Povežite se sa nama

INTERVJU

Kabl nije isplativ

Objavljeno prije

na

Na nedavno održanoj javnoj raspravi u CANU o podmorskom kablu kojim bi iz Crne Gore ka Italiji išla struja – prof. dr Radenko Pejović iznio je niz primjedbi na ovaj plan. Između ostaloga, rekao je i da je detaljni prostorni plan suviše obiman, da nedostaje međunarodna regulativa, te predložio da se uradi sažetija verzija zbog praktičnijeg korištenja. Za početak razgovora za Monitor pitamo profesora Pejovića koji su, po njegovom mišljenju, najveći propusti ovog DPP-a i kakve mogu biti posljedice tih propusta? PEJOVIĆ: Dokument je bez potrebe preobiman jer se pojedine stvari ponavljaju. Moguće ga je sažeti, što bi bilo praktičnije za primjenu. Kada je u pitanju tehnički dio, ovaj plan nema nekih većih propusta. Međutim, ekonomski dio je napravljen za skoro idealne uslove njegovog ostvarivanja, što je nerealno postići. Može se desiti da se ulože velika sredstva, a efekti budu skromni. Pošto se radi o kablu koji se postavlja između dvije države, u ovom slučaju Italije i Crne Gore, a koji treba da bude dio međunarodne energetske mreže, onda je sasvim logično da on treba, osim domaćih standarda, da zadovolji i međunarodne standarde iz ove oblasti.

MONITOR: Autorima zamjerate to što ne govore o negativnim efektima ovog plana. Koji su to mogući negativni efekti koje obrađivači plana ne pominju?
PEJOVIĆ: Svaki plan, pa i ovaj, treba realno predstaviti. U ovom su istaknuti samo pozitivni efekti koji su bazirani na pretpostavkama da će se sve realizovati onako kako je zamišljeno. No, izvjesno je da se negativni efekti ovdje ne mogu izbjeći. Kabal prolazi kroz primorski kraj Crne Gore, nacionalne parkove i jasno je da tako ugrožava prostor kroz koji prolazi.

MONITOR: Ne postoji ni jasna ekonomska analiza koja bi građanima jasno dala do znanja šta dobijamo ovim projektom. Koliko su opasni ovakvi planovi iz kojih se ne vidi računica zašto je neki projekat potreban državi? Ko dobija, a ko gubi u ovakvim situacijama?
PEJOVIĆ: Slažem se s Vašom konstatacijom. Svaki državni projekat bi morao biti isplativ, u suprotnom ne treba ići u njegovu realizaciju. Tu se mora biti veoma obazriv i gledati samo interes sopstvene države. Na žalost, ponekad nijesu zanemarljivi ni lični interesi. Ulaganja Crne Gore u ovaj projekat su potcijenjena a efekti precijenjeni.

MONITOR: Da li Vi ovaj projekat smatrate isplativim, i u kojim slučajevima bi on to postao?
PEJOVIĆ: Mislim da on nije isplativ za Crnu Goru. Najveći interes za njega ima država Italija. Projektanti nas nijesu ubijedili u njegovu isplativost ni u slučaju ostvarivanja nerealnih pretpostavkih. Ko može garantovati da će se za ovaj kabal obezbijediti tri puta veća energija od današnje. Koji su to izvori, osim ako nije u pitanju nešto što mi ne znamo.

MONITOR: Crna Gora je vec 20 godina ekološka država, makar na papiru. Sada stižu obećanja da će Crna Gora postati energetsko čvorište regiona. Da li ta dva pravca razvoja idu zajedno i na koji način? Da li dosadašnji način korišćenja prostora i resursa idu u prilog planovima koje aktuelna vlast pokušava da progura (kao HE na Moraci, kabl i sl)?
PEJOVIĆ: Da, Crna Gora je ekološka država samo na papiru. U prilog ekologiji ide činjenica da je industrija stala i da se vrlo malo proizvodi. S druge strane, bez proizvodnje nema napretka. Ne mogu se prenebregnuti negativni efekti ovog projekta a to se dovoljno ne ističe u dokumentu. S korišćenjem prostora i resursa treba biti veoma obazriv, jer se te greške praktično ne mogu popraviti. Mora se voditi računa da se resursi iskoriste na najbolji mogući način.

MONITOR: Na raspravi u CANU ste postavili niz bitnih pitanja kao što je – kako to da je ovaj projekat odjednom postao aktuelan? Da A2A nije ušao u Elektroprivredu vjerovatno ne bi ni danas raspravljali o ovom projektu. Šta će se desiti ako A2A ne bude većinski vlasnik u EPCG, hoće li odustati od izgradnje svog dijela kabla…? Da li Vam je iko odgovorio na ta pitanja?
PEJOVIĆ: Na ova pitanja nije niko odgovorio, niti ja očekujem odgovor. Na žalost, umjesto da mi sami planiramo kako ćemo koristiti resurse, da postavljamo uslove za njihovo korištenje, mi se njih sjetimo kada se pojavi neko sa strane, ko je zainteresovan. U tom trenutku taj projekat postane aktuelan, najbolji, najprofitabilniji i maltene nema razvoja ako se on ne realizuje. Sjetimo se prodaje Telekoma za sto miliona eura kada je rečeno – ako toga ne bude nema ni autoputeva, pa onda Buk Bijela, pa Morača, pa sad kabal itd.

MONITOR: Da li ste zadovoljni načinom na koji se odgovorni ljudi u vlasti i planeri odnose prema primjedbama univerzitetskih profesora na planove koje iznose na javnim raspravama?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan. To je uglavnom politički marketing da se konstatuje da smo svi mogli da kažemo šta mislimo. Međutim, vrlo malo se primjedbi usvoji. Ovdje mislim na dobronamjerne i konstruktivne primjedbe. Mora se priznati da ima i nedobronamjernih kritika, posebno iz nevladinog sektora. Ali i dobronamjerne primjedbe se često odbacuju ako su uperene protiv stavova vlasti. Kad su u pitanju univerzitetski profesori i univerzitetsko znanje, vrlo se malo koriste. Na žalost, prednost imaju trećerazredni strani eksperti koje skupo plaćamo. Država bi morala puno više da koristi domaću pamet i da se oslanja na Univerzitet i druge institucije. Kao pozitivan primjer može se istaći CANU koja se sve više uključuje u rasprave o aktuelnim pitanjima države.

MONITOR: Kako Vama izgleda razvoj situacije u kojoj Crna Gora tj. Elektroprivreda koja je i dalje u većinskom državnom vlasništvu, sa menadžmentom A2A, radi sama hidroelektrane na Morači tj. sopstvenim sredstvima, a podmorski kabl postavljaju Terna i Prenos od čega uglavnom Italijani imaju koristi?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan situacijom u Crnoj Gori kada je u pitanju Elektroprivreda. Posebno me iznenadila izjava premijera Lukšića da pitanje većinskog vlasništva Elektroprivrede nije primarno već sekundarno pitanje. Smatram da je to veoma važno i da ni po koju cijenu ne treba dozvoliti da većinski vlasnik bude neko drugi osim države. Iz profita koji ostvaruje Elektroprivreda mogu se graditi nove hidroelektrane tako da to nije čudno. Samo elektrana Piva ostvaruje godišnje profit od oko 50 miliona eura.

MONITOR: Šta Vi vidite kao najbolje rješenje kada je energetika u Crnoj Gori u pitanju? Štednja, gradnja novih izvora, Crna Gora kao tranzitno područje… Ili sve to skupa?
PEJOVIĆ: Kada je u pitanju energetika u Crnoj Gori, rješenja treba da idu u pravcu štednje, treba riješiti pitanje korišćenja našeg dijela voda Bilećkog jezera, izgradnja novih energetskih objekata (TE Pljevlja II faza, Komarnica, Kruševo…).

MONITOR: U vrijeme kada se na Univerzitetu govorilo o Vladinom planu za hidroelektrane na Morači, upozoravali ste na situaciju u Plužinama i pivskom kraju koji nakon izgradnje brane nije doživio obećani procvat. Kakva je sad tamo situacija?
PEJOVIĆ: Na žalost, primjer Pive je poražavajući. Ni poslije 35 godina Elektroprivreda nije ispunila obaveze po osnovu izgradnje brane a niko u državi i ne pomišlja da Piva treba da dobije nešto od tog velikog kolača koji država dobija od ovog prirodnog resursa. A2A dobija 45 odsto a Opština ništa. Paradoks je da opština Plužine ima najveći dohodak po glavi stanovnika u Crnoj Gori, zahvaljujući brani Piva, a da se iz nje iselilo zadnjih deset godina četvrtina stanovništva. Treba se zapitati šta će biti sa sjeverom. Nije dovoljno donijeti strategije jer se one same nijesu nikad realizovale. Crna Gora će ubrzo postati Podgorica sa okolnim selima i zaseocima. U istoj situaciji su Nikšić i Pljevlja. Svugdje u svijetu, osim kod nas, lokalna zajednica dobija nadoknadu za korišćenje svojih prirodnih resursa.

MONITOR: U CANU ste otvoreno govorili o propustima plana. I ranije ste kritikovali Vladine planove. Mislite li da su univerzitetski profesori dovoljno uključeni u javnu analizu najvažnijih planova i dovoljno ukazuju na probleme u društvu?
PEJOVIĆ: Mali broj je univerzitetskih profesora koji su spremni da ukazuju i kritikuju aktuelne probleme u Crnoj Gori. Vlada mišljenje da se tako mirnije spava i zbog čega nešto kritikovati kad se to neće uvažiti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo