Povežite se sa nama

INTERVJU

Kabl nije isplativ

Objavljeno prije

na

Na nedavno održanoj javnoj raspravi u CANU o podmorskom kablu kojim bi iz Crne Gore ka Italiji išla struja – prof. dr Radenko Pejović iznio je niz primjedbi na ovaj plan. Između ostaloga, rekao je i da je detaljni prostorni plan suviše obiman, da nedostaje međunarodna regulativa, te predložio da se uradi sažetija verzija zbog praktičnijeg korištenja. Za početak razgovora za Monitor pitamo profesora Pejovića koji su, po njegovom mišljenju, najveći propusti ovog DPP-a i kakve mogu biti posljedice tih propusta? PEJOVIĆ: Dokument je bez potrebe preobiman jer se pojedine stvari ponavljaju. Moguće ga je sažeti, što bi bilo praktičnije za primjenu. Kada je u pitanju tehnički dio, ovaj plan nema nekih većih propusta. Međutim, ekonomski dio je napravljen za skoro idealne uslove njegovog ostvarivanja, što je nerealno postići. Može se desiti da se ulože velika sredstva, a efekti budu skromni. Pošto se radi o kablu koji se postavlja između dvije države, u ovom slučaju Italije i Crne Gore, a koji treba da bude dio međunarodne energetske mreže, onda je sasvim logično da on treba, osim domaćih standarda, da zadovolji i međunarodne standarde iz ove oblasti.

MONITOR: Autorima zamjerate to što ne govore o negativnim efektima ovog plana. Koji su to mogući negativni efekti koje obrađivači plana ne pominju?
PEJOVIĆ: Svaki plan, pa i ovaj, treba realno predstaviti. U ovom su istaknuti samo pozitivni efekti koji su bazirani na pretpostavkama da će se sve realizovati onako kako je zamišljeno. No, izvjesno je da se negativni efekti ovdje ne mogu izbjeći. Kabal prolazi kroz primorski kraj Crne Gore, nacionalne parkove i jasno je da tako ugrožava prostor kroz koji prolazi.

MONITOR: Ne postoji ni jasna ekonomska analiza koja bi građanima jasno dala do znanja šta dobijamo ovim projektom. Koliko su opasni ovakvi planovi iz kojih se ne vidi računica zašto je neki projekat potreban državi? Ko dobija, a ko gubi u ovakvim situacijama?
PEJOVIĆ: Slažem se s Vašom konstatacijom. Svaki državni projekat bi morao biti isplativ, u suprotnom ne treba ići u njegovu realizaciju. Tu se mora biti veoma obazriv i gledati samo interes sopstvene države. Na žalost, ponekad nijesu zanemarljivi ni lični interesi. Ulaganja Crne Gore u ovaj projekat su potcijenjena a efekti precijenjeni.

MONITOR: Da li Vi ovaj projekat smatrate isplativim, i u kojim slučajevima bi on to postao?
PEJOVIĆ: Mislim da on nije isplativ za Crnu Goru. Najveći interes za njega ima država Italija. Projektanti nas nijesu ubijedili u njegovu isplativost ni u slučaju ostvarivanja nerealnih pretpostavkih. Ko može garantovati da će se za ovaj kabal obezbijediti tri puta veća energija od današnje. Koji su to izvori, osim ako nije u pitanju nešto što mi ne znamo.

MONITOR: Crna Gora je vec 20 godina ekološka država, makar na papiru. Sada stižu obećanja da će Crna Gora postati energetsko čvorište regiona. Da li ta dva pravca razvoja idu zajedno i na koji način? Da li dosadašnji način korišćenja prostora i resursa idu u prilog planovima koje aktuelna vlast pokušava da progura (kao HE na Moraci, kabl i sl)?
PEJOVIĆ: Da, Crna Gora je ekološka država samo na papiru. U prilog ekologiji ide činjenica da je industrija stala i da se vrlo malo proizvodi. S druge strane, bez proizvodnje nema napretka. Ne mogu se prenebregnuti negativni efekti ovog projekta a to se dovoljno ne ističe u dokumentu. S korišćenjem prostora i resursa treba biti veoma obazriv, jer se te greške praktično ne mogu popraviti. Mora se voditi računa da se resursi iskoriste na najbolji mogući način.

MONITOR: Na raspravi u CANU ste postavili niz bitnih pitanja kao što je – kako to da je ovaj projekat odjednom postao aktuelan? Da A2A nije ušao u Elektroprivredu vjerovatno ne bi ni danas raspravljali o ovom projektu. Šta će se desiti ako A2A ne bude većinski vlasnik u EPCG, hoće li odustati od izgradnje svog dijela kabla…? Da li Vam je iko odgovorio na ta pitanja?
PEJOVIĆ: Na ova pitanja nije niko odgovorio, niti ja očekujem odgovor. Na žalost, umjesto da mi sami planiramo kako ćemo koristiti resurse, da postavljamo uslove za njihovo korištenje, mi se njih sjetimo kada se pojavi neko sa strane, ko je zainteresovan. U tom trenutku taj projekat postane aktuelan, najbolji, najprofitabilniji i maltene nema razvoja ako se on ne realizuje. Sjetimo se prodaje Telekoma za sto miliona eura kada je rečeno – ako toga ne bude nema ni autoputeva, pa onda Buk Bijela, pa Morača, pa sad kabal itd.

MONITOR: Da li ste zadovoljni načinom na koji se odgovorni ljudi u vlasti i planeri odnose prema primjedbama univerzitetskih profesora na planove koje iznose na javnim raspravama?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan. To je uglavnom politički marketing da se konstatuje da smo svi mogli da kažemo šta mislimo. Međutim, vrlo malo se primjedbi usvoji. Ovdje mislim na dobronamjerne i konstruktivne primjedbe. Mora se priznati da ima i nedobronamjernih kritika, posebno iz nevladinog sektora. Ali i dobronamjerne primjedbe se često odbacuju ako su uperene protiv stavova vlasti. Kad su u pitanju univerzitetski profesori i univerzitetsko znanje, vrlo se malo koriste. Na žalost, prednost imaju trećerazredni strani eksperti koje skupo plaćamo. Država bi morala puno više da koristi domaću pamet i da se oslanja na Univerzitet i druge institucije. Kao pozitivan primjer može se istaći CANU koja se sve više uključuje u rasprave o aktuelnim pitanjima države.

MONITOR: Kako Vama izgleda razvoj situacije u kojoj Crna Gora tj. Elektroprivreda koja je i dalje u većinskom državnom vlasništvu, sa menadžmentom A2A, radi sama hidroelektrane na Morači tj. sopstvenim sredstvima, a podmorski kabl postavljaju Terna i Prenos od čega uglavnom Italijani imaju koristi?
PEJOVIĆ: Nijesam zadovoljan situacijom u Crnoj Gori kada je u pitanju Elektroprivreda. Posebno me iznenadila izjava premijera Lukšića da pitanje većinskog vlasništva Elektroprivrede nije primarno već sekundarno pitanje. Smatram da je to veoma važno i da ni po koju cijenu ne treba dozvoliti da većinski vlasnik bude neko drugi osim države. Iz profita koji ostvaruje Elektroprivreda mogu se graditi nove hidroelektrane tako da to nije čudno. Samo elektrana Piva ostvaruje godišnje profit od oko 50 miliona eura.

MONITOR: Šta Vi vidite kao najbolje rješenje kada je energetika u Crnoj Gori u pitanju? Štednja, gradnja novih izvora, Crna Gora kao tranzitno područje… Ili sve to skupa?
PEJOVIĆ: Kada je u pitanju energetika u Crnoj Gori, rješenja treba da idu u pravcu štednje, treba riješiti pitanje korišćenja našeg dijela voda Bilećkog jezera, izgradnja novih energetskih objekata (TE Pljevlja II faza, Komarnica, Kruševo…).

MONITOR: U vrijeme kada se na Univerzitetu govorilo o Vladinom planu za hidroelektrane na Morači, upozoravali ste na situaciju u Plužinama i pivskom kraju koji nakon izgradnje brane nije doživio obećani procvat. Kakva je sad tamo situacija?
PEJOVIĆ: Na žalost, primjer Pive je poražavajući. Ni poslije 35 godina Elektroprivreda nije ispunila obaveze po osnovu izgradnje brane a niko u državi i ne pomišlja da Piva treba da dobije nešto od tog velikog kolača koji država dobija od ovog prirodnog resursa. A2A dobija 45 odsto a Opština ništa. Paradoks je da opština Plužine ima najveći dohodak po glavi stanovnika u Crnoj Gori, zahvaljujući brani Piva, a da se iz nje iselilo zadnjih deset godina četvrtina stanovništva. Treba se zapitati šta će biti sa sjeverom. Nije dovoljno donijeti strategije jer se one same nijesu nikad realizovale. Crna Gora će ubrzo postati Podgorica sa okolnim selima i zaseocima. U istoj situaciji su Nikšić i Pljevlja. Svugdje u svijetu, osim kod nas, lokalna zajednica dobija nadoknadu za korišćenje svojih prirodnih resursa.

MONITOR: U CANU ste otvoreno govorili o propustima plana. I ranije ste kritikovali Vladine planove. Mislite li da su univerzitetski profesori dovoljno uključeni u javnu analizu najvažnijih planova i dovoljno ukazuju na probleme u društvu?
PEJOVIĆ: Mali broj je univerzitetskih profesora koji su spremni da ukazuju i kritikuju aktuelne probleme u Crnoj Gori. Vlada mišljenje da se tako mirnije spava i zbog čega nešto kritikovati kad se to neće uvažiti.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo