Povežite se sa nama

INTERVJU

Kabl nije isplativ

Objavljeno prije

na

Na nedavno održanoj javnoj raspravi u CANU o podmorskom kablu kojim bi iz Crne Gore ka Italiji išla struja – prof. dr Radenko Pejović iznio je niz primjedbi na ovaj plan. Između ostaloga, rekao je i da je detaljni prostorni plan suviše obiman, da nedostaje međunarodna regulativa, te predložio da se uradi sažetija verzija zbog praktičnijeg korištenja. Za početak razgovora za Monitor pitamo profesora Pejovića koji su, po njegovom mišljenju, najveći propusti ovog DPP-a i kakve mogu biti posljedice tih propusta? PEJOVIĆ: Dokument je bez potrebe preobiman jer se pojedine stvari ponavljaju. Moguće ga je sažeti, što bi bilo praktičnije za primjenu. Kada je u pitanju tehnički dio, ovaj plan nema nekih većih propusta. Međutim, ekonomski dio je napravljen za skoro idealne uslove njegovog ostvarivanja, što je nerealno postići. Može se desiti da se ulože velika sredstva, a efekti budu skromni. Pošto se radi o kablu koji se postavlja između dvije države, u ovom slučaju Italije i Crne Gore, a koji treba da bude dio međunarodne energetske mreže, onda je sasvim logično da on treba, osim domaćih standarda, da zadovolji i međunarodne standarde iz ove oblasti.

MONITOR: Autorima zamjerate to što ne govore o negativnim efektima ovog plana. Koji su to mogući negativni efekti koje obrađivači plana ne pominju?
PEJOVIĆ: Svaki plan, pa i ovaj, treba realno predstaviti. U ovom su istaknuti samo pozitivni efekti koji su bazirani na pretpostavkama da će se sve realizovati onako kako je zamišljeno. No, izvjesno je da se negativni efekti ovdje ne mogu izbjeći. Kabal prolazi kroz primorski kraj Crne Gore, nacionalne parkove i jasno je da tako ugrožava prostor kroz koji prolazi.

MONITOR: Ne postoji ni jasna ekonomska analiza koja bi građanima jasno dala do znanja šta dobijamo ovim projektom. Koliko su opasni ovakvi planovi iz kojih se ne vidi računica zašto je neki projekat potreban državi? Ko dobija, a ko gubi u ovakvim situacijama?
PEJOVIĆ: Slažem se s Vašom konstatacijom. Svaki državni projekat bi morao biti isplativ, u suprotnom ne treba ići u njegovu realizaciju. Tu se mora biti veoma obazriv i gledati samo interes sopstvene države. Na žalost, ponekad nijesu zanemarljivi ni lični interesi. Ulaganja Crne Gore u ovaj projekat su potcijenjena a efekti precijenjeni.

MONITOR: Da li Vi ovaj projekat smatrate isplativim, i u kojim slučajevima bi on to postao?
PEJOVIĆ: Mislim da on nije isplativ za Crnu Goru. Najveći interes za njega ima država Italija. Projektanti nas nijesu ubijedili u njegovu isplativost ni u slučaju ostvarivanja nerealnih pretpostavkih. Ko može garantovati da će se za ovaj kabal obezbijediti tri puta veća energija od današnje. Koji su to izvori, osim ako nije u pitanju nešto što mi ne znamo.

MONITOR: Crna Gora je vec 20 godina ekološka država, makar na papiru. Sada stižu obećanja da će Crna Gora postati energetsko čvorište regiona. Da li ta dva pravca razvoja idu zajedno i na koji način? Da li dosadašnji način korišćenja prostora i resursa idu u prilog planovima koje aktuelna vlast pokušava da progura (kao HE na Moraci, kabl i sl)?
PEJOVIĆ: Da, Crna Gora je ekološka država samo na papiru. U prilog ekologiji ide činjenica da je industrija stala i da se vrlo malo proizvodi. S druge strane, bez proizvodnje nema napretka. Ne mogu se prenebregnuti negativni efekti ovog projekta a to se dovoljno ne ističe u dokumentu. S korišćenjem prostora i resursa treba biti veoma obazriv, jer se te greške praktično ne mogu popraviti. Mora se voditi računa da se resursi iskoriste na najbolji mogući način.

MONITOR: Na raspravi u CANU ste postavili niz bitnih pitanja kao što je – kako to da je ovaj projekat odjednom postao aktuelan? Da A2A nije ušao u Elektroprivredu vjerovatno ne bi ni danas raspravljali o ovom projektu. Šta će se desiti ako A2A ne bude većinski vlasnik u EPCG, hoće li odustati od izgradnje svog dijela kabla…? Da li Vam je iko odgovorio na ta pitanja?
PEJOVIĆ: Na ova pitanja nije niko odgovorio, niti ja očekujem odgovor. Na žalost, umjesto da mi sami planiramo kako ćemo koristiti resurse, da postavljamo uslove za njihovo korištenje, mi se njih sjetimo kada se pojavi neko sa strane, ko je zainteresovan. U tom trenutku taj projekat postane aktuelan, najbolji, najprofitabilniji i maltene nema razvoja ako se on ne realizuje. Sjetimo se prodaje Telekoma za sto miliona eura kada je rečeno – ako toga ne bude nema ni autoputeva, pa onda Buk Bijela, pa Morača, pa sad kabal itd.

MONITOR: Da li ste zadovoljni načinom na koji se odgovorni ljudi u vlasti i planeri odnose prema primjedbama univerzitetskih profesora na planove koje iznose na javnim raspravama?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan. To je uglavnom politički marketing da se konstatuje da smo svi mogli da kažemo šta mislimo. Međutim, vrlo malo se primjedbi usvoji. Ovdje mislim na dobronamjerne i konstruktivne primjedbe. Mora se priznati da ima i nedobronamjernih kritika, posebno iz nevladinog sektora. Ali i dobronamjerne primjedbe se često odbacuju ako su uperene protiv stavova vlasti. Kad su u pitanju univerzitetski profesori i univerzitetsko znanje, vrlo se malo koriste. Na žalost, prednost imaju trećerazredni strani eksperti koje skupo plaćamo. Država bi morala puno više da koristi domaću pamet i da se oslanja na Univerzitet i druge institucije. Kao pozitivan primjer može se istaći CANU koja se sve više uključuje u rasprave o aktuelnim pitanjima države.

MONITOR: Kako Vama izgleda razvoj situacije u kojoj Crna Gora tj. Elektroprivreda koja je i dalje u većinskom državnom vlasništvu, sa menadžmentom A2A, radi sama hidroelektrane na Morači tj. sopstvenim sredstvima, a podmorski kabl postavljaju Terna i Prenos od čega uglavnom Italijani imaju koristi?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan situacijom u Crnoj Gori kada je u pitanju Elektroprivreda. Posebno me iznenadila izjava premijera Lukšića da pitanje većinskog vlasništva Elektroprivrede nije primarno već sekundarno pitanje. Smatram da je to veoma važno i da ni po koju cijenu ne treba dozvoliti da većinski vlasnik bude neko drugi osim države. Iz profita koji ostvaruje Elektroprivreda mogu se graditi nove hidroelektrane tako da to nije čudno. Samo elektrana Piva ostvaruje godišnje profit od oko 50 miliona eura.

MONITOR: Šta Vi vidite kao najbolje rješenje kada je energetika u Crnoj Gori u pitanju? Štednja, gradnja novih izvora, Crna Gora kao tranzitno područje… Ili sve to skupa?
PEJOVIĆ: Kada je u pitanju energetika u Crnoj Gori, rješenja treba da idu u pravcu štednje, treba riješiti pitanje korišćenja našeg dijela voda Bilećkog jezera, izgradnja novih energetskih objekata (TE Pljevlja II faza, Komarnica, Kruševo…).

MONITOR: U vrijeme kada se na Univerzitetu govorilo o Vladinom planu za hidroelektrane na Morači, upozoravali ste na situaciju u Plužinama i pivskom kraju koji nakon izgradnje brane nije doživio obećani procvat. Kakva je sad tamo situacija?
PEJOVIĆ: Na žalost, primjer Pive je poražavajući. Ni poslije 35 godina Elektroprivreda nije ispunila obaveze po osnovu izgradnje brane a niko u državi i ne pomišlja da Piva treba da dobije nešto od tog velikog kolača koji država dobija od ovog prirodnog resursa. A2A dobija 45 odsto a Opština ništa. Paradoks je da opština Plužine ima najveći dohodak po glavi stanovnika u Crnoj Gori, zahvaljujući brani Piva, a da se iz nje iselilo zadnjih deset godina četvrtina stanovništva. Treba se zapitati šta će biti sa sjeverom. Nije dovoljno donijeti strategije jer se one same nijesu nikad realizovale. Crna Gora će ubrzo postati Podgorica sa okolnim selima i zaseocima. U istoj situaciji su Nikšić i Pljevlja. Svugdje u svijetu, osim kod nas, lokalna zajednica dobija nadoknadu za korišćenje svojih prirodnih resursa.

MONITOR: U CANU ste otvoreno govorili o propustima plana. I ranije ste kritikovali Vladine planove. Mislite li da su univerzitetski profesori dovoljno uključeni u javnu analizu najvažnijih planova i dovoljno ukazuju na probleme u društvu?
PEJOVIĆ: Mali broj je univerzitetskih profesora koji su spremni da ukazuju i kritikuju aktuelne probleme u Crnoj Gori. Vlada mišljenje da se tako mirnije spava i zbog čega nešto kritikovati kad se to neće uvažiti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo