Povežite se sa nama

OKO NAS

NIČU NOVE DIVLJE DEPONIJE PORED TARE: Auto-put ubija rijeku

Objavljeno prije

na

U MANS-u kažu da, umjesto odvoženja iskopanog građevinskog otpada na za to predviđenu lokaciju, CRBC je otpad nelegalno deponovao na poljoprivredno zemljište uz rijeku Drcku, pritoku  Tare. To je  treća nelegalna deponija uz  Taru

 

Početkom ove sedmice  Istraživački centar MANS -a iznio je  nove dokaze da kineska kompanija China Road and Brigde Corporation (CRBC) pravi nove deponije iskopanog građevinskog materijala.  U MANAS-u kažu da , umjesto odvoženja iskopanog građevinskog otpada na za to predviđenu lokaciju,  otpad je nelegalno deponovao na poljoprivredno zemljište uz rijeku Drcku, pritoku  Tare. To je , navodno, treća nelegalna deponija uz rijeku Taru.

“U tom dijelu, obala Drcke je devastirana nasutim pijeskom i kamenom. Na snimcima se vidi i da je izvođač radova na najmanje dvije lokacije postavio kanale za odvod otpadnih voda direktno u rijeku Drcku i dalje u Taru. Na ovim kanalima nisu primijećeni uređaji za prečišćavanje otpadnih voda. Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu na toj  lokaciju ne predviđa otvaranje deponije”, navode iz te NVO.

Objašnjavaju i da  je Elaboratom strogo zabranjeno  odlaganje viška materijala iz iskopa u korita potoka i rijeka, na obale rijeka i na poljoprivrednom zemljištu.

Dokazi  o novoj deponiji objelodanjeni su samo nekoliko dana, nakon što je u izvještaja UNESCO-a kritikovana izgradnja autoputa u koritu zaštićene  Tare.  UNESKO je  poslao poruku   da se pod hitno mora  procijeniti uticaj građevinskih radova na ekološki status rijeke. Potencirali  su neophodnost donošenja plana   sanacije i sprječavanja težih posljedica po rijeku nizvodno.

I Evropska unija je poručila  Crnoj Gori da mora prestati sa deponovanjem otpada u korito i na obalama Tare. U rezoluciji Evropskog parlamenta, iz novembra prošle godine, naglašava se potreba “za pružanjem široj javnosti pravovremenih i tačnih informacija o efektima izgradnje auto-puta na rijeci Tari, kao i za prestankom svih aktivnosti odlaganja otpada i izmjene riječnih korita”.  Ekolozi tvrde da deponije, od tada, ne nestaju, već se njihov broj povećava, a dokaz za to je, između ostalih, nova deponija na obali Drcke.

Mještani, koji žive u blizini te rijeke su za Monitor potvrdili da su navodi MANS- a tačni. Kažu da se to dešava već “određeno vrijeme”, ali da nijesu pokušavali od izvođača radova dobiti odgovore da li rade prema propisima.

“Čim to rade, onda im je to dozvolila država. Tačno je da se dovozi materijal i odlaže pored Drcke. I da smo pitali, uzalud bi bilo. Mješani  su već dvije godine medijima slali fotografije o uništavanju Tare na razne načine. Tok je promijenjen, kopa se u koritu, voda je zamućena…Ne vidimo da je bilo koristi od naših apela, pa smo  odustali minulih mjeseci. Taru će ‘ubiti’ autoput. To je svima jasno”, objašnjavaju u tom dijelu  kolašinske opštine.

U Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača, koje gazduje kolašinskim           vodama , tvrde da nemaju informacije o novim deponijama, ali podsjećaju na svoje          dosadašnje aktivnost kada je riječ o zaštiti Tare. Među njima je i krivična prijava protiv izvođača i podizvođača na auto putu.

“Naš klub je tužio  Privrednom sudu glavnog izvođača radova na auto-putu i tražio nadoknadu štete koju je CRBC pričinio ribama i drugim vodenim organizmima”, ali se taj sud u martu proglasio nenadležnim nakon pet mjeseci i dva održana ročišta o sporu”, kaže predsjednik Upravnog odbora (UO) SRK Momir Živković.

On tvrde da je, iako se izuzme formiranje deponija, CRBC minulih godina nanio neprocjenjivu štetu rijeci.   Kinezi su, kažu u SRK,  prouzrokovali uginuće riba,  ispuštanjem fekalnih voda, štetnih materija, cementnog otpada i radovima u koritu rijeke. Tvrde i da su nadležnim inspekcijama priložili značajan broj nedvosmislenih dokaza.

Prošlogodišnji snimci MANS-a  u Mateševu, gdje se izvode radovi na autoputu, za veći dio javnosti  bili su nedvosmislen dokaz da je korito rijeke promijenjeno u odnosu na prirodan tok. Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović takve tvrdenje nazao je “potpunim glupostima”. On je tada objasnio “da je riječ o tranzicionoj zoni rijeke Tare, na kojoj je, shodno konvencijama, moguće izvoditi radove”. UNESKO-v izvještaj ga je demantovao. Ministar, do zaključenja ovog broja Monitora  nije komentarisao tvrdnje eksperata te organizacije.

Do zvaničnih izjava iz kineske kompanije se teško dolazi. Više puta su šturo saopštili da su svjesni značaja Tare i da rade sve u skladu sa domaćim propisima i dozvolama. Iz te kompanije  upućuju i na svoj Predlog mjera remedijacije i praćenja životne sredine na Tari, tokom izgradnje prve dionice puta.  Članovi tima, koji je osmislio taj dokument, su, između ostalih i nekoliko  specijalista životne sredine i građevine i ihitologa, ali i predstavnici CRBC.

Planom se prvi put predviđa da se, „radi regulacije“,  iskopani materijal deponuje u korito i na obalama rijeke.  Iako su iz civilnog sektora tvrdili da je Plan u potpunoj suprotnosti sa eleboratom, resorno ministarstvo ga je prihvatilo.

Autori tog dokumenta naglašavaju kako “regulacija rijeke Tare u ovakvim okolnostima za razliku od druge vrste radova, predstavlja krajnje pozitivan efekat i može da u potpunosti zamijeni eventualne privremene negativne uticaje koji se mogu pojaviti tokom izvođenja radova…”

”Čitav proces deponovanja, karakteristike odlagališta i odnosa prema infrastrukturi su definisane projektantski. Proces deponovanja materijala biće pod nadzorom Nadzornog organa,  tokom izvođenja. Podrazumijeva se ozelenjavanje odlagališta koje obezbjeđuje dodatnu stabilnost i posebno zaštitu od erozije. Osmatranje odlagališta će se vršiti u periodu od tri godine u organizaciji sa lokalnom samoupravom”, piše u dokumentu.

Novi plan upravljanja građeviskim otpadom ministrastvom usvaja u  u oktobru prošle godine. Njime je propisano da se iskopani materijal, koristi za regulaciju rijeke. Dio javnosti je to tumačio olakšicama za CRBC, kada je riječ o smanjenju troškova deponovanja, izgradnje deponija i pristupnih puteva.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo