INTERVJU
ADAM BALCER, EKSPERT ZA PROŠIRENJE EU: Balkan na čekanju

Pitanje proširenja EU, koje je na početku ekonomske krize palo u sjenku elementarnih životnih interesa građana pojedinih njenih članica, ponovo je jedno od najvažnijih u Briselu. Crna Gora i Srbija iščekuju unapređenje svog statusa u EU integracijama, a Poljska je upravo preuzela predsjedavanje Savjetom ministara EU. Adam Balcer, s Varšavskog univerziteta, gdje predaje na istočnoevropskim studijama, a u organizaciji DEMOS-Evropa direktor je sektora za proširenje, pa se čini zanimljivim sagovornikom, veoma upućenim u ovu temu. On je osim toga i znalac balkanskih jezika, što mu pomaže da stalno prati ovdašnje prilike. MONITOR: U organizaciji DEMOS-Evropa bavite se strateškim evropskim pitanjima, posebno EU proširenjem. Šta predviđate, kako će se ta stvar s proširenjem odvijati na Zapadnom Balkanu?
BALCER: Tempo integracije zavisiće od kapaciteta svake države i skale untrašnijh i spoljnih problema. Naravno da postoji mogućnost ubrzanja procesa u slučaju veće političke volje, reformi i efikasnosti u zapadnobalkanskim zemljama. Ali, iskreno rečeno, ja sam skeptičan kad je riječ o kapacitetima sadašnjih političkih elita na Zapadnom Balkanu. Mislim da će poslije ulaska Hrvatske 2013. godine sljedeće proširenje biti oko 2020. Onda će, najvjerovatnije, ući Srbija i Crna Gora. Datum članstva Makedonije velika je tajna zbog spora s Grčkom oko imena države. Ako se ovaj spor blagovremeno riješi, čini mi se da i Makedonija može pristupiti oko 2020. Albanija bi se mogla pridružiti EU između 2020. i 2025, a Bosna oko 2025. Po meni, Kosovo će postati formalno član EU posljednje, poslije priznanja njegove nezavisnosti sa strane Srbije premda će mnogo ranije biti de facto integrirano u EU.
MONITOR: Poljska predsjedava EU od 1. jula. Imate li neke prijedloge za angažovanje vaše zemlje kada je u pitanju sudbina našeg regiona? Hoćete li nam pomoći i kako?
BALCER: Poljska podržava proširenje i smatra Balkan važnom regijom iz perspektive svojih nacionalnih interesa, ali sigurno da ovo nije objektivno prioritetan region za Poljsku. Ipak, ja mislim da bi Poljska trebalo da bude aktivnija i angažiranija u ovom regionu. Mi vam možemo pomoći zbog zajedničkog post-komunističkog nasljeđa. Možda bismo mogli za vas biti i neki izvor inspiracije jer smo sigurno primjer relativno uspješne ekonomske i političke tranzicije, koja je bila tijesno povezana s procesom evropske integracije, pomirenja sa susjedima i razvoja regionalne saradnje. Ovo su istovremeno bitni problemi Balkana i mislim da mi možemo podijeliti s vama naša iskustva.
MONITOR: Kako procjenjujete, hoće li se neka vrsta priznanja Kosova, na kraju krajeva, pojaviti kao uslov srpskog članstva u EU? Da li bi tome trebalo da prethodi i priznavanje Kosova od pet preostalih država?
BALCER: Mislim da priznanje Kosova neće biti zvaničan zahtjev za Srbiju, jer nekoliko članica EU neće pristati na takvo uslovljavanje. S druge strane, mislim da će Beograd biti prinuđen da potpiše ugovor o pristupanju u kojem će zajamčiti da neće upotrebiti veto prema politici EU na Kosovu. Po meni, za nekoliko godina zbog pritiska EU odnosi između Srbije i Kosova će se normalizovati, ali bez priznanja. Naravno, već ove godine vidjećemo potpisivanje nekoliko tehničkih sporazuma.
MONITOR: Postoje mišljenja da zemlje EU Crnoj Gori i Srbiji početak pregovora za članstvo neće omogućiti u isto vrijeme, tim prije što Srbija tek očekuje status kandidata. Kakva je vaša procjena?
BALCER: Mislim da je pristup EU vrlo individalan pa je moguće da Crna Gora počne pregovore prije Srbije i takođe uđe prije nje. Naročito u slučaju ubrzanja reformi u Crnoj Gori.
MONITOR: Crna Gora je u prilično nezgodnom položaju, postala je kandidat ali još nema datum za otpočinjanje pregovora oko članstva. Tu je, naravno, niz uslova koji su joj za to postavljeni. Koliko je, u ispunjavanju tih uslova za početak pregovora, po vašem mišljenju, ona uspješna?
BALCER: Crna Gora, ako bi vlada bila odlučna da napravi dovoljan napredak, može do kraja godine započeti pregovore. Moramo se sjetiti da je početak pregovora s Makedonijom dobio podršku Evropske komisije, a ja lično smatram da je Crna Gora najmanje na istom nivou spremnosti kao Skoplje. Ako na kraju ove godine Crna Gora ne dobije datum početka pregovora, onda bi Podgorica morala da zahtijeva tačan datum procjene napretka, koji bi u slučaju pozitivnog zaključka morao da označi početak pregovora.
MONITOR: BiH je najveći izazov. Da li je moguća prekompozicija Bosne i čitavog regiona, ako se za Srbiju postavi kao sine qua non pitanje prihvatanja kosovske nezavisnosti, bez teritorijalne podjele?
BALCER: Bosni treba nova međunarodna konferencija na kojoj će glavna uloga pripadati EU. Mi moramo u saradanji sa Srbijom ubijediti Republiku Srpsku da prihvati našu ulogu a ne da se oslanja na Rusiju. Mislim da je budućnost Bosne labava federacija dva entiteta u kojoj će se funkcionalnost države zasnivati na EU principima. Ovo znači da mi moramo zajamčiti opstanak RS i pravo veta za ustavne narode ali, istovremeno, novi ustav mora garantovati da se ovaj veto ne može upotrijebiti u slučaju kada se ustav bavi pitanjem članstva u EU. Osim toga, vrlo je bitna reforma Federacije BiH. To znači ukidanje kantona umjesto kojih bi glavnu ulogu igrale opštine sa širokim ovlašćenjama. Istovremeno moramo obezbijediti da se zajamče prava Hrvata u Federaciji.
MONITOR: Većina stranih analitičara tvrdi da SAD nemaju ovdje nikakvih strateških interesa, sem zajedničkih interesa evro-atlantskog partnerstva. Koliko je, u ovom momentu, to partnerstvo SAD i EU zaista snažno?
BALCER: Naravno da Balkan nije prioritet za Vašington. Ipak, SAD žele što bržu stabilizaciju Balkana da bi se Evropa više angažirala u mnogo važnijim regionama svijeta. Osim toga, stabilizacija Balkana ispit je vjerodostojnosti EU, i SAD ne žele vidjeti poraz EU ovdje. Što se tiče Balkana, mislim da je partnerstvo SAD i EU vrlo tijesno (zajednica strateških interesa). Ipak ima razlika s nekim evropskim zemljama kad je riječ o taktici, na primjer, u Bosni.
MONITOR: A uloga Turske, po pitanju „strateške dubine”, kako to zove ministar Davutoglu. Imali ste vrlo zanimljive opservacije u vezi s turskom diplomatsko-ekonomskom „igrom” na Balkanu?
BALCER: Turska je važna zemlja na Balkanu. Ona ima prilično veliki uticaj na muslimane zbog osmanskog nasljeđa. U nekom smislu Turska igra ulogu zaštitnice Makedonije, Albanije, Kosova i Bosne (Bošnjaka) na međunarodnoj areni. Važan uspjeh Turske je poboljšavanje odnosa sa Srbijom, sa ciljem da Ankara igra ulogu arbitra na Balkanu. Ipak, moramo biti svjesni da je značenje Turske u regionu neuporedivo manje nego EU. Ovo najbolje pokazuje činjenica, da i pored dosta važne uloge Turske u privredama Federacije BiH, Albanije, Kosova i Makedonije (investicije, građevinski sektor, trgovina), njena ekonomska pozicija u regionu slabija je nego Austrije, čak i Slovenije. Percepcija Turske naročito pozitivna među Bošnjacima i Albancima, ali zbog Grčke, i među Makedoncima. Odnos ostalih naroda prema Turskoj neutralan je s izuzetkom bosanskih Srba koji je smatraju neprijateljskom državom jer štiti Bošnjake.
Mislim da je najmoćnija tačka Turske meka i tvrda bezbjednost. Turska igra vrlo važnu ulogu u borbi protiv šverca heroina iz Avganistana, ima važan doprinos EU i NATO u misijama na Balkanu i obučavanju vojske Bosne, Albanije i Makedonije. Ne može se, takođe, zanemariti važna uloga Turske u sprječavanju rasta vehabizma. Balkan, mada postoji nekoliko problema između Turske i EU, prostor je preklapanja interesa Ankare i Brisela (stabilizacija kroz pristupanje u EU i NATO), ali ova situacija može se promijeniti u slučaju zamrzavanja procesa integracije Turske, koja ne može spriječiti proširenje EU na ZB, ali može ga usporiti u slučaju problema u odnosima država Zapadnog Balkana i EU. Sa druge strane ZB može takođe postati prostor početka oporavka odnosa Turske i EU.
Korupcija
MONITOR: Kada je u pitanju ulazak u EU, postoji li neki zajednički imenitelj glavnih nedostataka za sve zemlje ovog našeg regiona, uključujući i Hrvatsku? Šta je naša zajednička najslabija tačka?
BALCER: Mislim da je najslabija tačka korupcija. Uspješna borba protiv korupcije biće najvažniji uslov EU od kojeg će zavisiti tempo integracije svake zemlje. Ovo je posljedica razočaranja Grčkom i Italijom poslije krize i naročito preranim ulaskom Bugarske i Rumunije.
Rusija
MONITOR: Uloga Rusije na Balkanu posebno je zanimljiva tema. Osobito kada je riječ o Srbiji, ali i o Crnoj Gori, gdje su najvidljiviji pokušaji Rusije da realizuje svoje ekonomske interese. Da li smo mi samo ruska igračka i način da se zadovolje manji parcijalni ekonomski interesi ili je riječ i o geostrateškom interesovanju sa većim ambicijama?
BALCER: Prvo mislim da Rusija nije igrač prvog plana na Balkanu i da za Moskvu ova regija nije prioritetna. Naravno da Rusija želi na Balkanu da igra sa Zapadom da bi dobila ustupke u drugim za nju mnogo važnijim regionima kao što je prostor bivšeg SSSR. Kao posljedica toga, Moskva tretira ovaj region kao neki instrument. Ja mislim da će budućnost pozicije Rusije na Zapadnom Balkanu zavisiti od razvoja situacije u Bosni i na Kosovu i osim toga spoljne politike Srbije, koja je možda sada najviše proruska zemlja u Evropi. Čini mi se da će Srbija u okviru procesa integracije morati da se prilagodi zahtjevima CFSP i da će promijeniti djelimično svoj odnos prema Rusiji (dobri odnosi ali ne vrlo tijesna saradnja).
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno3 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno3 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU4 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno4 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS2 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
Izdvojeno3 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Rupa pravde