MONITORING
POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio
Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad, ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta
Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.
Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje.
Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.
SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.
To je baš daleka istorija. U ovom vijeku, 2001., Ranko Krivokapić je, pomalo niotkuda, postao predsjedik SDP-a. Kad je dotadašnji predsjednik Žarko Rakćević odlučio da se povuče sa čela partije, pojavila su se dva kadnidata za nasljednika: Duško Simonović i Ranko Krivokapić. Procjenjivalo se da Simonović, kojeg je podržavao odlazeći predsjedik, ima veće šanse, ali desilo se dugačije. Krivokapića su podržali jaki oopštinski odbori iz Plava i Bara, Simonović je ostao u manjini.
U to vrijeme SDP je već duboko u koalicionom partnerstvu sa DPS-om. U tim vodama našli su se od 1998. kada je DPS sa Narodnom stramkom i SDP-om napravio koaliciju “Da živimo bolje”. Prethodno je SDP, nakon izbora 1996,. ostala van parlamenta. Kratak trenutak odvajanja od DPS-a imali su jedino početkom 2002. kada su zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma izašli iz vlade. Iste godine, međutim, na izbore su ponovo otišli sa DPS-om.
Otprilike ta slika može poslužiti kao ilustracija načina na koji je funkcionisao SDP tokom predsjednikovanja Ranka Krivokapića, sve do samog kraja 2015. godine.
Uz ovo ili ono obrazloženje, uz razne vrste ograda, uz komentare ili ćutke, SDP je na čelu sa predsjednikom Krivokapićem čitavih 14 godina aminovao glavne pravce Đukanovićeve politike i većinu usputnih događaja koji su tu vladavinu obilježavali. Ministri iz SDP-a povremeno su se protivili ponekoj odluci vlade – nijedan nije, iz principijelnih razloga, podnio ostavku.
Ranko Krivokapić je 2003. prvi put postao predsjednik Skupštine Crne Gore. Na tu funkciju biran je tri puta, smijenjen je u maju 2016.
Oni koji su naklonjeni Krivokapiću procjenjuju da je SDP za Crnu Goru bio korisniji na vlasti nego u opoziciji. Ističu dva primjera: zaštićena je Tara i Buljarica nije ,,valorizovana”, to jest data sumnjivim partnerima na iks godina. Ta računica ima ozbiljnu manu: sve i da je svijetlih trenutaka bilo 20-30, a ne dva-tri, to, prosto, nije dovoljno da opravda 18 godina uživanja u koalicionim zagrljaju.
Tokom rastajanja sa Đukanovićem, Krivokapić je temeljno nabrajao sve glavne ,,pohare” režima – KAP, Elektroprivredu, Telekom… – ali njegovi argumenti da je SDP bio ,,protiv” nikako nijesu mogli ni da okrnje činjenicu da je SDP bio dio vlasti koja je radila te i takve stvari.
Kad se naljutio Krivokapić je zamjerao Milu Đukanoviću zbog napada na nezavisne medije. Koju godinu ranije odbornici njegove partije u podgoričkom parlamentu odbili su da glasaju za raspisivanje referenduma o povjerenju dugogodišnjem gradonačelniku Miomuru Mugoši zbog toga što je povrijedio fotoreportera i zamjenika glavnog urednika Vijesti, Borisa Pejovića i Mihaila Jovovića. ,,Naše kolege su odlučile po svojoj savjesti, a znamo da je savjest SDP-a najčistija politička savjest u Crnoj Gori”, prokomentarisao je predsjednik SDP-a. Kao s neba.
Na rastanku je Krivokapić bio među najglasnijima oko neophodnosti promjena u javnom servisu. Koju godinu ranije lično je uspostavio praksu da se članovi Savjeta RTCG u Skupštini biraju, ne da se, kako je zakonom bilo predviđeno, u parlamentu samo potvrdi njihovo imenovanje.
Iako je važio za političara koji ima dobre odnose sa evropskim kolegama – bio je i predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a – u zvaničnim dokumentima na Krivokapićevu adresu stizale su loše ocjene o radu Skupštine koju je vodio.
U Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2008. godinu pisalo je da ,,Skupština nije dobro iskoristila radna tijela” i da poštovanje Poslovnika ,,i dalje ostaje problematično”. ,,Štaviše, mehanizmi nadzora i kontrole predviđeni Poslovnikom se ne koriste na odgovarajući način. Rad Skupštine još nije dovoljno efikasan i transparentan, naročito u pogledu pravovremenog
planiranja tačaka dnevnog reda i dostavljanja dokumenata skupštinskim odborima.”
Opozicioni poslanici redovno su se žalili da je Krivokapić obesmislio njihov osnovni posao – predlaganje zakona. Mogli su oni da predlažu šta hoće, predlozi koji vlasti nijesu bili po volji čamili su godinama po skupštinskim fiokama. Uključujući i zakon o lustraciji.
Ostalo je zabilježeno da su jednom, kako je izbrojao MANS, poslanici usvojili 35 zakona za 58 minuta. Manje od dva minuta po zakonu.
Zlatno je znao da veze Krivokapić o koalicionom partneru. Uoči izbora 2009. u Nikšiću govorio je da u tom gradu može da se pravi samo čelik i da “Milo jeste ta snaga, taj čelik…“.
Tokom 2015. počelo je da škripi. DPS je sve češće morao da se pita hoće li u parlamentu poslanici SDP-a glasati za vladine predloge. Šef DPS-a Milo Đukanović počeo je da se žali na “parlamentarnu diktaturu”.
Odmazda je stigla brzo. Na VIII kongresu SDP-a u junu 2015. kao protivkandidat Krivokapiću pojavio se Ivan Brajović. Krivokapić je u toj rundi u svojoj partiji pobijedio Mila Đukanovića. Od ukupno 362 delegata za Krivokapića je glasalo 197, dok je za njegovog protivkandidata Ivana Brajovića glasalo 162. Tako su nastale Socijaldemokrate Crne Gore koje su, nakon izbora 2016. preuzele nekadašnje mjesto SDP-a. Zapravo, zauzeli su fotelje koje su nekada pripadale SDP-u a bezličnost uvećali višestruko.
Krajem 2015. Đukanović je najavio da će pokrenuti pitanje povjerenja sopstvenoj vladi, u prvim mjesecima naredne godine poslanički klub SDP-a glasao je protiv, ali uzalud. Vladu je podržala Pozitivna Darka Pajovića a pripomogla su i dvojica poslanika SDP-a koji su se priklonili Socijaldemokratama.
Tako je Ranko Krivokapić postao izistine opoziccionar, ne opozicionar u vlasti, kako ga je prekorijevao Đukanović. U maju 2016. Krivokapić je smijenjen sa mjesta predsjednika Skupštine.
Uoči izbora 2016. govorio je da se mora zaustaviti “pohara” Crne Gore. Objašnjavao je da Crna Gora mora ustati, da pokaže koliko časnih, pravih, poštenih i vrijednih ljudi u njoj ima. “Oni koji su spojili državnu i kasu sa svojom privatnom će morati odgovarati za to, jer ne može biti pravde ako njima ide profit, a nama građanima ostaju dugovi”.
,,Crna Gora jedina zemlja u Evropi u kojoj nikada nije bilo promjene vlasti na demokratskim izborima, što je dovelo do stvaranja svojevrsne simbioze jedne partije i države”, uočio je tek kao opozicionar.
Njegov otklon od Đukanovića pratio je niz hirurški preciznih konstatacija. Među njima: ,,Odbranili smo se od drugih, ali smo pali praktično pod domaću okupaciju. Okupaciju vlasti koja nimalo ne služi narodu nego služi sve užem krugu ljudi koji državu doživljavaju plijenom ili privatnom svojinom. I zato mi nažalost njesmo slobodni ljudi, ljudi koji mogu dobiti zaštitu zakona, reda i vidjeti perspektivu u ovoj zemlji”.
Neobičan je zapravo slučaj Ranka Krivokapića. Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad, ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta.
Miliš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal
Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.
Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.
Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.
Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.
Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji
Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.
Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.
Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.
Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.
Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.
Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.
Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.
Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama. To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.
Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”
Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija
Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.
DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića
Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran
Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini
Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.
MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna
Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
MILO ĐUKANOVIĆ I JAKOV MILATOVIĆ U DRUGOM KRUGU PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Je li 29 veće od 35
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube
-
Izdvojeno3 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmiceĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmicaPRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceVeliki prelom