Povežite se sa nama

MONITORING

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje.

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

To je baš daleka istorija. U ovom vijeku, 2001., Ranko Krivokapić je, pomalo niotkuda, postao predsjedik SDP-a. Kad je dotadašnji predsjednik Žarko Rakćević odlučio da se povuče sa čela partije, pojavila su se dva kadnidata za nasljednika: Duško Simonović i Ranko Krivokapić. Procjenjivalo se da Simonović, kojeg je podržavao odlazeći predsjedik, ima veće šanse, ali desilo se dugačije. Krivokapića su podržali jaki oopštinski odbori iz Plava i Bara, Simonović je ostao u manjini.

U to vrijeme SDP je već duboko u koalicionom partnerstvu sa DPS-om. U tim vodama našli su se od 1998. kada je DPS sa Narodnom stramkom i SDP-om napravio koaliciju “Da živimo bolje”. Prethodno je SDP, nakon izbora 1996,. ostala van parlamenta. Kratak trenutak odvajanja od DPS-a imali su jedino početkom 2002. kada su zbog potpisivanja Beogradskog sporazuma izašli iz vlade. Iste godine, međutim, na izbore su ponovo otišli sa DPS-om.

Otprilike ta slika može poslužiti kao ilustracija načina na koji je funkcionisao SDP tokom predsjednikovanja Ranka Krivokapića, sve do samog kraja 2015. godine.

Uz ovo ili ono obrazloženje, uz razne vrste ograda, uz komentare ili ćutke, SDP je na čelu sa predsjednikom Krivokapićem čitavih 14 godina aminovao glavne pravce Đukanovićeve politike i većinu usputnih događaja koji su tu vladavinu obilježavali. Ministri iz SDP-a povremeno su se protivili ponekoj odluci vlade – nijedan nije, iz principijelnih razloga, podnio ostavku.

Ranko Krivokapić je 2003. prvi put  postao predsjednik Skupštine Crne Gore. Na tu funkciju biran je tri puta, smijenjen je u maju 2016.

Oni koji su naklonjeni Krivokapiću procjenjuju da je SDP za Crnu Goru bio korisniji na vlasti nego u opoziciji. Ističu dva primjera: zaštićena je Tara i Buljarica nije ,,valorizovana”, to jest data sumnjivim partnerima na iks godina. Ta računica ima ozbiljnu manu: sve i da je svijetlih trenutaka bilo 20-30,  a ne dva-tri, to, prosto, nije dovoljno da opravda 18 godina uživanja u koalicionim zagrljaju.

Tokom rastajanja sa Đukanovićem, Krivokapić je temeljno nabrajao sve glavne ,,pohare” režima – KAP, Elektroprivredu, Telekom… –  ali njegovi argumenti da je SDP bio ,,protiv” nikako nijesu mogli ni da okrnje činjenicu da je SDP bio dio vlasti koja je radila te i takve stvari.

Kad se naljutio Krivokapić je zamjerao  Milu Đukanoviću zbog napada na nezavisne medije. Koju godinu ranije odbornici njegove partije u podgoričkom parlamentu odbili su da glasaju za raspisivanje referenduma o povjerenju dugogodišnjem gradonačelniku Miomuru Mugoši zbog toga što je povrijedio fotoreportera i zamjenika glavnog urednika Vijesti, Borisa Pejovića i Mihaila Jovovića. ,,Naše kolege su odlučile po svojoj savjesti, a znamo da je savjest SDP-a najčistija politička savjest u Crnoj Gori”, prokomentarisao je predsjednik SDP-a. Kao s neba.

Na rastanku je Krivokapić bio među najglasnijima oko neophodnosti promjena u javnom servisu. Koju godinu ranije lično je uspostavio praksu da se članovi Savjeta RTCG u Skupštini biraju, ne da se, kako je zakonom bilo predviđeno, u parlamentu samo potvrdi njihovo imenovanje.

Iako je važio za političara koji ima dobre odnose sa evropskim kolegama – bio je i predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a – u zvaničnim dokumentima na Krivokapićevu adresu stizale su loše ocjene o radu Skupštine koju je vodio.

U Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2008. godinu pisalo je da ,,Skupština nije dobro iskoristila radna tijela” i da poštovanje Poslovnika ,,i dalje ostaje problematično”. ,,Štaviše, mehanizmi nadzora i kontrole predviđeni Poslovnikom se ne koriste na odgovarajući način. Rad Skupštine još nije dovoljno efikasan i transparentan, naročito u pogledu pravovremenog

planiranja tačaka dnevnog reda i dostavljanja dokumenata skupštinskim odborima.”

Opozicioni poslanici redovno su se žalili da je Krivokapić obesmislio njihov osnovni posao – predlaganje zakona. Mogli su oni da predlažu šta hoće, predlozi koji vlasti nijesu bili po volji čamili su godinama po skupštinskim fiokama. Uključujući i zakon o lustraciji.

Ostalo je zabilježeno da su jednom, kako je izbrojao MANS, poslanici usvojili 35 zakona za 58 minuta. Manje od dva minuta po zakonu.

Zlatno je znao da veze Krivokapić o koalicionom partneru. Uoči izbora 2009. u Nikšiću govorio je da u tom gradu može da se pravi samo čelik i da “Milo jeste ta snaga, taj čelik…“.

Tokom 2015. počelo je da škripi. DPS je sve češće morao da se pita hoće li u parlamentu poslanici SDP-a glasati za vladine predloge. Šef DPS-a Milo Đukanović počeo je da se žali na “parlamentarnu diktaturu”.

Odmazda je stigla brzo. Na VIII kongresu SDP-a u junu 2015. kao protivkandidat Krivokapiću pojavio se Ivan Brajović. Krivokapić je u toj rundi u svojoj partiji pobijedio Mila Đukanovića. Od ukupno 362 delegata za Krivokapića je glasalo 197, dok je za njegovog protivkandidata Ivana Brajovića glasalo 162. Tako su nastale Socijaldemokrate Crne Gore koje su, nakon izbora 2016. preuzele nekadašnje mjesto SDP-a. Zapravo, zauzeli su fotelje koje su nekada pripadale SDP-u a bezličnost uvećali višestruko.

Krajem 2015. Đukanović je najavio da će pokrenuti pitanje povjerenja sopstvenoj vladi, u prvim mjesecima naredne godine poslanički klub SDP-a glasao je protiv, ali uzalud. Vladu je podržala Pozitivna Darka Pajovića a pripomogla su i dvojica poslanika SDP-a koji su se priklonili Socijaldemokratama.

Tako je Ranko Krivokapić postao izistine opoziccionar, ne opozicionar u vlasti, kako ga je prekorijevao Đukanović. U maju 2016. Krivokapić je smijenjen sa mjesta predsjednika Skupštine.

Uoči izbora 2016. govorio je da se mora zaustaviti “pohara” Crne Gore. Objašnjavao je da Crna Gora  mora ustati, da pokaže koliko časnih, pravih, poštenih i vrijednih ljudi u njoj ima. “Oni koji su spojili državnu i kasu sa svojom privatnom će morati odgovarati za to, jer ne može biti pravde ako njima ide profit, a nama građanima ostaju dugovi”.

,,Crna Gora jedina zemlja u Evropi u kojoj nikada nije bilo promjene vlasti na demokratskim izborima, što je dovelo do stvaranja svojevrsne simbioze jedne partije i države”, uočio je tek kao opozicionar.

Njegov otklon od Đukanovića pratio je niz hirurški preciznih konstatacija. Među njima: ,,Odbranili smo se od drugih, ali smo pali praktično pod domaću okupaciju. Okupaciju vlasti koja nimalo ne služi narodu nego služi sve užem krugu ljudi koji državu doživljavaju plijenom ili privatnom svojinom. I zato mi nažalost njesmo slobodni ljudi, ljudi koji mogu dobiti zaštitu zakona, reda i vidjeti perspektivu u ovoj zemlji”.

Neobičan je zapravo slučaj Ranka Krivokapića. Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta.

Miliš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo