Povežite se sa nama

INTERVJU

JOVAN DIVJAK, PENZIONISANI GENERAL ARMIJE RBiH: Država sa tri ekstremne politike

Objavljeno prije

na

Jedan od povoda za razgovor sa penzionisanim generalom Armije Republike Bosne i Hercegovine je i taj što 15. aprila nije pozvan na obilježavanje Dana Armije BiH iako je bio jedan od prvih generala ARBiH i simbol odbrane Sarajeva tokom rata devedesetih. Na pitanje kako je to doživio, kome to i zbog čega sada smeta general Jovan Divjak i ono što govori i piše, gospodin Divjak odgovara: „Ne radi se samo o meni! Mnogi od onih koji su od 8. aprila 1992. godine formirali Republički štab teritorijalne odbrane SRBiH nisu pozvani na obeležavanje. Nema “mrske” Titine države u kojoj su poštovani njeni prvoborci. Ti pozivi, sem u retkim prilikama, zaobilazili su moju adresu! Ono ,,simbol” preterujete, bio sam i ostao jedan od hiljada koji se borio za ljudske ideale – slobodu, mir, toleranciju, poštovanje drugog i drugačijeg. Kroz moje izjave izbija cinizam prema današnjim ,,patriotama”! Važnije je i nemerljivo bogatstvo to što veći broj građana i saboraca poštuju i cene ono što smo zajednički radili u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, a i danas. Veoma sam ponosan na tu činjenicu.”

MONITOR: Objavili ste dnevnik navodeći da javno morate da posvjedočite o zlu “kako bih i sâm pomogao da neljudi budu osuđeni za strašne zločine koje su počinili, za genocid koji je vršen nad nedužnim građanima bosanske zemlje”. Da li su pred lice pravde izvedeni svi zločinci iz BiH?
DIVJAK: Daleko smo, veoma daleko od toga da su svi zločinci odgovarali za zločine. Neverovatan je apsurd da su oni koji su vodili narode u krvave ratove – Hrvatska, BiH, Kosovo – posle “odležanih” desetak godina robije oslobođeni, slobodno šetaju po zemljici Bosni i Hrvatskoj. Čak su proglašavani herojima, a neki očekuju da će biti proglašeni svecima! Užasno je ko su savetnici u kabinetu hrvatske predsednice. Čovek koji je pred genocid u Srebrenici izjavio – za jednog Srbina treba ubiti stotinu Muslimana, vodi svoju državu ka evropskim integracijama! Evropska unija je usvojila rezoluciju, kao i vaša država, o genocidu u Srebrenici, dok srpski parlamentarci u Skupštini BiH to ne dozvoljavaju.

MONITOR: Dobili ste od Franuske Legiju časti i to, kako ste izjavili, doživjeli kao priznanje Bosni i Hercegovini, kao priznanje ljudima kojima je Bosna i Hercegovina paradigma jedinstva u razlikama. U BiH niste dobili nijedno zvanično priznanje za svoje zasluge. Kako to komentarišete sa današnje distance?
DIVJAK: Pođite od Vas, poštovani Koprivica, kroz kakve ste nedaće prošli, pa ste ostali moralan i stamen čovek. I danas mislim da sam kao pripadnik ARBiH i građanin bio oličenje borca za mir, za poštovanje Ženevske konvencije i zakona ratovanja kao i većina i da je to prepoznato. I, posebno humanitarni rad koji smo započeli u najtežim danima za građane BiH.

Žao mi je što nemam nijedno ratno priznanje od ARBiH i Predsedništva, ali ih imam kroz ljubav i poštovanje saboraca, porodica šehida i poginulih boraca.To su najvrednija priznanja. Mislim da je i ono od vrhovnog komandanta OSBiH Alije Izetbegovića, koga sam posetio nekoliko dana pre smrti, kada mi je rekao: ,,Učinio si mi čast što si me posetio!” Zna se – u Sarajevu nekolicinu nije hteo da primi u posetu!

MONITOR: Svojevremeno ste rekli da su to igre ljudi kojima je stalo samo do vlasti, a ne do Bosne i Hercegovine. Da li se to može reći i za aktuelnu vlast u BiH – da li tim ljudima politika služi da brinu o BiH ili o ličnoj afirmaciji i privilegijama?
DIVJAK: Poznato Vam je da u BiH postoje tri ekstremne politike: unitarizacija, separacija i treći entitet. U takvom odnosu snaga ne vidim skoriju budućnost BiH. Jedan deo građana želi ulazak u NATO i EU, drugi to direktno sprečava iz stolica u Parlamentu. Neki dan predsedavajući Predsedništva Ivanić ,,mrtav hladan” reče: ,,Dok Srbija ne uđe u NATO neće ni BiH!” Svima nam je dobro poznato da je iza toga, prema svetskim anketama, najmoćniji čovek na svetu hazjajin Putin. Poznato je da postoje posebni odnosi između Republike Srbije i Republike Srpske, a HDZ Hrvatske više se “brine”za bosanske Hrvate nego za sopstvene! E, gde je u ovom svemu BiH i njena budućnost? U šali kažem danas je slabije nego juče, a bolje nego sutra!

MONITOR: Koji su danas najveći problemi BiH i njenih građana?
DIVJAK: Mislim da su oni slični sa državama nastalim posle raspada druge Jugoslavije, a to su: nezaposlenost – siromaštvo, nelikvidnost države, velika zaduženost, pokrivenost izvoza uvozom oko 45:65 odsto, skoro izjednačen broj zaposlenih i penzionisanih lica, drastično smanjen broj investicija…

MONITOR: Kuda ide BiH sa današnjom vlašću i kakve su šanse da BiH ostane cjelovita?
DIVJAK: Dejtonski ustav, kakvog li apsurda, nije verifikovan u Parlamentu BiH! BiH je u jednom obliku protektorat što, mislim, odgovara vladajućim strankama. Jer, za sve ono što ne funkcioniše u BiH okrivljuje se spoljni faktor. Celovitost BiH biće ,,zabetonirana” tek njenim članstvom u EU. Nadam se 2025. godine, o čemu sam već pisao. BiH je propustila veliku šansu za suštinsku rekonstrukciju kada je samo za dva glasa protiv propao ,,aprilski paket” 2006. tvrdoglavošću Sranke za BiH, čitaj Harisa Silajdžića!

MONITOR: Da li postoji opasnost da se opet zarati u BiH s obzirom na duboke nacionalne i vjerske podjele i tešku ekonomsku situaciju?
DIVJAK: Ne vidim da može doći do oružanog sukoba. Dovoljni su svakodnevni verbalni sukobi koji su doveli do straha među građanima o mogućem novom ratu. Mislim, hajde da podvučem i da se nadam, da su Evropa, SAD i NATO izvukli pouke iz ratova na Balkanu krajem 20. veka, da prate ozbiljnije situaciju i da su sposobni da spreče svaki vid oružanih sukoba. Inšallah!

MONITOR: Kako ocjenjujete odnose BiH sa susjednim zemljama, uključujući i Crnu Goru?
DIVJAK: Oni su opterećeni ratnom prošlošću i to će trajati decenijama. Eto,na primer, BiH nije priznala Kosovo jer to srpski parlamentarci, pod pritiskom iz Beograda, odbijaju. Koliko mi je poznato Kosovo je uvelo vize za građane BiH. Politički odnosi sa Srbijom su u stanju toplo – hladno, ali su trgovinski odnosi obostrano sve bolji i bolji. Odnos izvoza i uvoza je u znatnu korist Hrvatske i Slovenije. Mislim da su odnosi BiH pozitivni i u uzlaznoj liniji, isključivši ,,priču” o Sutorini!

MONITOR: Kako komentarišete zahtjeve iz BiH da joj Crna Gora vrati Sutorinu?
DIVJAK: U narodu se kaže – besposlen pop i jariće krsti! Mlađahni bošnjački “intelektualci” nemaju pametnija posla nego da narodu sole pamet. Naravno to je odavno jasno da je Sutorina sastavni i neotuđivi deo Crne Gore.

MONITOR: Rođeni ste u Srbiji koja Vas optužuje za ratne zločine i traži Vaše izručenje. Bili ste čak marta 2011. iznenada uhapšeni na aerodromu u Beču i tada je zatraženo Vaše izručenje Srbiji…
DIVJAK: Otac Krajišnik, pajtaš sa Ćopićem, jedan od glavnih likova u Magarećim godinama (Dule Dabić) u vreme mog rođenja službovao je u Srbiji. Ostali deo učiteljske karijere proveo je u rodnoj Krajini. Za srpske nacionaliste, jer sam bio u ARBiH, ja sam izdajnik srpskog naroda i okrivljen za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. maja 1992. godine. Tada sam sprečio da ne dođe do većeg zločina od strane Teritorijalne odbrane RBiH da bi Vuk Drašković, kada sam zadržan u Beču, izjavio da sam sačuvao čojstvo srpskog naroda!

MONITOR: Osnovali ste nevladinu organizaciju Dječiji pokret Mira, Ljubavi, Prijateljstva – Djeca Sarajeva, koja brine o djeci koja su prošla rat. Šta Vas je motivisalo za tu humanu aktivnost?
DIVJAK: Posle Drugog svetskog rata jedno vreme sam se školovao u Zrenjaninu i veliki broj dece u selima oko Zrenjanina – kao i Mladićevo Lazarevo, bila su izbeglice iz Hercegovine (o čemu je Veljko Bulajić snimio film Vlak bez voznog reda ), iškolovale su se u gradu i ranim jutarnjim časovima lokalnim vozovina dolazili u školu. Već prvih dana rata i veći broj dece ostajao je bez roditelja, jedva preživljavao, ograničenih uslova za školovanje, tako da sam osetio potrebu i obavezu da sa istomišljenicima krenemo u realizaciju misije – deca žrtve rata naša trajna briga. Veoma sam ponosan onim što sam uradio tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata i još više što se nalazimo na usluzi – moralno i materijalno, svoj deci kojoj je neophodna bilo kakva pomoć. Taj me posao čini sretnim i bogatim i veoma je cenjen od strane velikog broja građana BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VUK VELEBIT, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Vučić želi da kroz Narodni pokret za državu rebrendira sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajnji cilj ovog pokreta jeste i kontrola narativa „za državu“. Oni politički akteri koji ne budu dio ovog pokreta automatski će biti percipirani kao oni koji rade protiv interesa svoje države

 

MONITOR: Godinama se iznose podaci i svjedočenja o korišćenju resursa javnih preduzeća i budžetskog sektora uopšte, ne samo za netransparentne tendere, klijentelizam i kronizam, već i za razna „događanja naroda“. Djeluje predvidljivo da ćemo to gledati ponovo, samo kao „pokret“?

VELEBIT: Nažalost u političkoj stvarnosti Srbije, kao i celog našeg regiona, korišćenje javnih sredstava za partijske svrhe postalo je standard u političkom delovanju predstavnika vlasti. Građani bi trebalo više da budu svesni načina na koji se njihov novac troši u lične ili partijske svrhe nosilaca vlasti. Takav odnos vlasti prema novcu poreskih obveznika predstavlja čistu krađu. Ipak, građani Srbije više nego ranije vide da se novac troši u izgradnju puteva i ulaganje u druge infrastrukturne projekte što je bilo od velikog političkog značaja za Vučića.

MONITOR: Pored javnog djelovanja projekta Otvoreni Balkan, iz Beograda se promovisala i ideja srpskog sveta, politički maglovita i finansijski netransparentna. Kako će ovaj najnoviji Vučićev politički patent −„za državu“, uticati na organizovanje Srba van Srbije koja, formalno, ne priznaje ni faktičko stanje u vezi sa svojim granicama?

VELEBIT: Srbija nema nijedan interes da bude remetilački faktor u regionu. Od Srbije kao najveće države regiona zavisi i politička dinamika i stabilnost u celom regionu. Zato je Srbija danas prepoznata kao nezaobilazan partner kako EU tako i SAD-a u ovom regionu kog je neophodno imati na svojoj strani. Projekat Otvoreni Balkan treba da doprinese upravo regionalnom ekonomskom povezivanju koje će biti ključni faktor političke stabilnosti regiona i pripremanja regiona za ulazak u EU jednog dana. Čuo sam kritike da je Otvoreni Balkan velikosrpska ideja, ali ne vidim kako je to moguće ako je Srbija u manjini u odnosu na ostale države koje bi bile članice ove inicijative. Oni koji su protiv Otvorenog Balkana jer se plaše da bi srpska ekonomija dominirala u odnosu na ostale države onda ne razumem kako su istovremeno za ulazak tih država u EU gde bi konkurencija bila još veća.

MONITOR: Ove ideje o opštenarodnom pokretu da se sačuva država Srbija, tumače se, i kao „kontrola štete“ koja je za vlast nastala pristankom Vučića da u Briselu prihvati (ali ne i potpiše), tzv. Nemačko-francuski sporazum o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. O tom pokretu Vučić ne govori sada prvi put. Znači li to da je, ipak, imao nekakvu strategiju u vezi sa pitanjem Kosova i onoga: „Šta poslije?“

VELEBIT: Da se ta ideja o narodnom pokretu pojavila iznenada sada onda bismo mogli da kažemo da je reč o kontroli štete zbog pritiska koji dolazi sa desnice. Međutim, Vučić je još prošle godine najavio realizaciju te ideje ali mislim da je primarni cilj bio da se dugoročno suprostavi ekstremnoj desnici koja bi mogla da postane najozbiljniji politički izazivač. Nemačko-francuski predlog je verovatno samo ubrzao realizaciju ovog projekta, a najavljeni susret u Ohridu je podstakao predsednika Vučića da otpočne kampanju nedelju dana pre odlaska u Ohrid.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIKOLOG: Izbori, jedino rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje krize

 

MONITOR: Prema pisanju medija, parlamentarna većina pregovara o rekonstrukciji Vlade, koja je izgubila povjerenje. Kako to komentarišete?

ZENOVIĆ: Parlamentarna većina ima pravo da Vladi uskrati podršku, a da onda dio te iste većine u nekoj novoj konfiguraciji da podršku za rekonstrukciju te iste Vlade. Ustav to ne zabranjuje, ali postavlja se pitanje legitimnosti, opravdanosti i svrsishodnosti takve političke odluke.

Tu je i pitanje suštine parlamentarizma kao sistema saradnje i ravnoteže triju vlasti, ali i dostojanstva parlamenta koji, na neki način, prelazi preko svoje odluke. To je za jedan vulnerabilni parlamentarizam opasno i može postati praksa u kojoj egzekutivna (izvršna) vlast vrši pritisak i uslovljava zakonodavnu. Premijer u ostavci je u postavgustovskom vremenu pokazao izuzetnu političku vještinu i uspio da, uprkos ograničenom političkom dometu svoje partije, nametne agendu, uobliči put i prve i druge vlade i za kratko vrijeme ostavi svoj politički, pa i državnički pečat. Međutim, insistiranjem da se zadrži status-quo zarad kratkoročnih političih ciljeva i „one man show” liderstvom, Abazović može dovesti u pitanje budućnost ne samo izbornog bilansa građanskog pokreta URA nego i demokratije u Crnoj Gori. Političke odluke pred kojim se nalaze crnogorska država i društvo zahtijevaju širi konsenzus, zato je neophodno da imamo Vladu iza koje stoji parlamentarna većina, a da ta parlamentarna većina bude realna slika demokratskog raspoloženja građana Crne Gore.

MONITOR: Rekonstrukcija tehničke vlade je navodno jedna od opcija kako bi se izbjegla mogućnost da predsjednik države Milo Đukanović raspusti parlament. Koliko je realno da Miodrag Lekić sastavi Vladu, s obzirom na to da su ti pregovori već propali, i šta bi trebalo da bude izlaz iz ove političke krize?

ZENOVIĆ: Zakon o izmjenama Zakona o predsjedniku je, u formalno-pravnom i materijalnom smislu, upitan i o njemu se Ustavni sud u što skorijem roku treba odrediti, jednako kao i o onome što mu je prethodilo, a odnosi se na ustavna ovlašćenja predsjednika države. Ipak, taj se put čini legitimnijim od rekonstrukcije Vlade koja je izgubila povjerenje. Ovoj Vladi je trebalo dati šansu da zaokruži minimum reformskih i integracijskih procesa, ali nakon sveukupne ustavno-političke krize i nemoći nove većine da konstituiše vladu na čelu sa Lekićem i sad već zabrinjavajućeg stagniranja procesa evropskih integracija, vanredni parlamentarni izbori nameću se kao jedino legitimno rješenje ove krize. Kako će do njih doći, ostaje da vidimo. Predsjednik države bi, postupanjem po izmjenama zakona, implicitno priznao sve elemente njegove valjanosti. Partije bi, opet, zavisno od ishoda predsjedničkih izbora i raspoloženja javnog mnjenja, mogle da se odluče na skraćivanje mandata skupštini što bi i bio optimalan način da se ide u nove izbore.

MONITOR: Zašto se izbjegavaju vanredni parlamentarnni izbori?

ZENOVIĆ: Partije post 30-oavgustovske većine su, što zbog lagodne pozicije vlasti, što zbog zauzetih mjesta po dubini, izgubile opozicionu borbenost, dok se partijama posljednje vlade pride zamjera parlamentarna podrška DPS-a. Na sve to pojavio se i novi akter – Evropa sad, na krilima istoimenog socio-ekonomskog programa, koji je otvorio novo polje političke borbe u jednom tranzicionom, osiromašenom društvu. Uspon ovog pokreta mogao bi politički da naudi svim ostalim akterima – i partijama većine, ali i DPS-u. Iz svih tih razloga ne postoji volja da se politička podrška parlamentarnim partijama preispita na vanrednim izborima jer bi u novoj konstelaciji svako mogao da izgubi djelić moći, zakonodavne ili izvršne vlasti.

MONITOR: Kako vidite rezultat na lokalnim izborima u Tuzima?

ZENOVIĆ: Lokalni izbori u Tuzima pokazuju da je pad DPS-a nezaustavljiv i u zajednici na koju je tradicionalno računao, ali i to da je etnifikacija politike među Albancima možda i jača nego kod drugih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Etnička distanca prema Albancima koja je i dalje na neprihvatljivo visokom nivou, polarizovana i etnifikovana politika od strane „prosrpskog” i „procrnogorskog” bloka dijelom doprinose takvoj političkoj reakciji nacionalnih manjina. Uvjeren sam da je važno da gradimo i multikulturno društvo razlika i različitosti, ali i građansko društvo ravnopravnosti, kao i politike koje prevazilaze etničke okvire i rješavaju zajedničke probleme građana ove države. U suštini, to će biti ključan izazov u narednoj fazi demokratske konsolidacije Crne Gore.

MONITOR: Saopštili ste da se predstojeći predsjednički izbori mogu jedino porediti sa onima iz 1997. godine. Po čemu? 

ZENOVIĆ: Ovo su prvi predsjednički izbori nakon 1997. godini koji imaju odsudan značaj za političku panoramu i istorijski put Crne Gore. Iz tog razloga, politički i istorijski gledano, ovi izbori se mogu jedino porediti sa izborima 1997. budući da su ti izbori bili tačka odvajanja, prvi poraz Miloševićevog režima i nacionalno-političke matrice koja je po svojim vrijednostima i ciljevima bila u autističnom sudaru sa svijetom. To je bio i početak „novog” DPS-a koji se transformisao, ponudio drugačiju, emancipatorsku koncepciju države i društva i obećao evropsku budućnost. Ipak, politička stvarnost pokazala se drugačijom. Ratnička država zamijenjena je policijskom, u multikulturalnom pejzažu Crne Gore opet nije bilo mjesta za sve, ratni zločini gurnuti pod tepih, institucije ostale u sjenci svemoći jedne partije. Ekonomija se liberalizovala, ali su od toga koristi vidjeli jedino junaci prvobitne akumulacije kapitala, krupni kapital upitnog porijekla i partijska „avangarda” koja je privatizaciju društvenih resursa vidjela kao polugu „ortačkog kapitalizma”. Evropske integracije su, bez ijednog objektivnog razloga, ostale samo fasadna dekoracija za sistem koji je sebe utemeljio u partitokratiji i korupciji. Crnoj Gori je vraćen suverenitet na referendumu, ali su država i institucije urušavani, a građani obespravljeni uz indukovanu političku polarizaciju koja zatire građansko društvo. Harizmatska vladavina Đukanovića je, iscrpivši sve svoje prednosti, postala balast demokratskim i emancipatorskim procesima u ime koje je odnijela pobjedu i 1997. i 2006. godine. U tom strukturnom smislu ovi izbori nalikuju, iako je uloga i pozicija Đukanovića, u smislu procesa demokratizacije i evropeizacije Crne Gore, dijametralno suprotna ondašnjoj.

Zato bi ovi izbori mogli da budu završetak istorijskog kruga, podvlačenje računa od te 1997. naovamo, epilog političko-društvene drame Crne Gore i politički kraj njenog protagoniste.

MONITOR: Kako vidite to što avgustovski pobjednici nemaju zajedničkog kandidata, i kako to može uticati na konačan rezultat izbora?

ZENOVIĆ: Avgustovci su se, nažalost, suštinski ujedinili samo oko jednog: suprotstavljanja DPS-u. Za vođenje države i društva nakon prve demokratske smjene vlasti, ispostavilo se, potrebno je mnogo više saglasja i konsenzusa, stabilne vlasti, jasnih programskih opredjeljenja. Mislim da je ova neujedinjenost parlamentarne većine, uprkos činjenici da bi zajednički kandidat odnio sigurnu pobjedu, izraz potrebe da se u novoj konfiguraciji političke moći jasno markira pojedinačna partijska snaga i kapitalizuje pobjeda nad DPS-om. Gramšijevski govoreći, na mjesto rastočene hegemonijske vladavine DPS-a partije žele da nametnu i kreiraju svoju ideološko-idejnu političku matricu.

MONITOR: Da li bi ovi izbori i njihov ishod mogli uticati na odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora?  

ZENOVIĆ: Vrlo izvjesno će rezultat predsjedničkih izbora odrediti dalju političku dinamiku budući da će političke pozicije svih aktera biti izmijenjene, ali i da će budući predsjednik države imati ustavno-pravne mehanizme da utiče na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Izborni rezultat može ili ohrabriti parlamentarne stranke da izađu na izbore prethodno skrativši mandate Skupštini ili, što nije isključeno, dalje odlažu izbore i traže nove konfiguracije izvršne vlasti u postojećem skupštinskom sazivu.

MONITOR: Ustavni sud će ove sedmice odlučivati o izbornim sporovima, među kojima su i oni zbog kojih još nijesu proglašeni rezultati lokalnih izbora u Podgorici, Plavu i Pljevljima. Očekujete li da će to odblokirati te procese, imajući u vidu da taj sud i dalje nije kompletan?

ZENOVIĆ: Uvjeren sam da, ako je nešto bez ograde donio 30. avgust, onda je to osjećaj nesputane lične autonomije i političke za najširi krug građana. Isto tako vjerujem da, premda su sudije birane po partijskom ključu, da će, upravo na tragu te autonomije, na svakoj narednoj sjednici, uprkos tom politizovanju prava, prevladati kod sudija Ustavnog suda osjećaj za pravdu i pravičnost kojima se uče cio svoj radni i veliki dio životnog vijeka, pravnička kultura i vrlina za koju su najodgovorniji i koje su najpozvaniji da baštine poštovanje prema ustavu, koji, uz sve moguće valere tumačenja, ipak u svakoj odredbi nosi jasan normativni i pozitivistički rezon. Zato nemam ni najmanju dilemu da će rezultati biti proglašeni u najskorijem roku, a vlast uspostavljena prema ustavnim i demokratskim principima koje poznaje cio civilizovani svijet.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo