Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN GODINAMA ČEKA AUTOBUSKU STANICU: Grad izvan voznog reda

Objavljeno prije

na

autobuska-stanica-juce

Kolašinci su navikli da nemaju autobusku stanicu. Za precizne informacije o redu vožnje godinama zovu ili susjedni Mojkovac ili Podgoricu, a većinu autobusa, naročito onih prema Srbiji, čekaju na magistrali ispod Bablje grede ili kod starog Motela. Turistima je teže da shvate da je najbliža stanica tek na tridesetak kilometara odatle. Na planove da Kolašin dobije novu autobusku stanicu, nakon što je stara uništena u požaru, sada podsjeća samo poluzavršeni dvospratni objekat.

Putnici su ogorčeni. Ponekad kažu čekaju i više sati na magistrali da im neki autobus stane. Objašnjavaju da je noću i kada je loše vrijeme naročito nezgodno izlaziti iz autobusa na magistralu. Pri tom, to iziskuje i dodatne troškove, jer većina njih zove taksi da ih preveze do grada.

,,Jednom u pola godine dolazim u Kolašin iz Srbije sa djetetom od šest godina. Ni jednom vozač autobusa poslijepodne ili uveče nije htio da nas doveze do mjesta gdje je bila autobuska stanica, već nam staju ispod Bablje grede gdje je vrlo opasno, jer se izlazi nasred ceste. Ponekad staju kod starog Motela koji je još dalje. To je noćna mora, s torbama i djetetom kasno noću čekati taksi na magistrali”, priča Željka Domanović iz Kraljeva. ,,Kad se vraćam za Srbiju, treba da gatam kad će koji autobus naići ili da zovem Podgoricu, pa onda da računam koliko mu treba do magistrale pored Kolašina. Kartu naravno nije moguće kupiti, pa često i ne bude mjesta pa čekamo drugi autobus”, žali se naša sagovornica.

,,U Kolašin ne svraćamo”- obavještenje je koje obično putnici, naročito na dužim relacijama, dobiju od konduktera, pri ulasku u autobus. Opravdanje autoprevoznika je da im se ne isplati svraćati na mjesto koje uopšte nije autobuska stanica niti nudi nijednu staničnu uslugu.

Osim što je bliže centru grada bolji uslovi nijesu ni kada se čekaju autobusi koji staju na mjestu gdje je nekad bila autobuska stanica. Putnicima su na raspolaganju dvije drvene klupe, postavljene napolju, tik uz objekat u izgradnji.

Takvo stanje će, očigledno, potrajati. Ni poslije skoro šest godina vlasnik preduzeća Županovac Radoš Marković, koji je i započeo gradnju autobuske, a ni lokalna uprava ne mogu da nađu način da nastave radove. Markovića je, kako je više puta izjavljivao novinarima, kriza zaustavila u pola posla, pa bez pomoći, odnosno partnera neće moći da završi zgradu, a lokalnu upravu prezaduženost sprječava da kreditom pomogne.

Preduzeće Županovac je prije deset godina kupilo lokaciju, a 2008. godine započelo ambiciozni projekat – modernu autobusku stanicu sa brojnim sadržajima. Od svega toga do sada je samo ozidan objekat površine 2000 m2.

U međuvremenu je inspekcija rada stavila plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa neupućenim putnicima polovične informacije mogu dati samo konobarice.

Marković uporno godinama traži partnera da nastavi gradnju. Zbog ekonomske krize ili nedostatka motivacije do sada niko nije bio zainteresovan. U Opštini su i bez para ali i ideje kako da nabave novac.

,,Iz lokalne uprave jesu zaintresovani , ali nemaju novca. Davao sam im odlične uslove. Naišla je kriza i ne znam šta više da radim. Ukoliko bi se pojavio investitor sa stane , ne mora da bude samo Opština, ja bih vrlo rado ušao u posao. Već godinu dana tragam za investitorom, a ugovor koji sam spremio je vrlo jasan, više ne gledam na zaradu, već na činjenicu da je bruka da grad nema autobusku”, objašnjavo je Marković novinarima više puta.

On tvrdi da bi sve bilo drugačije da mu Opština prilikom početka gradnje nije dala nepovoljne uslove. Nije namjeravao da podiže zgradu sa dva sprata, ali, kako je kazao, iz lokalne uprave su ga uslovili, jer je Detaljnim urbanističkim planom (DUP) tako bilo precizirano.

„Ogroman novac sam uložio u izgradnju ovog ‘solitera’. Tim parama sam mogao napraviti dvije moderne stanice. Jedina briga im je bila da naplate komunalije, a ja sam platio sve do zadnjeg centra- optužuje Marković bivše opštinsko rukovodstvo.

S druge strane, iz Sekretarijata za urbanizam, uređenje prostora i komunalnu djelatnost objašnjavaju da vlasnik Županovca nije morao da podiže objekat s prizemljem i dva sprata. To je , kako tvrde, zacrtani maksimum, preko kojeg se, prema DUP-u, nije smjelo, ali niži objekat jeste.

U Opštini priznaju da je nedostatak autobuske stanice jedan od najvećih hendikepa grada. Ne mogu da kažu koji je to rok do kojeg bi lokalna vlast uspjela da nađe način da obezbijedi nedostajući novac.

,,To je veliki problem, naročito zbog toga što smo turističko mjesto, što nam nanosi veliku štetu. Pokušali smo u više navrata u razgovoru sa vlasnikom da nađemo način da to završimo. I on i mi želimo, ali se za sada ne može. Prezaduženost nas sprečava da uzimamo nove kreditne pozajmice. “

U lokalnoj upravi podsjećaju da je u planu bilo da se Markoviću pomogne, odnosno ostvari javno privatno partnerstvo, a da on zauzvrat jedan dio poslovnih prostora ustupi Opštini. Tvrde da su se obraćali na mnogo adresa, ali da do sada niko nije pozitivno odgovorio. Međutim, niko od lokalnih čelnika ne može ni približno tačno da kaže koliko bi para trebalo za bar najnužnije sadržaje koje podrazumijeva autobuska stanica.

,,Uvjeravam vas da bi davno završili taj projekat da nijesmo u ovako teškoj finansijskoj situaciji. Nijesmo još odustali i trudimo se da preko Razvojno investicionog fonda obezbijedimo novac. Naravno, u međuvremenu će i vlasnik Županovca tražiti potencijalne partnere. I njemu i nama je u interesu da se to što prije završi”, kazao je krajem prošle godine aktuelni predsjednik Opštine Darko Brajušković.

Nova autobuska stanica je bila dio predizbornih obećanja svih opozicionih stranaka koje su na majskim lokalnim izborima osvojile većinu i koje će , vjerovatno, formirati novu vlast. No, ni njihovi predstavnici na konkretno pitanje na koji način i kada planiraju da obezbijede neophodni novac za jednog od najvažnijih infrastrukturnih objekata u gradu, nemaju baš precizan i uvjerljiv odgovor.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo