvukli pouke iz ratova na Balkanu krajem 20. veka, da prate ozbiljnije situaciju i da su sposobni da spreče svaki vid oružanih sukoba. Inšallah!

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose BiH sa susjednim zemljama, uključujući i Crnu Goru?
DIVJAK: Oni su opterećeni ratnom prošlošću i to će trajati decenijama. Eto,na primer, BiH nije priznala Kosovo jer to srpski parlamentarci, pod pritiskom iz Beograda, odbijaju. Koliko mi je poznato Kosovo je uvelo vize za građane BiH. Politički odnosi sa Srbijom su u stanju toplo – hladno, ali su trgovinski odnosi obostrano sve bolji i bolji. Odnos izvoza i uvoza je u znatnu korist Hrvatske i Slovenije. Mislim da su odnosi BiH pozitivni i u uzlaznoj liniji, isključivši ,,priču” o Sutorini!

MONITOR: Kako komentarišete zahtjeve iz BiH da joj Crna Gora vrati Sutorinu?
DIVJAK: U narodu se kaže – besposlen pop i jariće krsti! Mlađahni bošnjački “intelektualci” nemaju pametnija posla nego da narodu sole pamet. Naravno to je odavno jasno da je Sutorina sastavni i neotuđivi deo Crne Gore.

MONITOR: Rođeni ste u Srbiji koja Vas optužuje za ratne zločine i traži Vaše izručenje. Bili ste čak marta 2011. iznenada uhapšeni na aerodromu u Beču i tada je zatraženo Vaše izručenje Srbiji…
DIVJAK: Otac Krajišnik, pajtaš sa Ćopićem, jedan od glavnih likova u Magarećim godinama (Dule Dabić) u vreme mog rođenja službovao je u Srbiji. Ostali deo učiteljske karijere proveo je u rodnoj Krajini. Za srpske nacionaliste, jer sam bio u ARBiH, ja sam izdajnik srpskog naroda i okrivljen za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. maja 1992. godine. Tada sam sprečio da ne dođe do većeg zločina od strane Teritorijalne odbrane RBiH da bi Vuk Drašković, kada sam zadržan u Beču, izjavio da sam sačuvao čojstvo srpskog naroda!

MONITOR: Osnovali ste nevladinu organizaciju Dječiji pokret Mira, Ljubavi, Prijateljstva – Djeca Sarajeva, koja brine o djeci koja su prošla rat. Šta Vas je motivisalo za tu humanu aktivnost?
DIVJAK: Posle Drugog svetskog rata jedno vreme sam se školovao u Zrenjaninu i veliki broj dece u selima oko Zrenjanina – kao i Mladićevo Lazarevo, bila su izbeglice iz Hercegovine (o čemu je Veljko Bulajić snimio film Vlak bez voznog reda ), iškolovale su se u gradu i ranim jutarnjim časovima lokalnim vozovina dolazili u školu. Već prvih dana rata i veći broj dece ostajao je bez roditelja, jedva preživljavao, ograničenih uslova za školovanje, tako da sam osetio potrebu i obavezu da sa istomišljenicima krenemo u realizaciju misije – deca žrtve rata naša trajna briga. Veoma sam ponosan onim što sam uradio tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata i još više što se nalazimo na usluzi – moralno i materijalno, svoj deci kojoj je neophodna bilo kakva pomoć. Taj me posao čini sretnim i bogatim i veoma je cenjen od strane velikog broja građana BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Politička foliranja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi iz 90-ih nijesmo ni izlazili, ako se ne računaju politička foliranja. Da je bilo drugačije, imali bismo iskren i radikalan raskid sa ideološkim i političkim paradigmama iz toga doba, a to se nije dogodilo. Igra je ista, karte su skoro pa iste, samo je špil promiješan i to se predstavlja kao kobajagi suštinska promjena

 

MONITOR: Očekuje se novi direktor RTCG. Kako vidite taj izborni proces? Ide li RTCG nakon 31. avgusta ka transformaciji u javni servis?

VUKOVIĆ:  Proces izbora novog menadžmenta nacionalnog javnog emitera pokazuje, bez obzira na to kakav će biti konačan ishod, da je Media centar bio u pravu kada je novoj vlasti sugerisao da prioritet treba da bude promjena Zakona o RTCG, a ne zamjena lošeg menadžmenta, koji je prethodna vlast instalirala silom na sramotu, pribjegavajući pravnom nasilju. Media centar je, da podsjetim, smatrao da novim zakonskim rješenjima treba osujetiti uticaj zakonodavne vlasti, odnosno političkih partija na izbor članova/članica Savjeta RTCG i tako osigurati da to upravljačko tijelo bude što je moguće nezavisnije od političke moći, a zavisno jedino od građana/građanki, odnosno društva u cjelini. To, naravno, još nije stopostotna garancija za uspostavljanje nezavisne i kompetentne uprave nad medijem koji finansiraju građani/građanke i koji treba da bude jedino lojalan njima, ali jeste suštinski važan prvi korak u uspostavljanju novog pristupa i prakse. Kada postavite dobar temelj, primjeren konstrukciji javno-servisnog medijskog sistema, onda je lakše popravljati moguće izbore neodgovarajućih menadžersko-uredničkih kadrova.

Postojeći zakonski temelj je nekvalitetan, a ispostavlja se i da interni akti (Statut Savjeta RTCG) omogućavaju koruptivne prakse prilikom izbora generalnog direktora, tako da će kakav god da bude ishod, on biti u startu osjenčen sumnjom i nepovjerenjem, što nijesu dobre pretpostavke za preobrazbu sadašnjeg RTCG u istinski javni medijski servis.

Očito, postojećoj parlamentarnoj većini, kao i onoj koju je naslijedila, do nezavisnosti RTCG je stalo samo na jeziku.

MONITOR: Novinarki Vijesti Jeleni Jovanović prijećeno je iz krugova organizovanog kriminala. To je jedan u nizu napada i pritisaka na novinare. Zašto i dalje vlada atmosfera nekažnjivosti i šta treba preduzeti?

VUKOVIĆ:  Kada se baci pogled preko društvenog reljefa Crne Gore, stiče se utisak da su dugo uživali slabu ili nikakvu zaštitu oni koji su po profesionalnom i ljudskom opredjeljenju bili na braniku javnog interesa, a da su tu zaštitu obilato uživali oni koji su se na različite načine ogriješili o javni interes. Tako da ispada logično kada se kriminalci bahate, a novinari budu divljač za odstrel.

Trebaće volje i vremena da se takve prilike promijene u korist ovih prvih, pod uslovom da se ovdje koliko-toliko stabilizuje pravni poredak koji će indukovati drugačija ponašanja u društvu. U tom svjetlu vidim i najavu izmjena u krivičnom zakonodavstvu, kojima će biti obezbijeđena ozbiljnija zaštita novinara.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO SAVELJIĆ, ORNITOLOG I FARMER: Priroda je najveći resurs Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez obzira na mnogo nepočinstava prema prirodi posljednjih godina, bez obzira na nedostatak vizije razvoja ove zemlje, i dalje imamo ogroman potencijal da od Crne Gore napravimo raj na zemlji, što u suštini i jeste

 

MONITOR: Požari su nas opet iznenadili, gledali smo kako gori Gorica. Šta to ne funkcioniše pa smo svakog ljeta nemoćni pred vatrenom stihijom koja guta hektare šume?

SAVELJIĆ: Nije samo Gorica problem. Ona nam je tu, ispod nosa, pa smo posebno na nju slabi. Svake godine u Crnoj Gori nestanu hektari šuma, daleko od očiju ljudi. Sa njima milioni životinja koje nijesu u stanju da bježe. Ptići iz gnijezda, kornjače, zmije, sisari koji budu zarobljeni u plamenu… Sve gori naživo i u najstrašnijim mukama. Posljedice požara, ako se sve stavi u kontekst klimatskih promjena, su nesagledive: stvaraju se trajne goleti, jer šuma, upravo zbog sve intenzivnijih suša, nije u stanju da se regeneriše. Onda imamo strašne erozije, klizišta, napuštanje teritorija od strane divljih životinja. Svaki požar za sobom povuče mnogo problema koje priroda, koja je u sve lošijoj kondiciji, nije u mogućnosti da sanira. Klimatske promjene nam stavljaju do znanja da se za ovakve pojave moramo ozbiljnije pripremiti, raditi na prevenciji, prije svega, a onda na jačanju organizacije zaštita od katastrofa. I, ono što treba da znamo: danas se požari ne gase iz kamiona: ja kao jedino rješenje vidim gašenje iz vazduha i to kanaderima. Mali avioni koje Crna Gora posjeduje nijesu dobro rješenje. Nedostatak vizije u borbi protiv požara datira od prije tridesetak godina kad je nekadašnja Vlada SRJ, kojoj je Crna Gora bila druga polovina i svesrdna podrška (zahvaljujući tada troprstom DPS-u), u krvavoj 1993. godini, prodala je četiri kanadera Grčkoj za 8,4 miliona dolara. Sa avionima je odletjelo i 13 rezervnih motora i više od 3.500 komada rezervnih djelova. Danas kanader košta 40 miliona i isporuka se čeka par godina. Ovo je jedino rješenje za Crnu Goru, prije svega zbog nepristupačnosti terena a i činjenice da ima velike, otvorene vodene površine za lak prihvat vode, samim tim i brže gašenje požara.

MONITOR: Nedavno je Solana vraćena u državno vlasništvo. Kako ocjenjujete taj potez, s obzirom na to da ste učestvovali u borbi za zaštitu tog prirodnog rezervata?

SAVELJIĆ: Kome nije jasno: 0.0533 EUR koštao je kvadrat solane 2004. godine (slovima: pet centi). Za jednu šećernu vunu kojoj se djeca raduju, mogli ste da kupite (da ste bili bliski tadašnjoj vlasti) 20 kvadrata solane. Za espresso, ako ga pijete u Budvi, i više. Računica je prosta. Tih pet centi toliko su jadni da ih mnogi ostavljaju na kasi ne uzimajući ih kao kusur. I upravo za tu mizeriju plaćan je kvadrat raja. I ja bih volio da sam te 2004. godine imao i mogao da za 800.000 eura kupim 15 miliona kvadrata zemljišta na pjeni od mora. I da sam uspio sebe da ubijedim da je to pravična kupovina. Da za milka čokoladu mogu da kupim dobar telefon…

Za 20 punih godina mog svjedočenja propasti solane, Agata Kristi ne bi mogla da napravi priču kriminala, opstrukcije, korupcije, obmana, bahatosti, bestiđa i sipanja magle u oči Evropskoj komisiji, Evropskom parlamentu i ambasadorima kako je to radila nevješto i providno bivša vlast. Isti oni kojima su danas puna usta patriotizma i brige za državu koju su prodavali za šećernu vunu.

Bitka za Solanu će biti završena kad zaposli radnike, počne da proizvodi i prodaje građanima ove zemlje najkvalitetniju so na Mediteranu. I servisira milione ptica. Uslov imenovanja vlasnika, koji je bivša vlast izbjegavala, put je ka nalaženju partnera koji će u Solani vidjeti rudnik novca tako što će pokrenuti proizvodnju, zarađivati od soli i ekoturizma. Na sreću i Ulcinjana i prirode.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: U BIH se politika doživljava kao  pitanje života i smrti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Niko ne zna koliku podršku ima Šmit od strane pojedinih zemalja (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija), ali i Rusije, Kine i Turske. Od toga će u velikoj mjeri zavistiti moć Kristijana  Šmita. Ipak stiče se utisak da je Šmit došao da sredi neke stvari u BiH, ali nisam siguran da će Dodik biti jedina stvar kojom će se baviti. I neki drugi političari mogli bi snositi posljedice za svoje (ne)djelovanje u proteklim godinama

 

MONITOR: U Bosni i Hercegovini je stupio na dužnost novi visoki predstavnik, Krisitijan Šmit. U Republici Srpskoj gdje Vi živite označen je kao nepoželjan, Milorad Dodik ga je nazvao „neizabranim“ jer njegov izbor nije potvrđen u SB UN. Šta bi, po Vama, Šmit mogao da uradi da BiH bude funkcionalnija država?

PUHALO: Niko ne zna tačno šta će biti potezi Šmita, ali je Šmit trenutno kao Roršahova mrlja, svi vide ono što žele i misle da je to istina. U stvari niko ne zna koliku podršku ima Šmit od strane pojedinih zemalja (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija), ali i Rusije, Kine i Turske. Od toga će u velikoj mjeri zavistiti moć Kristijana  Šmita. BiH nikada i nije bila fukcionalna država u onoj mjeri u kojoj bi građani imali koristi od nje, ona je bila toliko funkcionalna koliko je odgovaralo domaćim političarima i nečemu što zovemo međunarodna zajednica. Ipak stiče se utisak da je Šmit došao da sredi neke stvari u BiH, ali nisam siguran da će Dodik biti jedina stvar kojom će se baviti. I neki drugi političari mogli  bi snositi posljedice za svoje (ne)djelovanje u proteklim godinama.

MONITOR: Njegov prethodnik, Valentin Incko, koji je na položaju visokog predstavnika bio od 2009. godine, nekoliko dana prije isteka mandata upotrebio je Bonska ovlašćenja i izmjenama i dopunama Krivičnog zakona zabranio i učinio kažnjivim negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Neki su njegov tajming za to ocijenili kao zakasnio ili pogrešan, a drugi ga pozdravljaju. Da li je tajming bio bitan?

PUHALO: Odmah da raščistimo, Inckovom zakonu se raduju Bošnjaci, Srbi se protive, a Hrvati mudro ćute. Bilo kakvo nametanje zakona ne priliči nijednoj pristojnoj zemlji, ali je isto tako važno napomenuti da se domaći političari oko donošenja tog zakona nikada nisu složili i pitanje je da li bi se ikada i složili, dok se istovremeno veličaju zločinci iz Drugog svejtskog rata, kao i poslednjeg rata. Kada se govori o negiranju presuda iz Haga – to je sveprisutno u BiH, mada se u tome najviše ističu vlasti iz Republike Srpske. Vjerujem da je tajming tako izabran da se sve u vezi tog zakona svali na Incka, koji je otišao,  i da novi visoki predstavnik nema to opterećenje na početku svog mandata.

MONITOR: Skupština RS je ubrzo donijela zakonske „protivmjere“. Ipak Milorad Dodik sad kaže da će učestvovati na nekim sjednicama Predsjedništva BiH. Peticiju koju je on inicirao potpisalo je mnogo manje građana RS-a nego što se moglo pretpostaviti. Da li je Dodikova politika postala „predinamična“ za građane RS-a?

PUHALO: Ima tu više faktora koji utiču na ovakvu situaciju. Mi u Republici Srpskoj, a nije mnogo drugačije ni kod Bošnaka i Hrvata u BiH, već dugo godina politiku doživljavamo kao pitanje života ili smrti, opstanka ili nestanka i to dovodi do „zamora materijala“. Jednostavno ne možete toliko dugo biti pod adrenalinom i to iscrpljuje običnog čovjeka. Kao u onoj priči Evo vuka umorisli smo se od lažnih uzbuna. S druge strane „mali“ čovjek sve manje vjeruje da njegov glas, potpis ili akcija može da utiče na bilo šta u društvu, a to vodi ka pasivnosti i sklanjanja od politike. Moramo imati na umu da je među političarima i partijama postignut konsenzus oko ovoga i da to svakako čini potpisvanje peticije manje atraktivnim. Na kraju krajeva, ova peticija se opaža kao akcija SNSD-a, što svakako odbija neke ljude da je potpišu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju monitora od 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo