Povežite se sa nama

OKO NAS

Čuda prirode

Objavljeno prije

na

Uvala Valdanos za Ulcinjane je uvijek predstavljala izvor nadahnuća i mitsko mjesto. Ime mu, prema mišljenju lingviste dr Ruždi Ušakua, dolazi od albanske kovanice „vallja e nuses”, što se na crnogorskom prevodi kao igra nevjeste, odnosno vile ili morske sirene. U tom je kontekstu razumljivo što se na tom prostoru sa 18 hiljada blagoslovljenih stabala masline nalaze čudotvorne Viline vode i Vilina greda, kao i što se uz taj prostor vežu nebrojene priče i legende. Pomorci su ga nazivali „uvalom spasa” ili „uvalom tišine”, jer je zaštićen od južnih vjetrova, a u vrijeme Osmanske imperije u njemu se nalazio karantin.

Zbog jedinstvene ljepote te uvale, iz Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) nedavno su predložili da Valdanos postane Međunarodni ekološki centar, oaza bez betona, područje održivog razvoja kroz suživot čovjeka i prirode. „On treba biti uvršten u zaštićena područja Mediterana i u mrežu NATURA 2000, a zbog svoje bioraznolikosti trebalo bi ga proglasiti parkom prirode ili podvodnim parkom prirode”, kažu u toj organizaciji i navode da u toj rajskoj uvali raste biljka koja se naziva Zostera marina ili ,,morska svilina”, poznata u narodu i kao morska trava. Riječ je o endemskoj mediteranskoj vrsti, što znači da ona živi samo u Sredozemnom moru i niđe drugdje! Livade sviline područja su najveće biološke raznolikosti, dokaz čistoće mora i bogatstva ribom. One su prvenstveno značajne zbog zaštite obale od većih talasa koje u Valdanosu stvara punenat (zapadni vjetar), stabilizacije podloge, taloženja i konsolidacije sedimenata kojim ujedno i lokalno prečišćava vodu, te strujanja i predatora koju pružaju ribama i malim beskičmenjacima. Ta trava godišnje raste samo jedan centimetar, što znači da u Valdanosu postoje biljke i u moru i na kopnu starije od 800 godina. To je dovoljna pouka i znak za razumom obdarene da shvate da u poređenju s tom travom i stoljetnim maslinama, mi, ljudi, veoma kratko boravimo na ovom svijetu.

Zanimljivo je napomenuti da su listove ,,morske sviline” Ulcinjani tokom istorije koristili za punjenje jastuka, a velike količine ove cvjećnice koje bi talasi izbacili na morsku obalu koristili su kao prirodno gnojivo.

Pravo ulcinjsko čudo prirode je Bojana (duga 44 kilometra), jedina rijeka u svijetu koja ponekad teče uzvodno. I pored velikog proticaja (Bojana donosi u Mediteran najviše vode poslije Nila i Poa), morska voda prodire duboko uzvodno kroz njezino korito. Tako nastaje prva od četiri karakteristične dvojnosti rijeke Bojane. Naime, u njezinom koritu nalaze se i morska slana i slatka riječna voda. Morska voda, kao teža, prodire dnom korita rijeke Bojane sve do oko Svetog Đorđa, odnosno na oko osam kilometara uzvodno od ušća.

Druga dvojnost ove rijeke je izražena u njezinom podzemnom vodotoku. Istraživanja eksperata pokazala su da je nekadašnje korito Bojane bilo za oko 40 metara više u odnosu na današnji teren osnovne stijene kod Fraskanjela. Rijeka Bojana zasula je svoje staro korito šljunkom. Preko šljunka nataloženi su glinoviti vodonepropusni sedimenti u kojima je usječeno današnje korito rijeke Bojane. Tako danas, u istom smjeru, jedan iznad drugog prema moru, teku površinski vodotok rijeke Bojane, a na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok rijeke Bojane.

Podzemni vodotok se kreće, takođe, od sjevera prema jugu i može se predstaviti kao kretanje vode kroz podzemnu cijev ispunjenu šljunkom. Podzemni vodotok je poznat po izvorištu Lisna-Bori, iz kojeg Ulcinj dobija najveći dio vode. Treća dvojnost ostvaruje se u delti Bojane – ova se rijeka račva na dva dijela koji se kao posebni vodotoci ulivaju u more, dok se četvrta dvojnost rijeke Bojane ogleda u dvojnim oscilacijama njezinog vodostaja. „Dvojnost karakteristika ne mora uvijek da pojačava kvalitet prirodne pojave, ali dvojne karakteristike rijeke Bojane povećavaju bogatstvo strukture njezinih karakteristika, pa time i njezinu ukupnu vrijednost kao prirodnog fenomena”, kaže profesor Mihailo Burić.

A u Limanu, tik pored zapadnih zidina Starog grada, pri nailasku juga ili promjene vremena, osjeća se karakterističan miris uvelih algi i more promijeni boju u zelenu. Ulcinjane to uvijek podsjeća na neku nepogodu, obično zemljotres, jer je ta pojava naročito bila izražena u proljeće 1979. godine. Samo nekoliko sekundi nakon tog katastrofalnog potresa na površinu mora u Limanu je izbilo pravo sumporno vrelo, a more u zalivu je poprimilo zeleno-pepeljasti sjaj.

U Ulcinju je još živo predanje koje govori da je zapadno od Starog grada, u zalivu Liman, izvirala divna zelena voda. Iznad izvora izrasla su sve do mora mnogobrojna stabla agava, palmi i drugog mediteranskog rastinja. Prema predanju, boja mora u sjenci tih mediteranskih biljaka oslikavala se u uvali kao sivozelena. Kupajući se u neobičnoj zelenoj boji Limana, žene su vremenom postajale ljepše. Čak su i starije žene, koje su ovdje dolazile da se kupaju, postajale vitalnije. Stoga je ovaj zaliv postao banja za sve žene iz grada i okoline. Hroničari navode da su žene iz uglednih vlastelinskih i bogatih porodica nerado prihvatale da se na ovom skučenom prostoru (plaža je široka nekoliko metara) miješaju sa ženama ulcinjskog puka. Zato je Liman postao lječiliste i kupalište samo za pripadnice ,,ljepšeg pola” iz familija plemića, dok su žene ili djevojke iz porodica plebsa odlazile da se kupaju i liječe u Pinješkom zalivu, odnosno na „Ženskoj plaži”.

Interesantno je da na širem prostoru između rijeke Bojane i Solane, u zaleđu Velike plaže, postoje mnogobrojna mala jezerca sa slatkom vodom. U njima postoje rupe iz kojih izbija voda, a narod ih naziva „izvori bez dna”. Još je možda čudniji jedan izvor u Valdanosu, ispod Viline grede, iz kojeg ponekad izbija voda za piće, a nekada se on transformiše u vrelo sumporne vode.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo