Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ko krade, taj i laže

Objavljeno prije

na

Vijest da je Agencija za zaštitu ličnih podataka obavila nadzor rada Komisije za sprečavanje konflikta interesa, vrlo ozbiljno zvuči. Još kad se sazna da je Komisija uložila prigovor Savjetu Agencije, naivni bi mogli pomisliti kako razne vladine službe pažljivo usaglašavaju dejstva, sve u cilju demokratije i sveopšteg napretka. Sadržina operacije drugačija je: Agencija za zaštitu ličnih podataka naložila je Komisiji za sprečavanje konflikta interesa da smanji obim informacija o imovini javnih funkcionera.

Teška bitka između Agencije i Komisije, kako su prenijeli mediji, započela je nakon zahtjeva poslanika SDP-a Ervina Spahića koji je ustvrdio da ne postoji pravni osnov da se novčana sredstva funkcionera objavljuju na internet prezentaciji Komisije. Time se, prema njegovom mišljenju, krši Zakon o zaštiti podataka o ličnosti i Ustav Crne Gore.

Poslanik Spahić ranije je izjavio da se zalaže za to da funkcioneri svu imovinu i prihode prijavljuju Komisiji, kako bi eventualno tužilaštvo moglo na osnovu tih podataka pokretati postupke, ali ne i za to da podaci budu javni. Ideja je da se oni mogu dobiti na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama. A znamo i efikasnost tužilaštva.

Na sajtu Komisije trenutno se objavljuju podaci o primanjima, ušteđevini i pokretnoj i nepokretnoj imovini javnih funkcionera i njihovih supružnika i djece, ukoliko žive u istom domaćinstvu. Tačnost podataka zaista je u sferi privatnosti – počiva na savjesti funkcionera.

Početkom godine predsjednik komisije Slobodan Leković objasnio je, po ko zna koji put, da Komisija nema pravo da istražuje da li javni funkcioner realno prikazuje pokretnu ili nepokretnu imovinu, jer bi to bilo protivzakonito, ali da će to raditi od 1. marta. Lavina istine, evo četiri mjeseca, nije se dala primijetiti.

Leković je u međuvremenu javio i da je Evropska unija zamjerila što crnogorska Komisija za sprečavanje sukoba interesa nema uvid u bankarske račune i štednju javnih funkcionera, odnosno poslanika, jer smatra da je to bitno za borbu protiv korupcije. Saglasio se da bi taj novitet bi dobar jer, kako je rekao, u imovinskom kartonu koji popunjavaju javni funkcioneri postoji posebna rubrika štednja koja često ostaje prazna.

Poslanik Ervin Spahić, po svemu sudeći, ima razloga da se osjeća, pretjerano izloženim javnosti. Samo, ne zato što joj daje previše podataka, nego zato što je prilično usamljen. U njegovom kartonu uredno piše, na primjer, da je dobio otpremninu u iznosu od 41.860 eura, kao i da njegovo troje djece imaju po 10 hiljada eura ušteđevine. Ima kuću u Bijelom Polju, ušteđevinu, akcije, supruga mu posjeduje stan u Podgorici.

Prema imovinskom kartonu, ministar prosvjete Slavoljub Stijepović, recimo, u odnosu na Ervina Spahića je puka sirotinja. Plata malo preko hiljadu eura, i dok se moglo biti u upravnim odborima zapao ga je neki u kom se radilo bez nadoknade, nema ništa ušteđeno, nikakvih akcija. Samo stan u Podgorici ženina plata i nešto malo zemlje na Veruši. U Zetu nema niđe ništa.

Zapravo je Spahić postupio racionalno: u društvu kakvo je crnogorsko, neuporedivo su veće šanse da se pravo javnosti da zna ograniči, nego da se funkcioneri natjeraju da ne lažu. Uostalom, što da on bude bijela vrana.

Vrlo je zgodno vlastima došla u svijetu aktuelna priča o zaštiti privatnosti. Ta stvar sagledava se otprilike ovako: funkcije su javne milioni su tajni; sve što se dobije iz državnog budžeta privatna je stvar, takođe. Častiti novinara putem u inostranstvo o državnom trošku i dakako, očekivati da vam ,,drugovi iz aviona” progledaju kroz prste, skroz je u redu. Kad se svastika vozi državnim autom, normalno da je važnija svastikina privatnost od državnog benzina. Javnost ima pravo da zna sve njihove mudre misli, sve ostalo je strogo privatno.

Tu vrstu bolesti razvijeni svijet je davno prebolovao. Dilema – kako zaštititi pravo na privatnost pojedinca, a ne ugroziti pravo javnosti da sazna važne informacije – riješena je ovako: osobe koje su javne ličnosti ne mogu i ne smiju imati ista očekivanja kada je u pitanju pravo na privatnost kao oni koji to nijesu.

Prva stvar koju studenti koji izučavaju pravo na privatnost nauče je: ukoliko je neko javna ličnost, tužbu za povredu prava na privatnost može podnijeti samo u ekstremnim slučajevima. Kako su američki sudovi rekli: „liniju treba povući tamo gdje publicitet prestaje da bude davanje javnosti onih informacija na koje ona ima pravo i postaje morbidno i senzacionalističko njuškanje u privatne živote za koje bi razuman član javnosti, sa pristojnim standardima, rekao da ga apsolutno ne zanimaju”.

Stvari su razgraničene i oko pojma „javna ličnost”. On se ne koristi da označi samo vrh državnog rukovodstva, već i sve ljude koji na neki način privuku pažnju javnosti: u kontekstu prava na privatnost, ljudi mogu i nenamjerno postati javne ličnosti. Jedan od najpoznatijih slučajeva odigrao se osamdesetih godina u Americi, kada je marinac Oliver Sipple spriječio atentat na predsjednika Forda. Iako ga je čitava nacija slavila kao heroja, jedne novine su odštampale članak o njegovoj, prije toga malo poznatoj, seksualnoj orijentaciji. Kada je Sipple tužio novinare i izdavače, sud je zauzeo stav: činjenica je da je on privukao pažnju javnosti spašavajući predsjednika; činjenica je da je njegova orijentacija već bila poznata izvjesnom krugu ljudi; interes je javnosti da se razbijaju stereotipi. Sve skupa: sud je zaključio da Sipple nema pravo na odštetu.

Model naravno nije moguće doslovce prepisati. Šta je zadiranje u privatnost, pogotovu u slučajevima sličnim ovom, zavisi od društvenog konteksta. Kod nas bi ovakva inforomacija mogla značiti i javni poziv za linč.

Riješeno je, tamo daleko, i pitanje šta raditi kada neko ko nije javna ličnost počne da se bavi stvarima koje utiču na čitavo društvo – na primjer, doniranjem novca političkim partijama. U civilizovanim zemljama spiskovi sa imenima donatora se objavljuju. Pravo na privatnost nikako nije spojivo sa pokušajima uticanja na javnu sferu.

U Sjedinjenim Američkim Državama prijavljivanje imovine javnih funkcionera kodifikovano je nakon afere Votergejt. Od tada se zahtijeva da zvaničnici iz sve tri grane vlasti prijave imovinu. I ovi zakoni su osporavani iz ugla prava na privatnost, ali su sudovi odlučili da su oni u skladu sa Ustavom, pošto je sveobuhvatno prijavljivanje imovine neophodno za borbu protiv korupcije i povećanje povjerenja javnosti u institucije sistema. Sud je pojasnio da zahtjev za „punom prijavom” imovine služi, ne samo da se uoče svi prisutni ili očigledni konflikti interesa, već i da se dobiju svi finansijski podaci koji mogu pomoći borbi protiv korupcije i nepoštenja u vlasti. Sud je na kraju zaključio da se „obim informacija koje se prijavljuju ne može smanjiti, a da se ne uništi sama svrha prijavljivanja”.

Ma koliko se zamajavali pravom na privatnost, ili bilo kojim drugim pravom, svi znamo da je riječ pošteno ovdje nestala iz javne upotrebe. Čak bi i ponekog od bestidnika među ovdašnjim javnim milonerima možda bilo sramota da kaže: Ja sam ovo pošteno zaradio. Stvar je u tome da se poštenje vrati. Koliko – toliko.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo