Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad oni progovore

Objavljeno prije

na

Naser Keljmendi je očigledno upleten u raznovrsne odnose u više balkanskih država. Sam kaže da Crnu Goru smatra drugom domovinom. Keljmendija je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama stavio na crnu listu u pismu koje je uputio Kongresu. Označen je kao prva osoba u Evropi po opasnosti za SAD.

Koordinator Mreže za afirmaciju nevladinog sektora u Crnoj Gori, Dejan Milovac u razgovoru za Radio Slobodna Evropa nije imao dilemu. „Desetine i desetine stranica u Tužilaštvu svjedoče o tome da je Naser Keljmendi kupio sebi slobodu”, navodi Milovac.

Pomenuta dokumentacija dokazuje da je Keljmendi preko Prve banke u vlasništvu porodice Đukanović, ali i u kešu, opštini Ulcinj, uplaćivao novac radi legalizacije spornog hotela u Donjem Štoju. To je jedini posao zbog kog je morao da plati kaznu – 10.000 eura kao donaciju dječijem vrtiću i Osnovnoj školi Maršal Tito u najjužnijem crnogorskom primorskom gradu.

Keljmendiju je to omogućilo crnogorsko državno tužilaštvu samo nekoliko dana prije nego će ga američki predsjednik označiti glavnim narkobosom na Balkanu. Ovaj potez našeg tužilaštva direktor uprave policije Federacije Bosne i Hercegovine Dragan Lukač ocijenio je u nedavnom intervjuu Televiziji Vijesti kao poziv kriminalcima da nastave da rade prljave poslove, za koje se kasnije mogu lako iskupiti humanitarnim uplatama. On je potvrdio i da je Naser Keljmendi direktno bio na vezi sa nekim službenicima crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost, što je razljutilo bivšeg direktora ove službe, sadašnjeg ministra pravde Duška Markovića. Marković je zatražio dokaze za takvu tvrdnju „a ne baratanje operativnim podacima”.

Monitor je u više navrata pisao o Keljmendijevim vezama u Crnoj Gori i prvi objavio šemu njegovog klana. Taj klan prema policijskim procjenama broji od pet do osam hiljada članova, a od preko pedeset njegovih najbližih saradnika i mnogi drugi su na različite načine direktno ili indirektno povezani sa Crnom Gorom.

Keljmendi je tek posljednji problematični poslovni čovjek koji je imao dobre veze s Crnom Gorom u posljednjih dvadeset godina.

Andriano Benedeto je bio prvi član mafije koji je u italijanskom tužilaštvu svjedočio o vezama crnogorske vlade sa švercerskim klanovima iz Italije. On je tokom 1990-ih imao prebivalište u Crnoj Gori. Jedan od najpoznatijih i najtiražnijih italijanskih dnevnika La Stampa je 2002. Benedeta označila kao ,,velikog švercera cigareta”. Drugi su ga nazivali ,,kralj međunarodnog šverca cigareta” koji je kontrolisao trgovinu cigaretama u Crnoj Gori i Italiji duž starih pomorskih puteva.

Ratko Knežević, bivši bliski saradnik premijera Crne Gore Mila Đukanovića, optužio je Đukanovića i srpskog biznismena Stanka Subotića Caneta da su bili organizatori „duvanske mafije”, koja je od tog posla zaradila milijarde dolara! Knežević je u seriji intervjua posljednjih godina tvrdio da je Đukanovićev i Canetov „duvanski kartel” odgovoran i za mnogobrojna ubistva!

Subotić je 2011. osuđen u Specijalnom sudu u Beogradu na šest godina zatvora za organizovanje kriminalne grupe koja je švercom cigareta tokom 1995. i 1996. oštetila državu za više od 30 miliona eura.

Knežević tvrdi da je samo u 1999. i 2000. godini, preko računa dvije firme iz Lihtenštajna i sa Kipra, Milov duvanski kartel, kome je pripadao i Cane, oprao 2,3 milijarde njemačkih maraka, kao i da istražitelji iz Barija sumnjaju da su te dvije firme kontrolisali upravo Đukanović i Subotić.

Sud u Bariju bi presudu u slučaju protiv Subotića najvjerovatnije mogao da donese 11. jula, za kada je sudija Ana de Feliće zakazala novo ročište. Istog dana trebalo bi da bude održano ročište u slučaju crnogorskih državljana, bliskih prijatelja Mila Đukanovića osumnjičenih za učešće u švercu cigareta pod njegovim rukovodstvom. Tada bi trebalo da bude donijeta i odluka da li će protiv njih biti pokrenut sudski proces ili će sud odustati.

Na prethodnom ročištu, koje je bilo zatvoreno za javnost, sudski vještak je prezentovao izvještaj o kretanju novca u kompanijama Subotića koje tužilaštvo dovodi u direktnu vezu sa švercom cigareta preko Crne Gore u Italiju 1990-ih. Đukanović se nikada nije odrekao svog prijateljstva sa Subotićem.

Darko Šarić, vođa moćne balkanske kriminalne organizacije, milione prljavog novca koje je zaradio kao narko bos, preusmjerio je u legalne tokove, kupujući preduzeća u procesu privatizacije, poljoprivredna dobra, fabrike, lokale, stanove i vile širom Srbije i Crne Gore, luksuznu tehničku opremu i automobile.

Šarić je na neobjašnjiv način uspio da pobjegne iz Crne Gore prije nego što je na osnovu međunarodne potjernice trebalo da bude uhapšen. Tužilaštvo za organizovani kriminal u Srbiji podiglo je čak pet optužnica protiv Darka Šarića, što zbog droge što zbog pranja novca. Protiv Darka Šarića u Crnoj Gori nikada nije vođen postupak za organizovani kriminal. Njegov brat Duško je nepravosnažno osuđen na osam godina za pranje novca ali ne i za šverc narkotika. Monitor je u više navrata pisao da je Prva banka Crne Gore, u vlasništvu braće Đukanović, izdavala kredite braći Šarić, i nakon što joj je to odlukom Centralne banke bilo zabranjeno.

Ne postoji značajnija afera u regionu, a da neki njen krak ne vodi prema Crnoj Gori, njenoj najmoćnijoj familiji i njoj bliskim partnerima i prijateljima. Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) je 2010. u analizi naslovljenoj ,,Đukanovićeva Crna Gora kao porodični biznis” piše da je, bez obzira na porijeklo novca, Milo Đukanović danas veoma bogat čovjek. Ocijenjeno je da je Đukanovićevo bogatstvo teško objasniti uzme li se u obzir njegova nevelika premijerska plata proteklih godina.

Navodi o korupciji privlače pažnju i izvan Crne Gore.

Osim braće Đukanović u fokusu međunarodne javnosti našla se i njihova sestra Ana Kolarević. Finansijske vlasti SAD utvrdile su da je Dojče telekom, preko svoje podružnice Mađar telekoma, pri kupovini Telekoma Crne Gore podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura među kojima je ,,sestra jednog od najviših vladinih zvaničnika u Crnoj Gori, koja se bavi advokaturom”.

Ovih dana je MANS došao do dokumenata po kojima je Ana Kolarević ovlašćeni zastupnik za Crnu Goru kompanije Montenegro ril istejt investment osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima, jednom od poreskih rajeva. Izvršni direktor Montenegro ril istejt investment je Muhamed Borhan Rašid, kompanija posluje na crnogorskom primorju sa ljudima bliskim prvom čovjeku vladajuće DPS Milu Đukanoviću.

Palestinski sud koji se bavi predmetima vezanim za korupciju osudio je Rašida, odbjeglog ,,finansijskog direktora” pokojnog palestinskog vođe Jasera Arafata za izvlačenje miliona dolara iz javnih fondova i osudio ga na kaznu zatvora od 15 godina.

Uprkos odluci o početku pregovora za prijem Crne Gore u EU, nije lako osporiti ocjene uglednog Forin afersa da je ovdje utemljen sistem u kojem vlast suštinski služi organizovanom kriminalu.

To što su ljudi iz crnogorskog vrha za koje se sumnja da imaju veze sa organizovanim kriminalom još politički partneri Zapada nije istorijski novitet. Igrate sa djevojkama koje su na podijumu-pragmatično je objasnio za frankfurtske Vesti sagovornik iz Evropskog parlamenta (EP), podsjećajući da je i Slobodan Milošević dugo bio nezaobilazni zapadni politički partner.

Za razotkrivanje svih ,,poslovnih tajni” ljudi bliskih crnogorskom vrhu prije svega je potrebna politička volja. Početak pregovora, može biti preloman u stvaranju ambijenta za teško suočavanje crnogorskog društva sa samim sobom. U ovakvim slučajevima pitanje je koga će, u odsudnom času, partneri i prijatelji iz sive zone povući sa sobom. To je najveća tajna naših dana.

Odomaćeni Maka?

Prema medijima u Srbiji, u Crnoj Gori se krije i Željko-Maka Maksimović, plaćeni ubica, odgovoran, tvrdi se, za niz nerasvijetljenih ubistava iz 1990-ih. Maka, sin pukovnika Kontraobaveštajne službe (KOS) nekadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), je navodno pobjegao u Crnu Goru poslije ubistva policijskog generala Boška Buhe 2002. godine na Novom Beogradu.

Makin prijatelj, slikar Dragan-Tapi Malešević je u intervjuu za list Oko avgusta 2002. (dva mjeseca pre smrti od srčanog udara u policijskoj stanici) tvrdio kako je u drugoj polovini 1990-ih bio izložen prijetnjama izvjesnih struktura Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, ali da je u Crnoj Gori imao sigurno utočište. ,,Otišao sam u Crnu Goru, tamo se sakrio, a tamo nesu mogli da me traže, jer su znali da kad sam dole, da sam mnogo jak, čak i opasan za njih”, kazao je Tapi. Prijetnje su obnovljene u januaru 2002, kada se Tapi opet ,,sklonio u Crnu Goru na 14 dana”.

Narkonegro

Francuski kriminolog Žan Fransoa Gajro, glavni inspektor francuske policije ocjenio je da je Crna Gora – gangsterizovana država.

,,Postoje danas na Balkanu četiri države veoma zaražene organizovanim kriminalom: Crna Gora, Kosovo, Albanija i Bugarska. To su sistemi u kojima postoji simbioza i poklapanje između kriminalnih entiteta i državnih struktura”, kazao je pukovnik Gejro u razgovoru za beogradski list Vesti.

Govoreći o crnoj Gori Gajro je ocijenio da se radi o skoro savršenoj laboratoriji devijantne države. „ Crna Gora je mala država sa 700 hiljada stanovnika, čiju polovinu ukupnog državnog proizvoda skoro zvanično čine prihodi od kriminalne trgovine: cigareta, droge, oružja, trgovine ljudima itd. U regionu Crna Gora – Montenegro ima simptomatičan nadimak: Narkonegro.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo