Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad Mugoša operiše

Objavljeno prije

na

Izgled centra glavnog crnogorskog grada, danas, savršen je portret jednog vremena, jednog režima i jednog gradonačelnika: prostor bez reda, mjere i duše. Red je zamijenjen urbanističkim haosom, mjera – arhitektonskim improvizacijama, a duša – interesom moćnika. Tako je to kada Miomir Mugoša operiše po tijelu grada. Kao u onoj: operacija uspjela, pacijent mrtav.

„Riječ je o brisanju dijela urbane svijesti, a u totalitarnom sistemu uvijek je lakše, a svakako uspješnije, vladati kad je nje manje. Onda bude manje građanskog otpora i građanske hrabrosti”, kaže za Monitor Jelisava Kalezić, profesorica Građevinskog fakulteta. „Ovakvih poteza u smislu brisanja urbanih sjećanja u Podgorici je bilo, u kontinuitetu i nakon završetka rata. No, posebnu perfidnost prema urbanom identitetu dostiglo je ovo, tranzicijsko i neoliberalno vrijeme. Naći ćemo se kod knjižare Kultura ili kod Centralne apoteke, ili kod kina Kultura, ili… Udara se na sjećanje grada i građana. Zamislimo da neko ima moć da nam, po sopstvenom nahođenju, mijenja ime. Ili fizionomiju. Ili oboje. I to često. A profitabilno bez sumnje.”

Recimo, Kino. Srušen je jedan od simbola grada, uz obećanje uprave sa, razumije se – Mugošom na čelu, da će na mjestu jednog od svojevremeno omiljenih sastajališta Podgoričana, biti izgrađena zgrada gradskog pozorišta. Javnosti je predstavljen i plan. Obećan skori početak izgradnje. I? Ništa.

Pa, nešto ranije, kultna knjižara Kultura, zamijenjena butikom skupocjene odjeće. Pa, gradski trg. ,,Za jednu naciju, za jednu državu važno je kako treba da izgleda centar glavnog grada: on je simbol prostranstva, simbol otvorene duše, ljepote. Ovaj trg prosto nije lijep. Neki kažu da ne postoji ljepota u arhitekturi. Postoji. Ljepota u arhitekturi je ono što proizvodi osjećanja. Ne šare. Pitam vas: da li ovaj trg proizvodi neka prijatna osjećanja ili ima neku višu simboliku”, objašnjava za naš list arhitekta Vlatko Ivanović.

Posljednji od nekoliko javnih konkursa za urbanu rekonstrukciju centra Podgorice bio je 2003. godine sa više kvalitetnih, što nagrađenih, što nenagrađenih rješenja. Sva su napuštena, tvrdi Jelisava Kalezić.

„Ali je zato, šoping metodom u smislu ugovaranja, a fotošop(ing) metodom u smislu promišljanja, na brzu ruku skrojeno i izvedeno sadašnje rješenje. Dvije etaže podzemnih garaža i etaža podzemnog poslovnog prostora ispod trga su trajno izgubljeni. Trebalo je našminkati Podgoricu za maj 2006. godine. Neposredna posljedica ovakve improvizacije su brojne, što izgrađene, a što planirane spratne nadzemne garaže. Na lokacijama dječijih igrališta i blokovskog zelenila ili prijatnih unutrašnjih urbanih dvorišta.”

U trg se uliva Njegoševa ulica. Nedavno je, jedan njen dio, kaldrmisan.

,,Kada su to završili, pitao sam prijatelja kako se osjeća dok tuda prolazi sa djetetom u kolicima ili šeta sa ženom u visokim potpeticama. Nije se se osjećao lagodno. Blago rečeno, nema logike kaldrmisati ulicu tek tako. Ako je nešto prije hiljadu godina bilo kaldrmisano, sasvim je u redu da se neki potez ponovo kaldrmiše kako bi se održala tradicija i sačuvala simbolika. U suprotnom nema nikakvog smisla”, jasan je Vlatko Ivanović. Prosto: Mugoši tako došlo.

Strogi centar, Mirkova varoš, prema mišljenju eksperata, trpi urbanicid. Pred nama se odvija zločin nad jezgrom grada. Nijesu potrebni stručnjaci za takav nauk. Dovoljno je kročiti u varoš čiji je prvi plan urađen još 1882. godine, a gradnja četiri godine kasnije. Briga Mugošu za vjekove prošle. Reporter Monitora posjetio je starosjedioce. Porodicu Vlatka Mihailovića. On kaže da posljednjih petnaest godina to mjesto nije za život. Sve je upropašćeno. ,,Jedva čekamo da odemo, da prodamo kuće. Neizdrživo je: zbog buke, zbog zgrada koje niču svuda okolo, zbog saobraćaja….” Duša grada nestaje im na oči.

A ne tako davno: ,,Centar grada bio je lijep. Bio je mjesto za život. Postojao je duh stare Podgorice. Danas od toga nema ništa “

Buka je posebna priča. ,,Dnevno niču noćni klubovi u starim kućama, sklepanim prostorijama i svi dobijaju dozvolu ‘poštujući’ osnovni uslov a to je ‘izolovanost od spoljašnjeg ‘svijeta’. A na 200 metara odzvanja nesnosna buka. Kada se u noćnim satima pokrene mašinerija, grad tutnji. Decibeli divljaju. Inspekcija se pojavi, buke nema. Inspekcija ode, sve ispočetka. Piši, zovi, moli – nema vajde”, svjedoči Mihailović.

Sedamdesetih prošlog vijeka postojao je plan da Mirkova varoš ostane onakva kakva je. ,,Da se očuva, da bude nešto kao Skadarlija. Međutim, krenulo se stihijski. Počeli su, recimo, u Hercegovačkoj sa podizanjem višespratnica. Pojedine mermerne kuće na početku ulice Slobode, u okolini čuvene poslastičarnice Korzo liče na nadgrobne spomenike. Sve je devastirano”, priča Vlatko Mihailović. Briga Mugošu za prošle decenije.

Iz kuće Vlatka Mihailović pogled puca na obližnju Goricu. Mašinerija lokalne vlasti krenula je i na nju. Nema svetoga za gradonačelnika i njegove. Ako nijeste zalazili, trebate: na obroncima brda, u širem centru grada, iza KIC-a Budo Tomović, uveliko niču dvije višestpratnice. Mediji su prošlog decembra objavili: „Dvojica radnika prešegali su pet stabala čempresa na Gorici. Stabla čempresa, koja su se nalazila na manje od metar udaljenosti jedne od dvije zgrade investitora Bon ami – inženjering, radnici su prešegali po naređenju direktora te firme Ljuba Zeca.” Zec je tom prilikom kazao da su uklanjali stabla koja su im ,,smetala” i koja su oštećena od nevremena. Na pitanje da li za to imaju dozvolu, odgovorio je da imaju dozvolu za investicioni projekat, kojim je navedeno ,,da se mora izvršiti sve što je njime zacrtano”. Gaze.

Tik uz glavni ulaz na Goricu, još jedna rana. Nekada prepoznatljivi, u ambijent uklopljeni teniski tereni, porušeni su. Na njihovom mjestu godinama je zapušteni, izrovani, improvizovani parking. U korovu. Ne padne ta slika na pamet Miomiru Mugoši ni kada po Evropi, iz prvih redova savršeno uređenih teniskih zdanja, frenetično prati utakmice – Novaka Đokovića. Gorica je posao, a Novak je uživanje.

Nije se tu stalo sa urušavanjem glavnog gradskog brda, koje godinama, po obroncima, trpi graditelje sumnjivih građevinskih dozvola. Nedavno je gradonačelnik usnio san da ga probuši i ispod njega zavuče saobraćajnice, asfalt, semafore. Beton. Pričao je kada se razbudio: glavni grad iz inostranih donacija i fondova planira da uloži devet miliona eura u izgradnju tunela; razlog izgradnje jeste da podgoričko naselje Zagorič bude bliže centru grada. Ovih jedva dva kilometra, mnogo mu je. Nego, vrlo izvjesno, nije njemu do razdaljine, već do investitora koji bi, u tom slučaju, lagodnije gradili u Zagoriču. Znate, investitori imaju novac, a to Mugi, znamo, voli.

Insajder, uz zahtjev da ostane anoniman: ,,Mugoša je čuven po uzrečici ‘ako hoćeš to da dobiješ, donesi mi torbu’. Kada to kaže, misli na torbu para koju od investitora zahtijeva kao protivuslugu za neki odobreni posao. Svjedok toga je i moj rođak koji se bavi građevinom. “

I ovih dana kidišu na Goricu. Kada, u petak, ovaj broj Monitora bude na kioscima, Skupština glavnog grada raspravljaće o davanju saglasnosti ,,za zaključenje sudskog poravnanja između glavnog grada i Mitropolije Crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva u postupcima pred Osnovnim sudom oko zemljišta koja su bila predmet imovinsko – pravnog spora.”

Preciznije: parcele kod Crkve svetog Đorđa, pod Goricom, pripašće gradu. Imajući u vidu navedena iskustva, ne treba se čuditi ako i tu nikne višespratnica. Zločin se osjeća u vazduhu.

Na trgu je i zgrada gradskog parlamenta. Klasična Mugošina priča: počela je da se gradi 2007. godine. Rok završetka bio je u junu 2009. Pred izbore, naravno. Pisali smo o tome: ,,Nakon aneksa iz jula 2008. godine rok za završetak radova pomjeren je za 2010. godinu. Krajem te godine, u intervjuu svojoj Pobjedi, gradonačelnik Podgorice obećao je: ‘U narednoj godini ćemo završiti ono što smo započeli u ovoj i prethodnim godinama. Među tim projektima je i završetak zgrade gradskog parlamenta. Međutim, u decembru prethodne godine saopšten je novi rok – početak 2013. godine.” Odužio se početak.

U centru je i stadion. Srećna je bila sportska javnost kada je objelodanjeno: planirani projekat Istočna tribina biće realizovan kroz privatno-javno partnerstvo Atlas Grupe i Opštine Podgorica. Predviđena je izgradnja objekta koji se sastoji od tržnog centra, kafea, restorana, bioskopa, fitnes sala, supermarketa i, naravno, tribine gradskog stadiona sa pratećim sadržajima – VIP lože, press sale, svlačionice…

Miomir Mugoša, pretprošlog februara objavio je skori početak gradnje. Časlav Vešović, tada sa mjesta direktora JU Sportski objekti, marta 2011. godine poručio je: ,,Ne očekujem da može doći do dugog odlaganja početka realizacije ovog značajnog projekta”. Ma kakvi.

Čitavu priču o gradu čija duša curi kroz šake lokalnih vlastodržaca, najbolje je okončati riječima anonimnog internet komentatora: ,,Sve u svemu, činjenica je da ćemo nastaviti živjeti u gradu koji se trudi što prije izbrisati svu svoju istoriju. Čini mi se da mnogi žele predstaviti da je ovaj grad počeo živjeti i postojati tek prije 20 godina. Znate što draga ‘gospodo’, možete vi srušiti i Kino i Sat Kulu i Sastavke i Budo Tomović… Milenijum nikada neće biti simbol ovog grada koliko god se trudili, koliko god ga komercijalizovali. Bio jednom jedan grad… Ostali samo dugmići.” I srce grada dobilo je sepsu. Kad Mugoša operiše.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo