Duže od godinu dana Omer Šarkić pokušava da izdejstvuje kod nadležnih da se ukloni žičana ograda kojom su Plantaže ogradile i zabranile pristup rijeci Cijevni i nekad popularnom kupalištu Kotliš.
Monitor je pisao da je Omera Šarkića, prošlog ljeta, bodljikava žica u dijelu mosta koji se nalazi izviše puta Podgorica – Tuzi spriječila da sa sinom siđe do svoje omiljene plaže na Cijevni. Žičana ograda je povezana sa mostom i stražarskom kućicom ispred nje, a obezbjeđenje im nije dozvolilo da dođu do rijeke.
Šarkić od tada pokušava da dokaže kako niko ne može da sprečava prilaz rijeci koja je javno dobro. Pisao je Upravi za inspekcijske poslove, Komunalnoj policiji, Vodoprivrednoj inspekciji, Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja… Ograda i dalje stoji a državne institucije još ne mogu da utvrde ko je za šta nadležan.
Ovaj slučaj pokazuje kako ovdašnje institucije ne rade svoj posao. Kako su se sve gore pobrojane institucije samoproglasile nenadležnim za spornu ogradu, Šarkić se obratio i Ombudsmanu. Iz kancelarije Ombudsmana su Monitoru rekli da su od Komunalne policije zatražili da izvrši inspekcijski nadzor i ukloni žičanu ogradu ukoliko nije postavljena u skladu sa zakonom.
Komunalna policija je obavijestila Ombudsmana da je inspektor izašao na teren i ,,u mjestu Kotliš, kod rijeke Cijevne, izvršio inspekcijski pregled i tom prilikom konstatovao da nema postavljenih prepreka, odnosno bodljikave žice, koje ometaju nesmetan prilaz rijeci Cijevni…”.
Nakon što je na Javnom servisu emitovan snimak na kojem se jasno vidi da se na naznačenoj lokaciji nalazi žičana ograda, sredinom maja ove godine, ovlašćeni predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, izašli su na lice mjesta i tom prilikom konstatovali da se na toj lokaciji nalazi žičana ograda, kao i da ta ograda, u tom dijelu, onemogućava nesmetan prilaz rijeci Cijevni. Za svaki slučaj fotografisali su spornu ogradu.
Ombudsman ponovo pokreće postupak. Onda se Komunalna policija obraća Upravi za inspekcijske poslove – inspekciji za vode. Inspektor za vode sam sebe proglašava nenadležnim za to pitanje. Isto radi i inspektor Komunalne policije, nakon što je izašao na lice mjesta i utvrdio da lokacija na kojoj se nalazi sporna ograda „pripada obali rijeke Cijevne”. Galimatijas sa nadležnošću došao je i do Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Oni su odbili da se izjasne koja je inspekcija dužna da izvrši inspekcijski nadzor u vezi predmetne žičane ograde i neometanog prilaza rijeci Cijevni, kao dobra u opštoj upotrebi.
U silnim dopisima koje je Šarkić dobio izdvaja se onaj u kome ga inspektor podučava kojim putem i kako da izbjegne spornu ogradu i dođe na plažu.
Umiješala se i Uprave za vode koja je iznijela stav ,,da je preduzeće A.D. Plantaže postavljanjem žičane ograde u mjestu Kotliš, na putu Podgorica-Tuzi, a koja je vezana za most i ide do ulazne kapije vinograda preduzeća A.D. Plantaže, onemogućilo opšte korišćenje voda, te onemogućilo pristup vodotoku i to ne samo u svrhu rekreacije, već i u svrhu korišćenja vodotoka kao sredstva zaštite u najširem smislu te riječi (zbog požara, pomoći unesrećenim licima i slično)”.
Upravo to od početka tvrdi Šarkić – da je zakon po ovom pitanju jasan – da prilaz javnom dobru niko nema pravo da spriječi, čak i ako je vlasnik zemljišta.
Da bi se slučaj razvodnio krenula je priča oko vlasništva nad zemljištem koje je zarobljeno ogradom.
,,Kompanija 13. jul-Plantaže nikada nije ograđivala rijeku Cijevnu. Sve zaštitne ograde koje smo postavljali oko imanja nalaze se na zemljištu koje je u našem vlasništvu”, kratko su Monitoru iz Plantaža odgovorili na pitanje o ovom slučaju.
Ranije je u medijima direktorica kompanije Plantaže Verica Maraš ovako objasnila postavljanje ograde: ,,Činjenica je da mi radimo u interesu kompanije ali i interesu građana zato smo i zabranili šetnju lijevom obalom Cijevne. Narod bi morao prolaziti pored vinograda i voćnjaka koji se prskaju a jasno je da to opasno”.
,,Uvidom u kopiju plana u Upravi za nekretnine doznajem da je informacija koju je dala direktor Verica Maraš neistinita i da su nelegalnu ogradu izgradili na zemljištu Glavnog grada. Takođe, uvidom u kopiju plana ispostavlja se da je ograda postavljena u vodnom pojasu iako je vodoprivredni inspektor u dva navrata tvrdio da ograda nije u tom pojasu”, tvrdi Šarkić.
Njegove navode potvrdili su iz Uprave za inspekcijse poslove – Odsjek za inspekciju voda i geološku inspekciju, u dopisu iz juna ove godine navodi da vlasnik parcele na kojoj je postavljena sporna ograda nijesu Plantaže već Glavni grad Podgorica.
Nakon što su u junu institucije još jednom okrenule krug inspekcija i donijele Zaključke o nenadležnosti (Uprava za inspekcije još nije utvrdila ko je nadležan iako im je to zakonska obaveza), Ombudsman je Šarkiću preporučio da kao stranka u postupku ,,podnese predlog za rješavanje sukoba nadležnosti”.
Na pitanja Monitora o ovom slučaju, iz Uprave za inspekcijske poslove do zaključenja broja nijesu odgovorili.
Šarkić ponovo ističe da ovdje nije suština u nadležnosti, u tome da li je zemljište u gradskom ili vlasništvu Plantaža ili je u vodnom pojasu ili ne, već u tome da je nezakonito omogućen prilaz opštem dobru. Uostalom to su institucije i konstatovane ali niko nema snage da to ispravi.
,,Zaključujem da je to sve politička korupcija između Verice Maraš i Božidara Vuksanovića koji je direktor Uprave za inspekcijske poslove, kao visokih DPS funkcionera. I dan danas stoji ta ograda iako je po više osnova nelegalna. U pravnoj državi krivično bi odgovarali i Maraš i Vuksanović”, kaže Šarkić.
U Crnoj Gori niko nije nadležan ni za nakrivo posađenu ogradu, a kamoli za iste takve funkcionere DPS-a.
Predrag NIKOLIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice