Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Junačenje

Objavljeno prije

na

I ovonedjeljni nastupi starih i novih pripadnika vlasti svjedoče da u vremenima velikog junačenja kukavičluk caruje društvom

 

Crna Gora je, uz rijetke izuzetke, gromoglasnim ćutanjem obilježila tri decenije od napada na Dubrovnik. Ili uz tek formalno prisjećanje i ponavljanje tvrdnji da su za naš juriš na Konavle odgovorne tadašnje savezne vlasti u Beogradu i Slobodan Milošević. Otud utisak da je „Rat za mir“ jedan od onih događaja koji predvodnici najbrojnijih partija vlasti i opozicije žele da prepuste zaboravu.

Zato je i vijest da su delegacije Crne Gore i Hrvatske, prvi put za 30 godina, zajedno položile vijenac na ulazu u nekadašnji logor Morinj, prošla poprilično nezapaženo. Iako je zaslužila bitno drugačiji tretman. Makar zato što je ta komemoracija, sa sve prisutnima i odsutnima, bila dobra prilika da se prisjetimo s kakvom političkom klasom imamo posla.

Đavo se i dalje krije u detaljima. Računajući i onog stanovnika Herceg Novog koji u anketi RTCG kaže kako je Dubrovnik 1991. trebalo „sravniti sa zemljom”. Pošto bi njemu, računa valjda, onda bilo bolje. Potom se jave baš iz DPS-a da zamjere Javnom servisu što je emitovao „eklatantan primjer govora mržnje”. Bez pomena onih koji su pustili duha iz boce (šah, šahovnica i slične priče).  Pa, onda, nijesu uradili ništa da bi ga vratili tamo gdje mu je mjesto.

Mračna prošlost ne da se sakriti. Uvjerio se u to, ponovo, i Milo Đukanović. O novoj epizodi njegovih preduzetničkih poduhvata otkrivenih u Pandora papirima čitaćete više na stranicama Monitora. Kao što ste čitali o Đukanovićevom izletu u Dubai pod pokroviteljstvom Duška Kneževića ili „zaboravljenoj” ofšor firmi na Kipru. Ovdje samo o jednom detalju iz pandorine kutije. Iste večeri kada je MANS obavijestio o lancu povezanih ofšor kompanija koje su osnovali Đukanovići, otac i sin, u odbranu pasioniranog sakupljača firmi sa adresama u tzv. poreskim rajevima junački je stao je Kabinet predsjednika Crne Gore. Da objasne šta je njihov šef radio u vrijeme „kada nije obavljao državne poslove”. Od njih saznajemo da Victoria Trust „dok je on bio vlasnik (misle – Đukanović stariji), nije imao nikakvih poslovnih transakcija, nije otvorio niti jedan bankarski račun, jer jednostavno nikada nije ni aktiviran”. Da li su Slavoljub Stijepović, Petar Ivanović, Veselin Veljović i njihove kolege iz kabineta predsjednika države sigurne da govore istinu? Ili im je do nje stalo koliko i do tačnosti tvrdnje „sve je lako provjerljivo, pa nadležnim organima nije teško da utvrde stvarno činjenično stanje…”. Da je to lako, Đukanovićeve firme ne bi bile posijane od Britanije, preko Švajcarske i Gibraltara, do Djevičanskih ostrva i Paname, sa dominantnim ciljem da se sakrije njihov stvarni vlasnik. Znaju toliko iskusni Đukanovićevi saradnici.

Đukanović ima pravo da izabere svoje „branioce”, ali je veliko pitanje da li njihov angažman treba da plaćaju građani Crne Gore. Pitanje je i šta je veći kukavičluk – onaj Predsjednikov što se skriva iza kabineta braneći svoje privatne poslove ili članova kabineta što pristaju da brane nebranjivo.

Tokom prošlonedjeljnog gostovanja u Okviru na RTCG-u, junačili su se, na svoj način, i ministar finansija Milojko Spajić i ekonomije Jakov Milatović. Uticajni gosti javnosti nijesu predočili detalje plana reforme poreskog zakonodavstva, novog načina finansiranja i najavljenog povećanja minimalnih i prosječnih zarada. Umjesto toga, od njih smo čuli da je Spajićev plan „hrabar”.

„Niko nema razloga da bude protiv toga”, na neviđeno javnost ubjeđuje ministar Spajić, „naročito što Ministarstvo i Vlada stoje iza toga i preuzimamo rizik na sebe”. Onda je Milatović pojasnio o kolikom riziku je riječ. „Ja sjutra mogu da odem u London, on može da se vrati u Singapur…”. Junački, s njihove strane. Na građanima je da takođe junački istrpe posljedice ako se pokaže da je ministarska računica prehrabra. Tim prije što su u toku mučni pregovori o rekonstrukciji postojeće vlade. Kojoj još nije predočen nijedan detalj Spajićevog plana.

Onda se ljute novinari i predstavnici NVO sektora. Pošto u novoj vlasti nijesu održali obećanje o većoj („potpunoj”, najavljivao je premijer Krivokapić) javnosti njenog rada.  „Vladini materijali nijesu javno dostupni, pa javnost nije blagovremeno upoznata sa njihovim sadržajem ili se o njemu najuporniji informišu iz Službenog lista, nakon završenog odlučivanja“, kaže Milica Kovačević iz CDT-a. Nezvanično, ni većina ministara nije u mnogo povoljnijem položaju. Samo što oni hrabro trpe.

Nije to osobita tajna. U vremenima velikog junačenja, kukavičluk caruje društvom.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne treba čitati  brižljivo sročene poruke iz Brisela, da bi znali da smo sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije na početku.  Vidi se i golim okom.  Jelena Perović je, eto, opet  na vratima ASK-a .  Bukvalno. Dok  lista nevinih funkcionera  postaje sve duža

 

 

Stigao je novi non paper.  Sa starom ocjenom.  Potreban je intezivniji rad i politička posvećenost, upozoravaju opet iz Brisela,  da bi Crna Gora zatvorila poglavlja 23, 24, koja se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije. Ključna za evropski put zemlje.

“Crna Gora je nastavila sa implementacijom završnih mjerila za poglavlja 23 i 24, uz određene početne rezultate”, navodi se u dokumentu i podsjeća da je vremenski okvir, odnosno 2026. , koju je vlast predložila za zatvaranje ovih poglavlja – ambiciozan.

Ne treba  čitati brižljivo sročene poruke iz Brisela, da bi znali da smo sa  vladavinom prava i borbom protiv korupcije – na početku.  Vidi se i golim okom. Jelena Perović je, eto, opet na vratima Agencije za sprečavanje korupcije. Bukvalno.  Bivša direktorica Agencije, za vrijeme čijeg mandata su dokumentovane mnoge zloupotrebe , a prevencija i borba protiv korupcije tapkale u mraku, pokušala je da uđe u tu instituciju sa advokatom, mašući odlukom Upravnog suda, po kojoj je, kako tvrdi, ona opet direktorica Agencije.

Možda  je zaključana vrata Agencije i  Savjet ASK-a i spriječe da ponovo šefuje tom institucijom, koja je tek nedavno, nakon njenog odlaska, počela da daje znake života. No  jasno je da je nova vlast godinama nakon pada DPS-a,  nijemo gledala kako Perovićeva  u šaci,  i što dalje od Evrope, drži  jednu od ključnih institucija za prevenciju i borbu protiv korupcije.  Kao što sad nijemo gleda njene performanse ispred vrata ASK-a.  Za pet godina od pada DPS –a, vlast nije uspjela čak ni da donese  zakonski okvir  koji bi obezbijedio autonomiju i  efikasniji rad ove institucije. Rade na tome.

Bivša direktorica ASK-a maše dodatno i presudom Osnovnog suda u Podgorici, po kojoj je nedavno oslobođena optužbe da je utajila porez .  Pridruživši se tako sve dužoj listi nevinih funkcionera: od Miomira Mugoše do Slavoljuba Stijepovića. Presuda doduše nije pravosnažna, ali bivša direktorica ASK-a ima dobre šanse da postane Mugi. Pravosnažno krivih za zlupotrebu položaja ili korupciju u Crnoj Gori svakako nema. I na to su nas podsjetili iz Brisela. Opet.

Ove nedjelje desilo se i prvo insajdersko svjedočenje visokog policijskog funkcionera Milana Paunovića o prirodi prethodnog režima.  Paunović  je svjedočio u Skupštini.  Iako je njegovo svjedočenje  značajno, do institucionalne, odnosno sudske  istine o crnim trojkama, nerazriješenim ubistvima i napadima na novinare  u vrijeme prethodnog režima  dalek je  put.  Sa opet dobrim izgledima da se istina izgubi u  lavirintu pravosuđa, i dalje nereformisanog. Ako tamo stigne. Umjesto reformi, nova vlast je uspjela da kroz političke trgovine upražnjene  vrhove pravosuđa popuni svojima.  Ostalo je – netaknuto.

Crna Gora je  definitivno lider u izjavama funkcionera vlasti  o pravdi koja kuca  na sva vrata.  Svake sedmice makar po jedna. Ministarka evropskih poslova  Maida Gorčević izjavila je nakon nedavnog hapšenja bivšeg dugogodišnjeg funkcionera bezbjednosnog sektora da je “dobro  što pravda kuca na sva vrata, bilo da su  moja ili Duška Golubovića”.  Onda je iz Vašingtona poručio  potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić: “Crna Gora danas jasno pokazuje da nema nedodirljivih”. Pa prije neki dan predsjednik parlamenta Andrija Mandić: “Ako je neko prekršio zakon, nema različitih aršina ni za mog sinovca, niti sina, ni za mene”.

Nikako da im kažu – nije dovoljno da pravda pokuca na sva vrata.  Moraju se vrata i otvoriti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Laž i krv

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lažni narativi uvijek prate zločin. Sastanak Mandića i ambasadorke Izraela u parlamentu samo je mali podsjetnik. Ambasadorka ekstremistima naziva crnogorske građane koji ustaju protiv genocida Izraela i domaćeg ćutanja. Mandić u kulturu sjećanja  krsti službovanje konceptu srpskog sveta zbog kog je devedesetih tekla krv. Stvarna

 

 

Ambasadorku Izraela u Crnoj Gori Avivit Bar-Ilan uplašio je ovonedjeljni protest u Podgorici. Protest, odnosno performans, organizovan je  povodom prikazivanja Dana izraelskog filma u KIC Budo Tomović, dok smrt i glad haraju Gazom.  Od  genocida koji javno  sprovodi Izrael, zapadni svijet ili okreće glavu ili ga pomaže, a Crna Gora gleda izraelske filmove. I ćuti. Ambasadorku su uplašili oni rijetki koji govore o paklu u Gazi.

“Radikalne grupe pokušavaju da naruše kulturnu saradnju između Izraela i Crne Gore . To nije ona Crna Gora koju poznajemo i koju volimo. Duboko sam razočarana pokušajem da se miran kulturni događaj sabotira kroz strah i agresiju “, kazala je ambasadorka. Radikalne grupe, u stvari su rijetki civilni aktivisti, profesori i novinari, okupljeni na performansu koji je organizovao Pokret solidarnosti sa Palestinom.

Ambasadorka je nastavila tonom prikladnim  žrtvi strašnog nasilja. “Mržnjom ispunjene parole koje smo čuli bile su odjek poruka terorističke organizacije Hamasa… Uzvikivali su nasilne parole sa lažnom propagandom, zastrašivali goste i, što je najuznemirujuće,  širili slike lažne krvi kako teče ulicama Podgorice.  Moj strah je jednostavan: gdje danas teče lažna krv, sjutra može teći prava”, saopštila je. Nasilne parole sa lažnom propagandom su neke od poruka ispisanih  na transparentima tokom performansa :  „Bravo za film.. sledeći put neka igra neko iz Gaze..ako preživi“,  „Ako ćutite dok traje genocid i vi ste saučesnici“.

Gazom teče prava krv, podsjetili su ambasodorku iz Pokreta solidarnosti.  “Simbolični performans crvenom bojom nije čin agresije, već umjetnički odgovor na stradanje u Gazi – poziv na saosjećanje i odgovornost . Prava krv već teče i ne možemo da ćutimo pred njom”,  odgovorili su. Podsjećajući na zastrašujuće brojke. Prave.

“Prema raspoloživim podacima znamo da je u pojasu Gaze nastradalo preko 56 000 ljudi, od čega je gotovo 80 odsto civila, dok su preko 30 odsto žrtava djeca. Nazivati građane koji traže pravdu „radikalnima“ ili ih poistovjećivati s ekstremizmom predstavlja uvredu za civilno društvo”,  kazali su. Podsjećajući  ambasadorku  da je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje premijera  Izraela Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta.

Vlasti,  i opozicija, kao i genocid u Gazi, otćutale su i  protest ispred KIC-a  i ambasadorkino reagovanje.

Djela  govore.  Predsjednik parlamenta Andrija Mandić sjutradan je ambasadorku Izraela ugostio   u  Skupštini. Nakon sastanka, iz njegovog kabineta saopšteno je da su Mandić i Bar-Ilan , uz prigodne priče o odnosima dvije zemlje, razgovarali i o važnosti njegovanja kulture sjećanja.

“U tom kontekstu, podsjetili su da je Skupština  prvi put obilježila 22. april – Dan sjećanja na žrtve genocida u logorima Jasenovac, Mauthauzen i Dahau”,  navodi se u saopštenju.

Lažni narativi uvijek prate zločin. Sastanak Mandića i ambasadorke Izraela u parlamentu samo je podsjetnik. Ambasadorka ekstremistima naziva crnogorske građane koji ustaju protiv genocida Izraela i domaćeg ćutanja. Mandić u kulturu sjećanja  krsti službovanje konceptu srpskog sveta zbog kog je devedesetih tekla krv. Genocid počinjen devedesetih, u ime ideje za koju se svim srcem borio, vojvoda ne priznaje. Sjetio se genocida u komšiluku iz Drugog svjetskog rata,, čiji su autori tokom tog rata poraženi i osuđeni.

Istog dana kada se Mandić sastao sa ambasadorkom, ministar vanjskih poslova Filip Ivanović primio je ministarku  vanjskih poslova i dijaspore Palestine, Varsan Agabekian.  Onako u kumbulj, uz zvaničnike Jermenije i Srbije.

Iz njegovog kabineta, stidljivo je, na sajtu Vlade, izdato saopštenje u kom se navodi da je tokom sastanka  poseban akcenat stavljen je na humanitarnu situaciju u Gazi.

“Potpredsjednik Ivanović je izrazio žaljenje zbog dugotrajnog i neselektivnog stradanja civila. Ukazao je i na važnost eliminisanja bilo kakvog izgovora kojim bi se osporavalo pravo palestinskog naroda na dostojanstven život, te ponovio stav Crne Gore o neophodnosti uspostavljanja dvodržavnog rješenja”, navodi se.

Pa ti utvrdi koji je stav Crne Gore o genocidu u Gazi. Već viđeno. Glasaš za Srebrenicu u UN, pa izglasaš Rezoluciju o Jasenovcu kod kuće.  Pričaš o antifašizmu, ćutiš na veličanje Pavla Đurišića.  Antifašizam je za paradu. Ćutanje je glasnije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Zločinci i heroji  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet godina od pada Đukanovića, u Crnoj Gori nema mjesta za Slobodana Pejovića. Jer   nema mjesta za istinu o zločinima. Ni onih iz devedesetih, ni drugih. Kamen po kamen u temelje Crne Gore laž i danas  ugrađuje jedinstveni DPS.  I njegovo narodnjačko desno krilo,  sada pod pseudonimom ZBCG

 

 

Datumi. Vatromet za 19. Dan nezavisnosti, uz polupraznu zvaničnu proslavu, i tradicionalno ćutanje pred 33. godišnjicu zločina Deportacija. Dok se prošlost na sve strane pegla i falsifikuje. Prijeteći da nas proguta. Ta laž u koju nas decenijama guraju oni koji vode ovu zemlju. Sa pomagačima.

Više nevladinih organizacija uputilo je ove sedmice apel državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Traže njegovu reakciju zbog sve učestalijeg veličanja četničkog pokreta i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Kada je Đurišića mitropolit Joanikije nedavno nazvao „velikim junakom nepobjedivog karaktera“, ćutali su i  vlast i institucije. Možda Marković i izda neko prigodno saopštenje. Vidjećemo.

Da nas spasi od istorijskog revizionizma i sačuva antifašističke temelje zemlje ponudio se DPS. Čiji je počasni predsjednik, nepobjedivog karaktera, glavni akter zločina Deportacija. Premijer države čije su policijske službe mjesec dana u proljeće 1992. lovile nedužne ljude, da ih pošalju u smrt. Zbog njihovih imena. Tu su urušeni antifašistički temelji zemlje.

Đukanović je govorio da nije znao. Valjda nije čuo ni da su njegove službe kasnije, u vrijeme dok je čvrstom pesnicom vladao svim institucijama u zemlji, koristeći stare Udbine metode, ali i nove, iz mafijaških sistema u koje su nas u to doba uvrstili, bjesomučno pokušavale da slome Slobodana Pejovića. Hrabrog svjedoka koji je  progovorio o Deportacijama. U vremenu kad je to značilo biti heroj. Čovjeka čija su  ljudskost i hrabrost bile snažnija od mraka režima, o čijoj utrobi čitamo u skaj prepiskama.

Đukanovićev brižljivo sastavljeni partijski podmladak i danas živi u neznanju o prirodi tog  režima. Sjećaju se samo da je počasni predsjednik zaslužan za nezavisnost i ulazak zemlje u NATO. Zato su odbili da Dan nezavisnosti zvanično proslave „sa prisiljenim slavljenicima“, koji sa pozicija vlasti „razgrađuju nezavisnost Crne Gore“.

Naizgled ljuti protivnici, u temelje ove zemlje skupa i predano ugrađuju laž i zločin.  Đukanovićevog ministra policije u vrijeme Deportacija, Pavla Bulatovića, Demokrate, iznikle iz SNP-a,  pokušavaju da pretvore u heroja, tražeći da mu se podigne spomenik. O Bulatovićevoj monografiji, zajedničkom izdanju beogradskog Štampar Makarije i pogoričkog Obodskog slova, u Javnoj ustanovi Kulturno informativni centar Zeta  besjede Matija Bećković i Želidrag Nikćević. I niko ništa, sem nekoliko civilnih organizacija. „Antifašisti“ iz DPS-a ćute. Jer je to zajednički zločin. Jedinstvenog DPS-a. Koji je i danas živ.

RTCG je ove sedmice pustila dokumentarni film Karneval, koji svjedoči o zločinu Deportacija i hrabrosti Slobodana Pejovića. Kao da je Crna Gora bolja od one u kojoj je bilo nezamislivo da javni servis emituje ovaj film. Ili je na djelu još jedno krečenje prošlosti. Autor Karnevala, Šemsudin Radončić, najavio je na društvenim mrežama njegovo emitovanje na javnom servisu. U vrijeme progona Pejovića od strane Đukanovićevog režima, Radončić je napravio i drugi dokumentarni film u kom je od Pejovića pokušao da napravi zločinca, demantujući istovremeno sam sebe. Nije ga sada  pominjao.

Praznike su obilježile i dodjele nagrada. Nikom nije palo na pamet da bi jedna mogla otići Slobodanu Pejoviću. Stvarnom heroju.

Ni pet godina od pada Đukanovića, u Crnoj Gori nema mjesta za Slobodana Pejovića. Jer   nema mjesta za istinu o zločinima. Ni onih iz devedesetih, ni drugih. Kamen po kamen u temelje Crne Gore laž i danas  ugrađuje jedinstveni DPS. I njegovo narodnjačko desno krilo sada pod pseudonimom ZBCG. I dalje živi, predano šminkaju  zločince  u heroje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo