U jesen 1991.  mitropolit Amfilohije hrabrio je crnogorske rezerviste u Dubrovniku, uz gusle. Danas, trideset godina kasnije, patrijarh Porfirije u Beranama gusla o autentičnim Srbima i zbunjenim Crnogorcima, nastavljajući tako da i dalje dijeli pastvu. Uz istu muziku  koja je i kreirala ratne devedesete, pa i Dubrovnik. Zvuke o  pravim i pogrešnim identitetima

Trideset je godina od napada na Dubrovnik. Kad padne Đukanovićeva Demokratska partija socijalista, mnogi su vjerovali, godišnjice tog zločina izgledaće drugačije. Neće ih, kao i svakog oktobra, prekrivati ćutanje. Pravosuđe, tri decenije pod političkom kontrolom, konačno će otvoriti  predmete ratnih zločina, pa i onog počinjenog u Dubrovniku, i dovesti ih do kraja. Do pravde. Bilo je jasno da rasvjetljavanje i kažnjavanje ratnih zločina  neće biti moguće sve dok oni  koji su zemlju vodili krvavih devedesetih –  ne odu.

DPS je otišao s vlasti, ali ćutanje je i ovog prvog oktobra. Niko ne pominje otvaranje predmeta o ratnim zločinima. Uobičajeno, nekoliko nevladinih organizacija i rijetki mediji, prisjete se kako je krenulo i teklo  paljenje i pljačka Konavala i opsada Dubrovnika. Ostali ćute.  Nego, ima još nešto jezivije ove jeseni. DPS je izgubio vlast, ali glasovi devedesetih postaju sve jači.

U novembru 1991. pokojni mitropolit Amfilohije hrabrio je crnogorske rezerviste u Dubrovniku, uz gusle i odlomak iz Mojkovačke bitke.  Danas, trideset godina kasnije, patrijarh Porfirije u Beranama gusla o autentičnim Srbima i zbunjenim Crnogorcima, nastavljajući tako da dijeli pastvu. Uz istu muziku koja je i kreirala ratne devedesete. Priče o identitetima, pogrešnim i ispravnim, upravo su oni glasovi koji su i doveli Jugoslaviju do krvi. I zbog kojih je  Crna Gora ispisivala sramne ratne stranice, među kojima je i Dubrovnik.

Osvrćući se na ustoličenje mitrpolita Joanikija u Cetinskom manastiru, patrijarh Porfirije kazao je u Beranama: ,,Neka bude ko god hoće Crnogorac, a onaj ne samo koji hoće, nego koji zna svoje korijene, svoje stablo, plodove, Vasojevićevog stabla, zna i hoće da pripada srpskom narodu”, presudio je Porfirije. Pa pridodao: ,,Mnogi, naša braća, naši srodnici, u kojima još nije proklijalo autentično sjeme vjere, bivaju zavođeni, a duh litija pokazao je kakav treba da bude naš stav”. Sve u svemu, ispada da je biti Srbin, za svakog pravoslavca u Crnoj Gori prirodno stanje. Ostali, u tolerantnijoj verziji, imaju pravo na svoju zabludu.

Uz sve, ovdašnji svjetovni pastiri, jasno su pokazali da će ići gdje god SPC svira. I po svaku cijenu. Teško da je, uz sva obećanja premijera Zdravka Krivokapića, to put u evropsku budućnost.

,,Svoju budućnost vidimo isključivo u Evropskoj uniji, uz snažne reforme u oblasti vladavine prava. U tom smislu ćemo preduzeti sve neophodne korake kako bismo opravdali očekivanja naših građana među kojima, nakon izbora nove vlade, podrška članstvu u EU svakodnevno raste, i u ovom trenutku prevazilazi brojku od 75 odsto podrške”, kazao je ove sedmice Krivokapić na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.

Osim Briselu ugodnih obećanja, nova vlast na polju reformi vladavine prava ali i evropskih integracija, nije uradila mnogo. Nekoliko akcija hapšenja kriminalnih grupa, pa ni presrijetanje tone i po kokaina, nijesu ni približno dovoljni za konačni izlazak iz tranzicije, i istinsku reformu ovoga društva.  Pa ni novo tužilaštvo, oslobođeno od trodecenijske vladavine DPS-a. Ako ga bude.

Za istinsku reformu, potrebno je da živimo evropske vrijednosti. Sve dok budemo pričali priče o ispravnim i pogrešnim identitetima i dok se ne  suočimo sa ratnom prošlošću, utvare devedesetih vraćaće se.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Nakon što su nam djeca odrasla u ratovima, i na retrogradnim idejama, što bi rek'o Đukanović,  ostalo je da im u škole uvedemo vjeronauku. Koju bi im propovijedali oni  koji su devedesetih sa retrogradnim snagama učestvovali u tragičnom raspletu na prostoru ex Jugoslavije. Uz rekonstruisanu Vladu, okupljenu oko SPC-a, eto recepta za nove drame

,,Vrijeme je pokazalo da to što je neko političar, ne znači da nije ekspert”, prosvijetlio nas je predsjednik parlamenta i lider Demokrata Aleksa Bečić. Nije jasno na koga je tačno mislio. Vrijeme od avgusta do danas pokazalo je samo da su i ovi političari, baš kao i prethodni, eksperti u tome da ljube vlast iznad svega. I uhljebe bližnjeg svog. Što bi Bečić rekao: „Mogu se brzo stvoriti pretpostavke za izbor članova Tužilačkog savjeta, čak i prije rekonstrukcije Vlade,  ako je to nekome važno”. Ma nije. Kome su bitne nezavisne institucije. Najpreče je da se svi ,,eksperti” i njihovi bližnji smjeste u Vladu.  Ili malo dublje.

Valjda zato što su eksperti, imamo i još jednu krizu. Vlasti, naravno. Epidemiološke krize, ekonomske krize, nezaposlenost, odlazak mladih, organizovani kriminal, propale institucije, to nije baš toliko važno da naši eksperti sjednu za sto. Ali kad su u pitanju rekonstrukcije Vlade, tu su neumorni.  Gledamo novi nastavak pregovora. U kojima je  danas prihvatljivo ono što juče nije bilo, a jučerašnji „neprijatelji“ postali saveznici. Sve za ljubav.

Premijer Zdravko Krivokapić ove sedmice prihvatio je rekonstrukciju.  Predložio je da ta rekonstruisana Vlada ima tri potpredsjednika, a  resori koji su se pokazali kao obimni budu podijeljeni ,,saglasno dogovoru predsjednika Vlade i parlamentarne većine”. Koliko juče, tvrdio je da je rekonstrukcija ,,apsolutno nepotrebna”, a da je za njega jedino prihvatljiva ekspertska Vlada. Eksperte više ne pominje. Možda je i on shvatio da su i političari eksperti. Posebno ovi iz Demokratskog fronta. Za koje je građanima do juče poručivao da mu ,,podmeću” i ucjenjuju ga kako bi ,,destabilizovali Crnu Goru”. Te da on ,,kao premijer iz naroda” neće pristati ,,da bude pion u političkoj igri dijela parlamentarne većine”. Da li je sad odlučio da im se pridruži u destabilizaciji Crne Gore,  nije jasno. Ili je, nakon Cetinja, spoznao da  i frontovci, koje je pozvao u pomoć da po cijenu svega ustoliče mitropolita Joanikija, zaslužuju da budu apostoli.

Zajedničko i Krivokapiću, i Frontu, ali i Demokratama je nekritički i skrušeni  odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Interesi Mitropolije, svetinja su. Nakon što su pregovori u avgustu o aktuelnoj Vladi, vođeni pod Ostrogom, nije neko čudo i da se ona rekonstruiše pod novim mitropolitom. Jedino, eto, što mitropolit Joanikije ne ljubi  autonomiju Mitropolije od Beograda, kao prethodni, pa bi možda za rekontrukciju trebalo tražiti i blagoslov Beograda. Nekim čudom, nova postavka Vlade u kojoj bi bili i eksperti iz Fronta, poklapa se za željama Aleksandra Vučića iz jeseni prošle godine.

URA još nema odgovor na novu ponudu o rekonstrukciji. Iako je upravo ona ta koja je insistirala na modelu ekspertske Vlade, kako bi se prevazišle boljke nove parlamentarne većine, poznate i u avgustu prošle godine. Nakon što su napravili prvi kompromis, i zauzeli političku poziciju u ekspertskoj Vladi, ređali su se ustupci i ćutanja. Još jedan bi bio poguban.

I nova opozicija – otvorila oči. Demokratska partija socijalista, nakon što je njihov lider decenijama blisko sarađivao sa Aleksandrom Vučićem, te sklapao saveze sa Mitropolijom, danas brani Crnu Goru na Cetinju. Od Vučića i SPC-a. A u Njujorku poručuje da su opet na sceni retrogradne ideje. „Ukazao sam da to smatram vrlo retrogradnim i apsolutno pogubnim, o čemu svjedoče gubici koje smo imali na prostoru eks Jugoslavije ranih 90-ih godina, a koje su posljedica upravo tadašnjih ideja istovjetnim današnjim idejama”, kazao je Đukanović. Čovjek bi rekao da je devedesetih bio lider Liberalnog saveza, kojeg je progonio,  a ne predsjednik Vlade, Miloševićeve ispostave.

Sigurno je: dok su aveti devedesetih na sceni, nema nam izlaska iz retrogradnog Merkura, što bi rekli astrolozi. Nakon što su nam djeca odrasla u ratovima, i na retrogradnim idejama, ostalo je  još da im u škole uvedemo vjeronauku, što je želja mitropolita Joanikija. Koju bi im propovijedali oni koji su od devedesetih sa retrogradnim snagama učestvovali u tragičnom raspletu na prostoru ex Jugoslavije. Uz istorijske lekcije koje su frizirale vlasti koje su ovu zemlju vodile devedesetih, i rekonstruisanu Vladu okupljenu oko SPC –   eto recepta za nove drame.

Opet je vrijeme da se to zaustavi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Sem Batove ostavke, koji je obećao da će nakon popisa napustiti politiku i mjesto gradonačelnika Budve, malo šta dobrog može donijeti popis stanovništa, ako se, kako se planira, održi ove jeseni, u vrijeme uzavrelih tenzija i podjela

Došao je, eto, na red i – popis. Nakon trideset godina podjela i prebrojavanja pod DPS-om, pa godinu dana dioba pod novom vlašću, nedostaje valjda samo da se do kraja godine još jednom podijelimo i nacionalno prebrojimo – zbog popisa. Doduše, ima i nekih benefita od toga. Ako, na primjer, gradonačelnik Budve Marko Bato Carević ispuni obećanje i, nakon popisa, napusti politiku. Pa nek popisuje naše i njihove u penziji, uz ukrštene riječi. Možda, doduše, onda neko konačno i odluči da ispita i Batov nesebični patroitski filing kojim voli da se pohvali, i konačno procesuira prijavu MANS-a o tome da je uzurpirao skoro pola miliona kvadrata državnog zemljišta na Krimovici u Opštini Kotor.

Sem Batove ostavke, malo šta, nažalost, dobrog može donijeti na brzinu organizovani popis stanovništva, u uslovima podignutih tenzija. Kako su nezvanično objavile Vijesti, Vlada planira da 1. novembra počne sa realizacijom popisa koji bi, prema Nacrtu koji je na brzinu izradila, trebalo da se održi do kraja ove godine, uz brzinsku javnu raspravu.   Ništa ozbiljne javne rasprave, i ostale trice. Problem je kada, recimo, Đukanovićev parlament, na brzinu izglasa Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Ali ne i kada to isto učini ova vlada. Ili kad naprasno organizuje popis. A nakon što se premijer Zdravko Krivokapić, tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, približio svojim dojučerašnjim ljutim neprijateljima Frontovcima, koji su Vladu uslovili održavanjem popisa, između ostalog.

Vlada je nedavno Nacrt zakona o popisu dostavila  Savjetu statističkog sistema na hitno izjašnjavanje, na početku hitno sazvane sjednice tog tijela. Zbog načina na koji im je Nacrt dostavljen, i zahtjeva da se o njemu hitno izjasne, većina članova Savjeta je to odbila. Oni su zahtijevali da se o sadržaju podataka, čije je prikupljanje predviđeno Nacrtom, održi javna rasprava u trajanju od najmanje 20 do 40 dana. Vlada je pod pritiskom pristala – na 20 dana rasprave. Što brže to bolje.  Nacrt je dostavljen i EU Delegaciji. Brzo je bogami reagovao i  predsjednik države Milo Đukanović i za decembar zakazao lokalne izbore u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. To bi značilo da će se popis i izbori održavati paralelno, uprkos preporukama Konferencije evropskih statističara da je važno da se popis održava u „stabilnom, političkom i društveno sigurnom okruženju“. Šta bi dio nove parlamentarne većine bez Đukanovića i on bez njih. Da je vječno nestabilno.

Jer sve dok je tako, nećemo imati kada da mislimo o nekim drugim brojkama, zbog kojih bi stvarno valjalo organizovati popis. Pa da zaista utvrdimo koliki je rast nezaposlenosti i da li su tačne tvrdnje opozicije da svakog mjeseca upišemo novu hiljadu nezaposlenih. O njima, doduše, nijesu mnogo brinuli kad su bili vlast i frizirali statistiku tržišta rada. No dobro sad.

Ne bi bilo zgoreg da konačno, recimo, saznamo i koliko je ljudi  napustilo ovu zemlju, i u kom broju je i dalje napuštaju. Prema nezvaničnim procjenama, Crnu Goru je do sada napustila petina stanovništva, odnosno u posljednjih 30 godina – oko 150.000 stanovnika. Pa da se neka nova vlast, koju ne bi zanimale samo naše nacionalnosti, vjerska uvjerenja  i broj lične karte na izborima, pozabavi i tim sumornim brojkama. I možda pokuša da ih vrati.

Gradeći zemlju u kojoj su dostojanstvo i slobode gađana važnije od njihovih nacionalnosti i vjere. I u kojoj imaju, naravno, šta da rade. Moguće i da u tom slučaju zastavama ne bi imao ko da maše. A nad ugroženim svetinjama ne bi više brigali ni penzionisani Bato, Milo i ostali „junaci“ naše tri decenije propadanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari