Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko krade, taj i laže

Objavljeno prije

na

Vijest da je Agencija za zaštitu ličnih podataka obavila nadzor rada Komisije za sprečavanje konflikta interesa, vrlo ozbiljno zvuči. Još kad se sazna da je Komisija uložila prigovor Savjetu Agencije, naivni bi mogli pomisliti kako razne vladine službe pažljivo usaglašavaju dejstva, sve u cilju demokratije i sveopšteg napretka. Sadržina operacije drugačija je: Agencija za zaštitu ličnih podataka naložila je Komisiji za sprečavanje konflikta interesa da smanji obim informacija o imovini javnih funkcionera.

Teška bitka između Agencije i Komisije, kako su prenijeli mediji, započela je nakon zahtjeva poslanika SDP-a Ervina Spahića koji je ustvrdio da ne postoji pravni osnov da se novčana sredstva funkcionera objavljuju na internet prezentaciji Komisije. Time se, prema njegovom mišljenju, krši Zakon o zaštiti podataka o ličnosti i Ustav Crne Gore.

Poslanik Spahić ranije je izjavio da se zalaže za to da funkcioneri svu imovinu i prihode prijavljuju Komisiji, kako bi eventualno tužilaštvo moglo na osnovu tih podataka pokretati postupke, ali ne i za to da podaci budu javni. Ideja je da se oni mogu dobiti na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama. A znamo i efikasnost tužilaštva.

Na sajtu Komisije trenutno se objavljuju podaci o primanjima, ušteđevini i pokretnoj i nepokretnoj imovini javnih funkcionera i njihovih supružnika i djece, ukoliko žive u istom domaćinstvu. Tačnost podataka zaista je u sferi privatnosti – počiva na savjesti funkcionera.

Početkom godine predsjednik komisije Slobodan Leković objasnio je, po ko zna koji put, da Komisija nema pravo da istražuje da li javni funkcioner realno prikazuje pokretnu ili nepokretnu imovinu, jer bi to bilo protivzakonito, ali da će to raditi od 1. marta. Lavina istine, evo četiri mjeseca, nije se dala primijetiti.

Leković je u međuvremenu javio i da je Evropska unija zamjerila što crnogorska Komisija za sprečavanje sukoba interesa nema uvid u bankarske račune i štednju javnih funkcionera, odnosno poslanika, jer smatra da je to bitno za borbu protiv korupcije. Saglasio se da bi taj novitet bi dobar jer, kako je rekao, u imovinskom kartonu koji popunjavaju javni funkcioneri postoji posebna rubrika štednja koja često ostaje prazna.

Poslanik Ervin Spahić, po svemu sudeći, ima razloga da se osjeća, pretjerano izloženim javnosti. Samo, ne zato što joj daje previše podataka, nego zato što je prilično usamljen. U njegovom kartonu uredno piše, na primjer, da je dobio otpremninu u iznosu od 41.860 eura, kao i da njegovo troje djece imaju po 10 hiljada eura ušteđevine. Ima kuću u Bijelom Polju, ušteđevinu, akcije, supruga mu posjeduje stan u Podgorici.

Prema imovinskom kartonu, ministar prosvjete Slavoljub Stijepović, recimo, u odnosu na Ervina Spahića je puka sirotinja. Plata malo preko hiljadu eura, i dok se moglo biti u upravnim odborima zapao ga je neki u kom se radilo bez nadoknade, nema ništa ušteđeno, nikakvih akcija. Samo stan u Podgorici ženina plata i nešto malo zemlje na Veruši. U Zetu nema niđe ništa.

Zapravo je Spahić postupio racionalno: u društvu kakvo je crnogorsko, neuporedivo su veće šanse da se pravo javnosti da zna ograniči, nego da se funkcioneri natjeraju da ne lažu. Uostalom, što da on bude bijela vrana.

Vrlo je zgodno vlastima došla u svijetu aktuelna priča o zaštiti privatnosti. Ta stvar sagledava se otprilike ovako: funkcije su javne milioni su tajni; sve što se dobije iz državnog budžeta privatna je stvar, takođe. Častiti novinara putem u inostranstvo o državnom trošku i dakako, očekivati da vam ,,drugovi iz aviona” progledaju kroz prste, skroz je u redu. Kad se svastika vozi državnim autom, normalno da je važnija svastikina privatnost od državnog benzina. Javnost ima pravo da zna sve njihove mudre misli, sve ostalo je strogo privatno.

Tu vrstu bolesti razvijeni svijet je davno prebolovao. Dilema – kako zaštititi pravo na privatnost pojedinca, a ne ugroziti pravo javnosti da sazna važne informacije – riješena je ovako: osobe koje su javne ličnosti ne mogu i ne smiju imati ista očekivanja kada je u pitanju pravo na privatnost kao oni koji to nijesu.

Prva stvar koju studenti koji izučavaju pravo na privatnost nauče je: ukoliko je neko javna ličnost, tužbu za povredu prava na privatnost može podnijeti samo u ekstremnim slučajevima. Kako su američki sudovi rekli: „liniju treba povući tamo gdje publicitet prestaje da bude davanje javnosti onih informacija na koje ona ima pravo i postaje morbidno i senzacionalističko njuškanje u privatne živote za koje bi razuman član javnosti, sa pristojnim standardima, rekao da ga apsolutno ne zanimaju”.

Stvari su razgraničene i oko pojma „javna ličnost”. On se ne koristi da označi samo vrh državnog rukovodstva, već i sve ljude koji na neki način privuku pažnju javnosti: u kontekstu prava na privatnost, ljudi mogu i nenamjerno postati javne ličnosti. Jedan od najpoznatijih slučajeva odigrao se osamdesetih godina u Americi, kada je marinac Oliver Sipple spriječio atentat na predsjednika Forda. Iako ga je čitava nacija slavila kao heroja, jedne novine su odštampale članak o njegovoj, prije toga malo poznatoj, seksualnoj orijentaciji. Kada je Sipple tužio novinare i izdavače, sud je zauzeo stav: činjenica je da je on privukao pažnju javnosti spašavajući predsjednika; činjenica je da je njegova orijentacija već bila poznata izvjesnom krugu ljudi; interes je javnosti da se razbijaju stereotipi. Sve skupa: sud je zaključio da Sipple nema pravo na odštetu.

Model naravno nije moguće doslovce prepisati. Šta je zadiranje u privatnost, pogotovu u slučajevima sličnim ovom, zavisi od društvenog konteksta. Kod nas bi ovakva inforomacija mogla značiti i javni poziv za linč.

Riješeno je, tamo daleko, i pitanje šta raditi kada neko ko nije javna ličnost počne da se bavi stvarima koje utiču na čitavo društvo – na primjer, doniranjem novca političkim partijama. U civilizovanim zemljama spiskovi sa imenima donatora se objavljuju. Pravo na privatnost nikako nije spojivo sa pokušajima uticanja na javnu sferu.

U Sjedinjenim Američkim Državama prijavljivanje imovine javnih funkcionera kodifikovano je nakon afere Votergejt. Od tada se zahtijeva da zvaničnici iz sve tri grane vlasti prijave imovinu. I ovi zakoni su osporavani iz ugla prava na privatnost, ali su sudovi odlučili da su oni u skladu sa Ustavom, pošto je sveobuhvatno prijavljivanje imovine neophodno za borbu protiv korupcije i povećanje povjerenja javnosti u institucije sistema. Sud je pojasnio da zahtjev za „punom prijavom” imovine služi, ne samo da se uoče svi prisutni ili očigledni konflikti interesa, već i da se dobiju svi finansijski podaci koji mogu pomoći borbi protiv korupcije i nepoštenja u vlasti. Sud je na kraju zaključio da se „obim informacija koje se prijavljuju ne može smanjiti, a da se ne uništi sama svrha prijavljivanja”.

Ma koliko se zamajavali pravom na privatnost, ili bilo kojim drugim pravom, svi znamo da je riječ pošteno ovdje nestala iz javne upotrebe. Čak bi i ponekog od bestidnika među ovdašnjim javnim milonerima možda bilo sramota da kaže: Ja sam ovo pošteno zaradio. Stvar je u tome da se poštenje vrati. Koliko – toliko.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo