Povežite se sa nama

OKO NAS

Kad je život najjeftiniji

Objavljeno prije

na

Poslije posljednjeg krvavog obračuna u Beranama i ranjavanja četiri mladića u jednom kafiću u ovom gradu, poznata društvena grupa okupljena oko fejsbuk profila pod nazivom Opština Berane Општина Беране, uredila je svoj sajt u znaku protivljenja nošenju oružja i imperativa za zaustavljanje opasnih obračuna. Oni su nacrtali pištolj sa znakom zabrane nošenja i krv koja se cijedi sa toga znaka, uz natpis BERA-NE!

Riječ je o alarmantnom upozorenju da grad na Limu postaje mjesto opasno za život. Nakon opljačkane privrede i svega što se moglo pokrasti, bijede i sirotinje koja je zavladala, sada još treba i razmišljati gdje pronaći bezbjedno mjesto da se potroši euro sa dna džepa i na miru ispije popodnevna kafa ili večernje piće. Takvih mjesta u ovom gradu je sve manje.

U prilog tome govori i posljednji slučaj. Kafe Kassa do prošle sedmice bio je sasvim mirno i prijatno mjesto, koje se vikendom, kao i većina drugih kafića, pretvara u poludiskoteku, za omladinu željnu provoda u zemlji u kojoj je pravo na normalan i bezbrižan život postalo luksuz.

Prema zvaničnoj policijskoj verziji, pola sata prije ponoći, u trenutku kada je kafić bio prepun, ušla su dva mladića, Marko Maslovarić (24) i Dražen Simonović (25) i navodno se pozdravili sa četvoricom mladića u koje su, potom, počeli da pucaju. Prema drugoj verziji, koju su prepričavali očevici, prije potezanja oružja i pucnjave ipak je bilo svađe između dvije grupe mladića.

Epilog je poznat. Teško su povrijeđeni Miroslav Femić (25) iz Bijelog Polja i Beranac Aleksandar Marsenić (26). Još dvojica mladića iz Berana koji su bili u istom društvu, Bernard Sujković (26) i Jasmin Piljević (19), zadobili su lakše, prostrelne rane u predjelu nogu. Marko Maslovrić je uhpšen a Dražen Simonović je još u bjekstvu.

Jedan od očevidaca kazao je kako se sve odigralo brzo, da su Maslovarić i Simonović ispalili veliki broj metaka i da je čista sreća da još neko od gostiju nije povrijeđen ili stradao. „Odjednom je nastala vriska i bježanje. Krvi je bilo na sve strane. Na podu je ostao da leži jedan mladić” – rekao je taj očevidac.

Ljekari beranske bolnice su te subotnje noći imali pune ruke posla. Femić je sa najtežim povredama prebačen u podgorički Klinički centar, gdje su vraćene izvjesne nade da neće ostati nepokretan, kako je to u prvi mah izgledalo. Policija vjeruje da iza ovog revolveraškog napada stoji dugogodišnja netrpeljivost između dvije grupe mladića.

„Prema našim dosadašnjim saznanjima, iza ovoga bi mogla da stoji sasvim treća osoba. To provjeravamo i pokušavamo da utvrdimo čitavu pozadinu slučaja” – ispričao je jedan policijski službenik.

Sagovornik iz policije nije, međutim, mogao sa sigurnošću dovesti u vezu ovaj događaj sa pucnjavom koja se dogodila dvadesetak dana prije toga. Tada su na kuću Aleksandra Marsenića, samo stotinu-dvjesta metara od centra grada, nepoznati napadači ispalili čitav rafal iz automatskog oružja. Pucnjavu je čudom preživio njegov najmlađi brat Stefan (19), koji se u tom trenutku našao ispred kuće.

Aleksandar je ispričao medijima da je njegov brat krenuo nešto da kupi, a da je on bio u kući, kada je začuo pucnje.

„Kada sam izašao, vidio sam maskiranog muškarca, sa maramom preko lica i kapom na glavi, kako bježi niz ulicu prema Limu” – rekao je Aleksandar.

On je izrazio uvjerenje da je neko njega čekao i da ga je zamijenio sa najmlađim bratom. „Ipak, ne mogu da pretpostavim ko bi to mogao biti. Ne krijem da smo najstariji brat i ja imali dosta tuča, ali krv nikom ne dugujemo” – kazao je tada Aleksandar Marsenić.

Iako je policija vrlo brzo blokirala čitav kvart, nijesu uspjeli da uđu u trag napadaču, koji do danas nije otkriven. Činjenica je da je Miroslav Femić, koji je u pucnjavi u Kassi najteže ranjen, došao u Berane nakon napada na kuću Marsenića i od tada se nije odvajao od društva u kome se kretao Aleksandar.

Policija još nije ušla u trag ni osobi koja je samo nekoliko dana prije napada na kuću Marsenića ispalila četiri hica u šoferšajbnu, odnosno u džip Borislava Dvoržaka, koji je bio parkiran ispred zgrade u kojoj živi. Dvoržak u tom trenutku nije bio u Beranama. On je sada vlasnik kafea Bistro, a javnosti je poznat kao jedan od bivših vlasnika privatizovanog i opljačkanog hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Policija ispituje da li ova dva slučaja pucnjave, kao i posljednji u kojem su ranjena četiri mladića, imaju neku međusobnu vezu.

Ista društevana grupa okupljena oko Fejsbuk profila Opština Berane Општина Беране podigla je glas i kada su dvojica Beranaca i jedan Bjelopoljac prilikom pljačke zlatare u Vlasotincu ubili Miroslava Stamenkovića, policajca na dužnosti. Tada se doznalo da Berane ima zavidan kriminalni podmladak.

Tako se tek poslije ovog događaja došlo do saznanja da ova tri momka, od kojih su dvojica stradala prilikom pljačke, imaju debeo policijski dosije u Beranama, odnosno u Crnoj Gori. Adnan Šuntić dosije u policiji ima zbog nasilničkog ponašanja i tuče. On je ranjen četvrtog septembra 2010. godine kada je Beranac Marko Zekić poslije svađe pucao na njegovog brata od strica Jasmina Šuntića, koji je tada ubijen. Šuntić i Lutovac bili su predmet istrage pljačke zlatare u Sloveniji i tada im je uzet DNK uzorak.

Ubijeni Velibor Lutovac u krivičnoj evidenciji je imao pet djela. Vijesti su prenijele i da je Beranac Darinko – Beko Vušurović praktično tek bio izašao iz zatvora, i da je u evidenciji imao nekoliko krivičnih djela. Od nanošenja lakših i teških tjelesnih povreda do droge, za koju je i osuđivan.

Zahvaljujući svojim „žestokim” momcima, Berane je godinama redovan gost u medijskim crnim hronikama. Nekoliko posljednjih godina ovaj grad je držao važno mjesto na skali kriminala zahvaljujući aferi Balkanski ratnik, u kojoj su momci iz grada na Limu imali istaknute uloge. Draško Vuković, najpoznatiji od svih, visokorangirani u Šarićevom klanu, izašao je iz cijelog slučaja kao svjedok saradnik.

Da mnogo Beranaca dobro pliva u švercu droge nije bila nikakva tajna ni prije akcije Balkanski ratnik. Neki su u zatvorima u Latinskoj Americi, a o broju onih koji robijaju zbog toga u zemljama okruženja suvišno je i govoriti poslije čitave serije tekstova koje je Monitor ispisao o kriminalnim klanovima i švercu droge. Trojica Beranaca koje potražuje interpol Danske zbog narko-poslova i dalje mirno šetaju beranskim ulicama.

Pri ovim činjenicama ne treba da čudi što Berane i sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljaju” sumnjivi momci, narko-dileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti. Internet stranice postaju sve punije imenima beranskih kriminalaca i umnožavaju se proporcionalno sa povećanjem težine njihovih policijskih dosijea.

Nakon pucnjave u kafiću Kassa, ranjavanja četvorice mladića i pukim slučajem izbjegavanja tragedije širih razmjera, neko je na portalu Vijesti ostavio zanimljiv komentar. ,,Zamislite grad i atmosferu u nekom lokalu kada znate da bar pet ljudi za pojas nosi pištolj. Živjela demokratija Crne Gore. Čekamo Filipa da položi zakletvu i da ih sve pomiluje”.

U internet komentarima bilo je i predloga da ,,Berane treba zatvoriti kao Boston i jednom za svagda se riješiti kriminala”. Mogle su se pročitati i kritike na račun policije i predlozi da se umjeto policije formira civilna zaštita, odnosno da građani preuzmu ulogu u zavođenju reda i stvaranju uslova za miran život.

Sve ovo su reakcije bespomoćnih ljudi pred realnom opasnošću da grad preuzima kriminalni podmladak. Monitor je ranije upozoravao na to da su beranske ulice postale poprište obračuna, eksplozija i zapaljenih automobila, kao i na činjenicu da je od izbijanja rata na teritoriji bivše SFRJ u ovom gradu odjeknulo najmanje četrdeset eksplozija čiji su režiseri ostali nepoznati.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo