Povežite se sa nama

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo