Povežite se sa nama

OKO NAS

KAD INSTITUCIJE BJEŽE OD SVOG POSLA: Žicom na Cijevnu

Objavljeno prije

na

Duže od godinu dana Omer Šarkić pokušava da izdejstvuje kod nadležnih da se ukloni žičana ograda kojom su Plantaže ogradile i zabranile pristup rijeci Cijevni i nekad popularnom kupalištu Kotliš.

Monitor je pisao da je Omera Šarkića, prošlog ljeta, bodljikava žica u dijelu mosta koji se nalazi izviše puta Podgorica – Tuzi spriječila da sa sinom siđe do svoje omiljene plaže na Cijevni. Žičana ograda je povezana sa mostom i stražarskom kućicom ispred nje, a obezbjeđenje im nije dozvolilo da dođu do rijeke.

Šarkić od tada pokušava da dokaže kako niko ne može da sprečava prilaz rijeci koja je javno dobro. Pisao je Upravi za inspekcijske poslove, Komunalnoj policiji, Vodoprivrednoj inspekciji, Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja… Ograda i dalje stoji a državne institucije još ne mogu da utvrde ko je za šta nadležan.

Ovaj slučaj pokazuje kako ovdašnje institucije ne rade svoj posao. Kako su se sve gore pobrojane institucije samoproglasile nenadležnim za spornu ogradu, Šarkić se obratio i Ombudsmanu. Iz kancelarije Ombudsmana su Monitoru rekli da su od Komunalne policije zatražili da izvrši inspekcijski nadzor i ukloni žičanu ogradu ukoliko nije postavljena u skladu sa zakonom.

Komunalna policija je obavijestila Ombudsmana da je inspektor izašao na teren i ,,u mjestu Kotliš, kod rijeke Cijevne, izvršio inspekcijski pregled i tom prilikom konstatovao da nema postavljenih prepreka, odnosno bodljikave žice, koje ometaju nesmetan prilaz rijeci Cijevni…”.

Nakon što je na Javnom servisu emitovan snimak na kojem se jasno vidi da se na naznačenoj lokaciji nalazi žičana ograda, sredinom maja ove godine, ovlašćeni predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, izašli su na lice mjesta i tom prilikom konstatovali da se na toj lokaciji nalazi žičana ograda, kao i da ta ograda, u tom dijelu, onemogućava nesmetan prilaz rijeci Cijevni. Za svaki slučaj fotografisali su spornu ogradu.

Ombudsman ponovo pokreće postupak. Onda se Komunalna policija obraća Upravi za inspekcijske poslove – inspekciji za vode. Inspektor za vode sam sebe proglašava nenadležnim za to pitanje. Isto radi i inspektor Komunalne policije, nakon što je izašao na lice mjesta i utvrdio da lokacija na kojoj se nalazi sporna ograda „pripada obali rijeke Cijevne”. Galimatijas sa nadležnošću došao je i do Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Oni su odbili da se izjasne koja je inspekcija dužna da izvrši inspekcijski nadzor u vezi predmetne žičane ograde i neometanog prilaza rijeci Cijevni, kao dobra u opštoj upotrebi.

U silnim dopisima koje je Šarkić dobio izdvaja se onaj u kome ga inspektor podučava kojim putem i kako da izbjegne spornu ogradu i dođe na plažu.

Umiješala se i Uprave za vode koja je iznijela stav ,,da je preduzeće A.D. Plantaže postavljanjem žičane ograde u mjestu Kotliš, na putu Podgorica-Tuzi, a koja je vezana za most i ide do ulazne kapije vinograda preduzeća A.D. Plantaže, onemogućilo opšte korišćenje voda, te onemogućilo pristup vodotoku i to ne samo u svrhu rekreacije, već i u svrhu korišćenja vodotoka kao sredstva zaštite u najširem smislu te riječi (zbog požara, pomoći unesrećenim licima i slično)”.

Upravo to od početka tvrdi Šarkić – da je zakon po ovom pitanju jasan – da prilaz javnom dobru niko nema pravo da spriječi, čak i ako je vlasnik zemljišta.

Da bi se slučaj razvodnio krenula je priča oko vlasništva nad zemljištem koje je zarobljeno ogradom.

,,Kompanija 13. jul-Plantaže nikada nije ograđivala rijeku Cijevnu. Sve zaštitne ograde koje smo postavljali oko imanja nalaze se na zemljištu koje je u našem vlasništvu”, kratko su Monitoru iz Plantaža odgovorili na pitanje o ovom slučaju.

Ranije je u medijima direktorica kompanije Plantaže Verica Maraš ovako objasnila postavljanje ograde: ,,Činjenica je da mi radimo u interesu kompanije ali i interesu građana zato smo i zabranili šetnju lijevom obalom Cijevne. Narod bi morao prolaziti pored vinograda i voćnjaka koji se prskaju a jasno je da to opasno”.

,,Uvidom u kopiju plana u Upravi za nekretnine doznajem da je informacija koju je dala direktor Verica Maraš neistinita i da su nelegalnu ogradu izgradili na zemljištu Glavnog grada. Takođe, uvidom u kopiju plana ispostavlja se da je ograda postavljena u vodnom pojasu iako je vodoprivredni inspektor u dva navrata tvrdio da ograda nije u tom pojasu”, tvrdi Šarkić.

Njegove navode potvrdili su iz Uprave za inspekcijse poslove – Odsjek za inspekciju voda i geološku inspekciju, u dopisu iz juna ove godine navodi da vlasnik parcele na kojoj je postavljena sporna ograda nijesu Plantaže već Glavni grad Podgorica.

Nakon što su u junu institucije još jednom okrenule krug inspekcija i donijele Zaključke o nenadležnosti (Uprava za inspekcije još nije utvrdila ko je nadležan iako im je to zakonska obaveza), Ombudsman je Šarkiću preporučio da kao stranka u postupku ,,podnese predlog za rješavanje sukoba nadležnosti”.

Na pitanja Monitora o ovom slučaju, iz Uprave za inspekcijske poslove do zaključenja broja nijesu odgovorili.

Šarkić ponovo ističe da ovdje nije suština u nadležnosti, u tome da li je zemljište u gradskom ili vlasništvu Plantaža ili je u vodnom pojasu ili ne, već u tome da je nezakonito omogućen prilaz opštem dobru. Uostalom to su institucije i konstatovane ali niko nema snage da to ispravi.

,,Zaključujem da je to sve politička korupcija između Verice Maraš i Božidara Vuksanovića koji je direktor Uprave za inspekcijske poslove, kao visokih DPS funkcionera. I dan danas stoji ta ograda iako je po više osnova nelegalna. U pravnoj državi krivično bi odgovarali i Maraš i Vuksanović”, kaže Šarkić.

U Crnoj Gori niko nije nadležan ni za nakrivo posađenu ogradu, a kamoli za iste takve funkcionere DPS-a.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo