Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pranje para u moru

Objavljeno prije

na

Topli pijesak atraktivnih plaža Crnogorskog primorja postaje roba zlata vrijedna oko koje se uoči svake sezone vodi pravi mali rat među mještanima, kontroverznim biznismenima, partijskim prvacima, hotelijerima, ugostiteljima i kafedžijama. Plaže su dobile status izuzetno vrijednog poslovnog prostora, nekretnine čiji zakup po dužnom metru morskog žala dostiže astronomske iznose suprotne svakoj ekonomskoj logici.

Za nekoliko desetina metara pijeska koji se koristi tokom ljetne sezone u trajanju od najduže 40 dana, pojedini zakupci spremni su da plate visoku godišnju zakupninu od 50 pa i do sto hiljada eura.

Crnogorsko primorje raspolaže obalom dužine oko 300 km., od koje se za kupanje i sunčanje koristi oko 70 kilometara, sa preko stotinu prirodnih pješčanih plaža i uvala i velikim brojem izgrađenih kupališta. Morskom obalom gazduje Vlada preko preduzeća Morsko dobro. Njime, gotovo od osnivanja, upravlja kadar SDP-a.

Socijaldemokratama je upala kašika u poveću teglu meda, raspolažu pravim rudnikom zlata u kome samo od rentiranja kupališta i privremenih objekata u njihovom zaleđu, prihoduju godišnje više miliona eura. Partijska ruka u podjeli zone morskog dobra prepoznatljiva je na terenu. Svoje parče morske obale imaju mnogi uticajni ljudi iz svijeta biznisa i visoke politike.

Najnoviji tender za zakup 241 javnog i hotelskog kupališta od Ulcinja do Herceg Novog koji je raspisan u aprilu ove godine, izazvao je veliko interesovanje kako zakupaca tako i javnosti. Iz više razloga. Najprije je Morsko dobro podiglo cijene zakupa u odnosu na prethodni period da bi odgovor zakupaca na ovaj izazov bio iznenađujući. Pristigle ponuđene cijene godišnje zakupnine veće su nekoliko puta od početne, tako da će Morsko dobro inkasirati daleko više od planiranih 2,1 milion eura.

Tender je raspisan na period od godinu dana uz mogućnost produženja do 2015. Da se u poslu zakupa pijeska na crnogorskim plažama okreću i „peru” milioni eura pokazuju podaci o nevjerovatnim iznosima koje su pojedina kupališta dostigla na javnom nadmetanju.

Čak 75 plaža od ukupno 211 koje imaju odrednicu javnog kupališta, nalaze se na budvanskoj rivijeri. Atraktivne prirodne plaže Budve, Bečića, Svetog Stefana i Petrovca prihodovaće otprilike koliko i sve plaže u ostalih pet primorskih opština.

Neke od budvanskih plaža izdate su za vrtoglave sume novca koje do sada nisu zabilježene.

Oštra borba vodila se oko preuzimanja plaže Kamenovo, u dužini od 150 metara. Na početnu cijenu od 9.790 eura firma Montenegro beachDoo., iz Budve, osnivača Darka Radovića, ponudila je 114.000 eura i plažu preuzela od prethodnog zakupca.

Novi gazda ima pravo da na svom dijelu Kamenova postavi montažni ugostiteljski objekat, što važi i za većinu ostalih visoko rangiranih plaža.

„Žestoki momci” kao najčešći zakupci morskog dobra primjenjuju posebnu tendersku taktiku. Konkurišu sa dvije ili tri povezane firme koje ponude različite iznose. Prvorangirana sa najvećim brojem osvojenih bodova kasnije, po dogovoru, odustaje i otvara put drugoj.

Na tenderu nastupaju grupno, dok konkurenciji prijete pojedinačno. Potencijalni rivali na licitaciji „prijateljski” se i na vrijeme upozore, da na određenoj lokaciji nemaju šta da traže, navodi izvor Monitora.

Poznati biznismeni iz takozvane sive zone obično se skrivaju iza grupe mještana, odnosno „unajmljuju” mještane za ostvarenje svojih ciljeva.

Za preuzimanje gradske plaže Mogren 1 i Mogren 2 domaći zakupci nadmetali su se sa Rusima, vlasnicima hotela Avala. Međutim, za 130 metara plaže Mogren 2, Podgoričanka Jelena Pavlović ponudila je 41.000 eura ili pet puta više od početne cijene i to bez obračunatog PDV-a i dobila maksimalnih 50 bodova.

Za Mogren 2 u dužini od 100 metara dvije firme Club 54 Doo. i Stradija Doo., Mladena Kažanegre i Radenka Marovića iz Budve, izašle su sa ponudom od nevjerovatnih 80.000 eura, što je za 2,5 puta više od početnog iznosa.

Kompanija Beppler and Jacobson Montenegro Doo, osvojila je 80 metara plaže Ričardova glava ispred hotela Avala za 85.400 eura ili duplo više od cijene iz javnog poziva.

Dosadašnji korisnici drugog dijela popularne plaže Ričardova glava sačuvali su svoje vlasništvo. Hotel Astorija u Starom gradu, u svojini biznismena Dragana Perovića, platio je 8.000 eura za 20 metara pijeska, iako je početna cijena bila 1.700 eura.

Dok je Branko Vujošević za 53 metra plaže i dva privremena ugostiteljska objekta ispred starogradskih bedema ponudio 40.000 eura, što je skoro tri puta više od tražene cijene.

Otvorili su se i investitori naselja Dukljanski vrtovi na Zavali, kompanije AMIA i Monterra koje su ponudile astronomsku cijenu od 50.000 eura za 80 metara plaže Guvance, koja je gradnjom naselja u velikoj mjeri devastirana. Ponuđeni iznos je četiri puta veći od početnog. Rusi su ponudili i dodatnih 20.000 eura za uski pojas kamenite obale pored plaže Guvance, poznate kao Tanga beach čija je početna cijena bila 5.820 eura. Zakupci obećavaju revitalizaciju ovih plaža, nanošenje novog pijeska i ulaganje oko 400.000 eura, sa sve bankarskim garancijama i projektima izgradnje.

Od njihovih projekata i uloženih miliona Rt Zavala imao je samo štetu, tako da svaki megalomanski projekat „ulaganja” u nešto što ima nespornu prirodnu vrijednost, izaziva zebnju.

Ogromne prihode Morskom dobru donosi poznata Slovenska plaža u Budvi. Ona predstavlja pravi trgovački centar u kome se nudi sve, od plažnog namještaja, hrane i pića, odmora pod baldahinima, sporta i zabave na kopnu i moru….

Samo jedna od mnogih parcela na Slovenskoj plaži, kupalište Blue magic dostigla je cijenu od 96.111 eura koju je ponudilo nekoliko budvanskih porodica.

Zanimljivo je da je dio plaže ispred Vile Manojlović koja je u vlasništvu Veselina Barovića, dužine 130 metara sa odobrenim pratećim objektima, tri restorana, terasama, bazenima i baldahinima, data u zakup po početnoj cijeni od 49.400 eura. Konkurencije nije bilo.

Za poznatu plažu Trsteno, koja pripada rivijeri opštine Kotor, kompanija K.P.M limited, iza koje stoji ruski oligarh Oleg Deripaska, ponudila je 70.000 eura, dvostruko više od početne cijene. Ruski milijarder posjeduje preko pola miliona kvadrata u zaleđu Trstena i na Rtu Platamuni na kome je sagradio luksuzni ljetnjikovac.

Tražio je od Vlade i Morskog dobra da na tender stave i poznatu plažu Ploče u istoimenoj kamenoj uvali na rtu Platamuni. Atraktivna plaža data je u višegodišnji zakup kotorskoj kompaniji Piastra, vlasnika Nebojše Carevića što K.P.M. pokušava sudski da ospori, tražeći nadoknadu štete od dva miliona eura za uzurpaciju svoje imovine.

Plaža Ploče nije bila na ovogodišnjem tenderu, a kada će, ne zna se.

Jagma za plažama ne jenjava, cijene lete ka nebu u susret turističkoj sezoni od koje se mnogo očekuje. Ceh ove pomame platiće na kraju turisti i ukupan izgled crnogorske obale sa plažama pretvorenim u ugostiteljske centre, pretrpana vašarišta sa enormnim zagađenjem, bukom, neuređenim prilazima i kanalizacijom koja se uliva u more….

Čitav taj koncept davanja plaža na tender i pravljenja firme koja od toga zarađuje, potpuno je pogrešan i za turizam poguban, po mišljenju pojedinih turističkih eksperata. Prirodno dobro koje treba da služi svim gostima stavljeno je u službu bogaćenja jednog preduzeća koje ne bi smjelo biti profitna firma. Visoke cijene zakupa plaža primoravaju zakupce da na pijesku grade ugostiteljske objekte, jer od izdavanja suncobrana i ležaljki ne mogu zaraditi novac koji su uložili. To vodi ka dramatičnoj devastaciji plaža i smanjenju prirodnog pješčanog pojasa.

Najbolji primjer je Slovenska plaža čiji je dobar dio pješčanog žala pod betonom.Tamo su vlasnici privremenih objekata godinama uvećavali kvadraturu lokala na račun plaže.

Da je tako, pokazuju tenderski uslovi u kojima se uz plaže daju uslovi za gradnju jednog ili više ugostiteljskih objekata. Gdje drugo nego na pijesku. Normalan proces bio bi skidanje betona i drugih građevinskih materijala sa plažnog žala, ali bi time profit Morskog dobra, jedne super parazitske firme, bio doveden u pitanje.

Sveti Stefan i Miločer džabe

Plaže elitnog hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer date su u višegodišnji zakup pod povlašćenim uslovima. Prema podacima JP Morsko dobro, naknada za korišćenje tri plaže: hotelske plaže Sveti Stefan, velike plaže u Miločeru i male Kraljičine plaže za tekuću 2013 godinu iznosi ukupno 81.781.13 eura. To je uređeno aneksom ugovora sa kompanijom Adriatik properties Doo čiji je vlasnik grčka Restis grupa. U slučaju zakupa plaža primijenjen je isti princip kao sa hotelima. Što je veća vrijednost i ljepota to je manja cijena zakupa.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo