Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad Mugoša operiše

Objavljeno prije

na

Izgled centra glavnog crnogorskog grada, danas, savršen je portret jednog vremena, jednog režima i jednog gradonačelnika: prostor bez reda, mjere i duše. Red je zamijenjen urbanističkim haosom, mjera – arhitektonskim improvizacijama, a duša – interesom moćnika. Tako je to kada Miomir Mugoša operiše po tijelu grada. Kao u onoj: operacija uspjela, pacijent mrtav.

„Riječ je o brisanju dijela urbane svijesti, a u totalitarnom sistemu uvijek je lakše, a svakako uspješnije, vladati kad je nje manje. Onda bude manje građanskog otpora i građanske hrabrosti”, kaže za Monitor Jelisava Kalezić, profesorica Građevinskog fakulteta. „Ovakvih poteza u smislu brisanja urbanih sjećanja u Podgorici je bilo, u kontinuitetu i nakon završetka rata. No, posebnu perfidnost prema urbanom identitetu dostiglo je ovo, tranzicijsko i neoliberalno vrijeme. Naći ćemo se kod knjižare Kultura ili kod Centralne apoteke, ili kod kina Kultura, ili… Udara se na sjećanje grada i građana. Zamislimo da neko ima moć da nam, po sopstvenom nahođenju, mijenja ime. Ili fizionomiju. Ili oboje. I to često. A profitabilno bez sumnje.”

Recimo, Kino. Srušen je jedan od simbola grada, uz obećanje uprave sa, razumije se – Mugošom na čelu, da će na mjestu jednog od svojevremeno omiljenih sastajališta Podgoričana, biti izgrađena zgrada gradskog pozorišta. Javnosti je predstavljen i plan. Obećan skori početak izgradnje. I? Ništa.

Pa, nešto ranije, kultna knjižara Kultura, zamijenjena butikom skupocjene odjeće. Pa, gradski trg. ,,Za jednu naciju, za jednu državu važno je kako treba da izgleda centar glavnog grada: on je simbol prostranstva, simbol otvorene duše, ljepote. Ovaj trg prosto nije lijep. Neki kažu da ne postoji ljepota u arhitekturi. Postoji. Ljepota u arhitekturi je ono što proizvodi osjećanja. Ne šare. Pitam vas: da li ovaj trg proizvodi neka prijatna osjećanja ili ima neku višu simboliku”, objašnjava za naš list arhitekta Vlatko Ivanović.

Posljednji od nekoliko javnih konkursa za urbanu rekonstrukciju centra Podgorice bio je 2003. godine sa više kvalitetnih, što nagrađenih, što nenagrađenih rješenja. Sva su napuštena, tvrdi Jelisava Kalezić.

„Ali je zato, šoping metodom u smislu ugovaranja, a fotošop(ing) metodom u smislu promišljanja, na brzu ruku skrojeno i izvedeno sadašnje rješenje. Dvije etaže podzemnih garaža i etaža podzemnog poslovnog prostora ispod trga su trajno izgubljeni. Trebalo je našminkati Podgoricu za maj 2006. godine. Neposredna posljedica ovakve improvizacije su brojne, što izgrađene, a što planirane spratne nadzemne garaže. Na lokacijama dječijih igrališta i blokovskog zelenila ili prijatnih unutrašnjih urbanih dvorišta.”

U trg se uliva Njegoševa ulica. Nedavno je, jedan njen dio, kaldrmisan.

,,Kada su to završili, pitao sam prijatelja kako se osjeća dok tuda prolazi sa djetetom u kolicima ili šeta sa ženom u visokim potpeticama. Nije se se osjećao lagodno. Blago rečeno, nema logike kaldrmisati ulicu tek tako. Ako je nešto prije hiljadu godina bilo kaldrmisano, sasvim je u redu da se neki potez ponovo kaldrmiše kako bi se održala tradicija i sačuvala simbolika. U suprotnom nema nikakvog smisla”, jasan je Vlatko Ivanović. Prosto: Mugoši tako došlo.

Strogi centar, Mirkova varoš, prema mišljenju eksperata, trpi urbanicid. Pred nama se odvija zločin nad jezgrom grada. Nijesu potrebni stručnjaci za takav nauk. Dovoljno je kročiti u varoš čiji je prvi plan urađen još 1882. godine, a gradnja četiri godine kasnije. Briga Mugošu za vjekove prošle. Reporter Monitora posjetio je starosjedioce. Porodicu Vlatka Mihailovića. On kaže da posljednjih petnaest godina to mjesto nije za život. Sve je upropašćeno. ,,Jedva čekamo da odemo, da prodamo kuće. Neizdrživo je: zbog buke, zbog zgrada koje niču svuda okolo, zbog saobraćaja….” Duša grada nestaje im na oči.

A ne tako davno: ,,Centar grada bio je lijep. Bio je mjesto za život. Postojao je duh stare Podgorice. Danas od toga nema ništa “

Buka je posebna priča. ,,Dnevno niču noćni klubovi u starim kućama, sklepanim prostorijama i svi dobijaju dozvolu ‘poštujući’ osnovni uslov a to je ‘izolovanost od spoljašnjeg ‘svijeta’. A na 200 metara odzvanja nesnosna buka. Kada se u noćnim satima pokrene mašinerija, grad tutnji. Decibeli divljaju. Inspekcija se pojavi, buke nema. Inspekcija ode, sve ispočetka. Piši, zovi, moli – nema vajde”, svjedoči Mihailović.

Sedamdesetih prošlog vijeka postojao je plan da Mirkova varoš ostane onakva kakva je. ,,Da se očuva, da bude nešto kao Skadarlija. Međutim, krenulo se stihijski. Počeli su, recimo, u Hercegovačkoj sa podizanjem višespratnica. Pojedine mermerne kuće na početku ulice Slobode, u okolini čuvene poslastičarnice Korzo liče na nadgrobne spomenike. Sve je devastirano”, priča Vlatko Mihailović. Briga Mugošu za prošle decenije.

Iz kuće Vlatka Mihailović pogled puca na obližnju Goricu. Mašinerija lokalne vlasti krenula je i na nju. Nema svetoga za gradonačelnika i njegove. Ako nijeste zalazili, trebate: na obroncima brda, u širem centru grada, iza KIC-a Budo Tomović, uveliko niču dvije višestpratnice. Mediji su prošlog decembra objavili: „Dvojica radnika prešegali su pet stabala čempresa na Gorici. Stabla čempresa, koja su se nalazila na manje od metar udaljenosti jedne od dvije zgrade investitora Bon ami – inženjering, radnici su prešegali po naređenju direktora te firme Ljuba Zeca.” Zec je tom prilikom kazao da su uklanjali stabla koja su im ,,smetala” i koja su oštećena od nevremena. Na pitanje da li za to imaju dozvolu, odgovorio je da imaju dozvolu za investicioni projekat, kojim je navedeno ,,da se mora izvršiti sve što je njime zacrtano”. Gaze.

Tik uz glavni ulaz na Goricu, još jedna rana. Nekada prepoznatljivi, u ambijent uklopljeni teniski tereni, porušeni su. Na njihovom mjestu godinama je zapušteni, izrovani, improvizovani parking. U korovu. Ne padne ta slika na pamet Miomiru Mugoši ni kada po Evropi, iz prvih redova savršeno uređenih teniskih zdanja, frenetično prati utakmice – Novaka Đokovića. Gorica je posao, a Novak je uživanje.

Nije se tu stalo sa urušavanjem glavnog gradskog brda, koje godinama, po obroncima, trpi graditelje sumnjivih građevinskih dozvola. Nedavno je gradonačelnik usnio san da ga probuši i ispod njega zavuče saobraćajnice, asfalt, semafore. Beton. Pričao je kada se razbudio: glavni grad iz inostranih donacija i fondova planira da uloži devet miliona eura u izgradnju tunela; razlog izgradnje jeste da podgoričko naselje Zagorič bude bliže centru grada. Ovih jedva dva kilometra, mnogo mu je. Nego, vrlo izvjesno, nije njemu do razdaljine, već do investitora koji bi, u tom slučaju, lagodnije gradili u Zagoriču. Znate, investitori imaju novac, a to Mugi, znamo, voli.

Insajder, uz zahtjev da ostane anoniman: ,,Mugoša je čuven po uzrečici ‘ako hoćeš to da dobiješ, donesi mi torbu’. Kada to kaže, misli na torbu para koju od investitora zahtijeva kao protivuslugu za neki odobreni posao. Svjedok toga je i moj rođak koji se bavi građevinom. “

I ovih dana kidišu na Goricu. Kada, u petak, ovaj broj Monitora bude na kioscima, Skupština glavnog grada raspravljaće o davanju saglasnosti ,,za zaključenje sudskog poravnanja između glavnog grada i Mitropolije Crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve, odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva u postupcima pred Osnovnim sudom oko zemljišta koja su bila predmet imovinsko – pravnog spora.”

Preciznije: parcele kod Crkve svetog Đorđa, pod Goricom, pripašće gradu. Imajući u vidu navedena iskustva, ne treba se čuditi ako i tu nikne višespratnica. Zločin se osjeća u vazduhu.

Na trgu je i zgrada gradskog parlamenta. Klasična Mugošina priča: počela je da se gradi 2007. godine. Rok završetka bio je u junu 2009. Pred izbore, naravno. Pisali smo o tome: ,,Nakon aneksa iz jula 2008. godine rok za završetak radova pomjeren je za 2010. godinu. Krajem te godine, u intervjuu svojoj Pobjedi, gradonačelnik Podgorice obećao je: ‘U narednoj godini ćemo završiti ono što smo započeli u ovoj i prethodnim godinama. Među tim projektima je i završetak zgrade gradskog parlamenta. Međutim, u decembru prethodne godine saopšten je novi rok – početak 2013. godine.” Odužio se početak.

U centru je i stadion. Srećna je bila sportska javnost kada je objelodanjeno: planirani projekat Istočna tribina biće realizovan kroz privatno-javno partnerstvo Atlas Grupe i Opštine Podgorica. Predviđena je izgradnja objekta koji se sastoji od tržnog centra, kafea, restorana, bioskopa, fitnes sala, supermarketa i, naravno, tribine gradskog stadiona sa pratećim sadržajima – VIP lože, press sale, svlačionice…

Miomir Mugoša, pretprošlog februara objavio je skori početak gradnje. Časlav Vešović, tada sa mjesta direktora JU Sportski objekti, marta 2011. godine poručio je: ,,Ne očekujem da može doći do dugog odlaganja početka realizacije ovog značajnog projekta”. Ma kakvi.

Čitavu priču o gradu čija duša curi kroz šake lokalnih vlastodržaca, najbolje je okončati riječima anonimnog internet komentatora: ,,Sve u svemu, činjenica je da ćemo nastaviti živjeti u gradu koji se trudi što prije izbrisati svu svoju istoriju. Čini mi se da mnogi žele predstaviti da je ovaj grad počeo živjeti i postojati tek prije 20 godina. Znate što draga ‘gospodo’, možete vi srušiti i Kino i Sat Kulu i Sastavke i Budo Tomović… Milenijum nikada neće biti simbol ovog grada koliko god se trudili, koliko god ga komercijalizovali. Bio jednom jedan grad… Ostali samo dugmići.” I srce grada dobilo je sepsu. Kad Mugoša operiše.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo