Povežite se sa nama

INTERVJU

ADAM BALCER, EKSPERT ZA PROŠIRENJE EU: Balkan na čekanju

Objavljeno prije

na

Pitanje proširenja EU, koje je na početku ekonomske krize palo u sjenku elementarnih životnih interesa građana pojedinih njenih članica, ponovo je jedno od najvažnijih u Briselu. Crna Gora i Srbija iščekuju unapređenje svog statusa u EU integracijama, a Poljska je upravo preuzela predsjedavanje Savjetom ministara EU. Adam Balcer, s Varšavskog univerziteta, gdje predaje na istočnoevropskim studijama, a u organizaciji DEMOS-Evropa direktor je sektora za proširenje, pa se čini zanimljivim sagovornikom, veoma upućenim u ovu temu. On je osim toga i znalac balkanskih jezika, što mu pomaže da stalno prati ovdašnje prilike. MONITOR: U organizaciji DEMOS-Evropa bavite se strateškim evropskim pitanjima, posebno EU proširenjem. Šta predviđate, kako će se ta stvar s proširenjem odvijati na Zapadnom Balkanu?
BALCER: Tempo integracije zavisiće od kapaciteta svake države i skale untrašnijh i spoljnih problema. Naravno da postoji mogućnost ubrzanja procesa u slučaju veće političke volje, reformi i efikasnosti u zapadnobalkanskim zemljama. Ali, iskreno rečeno, ja sam skeptičan kad je riječ o kapacitetima sadašnjih političkih elita na Zapadnom Balkanu. Mislim da će poslije ulaska Hrvatske 2013. godine sljedeće proširenje biti oko 2020. Onda će, najvjerovatnije, ući Srbija i Crna Gora. Datum članstva Makedonije velika je tajna zbog spora s Grčkom oko imena države. Ako se ovaj spor blagovremeno riješi, čini mi se da i Makedonija može pristupiti oko 2020. Albanija bi se mogla pridružiti EU između 2020. i 2025, a Bosna oko 2025. Po meni, Kosovo će postati formalno član EU posljednje, poslije priznanja njegove nezavisnosti sa strane Srbije premda će mnogo ranije biti de facto integrirano u EU.

MONITOR: Poljska predsjedava EU od 1. jula. Imate li neke prijedloge za angažovanje vaše zemlje kada je u pitanju sudbina našeg regiona? Hoćete li nam pomoći i kako?
BALCER: Poljska podržava proširenje i smatra Balkan važnom regijom iz perspektive svojih nacionalnih interesa, ali sigurno da ovo nije objektivno prioritetan region za Poljsku. Ipak, ja mislim da bi Poljska trebalo da bude aktivnija i angažiranija u ovom regionu. Mi vam možemo pomoći zbog zajedničkog post-komunističkog nasljeđa. Možda bismo mogli za vas biti i neki izvor inspiracije jer smo sigurno primjer relativno uspješne ekonomske i političke tranzicije, koja je bila tijesno povezana s procesom evropske integracije, pomirenja sa susjedima i razvoja regionalne saradnje. Ovo su istovremeno bitni problemi Balkana i mislim da mi možemo podijeliti s vama naša iskustva.

MONITOR: Kako procjenjujete, hoće li se neka vrsta priznanja Kosova, na kraju krajeva, pojaviti kao uslov srpskog članstva u EU? Da li bi tome trebalo da prethodi i priznavanje Kosova od pet preostalih država?
BALCER: Mislim da priznanje Kosova neće biti zvaničan zahtjev za Srbiju, jer nekoliko članica EU neće pristati na takvo uslovljavanje. S druge strane, mislim da će Beograd biti prinuđen da potpiše ugovor o pristupanju u kojem će zajamčiti da neće upotrebiti veto prema politici EU na Kosovu. Po meni, za nekoliko godina zbog pritiska EU odnosi između Srbije i Kosova će se normalizovati, ali bez priznanja. Naravno, već ove godine vidjećemo potpisivanje nekoliko tehničkih sporazuma.

MONITOR: Postoje mišljenja da zemlje EU Crnoj Gori i Srbiji početak pregovora za članstvo neće omogućiti u isto vrijeme, tim prije što Srbija tek očekuje status kandidata. Kakva je vaša procjena?
BALCER: Mislim da je pristup EU vrlo individalan pa je moguće da Crna Gora počne pregovore prije Srbije i takođe uđe prije nje. Naročito u slučaju ubrzanja reformi u Crnoj Gori.

MONITOR: Crna Gora je u prilično nezgodnom položaju, postala je kandidat ali još nema datum za otpočinjanje pregovora oko članstva. Tu je, naravno, niz uslova koji su joj za to postavljeni. Koliko je, u ispunjavanju tih uslova za početak pregovora, po vašem mišljenju, ona uspješna?
BALCER: Crna Gora, ako bi vlada bila odlučna da napravi dovoljan napredak, može do kraja godine započeti pregovore. Moramo se sjetiti da je početak pregovora s Makedonijom dobio podršku Evropske komisije, a ja lično smatram da je Crna Gora najmanje na istom nivou spremnosti kao Skoplje. Ako na kraju ove godine Crna Gora ne dobije datum početka pregovora, onda bi Podgorica morala da zahtijeva tačan datum procjene napretka, koji bi u slučaju pozitivnog zaključka morao da označi početak pregovora.

MONITOR: BiH je najveći izazov. Da li je moguća prekompozicija Bosne i čitavog regiona, ako se za Srbiju postavi kao sine qua non pitanje prihvatanja kosovske nezavisnosti, bez teritorijalne podjele?
BALCER: Bosni treba nova međunarodna konferencija na kojoj će glavna uloga pripadati EU. Mi moramo u saradanji sa Srbijom ubijediti Republiku Srpsku da prihvati našu ulogu a ne da se oslanja na Rusiju. Mislim da je budućnost Bosne labava federacija dva entiteta u kojoj će se funkcionalnost države zasnivati na EU principima. Ovo znači da mi moramo zajamčiti opstanak RS i pravo veta za ustavne narode ali, istovremeno, novi ustav mora garantovati da se ovaj veto ne može upotrijebiti u slučaju kada se ustav bavi pitanjem članstva u EU. Osim toga, vrlo je bitna reforma Federacije BiH. To znači ukidanje kantona umjesto kojih bi glavnu ulogu igrale opštine sa širokim ovlašćenjama. Istovremeno moramo obezbijediti da se zajamče prava Hrvata u Federaciji.

MONITOR: Većina stranih analitičara tvrdi da SAD nemaju ovdje nikakvih strateških interesa, sem zajedničkih interesa evro-atlantskog partnerstva. Koliko je, u ovom momentu, to partnerstvo SAD i EU zaista snažno?
BALCER: Naravno da Balkan nije prioritet za Vašington. Ipak, SAD žele što bržu stabilizaciju Balkana da bi se Evropa više angažirala u mnogo važnijim regionama svijeta. Osim toga, stabilizacija Balkana ispit je vjerodostojnosti EU, i SAD ne žele vidjeti poraz EU ovdje. Što se tiče Balkana, mislim da je partnerstvo SAD i EU vrlo tijesno (zajednica strateških interesa). Ipak ima razlika s nekim evropskim zemljama kad je riječ o taktici, na primjer, u Bosni.

MONITOR: A uloga Turske, po pitanju „strateške dubine”, kako to zove ministar Davutoglu. Imali ste vrlo zanimljive opservacije u vezi s turskom diplomatsko-ekonomskom „igrom” na Balkanu?
BALCER: Turska je važna zemlja na Balkanu. Ona ima prilično veliki uticaj na muslimane zbog osmanskog nasljeđa. U nekom smislu Turska igra ulogu zaštitnice Makedonije, Albanije, Kosova i Bosne (Bošnjaka) na međunarodnoj areni. Važan uspjeh Turske je poboljšavanje odnosa sa Srbijom, sa ciljem da Ankara igra ulogu arbitra na Balkanu. Ipak, moramo biti svjesni da je značenje Turske u regionu neuporedivo manje nego EU. Ovo najbolje pokazuje činjenica, da i pored dosta važne uloge Turske u privredama Federacije BiH, Albanije, Kosova i Makedonije (investicije, građevinski sektor, trgovina), njena ekonomska pozicija u regionu slabija je nego Austrije, čak i Slovenije. Percepcija Turske naročito pozitivna među Bošnjacima i Albancima, ali zbog Grčke, i među Makedoncima. Odnos ostalih naroda prema Turskoj neutralan je s izuzetkom bosanskih Srba koji je smatraju neprijateljskom državom jer štiti Bošnjake.

Mislim da je najmoćnija tačka Turske meka i tvrda bezbjednost. Turska igra vrlo važnu ulogu u borbi protiv šverca heroina iz Avganistana, ima važan doprinos EU i NATO u misijama na Balkanu i obučavanju vojske Bosne, Albanije i Makedonije. Ne može se, takođe, zanemariti važna uloga Turske u sprječavanju rasta vehabizma. Balkan, mada postoji nekoliko problema između Turske i EU, prostor je preklapanja interesa Ankare i Brisela (stabilizacija kroz pristupanje u EU i NATO), ali ova situacija može se promijeniti u slučaju zamrzavanja procesa integracije Turske, koja ne može spriječiti proširenje EU na ZB, ali može ga usporiti u slučaju problema u odnosima država Zapadnog Balkana i EU. Sa druge strane ZB može takođe postati prostor početka oporavka odnosa Turske i EU.

Korupcija

MONITOR: Kada je u pitanju ulazak u EU, postoji li neki zajednički imenitelj glavnih nedostataka za sve zemlje ovog našeg regiona, uključujući i Hrvatsku? Šta je naša zajednička najslabija tačka?
BALCER: Mislim da je najslabija tačka korupcija. Uspješna borba protiv korupcije biće najvažniji uslov EU od kojeg će zavisiti tempo integracije svake zemlje. Ovo je posljedica razočaranja Grčkom i Italijom poslije krize i naročito preranim ulaskom Bugarske i Rumunije.

Rusija

MONITOR: Uloga Rusije na Balkanu posebno je zanimljiva tema. Osobito kada je riječ o Srbiji, ali i o Crnoj Gori, gdje su najvidljiviji pokušaji Rusije da realizuje svoje ekonomske interese. Da li smo mi samo ruska igračka i način da se zadovolje manji parcijalni ekonomski interesi ili je riječ i o geostrateškom interesovanju sa većim ambicijama?
BALCER: Prvo mislim da Rusija nije igrač prvog plana na Balkanu i da za Moskvu ova regija nije prioritetna. Naravno da Rusija želi na Balkanu da igra sa Zapadom da bi dobila ustupke u drugim za nju mnogo važnijim regionima kao što je prostor bivšeg SSSR. Kao posljedica toga, Moskva tretira ovaj region kao neki instrument. Ja mislim da će budućnost pozicije Rusije na Zapadnom Balkanu zavisiti od razvoja situacije u Bosni i na Kosovu i osim toga spoljne politike Srbije, koja je možda sada najviše proruska zemlja u Evropi. Čini mi se da će Srbija u okviru procesa integracije morati da se prilagodi zahtjevima CFSP i da će promijeniti djelimično svoj odnos prema Rusiji (dobri odnosi ali ne vrlo tijesna saradnja).

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo