Povežite se sa nama

INTERVJU

Kabl nije isplativ

Objavljeno prije

na

radenko-pejovic-1

Na nedavno održanoj javnoj raspravi u CANU o podmorskom kablu kojim bi iz Crne Gore ka Italiji išla struja – prof. dr Radenko Pejović iznio je niz primjedbi na ovaj plan. Između ostaloga, rekao je i da je detaljni prostorni plan suviše obiman, da nedostaje međunarodna regulativa, te predložio da se uradi sažetija verzija zbog praktičnijeg korištenja. Za početak razgovora za Monitor pitamo profesora Pejovića koji su, po njegovom mišljenju, najveći propusti ovog DPP-a i kakve mogu biti posljedice tih propusta? PEJOVIĆ: Dokument je bez potrebe preobiman jer se pojedine stvari ponavljaju. Moguće ga je sažeti, što bi bilo praktičnije za primjenu. Kada je u pitanju tehnički dio, ovaj plan nema nekih većih propusta. Međutim, ekonomski dio je napravljen za skoro idealne uslove njegovog ostvarivanja, što je nerealno postići. Može se desiti da se ulože velika sredstva, a efekti budu skromni. Pošto se radi o kablu koji se postavlja između dvije države, u ovom slučaju Italije i Crne Gore, a koji treba da bude dio međunarodne energetske mreže, onda je sasvim logično da on treba, osim domaćih standarda, da zadovolji i međunarodne standarde iz ove oblasti.

MONITOR: Autorima zamjerate to što ne govore o negativnim efektima ovog plana. Koji su to mogući negativni efekti koje obrađivači plana ne pominju?
PEJOVIĆ: Svaki plan, pa i ovaj, treba realno predstaviti. U ovom su istaknuti samo pozitivni efekti koji su bazirani na pretpostavkama da će se sve realizovati onako kako je zamišljeno. No, izvjesno je da se negativni efekti ovdje ne mogu izbjeći. Kabal prolazi kroz primorski kraj Crne Gore, nacionalne parkove i jasno je da tako ugrožava prostor kroz koji prolazi.

MONITOR: Ne postoji ni jasna ekonomska analiza koja bi građanima jasno dala do znanja šta dobijamo ovim projektom. Koliko su opasni ovakvi planovi iz kojih se ne vidi računica zašto je neki projekat potreban državi? Ko dobija, a ko gubi u ovakvim situacijama?
PEJOVIĆ: Slažem se s Vašom konstatacijom. Svaki državni projekat bi morao biti isplativ, u suprotnom ne treba ići u njegovu realizaciju. Tu se mora biti veoma obazriv i gledati samo interes sopstvene države. Na žalost, ponekad nijesu zanemarljivi ni lični interesi. Ulaganja Crne Gore u ovaj projekat su potcijenjena a efekti precijenjeni.

MONITOR: Da li Vi ovaj projekat smatrate isplativim, i u kojim slučajevima bi on to postao?
PEJOVIĆ: Mislim da on nije isplativ za Crnu Goru. Najveći interes za njega ima država Italija. Projektanti nas nijesu ubijedili u njegovu isplativost ni u slučaju ostvarivanja nerealnih pretpostavkih. Ko može garantovati da će se za ovaj kabal obezbijediti tri puta veća energija od današnje. Koji su to izvori, osim ako nije u pitanju nešto što mi ne znamo.

MONITOR: Crna Gora je vec 20 godina ekološka država, makar na papiru. Sada stižu obećanja da će Crna Gora postati energetsko čvorište regiona. Da li ta dva pravca razvoja idu zajedno i na koji način? Da li dosadašnji način korišćenja prostora i resursa idu u prilog planovima koje aktuelna vlast pokušava da progura (kao HE na Moraci, kabl i sl)?
PEJOVIĆ: Da, Crna Gora je ekološka država samo na papiru. U prilog ekologiji ide činjenica da je industrija stala i da se vrlo malo proizvodi. S druge strane, bez proizvodnje nema napretka. Ne mogu se prenebregnuti negativni efekti ovog projekta a to se dovoljno ne ističe u dokumentu. S korišćenjem prostora i resursa treba biti veoma obazriv, jer se te greške praktično ne mogu popraviti. Mora se voditi računa da se resursi iskoriste na najbolji mogući način.

MONITOR: Na raspravi u CANU ste postavili niz bitnih pitanja kao što je – kako to da je ovaj projekat odjednom postao aktuelan? Da A2A nije ušao u Elektroprivredu vjerovatno ne bi ni danas raspravljali o ovom projektu. Šta će se desiti ako A2A ne bude većinski vlasnik u EPCG, hoće li odustati od izgradnje svog dijela kabla…? Da li Vam je iko odgovorio na ta pitanja?
PEJOVIĆ: Na ova pitanja nije niko odgovorio, niti ja očekujem odgovor. Na žalost, umjesto da mi sami planiramo kako ćemo koristiti resurse, da postavljamo uslove za njihovo korištenje, mi se njih sjetimo kada se pojavi neko sa strane, ko je zainteresovan. U tom trenutku taj projekat postane aktuelan, najbolji, najprofitabilniji i maltene nema razvoja ako se on ne realizuje. Sjetimo se prodaje Telekoma za sto miliona eura kada je rečeno – ako toga ne bude nema ni autoputeva, pa onda Buk Bijela, pa Morača, pa sad kabal itd.

MONITOR: Da li ste zadovoljni načinom na koji se odgovorni ljudi u vlasti i planeri odnose prema primjedbama univerzitetskih profesora na planove koje iznose na javnim raspravama?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan. To je uglavnom politički marketing da se konstatuje da smo svi mogli da kažemo šta mislimo. Međutim, vrlo malo se primjedbi usvoji. Ovdje mislim na dobronamjerne i konstruktivne primjedbe. Mora se priznati da ima i nedobronamjernih kritika, posebno iz nevladinog sektora. Ali i dobronamjerne primjedbe se često odbacuju ako su uperene protiv stavova vlasti. Kad su u pitanju univerzitetski profesori i univerzitetsko znanje, vrlo se malo koriste. Na žalost, prednost imaju trećerazredni strani eksperti koje skupo plaćamo. Država bi morala puno više da koristi domaću pamet i da se oslanja na Univerzitet i druge institucije. Kao pozitivan primjer može se istaći CANU koja se sve više uključuje u rasprave o aktuelnim pitanjima države.

MONITOR: Kako Vama izgleda razvoj situacije u kojoj Crna Gora tj. Elektroprivreda koja je i dalje u većinskom državnom vlasništvu, sa menadžmentom A2A, radi sama hidroelektrane na Morači tj. sopstvenim sredstvima, a podmorski kabl postavljaju Terna i Prenos od čega uglavnom Italijani imaju koristi?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan situacijom u Crnoj Gori kada je u pitanju Elektroprivreda. Posebno me iznenadila izjava premijera Lukšića da pitanje većinskog vlasništva Elektroprivrede nije primarno već sekundarno pitanje. Smatram da je to veoma važno i da ni po koju cijenu ne treba dozvoliti da većinski vlasnik bude neko drugi osim države. Iz profita koji ostvaruje Elektroprivreda mogu se graditi nove hidroelektrane tako da to nije čudno. Samo elektrana Piva ostvaruje godišnje profit od oko 50 miliona eura.

MONITOR: Šta Vi vidite kao najbolje rješenje kada je energetika u Crnoj Gori u pitanju? Štednja, gradnja novih izvora, Crna Gora kao tranzitno područje… Ili sve to skupa?
PEJOVIĆ: Kada je u pitanju energetika u Crnoj Gori, rješenja treba da idu u pravcu štednje, treba riješiti pitanje korišćenja našeg dijela voda Bilećkog jezera, izgradnja novih energetskih objekata (TE Pljevlja II faza, Komarnica, Kruševo…).

MONITOR: U vrijeme kada se na Univerzitetu govorilo o Vladinom planu za hidroelektrane na Morači, upozoravali ste na situaciju u Plužinama i pivskom kraju koji nakon izgradnje brane nije doživio obećani procvat. Kakva je sad tamo situacija?
PEJOVIĆ: Na žalost, primjer Pive je poražavajući. Ni poslije 35 godina Elektroprivreda nije ispunila obaveze po osnovu izgradnje brane a niko u državi i ne pomišlja da Piva treba da dobije nešto od tog velikog kolača koji država dobija od ovog prirodnog resursa. A2A dobija 45 odsto a Opština ništa. Paradoks je da opština Plužine ima najveći dohodak po glavi stanovnika u Crnoj Gori, zahvaljujući brani Piva, a da se iz nje iselilo zadnjih deset godina četvrtina stanovništva. Treba se zapitati šta će biti sa sjeverom. Nije dovoljno donijeti strategije jer se one same nijesu nikad realizovale. Crna Gora će ubrzo postati Podgorica sa okolnim selima i zaseocima. U istoj situaciji su Nikšić i Pljevlja. Svugdje u svijetu, osim kod nas, lokalna zajednica dobija nadoknadu za korišćenje svojih prirodnih resursa.

MONITOR: U CANU ste otvoreno govorili o propustima plana. I ranije ste kritikovali Vladine planove. Mislite li da su univerzitetski profesori dovoljno uključeni u javnu analizu najvažnijih planova i dovoljno ukazuju na probleme u društvu?
PEJOVIĆ: Mali broj je univerzitetskih profesora koji su spremni da ukazuju i kritikuju aktuelne probleme u Crnoj Gori. Vlada mišljenje da se tako mirnije spava i zbog čega nešto kritikovati kad se to neće uvažiti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo