Povežite se sa nama

OKO NAS

Kad je život najjeftiniji

Objavljeno prije

na

maslovaric

Poslije posljednjeg krvavog obračuna u Beranama i ranjavanja četiri mladića u jednom kafiću u ovom gradu, poznata društvena grupa okupljena oko fejsbuk profila pod nazivom Opština Berane Општина Беране, uredila je svoj sajt u znaku protivljenja nošenju oružja i imperativa za zaustavljanje opasnih obračuna. Oni su nacrtali pištolj sa znakom zabrane nošenja i krv koja se cijedi sa toga znaka, uz natpis BERA-NE!

Riječ je o alarmantnom upozorenju da grad na Limu postaje mjesto opasno za život. Nakon opljačkane privrede i svega što se moglo pokrasti, bijede i sirotinje koja je zavladala, sada još treba i razmišljati gdje pronaći bezbjedno mjesto da se potroši euro sa dna džepa i na miru ispije popodnevna kafa ili večernje piće. Takvih mjesta u ovom gradu je sve manje.

U prilog tome govori i posljednji slučaj. Kafe Kassa do prošle sedmice bio je sasvim mirno i prijatno mjesto, koje se vikendom, kao i većina drugih kafića, pretvara u poludiskoteku, za omladinu željnu provoda u zemlji u kojoj je pravo na normalan i bezbrižan život postalo luksuz.

Prema zvaničnoj policijskoj verziji, pola sata prije ponoći, u trenutku kada je kafić bio prepun, ušla su dva mladića, Marko Maslovarić (24) i Dražen Simonović (25) i navodno se pozdravili sa četvoricom mladića u koje su, potom, počeli da pucaju. Prema drugoj verziji, koju su prepričavali očevici, prije potezanja oružja i pucnjave ipak je bilo svađe između dvije grupe mladića.

Epilog je poznat. Teško su povrijeđeni Miroslav Femić (25) iz Bijelog Polja i Beranac Aleksandar Marsenić (26). Još dvojica mladića iz Berana koji su bili u istom društvu, Bernard Sujković (26) i Jasmin Piljević (19), zadobili su lakše, prostrelne rane u predjelu nogu. Marko Maslovrić je uhpšen a Dražen Simonović je još u bjekstvu.

Jedan od očevidaca kazao je kako se sve odigralo brzo, da su Maslovarić i Simonović ispalili veliki broj metaka i da je čista sreća da još neko od gostiju nije povrijeđen ili stradao. „Odjednom je nastala vriska i bježanje. Krvi je bilo na sve strane. Na podu je ostao da leži jedan mladić” – rekao je taj očevidac.

Ljekari beranske bolnice su te subotnje noći imali pune ruke posla. Femić je sa najtežim povredama prebačen u podgorički Klinički centar, gdje su vraćene izvjesne nade da neće ostati nepokretan, kako je to u prvi mah izgledalo. Policija vjeruje da iza ovog revolveraškog napada stoji dugogodišnja netrpeljivost između dvije grupe mladića.

„Prema našim dosadašnjim saznanjima, iza ovoga bi mogla da stoji sasvim treća osoba. To provjeravamo i pokušavamo da utvrdimo čitavu pozadinu slučaja” – ispričao je jedan policijski službenik.

Sagovornik iz policije nije, međutim, mogao sa sigurnošću dovesti u vezu ovaj događaj sa pucnjavom koja se dogodila dvadesetak dana prije toga. Tada su na kuću Aleksandra Marsenića, samo stotinu-dvjesta metara od centra grada, nepoznati napadači ispalili čitav rafal iz automatskog oružja. Pucnjavu je čudom preživio njegov najmlađi brat Stefan (19), koji se u tom trenutku našao ispred kuće.

Aleksandar je ispričao medijima da je njegov brat krenuo nešto da kupi, a da je on bio u kući, kada je začuo pucnje.

„Kada sam izašao, vidio sam maskiranog muškarca, sa maramom preko lica i kapom na glavi, kako bježi niz ulicu prema Limu” – rekao je Aleksandar.

On je izrazio uvjerenje da je neko njega čekao i da ga je zamijenio sa najmlađim bratom. „Ipak, ne mogu da pretpostavim ko bi to mogao biti. Ne krijem da smo najstariji brat i ja imali dosta tuča, ali krv nikom ne dugujemo” – kazao je tada Aleksandar Marsenić.

Iako je policija vrlo brzo blokirala čitav kvart, nijesu uspjeli da uđu u trag napadaču, koji do danas nije otkriven. Činjenica je da je Miroslav Femić, koji je u pucnjavi u Kassi najteže ranjen, došao u Berane nakon napada na kuću Marsenića i od tada se nije odvajao od društva u kome se kretao Aleksandar.

Policija još nije ušla u trag ni osobi koja je samo nekoliko dana prije napada na kuću Marsenića ispalila četiri hica u šoferšajbnu, odnosno u džip Borislava Dvoržaka, koji je bio parkiran ispred zgrade u kojoj živi. Dvoržak u tom trenutku nije bio u Beranama. On je sada vlasnik kafea Bistro, a javnosti je poznat kao jedan od bivših vlasnika privatizovanog i opljačkanog hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Policija ispituje da li ova dva slučaja pucnjave, kao i posljednji u kojem su ranjena četiri mladića, imaju neku međusobnu vezu.

Ista društevana grupa okupljena oko Fejsbuk profila Opština Berane Општина Беране podigla je glas i kada su dvojica Beranaca i jedan Bjelopoljac prilikom pljačke zlatare u Vlasotincu ubili Miroslava Stamenkovića, policajca na dužnosti. Tada se doznalo da Berane ima zavidan kriminalni podmladak.

Tako se tek poslije ovog događaja došlo do saznanja da ova tri momka, od kojih su dvojica stradala prilikom pljačke, imaju debeo policijski dosije u Beranama, odnosno u Crnoj Gori. Adnan Šuntić dosije u policiji ima zbog nasilničkog ponašanja i tuče. On je ranjen četvrtog septembra 2010. godine kada je Beranac Marko Zekić poslije svađe pucao na njegovog brata od strica Jasmina Šuntića, koji je tada ubijen. Šuntić i Lutovac bili su predmet istrage pljačke zlatare u Sloveniji i tada im je uzet DNK uzorak.

Ubijeni Velibor Lutovac u krivičnoj evidenciji je imao pet djela. Vijesti su prenijele i da je Beranac Darinko – Beko Vušurović praktično tek bio izašao iz zatvora, i da je u evidenciji imao nekoliko krivičnih djela. Od nanošenja lakših i teških tjelesnih povreda do droge, za koju je i osuđivan.

Zahvaljujući svojim „žestokim” momcima, Berane je godinama redovan gost u medijskim crnim hronikama. Nekoliko posljednjih godina ovaj grad je držao važno mjesto na skali kriminala zahvaljujući aferi Balkanski ratnik, u kojoj su momci iz grada na Limu imali istaknute uloge. Draško Vuković, najpoznatiji od svih, visokorangirani u Šarićevom klanu, izašao je iz cijelog slučaja kao svjedok saradnik.

Da mnogo Beranaca dobro pliva u švercu droge nije bila nikakva tajna ni prije akcije Balkanski ratnik. Neki su u zatvorima u Latinskoj Americi, a o broju onih koji robijaju zbog toga u zemljama okruženja suvišno je i govoriti poslije čitave serije tekstova koje je Monitor ispisao o kriminalnim klanovima i švercu droge. Trojica Beranaca koje potražuje interpol Danske zbog narko-poslova i dalje mirno šetaju beranskim ulicama.

Pri ovim činjenicama ne treba da čudi što Berane i sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljaju” sumnjivi momci, narko-dileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti. Internet stranice postaju sve punije imenima beranskih kriminalaca i umnožavaju se proporcionalno sa povećanjem težine njihovih policijskih dosijea.

Nakon pucnjave u kafiću Kassa, ranjavanja četvorice mladića i pukim slučajem izbjegavanja tragedije širih razmjera, neko je na portalu Vijesti ostavio zanimljiv komentar. ,,Zamislite grad i atmosferu u nekom lokalu kada znate da bar pet ljudi za pojas nosi pištolj. Živjela demokratija Crne Gore. Čekamo Filipa da položi zakletvu i da ih sve pomiluje”.

U internet komentarima bilo je i predloga da ,,Berane treba zatvoriti kao Boston i jednom za svagda se riješiti kriminala”. Mogle su se pročitati i kritike na račun policije i predlozi da se umjeto policije formira civilna zaštita, odnosno da građani preuzmu ulogu u zavođenju reda i stvaranju uslova za miran život.

Sve ovo su reakcije bespomoćnih ljudi pred realnom opasnošću da grad preuzima kriminalni podmladak. Monitor je ranije upozoravao na to da su beranske ulice postale poprište obračuna, eksplozija i zapaljenih automobila, kao i na činjenicu da je od izbijanja rata na teritoriji bivše SFRJ u ovom gradu odjeknulo najmanje četrdeset eksplozija čiji su režiseri ostali nepoznati.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo