Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pranje para u moru

Objavljeno prije

na

Topli pijesak atraktivnih plaža Crnogorskog primorja postaje roba zlata vrijedna oko koje se uoči svake sezone vodi pravi mali rat među mještanima, kontroverznim biznismenima, partijskim prvacima, hotelijerima, ugostiteljima i kafedžijama. Plaže su dobile status izuzetno vrijednog poslovnog prostora, nekretnine čiji zakup po dužnom metru morskog žala dostiže astronomske iznose suprotne svakoj ekonomskoj logici.

Za nekoliko desetina metara pijeska koji se koristi tokom ljetne sezone u trajanju od najduže 40 dana, pojedini zakupci spremni su da plate visoku godišnju zakupninu od 50 pa i do sto hiljada eura.

Crnogorsko primorje raspolaže obalom dužine oko 300 km., od koje se za kupanje i sunčanje koristi oko 70 kilometara, sa preko stotinu prirodnih pješčanih plaža i uvala i velikim brojem izgrađenih kupališta. Morskom obalom gazduje Vlada preko preduzeća Morsko dobro. Njime, gotovo od osnivanja, upravlja kadar SDP-a.

Socijaldemokratama je upala kašika u poveću teglu meda, raspolažu pravim rudnikom zlata u kome samo od rentiranja kupališta i privremenih objekata u njihovom zaleđu, prihoduju godišnje više miliona eura. Partijska ruka u podjeli zone morskog dobra prepoznatljiva je na terenu. Svoje parče morske obale imaju mnogi uticajni ljudi iz svijeta biznisa i visoke politike.

Najnoviji tender za zakup 241 javnog i hotelskog kupališta od Ulcinja do Herceg Novog koji je raspisan u aprilu ove godine, izazvao je veliko interesovanje kako zakupaca tako i javnosti. Iz više razloga. Najprije je Morsko dobro podiglo cijene zakupa u odnosu na prethodni period da bi odgovor zakupaca na ovaj izazov bio iznenađujući. Pristigle ponuđene cijene godišnje zakupnine veće su nekoliko puta od početne, tako da će Morsko dobro inkasirati daleko više od planiranih 2,1 milion eura.

Tender je raspisan na period od godinu dana uz mogućnost produženja do 2015. Da se u poslu zakupa pijeska na crnogorskim plažama okreću i „peru” milioni eura pokazuju podaci o nevjerovatnim iznosima koje su pojedina kupališta dostigla na javnom nadmetanju.

Čak 75 plaža od ukupno 211 koje imaju odrednicu javnog kupališta, nalaze se na budvanskoj rivijeri. Atraktivne prirodne plaže Budve, Bečića, Svetog Stefana i Petrovca prihodovaće otprilike koliko i sve plaže u ostalih pet primorskih opština.

Neke od budvanskih plaža izdate su za vrtoglave sume novca koje do sada nisu zabilježene.

Oštra borba vodila se oko preuzimanja plaže Kamenovo, u dužini od 150 metara. Na početnu cijenu od 9.790 eura firma Montenegro beachDoo., iz Budve, osnivača Darka Radovića, ponudila je 114.000 eura i plažu preuzela od prethodnog zakupca.

Novi gazda ima pravo da na svom dijelu Kamenova postavi montažni ugostiteljski objekat, što važi i za većinu ostalih visoko rangiranih plaža.

„Žestoki momci” kao najčešći zakupci morskog dobra primjenjuju posebnu tendersku taktiku. Konkurišu sa dvije ili tri povezane firme koje ponude različite iznose. Prvorangirana sa najvećim brojem osvojenih bodova kasnije, po dogovoru, odustaje i otvara put drugoj.

Na tenderu nastupaju grupno, dok konkurenciji prijete pojedinačno. Potencijalni rivali na licitaciji „prijateljski” se i na vrijeme upozore, da na određenoj lokaciji nemaju šta da traže, navodi izvor Monitora.

Poznati biznismeni iz takozvane sive zone obično se skrivaju iza grupe mještana, odnosno „unajmljuju” mještane za ostvarenje svojih ciljeva.

Za preuzimanje gradske plaže Mogren 1 i Mogren 2 domaći zakupci nadmetali su se sa Rusima, vlasnicima hotela Avala. Međutim, za 130 metara plaže Mogren 2, Podgoričanka Jelena Pavlović ponudila je 41.000 eura ili pet puta više od početne cijene i to bez obračunatog PDV-a i dobila maksimalnih 50 bodova.

Za Mogren 2 u dužini od 100 metara dvije firme Club 54 Doo. i Stradija Doo., Mladena Kažanegre i Radenka Marovića iz Budve, izašle su sa ponudom od nevjerovatnih 80.000 eura, što je za 2,5 puta više od početnog iznosa.

Kompanija Beppler and Jacobson Montenegro Doo, osvojila je 80 metara plaže Ričardova glava ispred hotela Avala za 85.400 eura ili duplo više od cijene iz javnog poziva.

Dosadašnji korisnici drugog dijela popularne plaže Ričardova glava sačuvali su svoje vlasništvo. Hotel Astorija u Starom gradu, u svojini biznismena Dragana Perovića, platio je 8.000 eura za 20 metara pijeska, iako je početna cijena bila 1.700 eura.

Dok je Branko Vujošević za 53 metra plaže i dva privremena ugostiteljska objekta ispred starogradskih bedema ponudio 40.000 eura, što je skoro tri puta više od tražene cijene.

Otvorili su se i investitori naselja Dukljanski vrtovi na Zavali, kompanije AMIA i Monterra koje su ponudile astronomsku cijenu od 50.000 eura za 80 metara plaže Guvance, koja je gradnjom naselja u velikoj mjeri devastirana. Ponuđeni iznos je četiri puta veći od početnog. Rusi su ponudili i dodatnih 20.000 eura za uski pojas kamenite obale pored plaže Guvance, poznate kao Tanga beach čija je početna cijena bila 5.820 eura. Zakupci obećavaju revitalizaciju ovih plaža, nanošenje novog pijeska i ulaganje oko 400.000 eura, sa sve bankarskim garancijama i projektima izgradnje.

Od njihovih projekata i uloženih miliona Rt Zavala imao je samo štetu, tako da svaki megalomanski projekat „ulaganja” u nešto što ima nespornu prirodnu vrijednost, izaziva zebnju.

Ogromne prihode Morskom dobru donosi poznata Slovenska plaža u Budvi. Ona predstavlja pravi trgovački centar u kome se nudi sve, od plažnog namještaja, hrane i pića, odmora pod baldahinima, sporta i zabave na kopnu i moru….

Samo jedna od mnogih parcela na Slovenskoj plaži, kupalište Blue magic dostigla je cijenu od 96.111 eura koju je ponudilo nekoliko budvanskih porodica.

Zanimljivo je da je dio plaže ispred Vile Manojlović koja je u vlasništvu Veselina Barovića, dužine 130 metara sa odobrenim pratećim objektima, tri restorana, terasama, bazenima i baldahinima, data u zakup po početnoj cijeni od 49.400 eura. Konkurencije nije bilo.

Za poznatu plažu Trsteno, koja pripada rivijeri opštine Kotor, kompanija K.P.M limited, iza koje stoji ruski oligarh Oleg Deripaska, ponudila je 70.000 eura, dvostruko više od početne cijene. Ruski milijarder posjeduje preko pola miliona kvadrata u zaleđu Trstena i na Rtu Platamuni na kome je sagradio luksuzni ljetnjikovac.

Tražio je od Vlade i Morskog dobra da na tender stave i poznatu plažu Ploče u istoimenoj kamenoj uvali na rtu Platamuni. Atraktivna plaža data je u višegodišnji zakup kotorskoj kompaniji Piastra, vlasnika Nebojše Carevića što K.P.M. pokušava sudski da ospori, tražeći nadoknadu štete od dva miliona eura za uzurpaciju svoje imovine.

Plaža Ploče nije bila na ovogodišnjem tenderu, a kada će, ne zna se.

Jagma za plažama ne jenjava, cijene lete ka nebu u susret turističkoj sezoni od koje se mnogo očekuje. Ceh ove pomame platiće na kraju turisti i ukupan izgled crnogorske obale sa plažama pretvorenim u ugostiteljske centre, pretrpana vašarišta sa enormnim zagađenjem, bukom, neuređenim prilazima i kanalizacijom koja se uliva u more….

Čitav taj koncept davanja plaža na tender i pravljenja firme koja od toga zarađuje, potpuno je pogrešan i za turizam poguban, po mišljenju pojedinih turističkih eksperata. Prirodno dobro koje treba da služi svim gostima stavljeno je u službu bogaćenja jednog preduzeća koje ne bi smjelo biti profitna firma. Visoke cijene zakupa plaža primoravaju zakupce da na pijesku grade ugostiteljske objekte, jer od izdavanja suncobrana i ležaljki ne mogu zaraditi novac koji su uložili. To vodi ka dramatičnoj devastaciji plaža i smanjenju prirodnog pješčanog pojasa.

Najbolji primjer je Slovenska plaža čiji je dobar dio pješčanog žala pod betonom.Tamo su vlasnici privremenih objekata godinama uvećavali kvadraturu lokala na račun plaže.

Da je tako, pokazuju tenderski uslovi u kojima se uz plaže daju uslovi za gradnju jednog ili više ugostiteljskih objekata. Gdje drugo nego na pijesku. Normalan proces bio bi skidanje betona i drugih građevinskih materijala sa plažnog žala, ali bi time profit Morskog dobra, jedne super parazitske firme, bio doveden u pitanje.

Sveti Stefan i Miločer džabe

Plaže elitnog hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer date su u višegodišnji zakup pod povlašćenim uslovima. Prema podacima JP Morsko dobro, naknada za korišćenje tri plaže: hotelske plaže Sveti Stefan, velike plaže u Miločeru i male Kraljičine plaže za tekuću 2013 godinu iznosi ukupno 81.781.13 eura. To je uređeno aneksom ugovora sa kompanijom Adriatik properties Doo čiji je vlasnik grčka Restis grupa. U slučaju zakupa plaža primijenjen je isti princip kao sa hotelima. Što je veća vrijednost i ljepota to je manja cijena zakupa.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo