Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kratak ispust, dug problem

Objavljeno prije

na

Sredinom juna vijenci pjene koji su se pojavili u moru od Budve do Svetog Stefana uznemirili su mještane i turiste. Dok su kupači tvrdili da je u pitanju još jedna havarija kanalizacionog sistema i izlivanje fekalija u more – kakvo su već ranije viđali – u budvanskom Vodovodu su objašnjavali da, ipak, ovoga puta nije riječ o tome već o ,,uobičajenoj pojavi vraćanja prljavštine ka obali kada je južina”.

Ipak, ovakvi i slični incidenti nisu neuobičajeni tokom ljetnje turističke sezone na Crnogorskom primorju. Nešto slično se dešavalo i prošlog, ali i prethodnih ljeta. Dva su osnovna razloga za to. Stari i oštećeni kanalizacioni sistem odvoda fekalija u morske dubine, i pretjerana, često i nelegalna, gradnja na samoj obali mora zgrada i kuća koje nisu uvezane u kanalizacioni sistem pa se otpadne vode izlivaju – pravo u more.

Mještani tvrde da su svetostefanske plaže najbolji primjer za to. Fekalije iz višespratnica koje su nikle posljednjih deset godina uz samu obalu izlivaju se u vodu i time ovaj, nekada najelitniji dio Crnogorskog primorja pretvaraju u crnu ekološku tačku na rivijeri. U NVO Za ljepši Sveti Stefan objašnjavaju da vlasnici zgrada iznad lijeve Svetostefanske plaže noću ispumpavaju fekalije iz septičkih jama direktno u more. Kada oni na to upozore nadležne, slijedi snalažljivost. ,,Kada dođe inspekcija, vlasnici apartmana stave preko tih jama daske i pijesak, kako se ništa ne bi vidjelo”, navode u toj NVO.

Problem će biti riješen tek kada se, konačno, izgradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, kao i kolektorska mreža. No, to nikako da se desi. Silvana Đurašević, ekonomska analitičarka u turizmu, upozorava na ponašanje lokalne samouprave: ,,U programima infrastrukture, pozicije izgradnje kanalizacionog kolektora na lijevoj Svetostefanskoj plaži i šetališta Lungo mare, iz godine u godinu samo se prenose”.

Nije samo Sveti Stefan u pitanju. Iste muke su svuda po primorju.

Mr Pavle Đurašković, rukovodilac Laboratorije Hidrometeorološkog zavoda, objašnjava da prema analizi u zvaničnim dokumentima Nacionalna dijagnostička analiza i Nacionalni akcioni plan ispuštanje komunalnih otpadnih voda u obalni morski ekosistem je identifikovano kao najveći uticaj na zagađenje vode, u pogledu potencijalnih posljedica na morski ekosistem i zdravlje ljudi-kupača, i prioritet za rješavanje.

Jedan od osnovih dokumenata za ovakvu ocjenu je i Master plan za odvođenje komunalnih otpadnih voda na Crnogorskom primorju i opštini Cetinje. ,,Prema podacima iz ovog i ostalih dokumenata, osnovni problemi u ovom sektoru su to što se voda bez tretmana ispušta u more; mnogi centralni ispusti su oštećeni fizički, pa se voda izliva na mjestima oštećenja, na kraćoj distanci od obale i manjoj dubini; oprema na ispustima ili ne radi ili nije ugrađena”, objašnjava Đurašković.

On kaže da su veliki problem, kada je zagađenje u pitanju, mnogobrojni i neidentifikovani, nelegalni, kratki ispusti, iz pojedinih objekata, ili grupe objekata. Iz njih se voda izliva na neadekvatnoj dubini i distanci od obale. ,,Zagađenje se ne razblažuje u dovoljnoj mjeri i svojim dejstvom obuhvata neposrednu obalnu vodu. Najveću štetu od ovog oblika zagađenja imaju plaže, čiji kvalitet vode za kupanje može znatno da degradira. Poseban štetni uticaj kratkih ispusta ogleda se u difuznosti njihovog dejstva, zbog njihove dužine i broja, za razliku od glavnih gradskih ispusta, koji imaju karakter tačkastog izvora”, smatra Đurašković.

Nevolja je u tome što su to stare, dotrajale i često oštećene cijevi za kanalizaciju koje su postavljene na morsko dno prije više od pola vijeka i veliko je pitanje koliko je u njihovu popravku ulagano, posebno posljednje dvije decenije.

,,U opštinama Crnogorskog primorja postoji 11 dugih ispusta koji su izgrađeni planski u sklopu izgradnje lokalnih kanalizacionih mreža tokom 60-ih godina prošlog vijeka. Pored ovih postoji i veći broj tzv. ‘kratkih’ ispusta od kojih je u Master planu odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda Crnogorskog primorja evidentirano ukupno 81″, kaže pomoćnik ministra održivog razvoja i turizma Siniša Stanković.

Najčešći uzroci oštećenja ispusta su jake morske struje, odnosno nevremena, sidrenje većih plovnih objekata, ali i nelegalni način ribolova, objašnjavaju u Ministarstvu.

Da je tako – potvrđuje i događaj s kraja prošle turističke sezone kada se u Petrovcu, ispod hotela Palas, na plaži punoj kupača, izlila kanalizacija iz cijevi koju je neko oštetio. Nezvanično objašnjenje je bilo – nespretno rukovanje sidrom koje se umjesto u morsko dno, zabilo – u kanalizacionu cijev.

Đurašković tvrdi da komunalne otpadne vode imaju najveći efekat na Bokokotoski zaliv zbog zatvorenosti obale, slabe izmjene vode sa otvorenim morem i priliva slatke vode. ,,Tokom turističke sezone količina komunalne otpadne vode se višestruko povećava, pa time u istoj srazmjeri i efekti njenog ispuštanja. Na realan sadržaj zagađenja vode, osim veličine i vrste emisije otpadnih voda, presudno utiču i prirodni faktori ‘in situ’, u ovom slučaju prije svega morske struje (talasi) i pravac i brzina vjetra. Generalno, sjeverni vjetar ‘smanjuje’ zagađenje uz obalu, a južni ga ‘povećava’, što posebno važi za otvorenu obalu”. Đurašković pojašnjava i da je značajan uticaj „kratkih” ispusta, o čijim dužini i broju nema podataka, a koji su ilegalni.

Pomoćnik ministra Stanković tvrdi da je održavanje i rekonstrukcija podmorskih ispusta u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, odnosno njihovih vodovodnih i kanalizacionih preduzeća. „Ispusti treba da budu redovno pregledani, i to najmanje jednom u dvije godine”, tvrdi Stanković.

A da li je to, zaista, tako?

On pojašnjava da pregled stanja podmorskih ispusta podrazumijeva i angažovanje ekipe za podvodno snimanje, što je skup proces. „Javna vodovodna i kanalizaciona preduzeća, nažalost, često nijesu u mogućnosti da obezbijede potrebna finansijska sredstva za ove namjene”, kaže Stanković

On napominje: „I inetrevencije na saniranju oštećenja i djelimične rekonstrukcije se odvijaju pod vodom i zahtijevaju značajna finansijska sredstva. Lokalna javna vodovodna i kanalizaciona preduzeća bez pomoći jedinica lokalne samoupave i/ili Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, ne mogu snositi troškove realizacije ovih aktivnosti”, objašnjava Stanković.

Dr Vesna Mačić iz Instituta za biologiju mora kaže kako izlivanje kanalizacije u more često prolazi nekažnjeno i da je pokretanje priče u javnosti o tom problemu izuzetno važno. „Brojni su problematični ispusti kao što je onaj kod Port Milene, ispust kod Petrovca, kod Budve, Trašte, ispod Škvera i puno malih po zalivu…”, objašnjava Mačić. Ona kaže da pojedina istraživanja morskog dna pokazuju specifične promjene koje su, najvjerovatnije, izazvane onečišćenjima.

Nakon više od pola vijeka zanemarivanja – vrijeme je da se Crna Gora pozabavi čistoćom morske vode i uvede savremene kanalizacione sisteme. Nakon toga bismo mogli početi da pričamo i o ozbiljnom turizmu.

Problematičan kvalitet vode

TXT: JP Morsko dobro i Hidrometeorološki zavod rade stalnu kontrolu sanitarnog kvaliteta vode na javnim kupalištima. Od 1996. broj kupališta je povećavan, do prošlogodišnjih 100. Voda se uzorkuje od maja do oktobra, petnaestodnevno. Ukoliko se utvrdi da neko kupalište nema vodu propisanog kvaliteta, monitoring se nastavlja, sve dok se voda ponovo ne vrati u propisano stanje, a u međuvremenu se identifikuju i otklanjaju uzroci pogoršanja kvaliteta.

,,Prošlogodišnje iskustvo sa kontrolom kvaliteta vode u blizini 15 objekata, sa potencijalnim uticajem (potoci, rijeke, ispusti) ukazuju da i ove povremene pritoke imaju štetan uticaj na susjedna kupališta, jer se njihovi tokovi i korita koriste za nelegalno ispuštanje otpadnih voda”, objašnjava mr Pavle Đurašković iz HMZ.

On upozorava da dugogodišnje iskustvo u realizaciji monitoringa sanitarnog kvaliteta vode na kupalištima, ukazuje na mnoge (ne)opravdane nedoumice javnosti. ,,Analize se rade svakih petnaest dana, a ne svakodnevno, neki uzorci se uzimaju u prijepodnevnim satima, kada je drugačija situacija od popodnevne, u periodu od uzimanja uzoraka do objavljivanja rezultata mjerenja prođe najmanje dva do četiri dana – kada se mogu desiti značajne promjene u kvalitetu vode (trenutno zagađenje, promjena pravca vjetra i drugih meteo faktora …). ” Đurašković kaže da je izvjesno da je u vrijeme uzorkovanja, kvalitet vode odgovarao izmjerenom i objavljenom.

Ovakvim, standardnim načinom rada ipak su identifikovane plaže, koje su često van propisanog kvaliteta vode, uglavnom kao posljedica ispuštanja netretiranih otpadnih voda. Đurašković navodi da su to kupališta blizu Port Milene na Velikoj plaži i plaže u Igalu RVI, Vila Galeb i Blatna plaža. ,,Plaže kotorskog i risanskog zaliva su često problematičnog kvaliteta vode (prije svega kod Kotora i Risna). Osjetljiv je kvalitet vode uopšte u Boki, zatim u zoni Budve ‘od Avale do Zavale’, Bara- gradska zona i Ulcinja- gradska zona. Odličan kvalitet vode su pokazale plaže od Luštice do Budve, Od Kamenova do Sutomora, Od Bara do Ulcinja i na središnjem dijelu Velike plaže”, navodi on.

Marijana BOJANIĆ

(Tekst je realizovan u saradnji sa danskom organizacijom za podršku projektima istraživačkog novinarstva u Jugoistočnoj Evropi – SCOOP)

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo