Povežite se sa nama

OKO NAS

KAD INSTITUCIJE BJEŽE OD SVOG POSLA: Žicom na Cijevnu

Objavljeno prije

na

Duže od godinu dana Omer Šarkić pokušava da izdejstvuje kod nadležnih da se ukloni žičana ograda kojom su Plantaže ogradile i zabranile pristup rijeci Cijevni i nekad popularnom kupalištu Kotliš.

Monitor je pisao da je Omera Šarkića, prošlog ljeta, bodljikava žica u dijelu mosta koji se nalazi izviše puta Podgorica – Tuzi spriječila da sa sinom siđe do svoje omiljene plaže na Cijevni. Žičana ograda je povezana sa mostom i stražarskom kućicom ispred nje, a obezbjeđenje im nije dozvolilo da dođu do rijeke.

Šarkić od tada pokušava da dokaže kako niko ne može da sprečava prilaz rijeci koja je javno dobro. Pisao je Upravi za inspekcijske poslove, Komunalnoj policiji, Vodoprivrednoj inspekciji, Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja… Ograda i dalje stoji a državne institucije još ne mogu da utvrde ko je za šta nadležan.

Ovaj slučaj pokazuje kako ovdašnje institucije ne rade svoj posao. Kako su se sve gore pobrojane institucije samoproglasile nenadležnim za spornu ogradu, Šarkić se obratio i Ombudsmanu. Iz kancelarije Ombudsmana su Monitoru rekli da su od Komunalne policije zatražili da izvrši inspekcijski nadzor i ukloni žičanu ogradu ukoliko nije postavljena u skladu sa zakonom.

Komunalna policija je obavijestila Ombudsmana da je inspektor izašao na teren i ,,u mjestu Kotliš, kod rijeke Cijevne, izvršio inspekcijski pregled i tom prilikom konstatovao da nema postavljenih prepreka, odnosno bodljikave žice, koje ometaju nesmetan prilaz rijeci Cijevni…”.

Nakon što je na Javnom servisu emitovan snimak na kojem se jasno vidi da se na naznačenoj lokaciji nalazi žičana ograda, sredinom maja ove godine, ovlašćeni predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, izašli su na lice mjesta i tom prilikom konstatovali da se na toj lokaciji nalazi žičana ograda, kao i da ta ograda, u tom dijelu, onemogućava nesmetan prilaz rijeci Cijevni. Za svaki slučaj fotografisali su spornu ogradu.

Ombudsman ponovo pokreće postupak. Onda se Komunalna policija obraća Upravi za inspekcijske poslove – inspekciji za vode. Inspektor za vode sam sebe proglašava nenadležnim za to pitanje. Isto radi i inspektor Komunalne policije, nakon što je izašao na lice mjesta i utvrdio da lokacija na kojoj se nalazi sporna ograda „pripada obali rijeke Cijevne”. Galimatijas sa nadležnošću došao je i do Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Oni su odbili da se izjasne koja je inspekcija dužna da izvrši inspekcijski nadzor u vezi predmetne žičane ograde i neometanog prilaza rijeci Cijevni, kao dobra u opštoj upotrebi.

U silnim dopisima koje je Šarkić dobio izdvaja se onaj u kome ga inspektor podučava kojim putem i kako da izbjegne spornu ogradu i dođe na plažu.

Umiješala se i Uprave za vode koja je iznijela stav ,,da je preduzeće A.D. Plantaže postavljanjem žičane ograde u mjestu Kotliš, na putu Podgorica-Tuzi, a koja je vezana za most i ide do ulazne kapije vinograda preduzeća A.D. Plantaže, onemogućilo opšte korišćenje voda, te onemogućilo pristup vodotoku i to ne samo u svrhu rekreacije, već i u svrhu korišćenja vodotoka kao sredstva zaštite u najširem smislu te riječi (zbog požara, pomoći unesrećenim licima i slično)”.

Upravo to od početka tvrdi Šarkić – da je zakon po ovom pitanju jasan – da prilaz javnom dobru niko nema pravo da spriječi, čak i ako je vlasnik zemljišta.

Da bi se slučaj razvodnio krenula je priča oko vlasništva nad zemljištem koje je zarobljeno ogradom.

,,Kompanija 13. jul-Plantaže nikada nije ograđivala rijeku Cijevnu. Sve zaštitne ograde koje smo postavljali oko imanja nalaze se na zemljištu koje je u našem vlasništvu”, kratko su Monitoru iz Plantaža odgovorili na pitanje o ovom slučaju.

Ranije je u medijima direktorica kompanije Plantaže Verica Maraš ovako objasnila postavljanje ograde: ,,Činjenica je da mi radimo u interesu kompanije ali i interesu građana zato smo i zabranili šetnju lijevom obalom Cijevne. Narod bi morao prolaziti pored vinograda i voćnjaka koji se prskaju a jasno je da to opasno”.

,,Uvidom u kopiju plana u Upravi za nekretnine doznajem da je informacija koju je dala direktor Verica Maraš neistinita i da su nelegalnu ogradu izgradili na zemljištu Glavnog grada. Takođe, uvidom u kopiju plana ispostavlja se da je ograda postavljena u vodnom pojasu iako je vodoprivredni inspektor u dva navrata tvrdio da ograda nije u tom pojasu”, tvrdi Šarkić.

Njegove navode potvrdili su iz Uprave za inspekcijse poslove – Odsjek za inspekciju voda i geološku inspekciju, u dopisu iz juna ove godine navodi da vlasnik parcele na kojoj je postavljena sporna ograda nijesu Plantaže već Glavni grad Podgorica.

Nakon što su u junu institucije još jednom okrenule krug inspekcija i donijele Zaključke o nenadležnosti (Uprava za inspekcije još nije utvrdila ko je nadležan iako im je to zakonska obaveza), Ombudsman je Šarkiću preporučio da kao stranka u postupku ,,podnese predlog za rješavanje sukoba nadležnosti”.

Na pitanja Monitora o ovom slučaju, iz Uprave za inspekcijske poslove do zaključenja broja nijesu odgovorili.

Šarkić ponovo ističe da ovdje nije suština u nadležnosti, u tome da li je zemljište u gradskom ili vlasništvu Plantaža ili je u vodnom pojasu ili ne, već u tome da je nezakonito omogućen prilaz opštem dobru. Uostalom to su institucije i konstatovane ali niko nema snage da to ispravi.

,,Zaključujem da je to sve politička korupcija između Verice Maraš i Božidara Vuksanovića koji je direktor Uprave za inspekcijske poslove, kao visokih DPS funkcionera. I dan danas stoji ta ograda iako je po više osnova nelegalna. U pravnoj državi krivično bi odgovarali i Maraš i Vuksanović”, kaže Šarkić.

U Crnoj Gori niko nije nadležan ni za nakrivo posađenu ogradu, a kamoli za iste takve funkcionere DPS-a.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE:  Potkornjak u šumi i u institucijama       

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike. Istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa

 

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike, dok istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine rertroaktivnim aktom zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa.

Šumarski inspektor, inženjer Hakija Jasavić, kaže da nema više nikavu dilemu i da će   sasvim izvjesno ovih dana podnijeti krivične prijave i protiv odgovornih lica u Agenciji za zaštitu životne sredine, i njenog direktora Milana Gazdića koji je potpisao sporni akt.

„Ovo što se radi ja ne znam kako bih opisao osim da je zla namjera. Kakav monitoring, bolest potkornjaka je vidljiva golim okom, i na jesen ćemo imati katastrofalno stanje u šumama Nacionalnog parka“ – kaže Jasavić.

On postavlja pitanje kako je Agencija za zaštitu životne sredine donijela retroaktivno rješenje, kada je 29. aprila dokumentom, koji nam je dostavio, naložila mjere monitoringa za mart i april.

„Ovdje se radi o nekavoj igri i pokrivanju neaktivnosti. Zamislite da donesete rješenje šta treba raditi u martu i aprilu na kraju aprila? Da nije smiješno, bilo bi tragično. Još je tragičnije da oni iz Podgorice nama diktiraju šta treba da radimo, a nama pred očima šume  nestaju“ – ističe Jasavić.

Prema njegovim saznanjima sve što je do sada urađeno od strane Nacionalnih parkova je postavljanje takozvanih feromonskih klopki.

„Postavili su koliko je meni poznato 50 do 70 takozvanih feromonskih klopki. Znate li šta to znači? Ništa. Za 16 hiljada hektara, koliko zahvata površina Nacionalnog parka, potrebno bi bilo pet hiljada feromonskih klopki da je već postavljeno i da može da se djeluje u pravcu sprečavanja bolesti“ – kaže Jasavić.

On kaže da je sa svime što radi upoznao Upravu za inspekcijske poslove, i da je insistirao da nadlažni državni organi proglase epidemiju potkornjaka u NP Prokletije.

„Kada bi se proglasila epidemija, onda ne bi morali da čekamo na ovakva neozbiljna retroaktivna rješenja, nego bi djelovali onako kako treba, a to je sanitarna sječa. Da se spašava što može da se spasi“ – naglašava Jasavić.

Priča oko bolesti potkornjaka u šumama Nacionalnog parka Prokletije prvu put je pokrenuta prošlog ljeta, a zatim u novembru mjesecu prošle godine, kada je šumarski inspektor  Jasavić podnio Osnovnom državnom tužilaštvu u Plavu krivičnu prijavu protiv menadžmenta Nacionalnih parkova Crne Gore, koji nisu postupili po nalogu iz aprila te godine da izvrše sanitarnu sječu.

Bolest potkornjaka je zbog tog nemara ekpanzivno napredovala i napravila milionske štete državi Crnoj Gori.

Jasavić je objasnio da je rješenje o potrebi sanitarne sječe dostavio još u aprilu prošle godine u skladu sa Zakonom o šumama član 45.

Kada je u aprilu izvršio kontrolu, ustanovio je da je oboljelo oko pet do šest hiljada kubika čamove šume. U avgustu, u novoj kontroli, utvrdio je da se bolest raširila i zahvatila 10 do 15 hiljada kubika šume u NP Prokletije.

Osnovno državno tužilaštvo je krivičnu prijavu ovog inspektora proslijedilo Specijalnom državnom tužilaštvu. Osim što su saslušani bivši i aktuelni direktori Nacionalnog parka Prokletije, Jasavić kaže da nema druge infomacije da li je nešto dalje u tom prvcu rađeno.

U međuvremenu, zbog blage zime, bolest potkornjaka prešla je iz zone Nacionalnog parka i u državne šume, i zahvatila oko dvadeset hiljada kubika smrče.

„Ja sam i njima naložio mjere sanitarne sječe. Uprava za šume, koja gazduje državnim šumama, počela je sanitarnu sječu u šumama kojima gazduju, ali treba da to rade brže, da ubrzaju tendere i administrativne procedure. Mora da se radi ekspresno brzo, jer poktornjak se širi munjevitom brzinom. Mislim da je potrebno da se proglasi epidemija, zatim i vanredno stanje i da se onda radi silovito brzo“ – smatra Jasavić.

On navodi kao primjer bespravne sječe, za koje kaže da ih, naravno, treba suzbijati, ali da potkornjak trenutno pravi neuporedivo veće štete.

„Ne želim da kažem da nema šteta od bespravne sječe, ali mogu vam sa sigurnošću reći da potkornjak pravi pravi haos u šumama. Zbog toga, ja odustati neću. Podnosiću ponovo krivične prijave, i to pojedinačno, jer ovoliko čekanje u zoni Nacionalnog parka je nedopustivo i neshvatljivo“ – smatra Jasavić.

Podršku inspektoru Jasaviću daju  jedino iz Udruženja drvoprerađivača Plav, koji su krajem jeseni doveli stručnjake iz Nacionalnog parka Tara u Srbiji i organizovali okrugli sto.

„ Kome to ide na ruku da se sasušena stabla, i prsten oboljelih oko njih, sječe, meni nije jasno. To je nemar državnih institucija prema našoj opštini, u zoni Prokletija, koje bez šuma neće biti iste. Mi pozivamo međunarodnu javnost da proprati ova dešavanja, jer ovo što radi menadžment Nacionalnih parkova Crne Gore, sad i Agencija za zaštitu životne sredine, predstavlja ekocid“ – kaže predstavnik ove asocijacije  Nedžad Cecunjanin.

Nacionalni park Prokletije je najmlađi park u Crnoj Gori, a osnovan je 2009. godine. Površine je 16.600 hektara i nalazi se na teritoriji opština Plav i Gusinje.

Karakterišu ga visoki planinski vrhovi, rado posjećivani od strane domaćih i stranih turista, ali i velika prostranstva šuma.

„Zakon je  predvidio da se u zoni bilo kojeg nacionalnog parka  mora izvoditi čišćenje, odnosno sanitarna sječa i izvlačenje takozvanih izvalina, odnosno stabala koja su oborena od nevremena, kao i stabala koja su zahvaćena bolešću. Mi u Plavu svjedočimo potpunom neradu i neaktivnosti, zbog koje će neko kad-tad morati da odgovara“ – upozoravaju predstavnici Udruženja drvoprerađivača Plav.

Sagovonici Monitora objašnjavaju da  opaka bolest potkornjaka, koja je zahvatila čak i  zakonom zaštićenu moliku, koja je do sada pokazivala otpornost, dovodi do toga da se zaražena stabla suše, a krajnji negativni rezultat je to da šume na kraju izgledaju kao poslije velikih požara.

Naglašavaju da se bolest proširila toliko da se može vidjeti i sa ulica grada pri pogledu na okolne planine. Čini se da je potkornjak ušao i u institucije.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ KOMPROMISA ZA NASTAVAK GRADNJE DALEKOVODA ČEVO-PLJEVLJA: Mještani i vlada  još na startnim pozicijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema pomaka u dogovorima između resornih ministarstava i mještana Đurđevića Tare oko nastavka gradnje dalekovoda kroz to pljevaljsko selo. Iz Vlade poručuju da projektovana trasa može pretrpjeti samo manje izmjene, a mještani i dalje odlučni da takvo rješenje neće dozvoliti

 

 

Trasa dijela dalekovoda Lastva- Čevo- Pljevlja, preko  sela Đurđevića Tara,   jedino je izvodljivo rješenje, čvrst je  u stavu ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović.To je poslednje što su mještani tog dijela pljavaljske opštine,  poslije mnogo  razgovora sa predstavnicima Vlade i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES), protesta, te zvaničnog zahtjeva  lokalnog parlamenta  da se dio projekta obustavi, čuli minule sedmice.

Zatim je, dan pred praznike , uslijedio još jedan pokušaj dogovora  sa ministrom  energetike Sašom  Mujovićem. Susret nije donio ništa novo,  pa stavovi dvije stane nijesu bliže, nego što su bili sredinom prošle godine, kada su mještani stopirali radove na  dijelu dalekovoda koji prolazi kroz njihovo selo. Ministar je ponovo objašnjavao da projekat  „neće imati negativne implikacije po zdravlje“ i podsjećao na važnost i međunarodne obaveze.  Mještani su opet probelmatizovali uticaj projekta, na kom se radi duže od deceniju,  na ekonomski  potencijal i  turističke  resursa Đurđevića Tare.

Izgradnja dalekovoda Lastva-Pljevlja je trenutno najznačajniji projekat u energetici u Crnoj Gori i dio je evropskog projekta Transbalkanskog energetskog koridora od Rumunije preko Srbije, Crne Gore pa sve do Italije. Od  EU dobio je status PECI (Projekat od interesa za Energetsku zajednicu). Završetkom tog  projekta omogućiće se stvaranje 400 kV prstena našoj zemlji,  što, navodno,  treba značajno da podigne  pouzdanost rada elektroenergetskog sistema. Do sada je završeno 95 odsto projekta koji prolazi kroz osam opština, dva nacionalna parka i preko 30 naselja sa oko 1.400 predmeta eksproprijacije.

Iz Vlade sada kažu da su „nakon analize svih potencijalnih rješenja došli do zaključka da je planirana osnovna trasa, uz  određene  manje modifikacije,  jedino realno i izvodijivo rješenje“. Odović sada Pljevljake podsjeća i na pravosnažne  akte, kao i međunarodne obaveze naše države. Prije samo nekoliko mjeseci bio je saglasan sa njihovim stavom da se  dio trase dalekovoda uradi polaganjem podzemnog kabla.

“Većina zahtjeva koje imate su prihvatljivi Ministarstvu, ali i meni kao nekome ko dolazi iz Pljevalja i ko je svjestan upravo  vizuelne ljepote tog kraja. Što se tiče nas, vjerujte da ćete imati punu podršku da upravo taj dalekovod prođe podzemno,  gdje god to bude bilo moguće, pa i ako to bude bilo malo skuplje”, rekao je tada Odović.

Sada, međutim, kaže „da su nadzemni vodovi-dalekovodi prisutni i grade se u drugim turističkim imjestima u Crnoj Gori i Evropi, kao i kroz gradska jezgra“. Mještanima garantuje  „električno i magnetno zračenje ispod granica koje propisuje domaća i evropska regulativa“.

„U konkretnom slučaju, u trasi dalekovoda projektovana jačina električnog polja je ispod 2,5 kv/m a propisano je pet, a vrijednost magnetne indukcije je ispod 10, a propisano je 200. Imajući u vidu da konstrukcija objekata krovni pokrivač reflektuju polje, tako da će ove vrijednosti u objektima biti manje i od graničnih vrijednosti za prosječno osjetljiva područja. Nakon postavljanja dalekovoda biće obavljeno mjerenje zračenja, kako bismo bili sigurni da je dalekovod izveden kako je projektovano“, napisao je Odović mještanima Đurđevića Tare.

Podzemne vodove  na trasi koja je problematična mještanima,  iz Vlade karakterišu, sa tehničkog aspekta, kao  komplikovano i ekonomski neisplativo rješenje.  Alternativna trasa koju je zagovarao CGES nema urbanističko tehničke uslove (UTU), a podrazumijevala je  nove sječe šuma i, kako je Mujović prošle godine objasnio u Pljevljima, predstavljala bi ulaženje u zonu NP.

Početkom godine mještani Đurđevića Tare organizovali su protest upozorenja.  Jedan od organizatora bio je preduzetnik, splavar, ugostitelj i spasilac Veljko Ostojić, kroz čije imanje treba da prođe dalekovod.  On podsjeća da su radovi na dalekovodu došli  do samog oboda Tare iz pravca Kosanice, a i sa žabljačke strane došlo se do obale rijeke.  Ostojić  tvrdi da njegove komšije i on neće  dozvoliti da dalekovod prođe kroz srce sela.  To bi, objašnjava, značilo  „uništavanje djelatnosti  registrovanih  domaćinstva, poljoprivrednih proizvođača, pčelara, restorana, kampova, privatnog  smještaja , tri zip line-a koja se nalazi blizu mosta…“

Mještani strahuju da, kako kažu, ispod dalekovoda neće moći „ni plast sijena da strpaju“, da grade štale, turističke objekte…“. U Đurđevića Tari podsjećaju da je to selo, posle Manastira Ostrog, drugo najposjećenije turističko mjesto u Crnoj Gori, kao i da se još od 2014. godine bune protiv gradnje dalekovoda projektovanom trasom.

Uz mještane je lani stao i lokalni parlament. Skupština opštine  (SO) Pljevlja usvojila je zaključke kojim od „CGES traži da odmah obustavi izgradnju 400 kilovoltnog dalekovoda Lastva-Čevo-Pljevlja u dijelu trase koja prolazi kroz selo Đurđevića Tara“.

„Ukoliko su objekti dalekovoda već izgrađeni ili postavljeni u naseljenim mjestima na području opštine Pljevlja, Skupština će zahtijevati da se u najkraćem mogućem roku uklone ili demontiraju i izmjeste izvan naseljenih mjesta. SO Pljevlja će preduzeti sve zakonom i Ustavom predviđene mjere u cilju zaštite ljudskih i imovinskih prava svojih građana od negativnog uticaja izgradnje ovog objekta“, dio je zaključaka koje je usvojila SO, a koji su dostavljeni predsjedniku države, Vladi, reosrnim ministarstvima i agencijama, međunarodnim organizacijama….

Aktivnosti na izgradnji dalekovoda  na području pljevaljske opštine traju od 2015. godine, a treba da se realizuju od granice sa opštinom Žabljak na rijeci Tari do elektroenergetskog postrojenja u neposrednoj blizini TE Pljevlja. Prema postojećoj trasi, taj  dalekovod prolazi kroz više naseljenih mjesta, ugrožavajući, kako su konstatovali u SO, pored Đurđevića Tare,  i Gornje Komini, odnosno,  blizu 50 aktivnih domaćinstava u tim selima. Ugrožen je, tvrde,  i Manastir svetog Arhangela Mihaila.

U zaklljučcima lokalnog parlamenta piše i da bi se  „ prolazak dalekovoda i preko ostalog područja opštine Pljevlja odrazio katastrofalno  na kompletnu floru i faunu (kvalitet trave i vode na pašnjacima, broj plemenite i lovne divljači, broj ptica …), kvalitet površinskih i podzemnih voda, što bi sve zajedno umnogome povećalo, inače enorman stepen zagađenosti životne sredine“.

Trasa  dalekovoda od  Čeva do Pljevalja duga je o 115 km, od čega je 40 km dvosistemsko (400 + 110 kV) na dijelu od Brezne do Kosanice. Kroz taj  projekat je planirano povezivanje na 110 kV naponskom nivou trafostanice (TS) Brezna i TS Žabljak. Projekat se realizuje uvažavajući obaveze iz Ugovora o koordinaciji projekta povezivanja EES-a Italije i Crne Gore kao i „potrebe da prenosna 110 kV mreža ne bude „usko grlo“ u realizaciji planova razvoja kako primorja tako i sjevera Crne Gore“.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Advokat nekadašnjeg direktora UP i visokopozicioniranog funkcionera u sistemu bezbjednosti tokom vladavine DPS, objašnjava zašto se on i njegov klijent raduju potvrđivanju optužnice. „Konačno izlazimo na sud gdje možemo da ukrstimo argumente sa tužilaštvom i gdje možda možemo da sagledamo mogućnost da Veselin Veljović počne da se brani sa slobode“, rekao nam je Volkov.

Naš sagovornik je komentarisao i saopštenje SDT-a povodom potvrđivanje optužmice. Njega Volkov vidi kao jedan vid pritiska na sud. „Ali vidim ga i kao strah. Iz prostog razloga što vanraspravno vijeće Višeg suda nije odlučivalo o krivici Veselina Veljovića već se odlučivalo o najnižem stepenu osnovane sumnje da li taj postupak da se nastavi ili da se obustavi“, kaže Volkov. „Čisto sumnjam da će sudeće vijeće dozvoliti sebi da zasniva osuđujuću odluku na bazi Skaja kao jedinog dokaza. I ono što treba da imamo u vidu da od momenta kontrole optužnice do današnjeg dana, imamo odluku Evropskog suda za ljudska prava koji je na jasan način izdvojio tri kriterijuma koja moraju da budu ispunjena da bi se Skaj prepiska mogla uzeti kao dokaz. Nijedan od ta tri kriterijuma  nijesu ispunjena u konkretnom slučaju“, istakao je Volkov, objašnjavajući da i u pomenutom saopštenju SDT-a prepoznaje bojazan da će veliki broj predmeta koji se zasnivaju samo na skaj prepisci, „propasti“. Odnosno, da će za ishod imati oslobađajuće presude.

„Nijesam očekivao da će tužilaštvo nakon te odluke da se povuče i da odustane od daljeg gonjenja. To jeste takvo prvo njihovo saopštenje nakon te odluke, jer oni vjerovatno osjećaju pritisak, i advokatske i kompletne pravničke struke, povodom odluke Evropskog suda. Iskoračili su sa tom izjavom kako bi prebacili teret odgovornosti na sud, pa su rekli – vidite da nismo mi jedini koji smatramo da je to dokaz, nego je i sudeće vijeće Borisa Savića našlo da je to dokaz. Probali su u tom saopštenju, tako ja to vidim, da dobiju širi konsenzus, odnosno  širu podršku da je to dokaz. Ali namjerno prenebregavaju činjenicu da vanraspravno vijeće nije vijeće koje će u konačnom odlučivati o krivici. Tako da je loptica sad u dvorište suda i očekujem pravne kuraži od strane sudećih vijeća koji će se u tom postupku postaviti na pravi način“, ocijenio je Veljovićev advokat.

Zbog nedavnog zauzetog pravnog stava Evropskog suda za ljudska prava, Volkov očekuje da će, ne samo njegov klijent koji se u pritvoru nalazi 10 mjeseci, već i veliki dio pritvorenika, biti pušteni da se brane sa slobode.

„Jer otpada osnovana sumnja kao materijalno pravni element samog pritvora i onda ne vidim razlog zbog čega bi se istrajavalo na pritvoru. Želim da vjerujem da će sada sudovi polako da otpuštaju ruku u pravcu pritvora i da prihvataju prijedloge za ukidanje pritvora ili prijedloge za jemstvo. Vjerujem u to, jer bi svako drugo postupanje bilo ne samo nezakonito, nego bi bilo nesvjesno istrajavanje na nezakonitosti“, poručio je advokat Mihailo Volkov.

Suprotno mišljenju advokata, SDT ostaje pri stavu da je dešifrovana skay komunikacija, “kao zakonito pribavljen dokaz od strane francuskih vlasti i dostavljen putem međunarodne pravne pomoći”, zakonit dokaz. Prilično je izvjesno da će se tim pitanjem baviti i Ustavni sud, ali tek nakon donošenja presuda i stavova (različitih ili istih) koje će zauzeti sudska vijeća kada se pred njima nađu predmeti zasnovani (isključivo) na osnovu sadržaja skay komunikacije.

 

Niko ne haje za zdravlje pritvorenika

Volkov se osvrnuo i na zdravstveno stanje njegovog branjenika. Smatra da je u Crnoj Gori stvorena takva klima da nikoga nije briga za zdravstveno stanje pritvorenih lica već da ih, kako kaže, samo treba utamničiti.

„Veselin Veljović je konstantno lošeg zdravstvenog stanja, mi smo to vše puta isticali. Dva puta je bio u Kliničkom centru za vrijeme boravka u ZIKS-u. Nekoliko puta sam pisao, obraćao se tim povodom, čini mi se da niko ne haje za to. Prosto je stvorena neka klima da se pritvorena lica utamniče. U kakvim zdravstvenim stanjima se oni nalaze, mislim da više nikoga nije briga“, ocijenio je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo