Povežite se sa nama

OKO NAS

KAD INSTITUCIJE BJEŽE OD SVOG POSLA: Žicom na Cijevnu

Objavljeno prije

na

Duže od godinu dana Omer Šarkić pokušava da izdejstvuje kod nadležnih da se ukloni žičana ograda kojom su Plantaže ogradile i zabranile pristup rijeci Cijevni i nekad popularnom kupalištu Kotliš.

Monitor je pisao da je Omera Šarkića, prošlog ljeta, bodljikava žica u dijelu mosta koji se nalazi izviše puta Podgorica – Tuzi spriječila da sa sinom siđe do svoje omiljene plaže na Cijevni. Žičana ograda je povezana sa mostom i stražarskom kućicom ispred nje, a obezbjeđenje im nije dozvolilo da dođu do rijeke.

Šarkić od tada pokušava da dokaže kako niko ne može da sprečava prilaz rijeci koja je javno dobro. Pisao je Upravi za inspekcijske poslove, Komunalnoj policiji, Vodoprivrednoj inspekciji, Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja… Ograda i dalje stoji a državne institucije još ne mogu da utvrde ko je za šta nadležan.

Ovaj slučaj pokazuje kako ovdašnje institucije ne rade svoj posao. Kako su se sve gore pobrojane institucije samoproglasile nenadležnim za spornu ogradu, Šarkić se obratio i Ombudsmanu. Iz kancelarije Ombudsmana su Monitoru rekli da su od Komunalne policije zatražili da izvrši inspekcijski nadzor i ukloni žičanu ogradu ukoliko nije postavljena u skladu sa zakonom.

Komunalna policija je obavijestila Ombudsmana da je inspektor izašao na teren i ,,u mjestu Kotliš, kod rijeke Cijevne, izvršio inspekcijski pregled i tom prilikom konstatovao da nema postavljenih prepreka, odnosno bodljikave žice, koje ometaju nesmetan prilaz rijeci Cijevni…”.

Nakon što je na Javnom servisu emitovan snimak na kojem se jasno vidi da se na naznačenoj lokaciji nalazi žičana ograda, sredinom maja ove godine, ovlašćeni predstavnici institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, izašli su na lice mjesta i tom prilikom konstatovali da se na toj lokaciji nalazi žičana ograda, kao i da ta ograda, u tom dijelu, onemogućava nesmetan prilaz rijeci Cijevni. Za svaki slučaj fotografisali su spornu ogradu.

Ombudsman ponovo pokreće postupak. Onda se Komunalna policija obraća Upravi za inspekcijske poslove – inspekciji za vode. Inspektor za vode sam sebe proglašava nenadležnim za to pitanje. Isto radi i inspektor Komunalne policije, nakon što je izašao na lice mjesta i utvrdio da lokacija na kojoj se nalazi sporna ograda „pripada obali rijeke Cijevne”. Galimatijas sa nadležnošću došao je i do Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Oni su odbili da se izjasne koja je inspekcija dužna da izvrši inspekcijski nadzor u vezi predmetne žičane ograde i neometanog prilaza rijeci Cijevni, kao dobra u opštoj upotrebi.

U silnim dopisima koje je Šarkić dobio izdvaja se onaj u kome ga inspektor podučava kojim putem i kako da izbjegne spornu ogradu i dođe na plažu.

Umiješala se i Uprave za vode koja je iznijela stav ,,da je preduzeće A.D. Plantaže postavljanjem žičane ograde u mjestu Kotliš, na putu Podgorica-Tuzi, a koja je vezana za most i ide do ulazne kapije vinograda preduzeća A.D. Plantaže, onemogućilo opšte korišćenje voda, te onemogućilo pristup vodotoku i to ne samo u svrhu rekreacije, već i u svrhu korišćenja vodotoka kao sredstva zaštite u najširem smislu te riječi (zbog požara, pomoći unesrećenim licima i slično)”.

Upravo to od početka tvrdi Šarkić – da je zakon po ovom pitanju jasan – da prilaz javnom dobru niko nema pravo da spriječi, čak i ako je vlasnik zemljišta.

Da bi se slučaj razvodnio krenula je priča oko vlasništva nad zemljištem koje je zarobljeno ogradom.

,,Kompanija 13. jul-Plantaže nikada nije ograđivala rijeku Cijevnu. Sve zaštitne ograde koje smo postavljali oko imanja nalaze se na zemljištu koje je u našem vlasništvu”, kratko su Monitoru iz Plantaža odgovorili na pitanje o ovom slučaju.

Ranije je u medijima direktorica kompanije Plantaže Verica Maraš ovako objasnila postavljanje ograde: ,,Činjenica je da mi radimo u interesu kompanije ali i interesu građana zato smo i zabranili šetnju lijevom obalom Cijevne. Narod bi morao prolaziti pored vinograda i voćnjaka koji se prskaju a jasno je da to opasno”.

,,Uvidom u kopiju plana u Upravi za nekretnine doznajem da je informacija koju je dala direktor Verica Maraš neistinita i da su nelegalnu ogradu izgradili na zemljištu Glavnog grada. Takođe, uvidom u kopiju plana ispostavlja se da je ograda postavljena u vodnom pojasu iako je vodoprivredni inspektor u dva navrata tvrdio da ograda nije u tom pojasu”, tvrdi Šarkić.

Njegove navode potvrdili su iz Uprave za inspekcijse poslove – Odsjek za inspekciju voda i geološku inspekciju, u dopisu iz juna ove godine navodi da vlasnik parcele na kojoj je postavljena sporna ograda nijesu Plantaže već Glavni grad Podgorica.

Nakon što su u junu institucije još jednom okrenule krug inspekcija i donijele Zaključke o nenadležnosti (Uprava za inspekcije još nije utvrdila ko je nadležan iako im je to zakonska obaveza), Ombudsman je Šarkiću preporučio da kao stranka u postupku ,,podnese predlog za rješavanje sukoba nadležnosti”.

Na pitanja Monitora o ovom slučaju, iz Uprave za inspekcijske poslove do zaključenja broja nijesu odgovorili.

Šarkić ponovo ističe da ovdje nije suština u nadležnosti, u tome da li je zemljište u gradskom ili vlasništvu Plantaža ili je u vodnom pojasu ili ne, već u tome da je nezakonito omogućen prilaz opštem dobru. Uostalom to su institucije i konstatovane ali niko nema snage da to ispravi.

,,Zaključujem da je to sve politička korupcija između Verice Maraš i Božidara Vuksanovića koji je direktor Uprave za inspekcijske poslove, kao visokih DPS funkcionera. I dan danas stoji ta ograda iako je po više osnova nelegalna. U pravnoj državi krivično bi odgovarali i Maraš i Vuksanović”, kaže Šarkić.

U Crnoj Gori niko nije nadležan ni za nakrivo posađenu ogradu, a kamoli za iste takve funkcionere DPS-a.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo