Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kredit za strateškog investitora

Objavljeno prije

na

Parlament raspravlja o državnim dugovima. Opozicija optužuje Vladu zbog, najblaže rečeno, nedomaćinskog poslovanja. Vladajuća koalicija je, kažu njeni glasnogovornici, zadovoljna. Imaju čime: od sticanja nezavisnosti državni dug je udvostručen na nekih 1,6 – 1,7 milijardi eura. I raste. Od miliona i milijardi koje su protutnjale Crnom Gorom nije ostalo skoro ništa. Prethodni premijer Milo Đukanović se, prije strateškog povlačenja na rezervni položaj, uoči posljednjih parlamentarnih izbora, hvalio kako ,,pare nijesu problem, pošto Vlada obrće 10 miliona eura dnevno”. Potom nasljednik Igor Lukšić, kao neku vrstu državnog ispita, demonstrira kako se jedan milion može 11 puta obrnuti u roku od pola sata. Već tada je bilo jasno da će pare, uskoro, biti problem. I to veliki.

Lukšić sada obrće državne dugove.

Na Google-u se još mogu naći predviđanja, potkrijepljena grafikonima, kojima nas premijer i njegovi saradnici obavještavaju kako će ,,poslije neophodnog uvećanja” državnog duga u 2011. godini već ove početi njegov pad u odnosu na ostvareni društveni proizvod. Prije nešto više od godinu vlast je tvrdila kako udio državnog duga u BDP-u neće preći 45 odsto. Danas, u pola glasa, govore kako je dug pod kontrolom, na prihvatljivih 50 (i nešto malo preko) odsto godišnjeg društvenog proizvoda. Šapuće se da će najkasnije za godinu dug preći kritičnih 60 odsto BDP-a. Pod uslovom da pronađemo još nekoga ko će nam dati pare.

Od početka ove godine država se u inostranstvu zadužila više od 210 miliona eura. Ne računajući kredit od 100 miliona za koji ministar finansija Milorad Katnić kaže ,,da će uskoro biti ozvaničen”.

Još nam se Katnić, bezmalo, pohvali: ,,Ne treba zaboraviti da ove godine moramo otplatiti 240 miliona duga”! Kako bismo to zaboravili? Nije šala – svaki stanovnik, svakoga mjeseca ove godine, mora platiti 30 eura da bi vlada DPSDP koalicije vratila pozajmljeno. I potrošeno ko zna gdje: za vraćanje tuđih dugova, plaćanje tuđih advokata, kupovinu njihovog luksuza i ugleda. Da ne pominjemo bokserice i čarape koje su našle svoje mjesto u državnom troškovniku.

Zainteresovani su se, koliko ove nedjelje, mogli uvjeriti u postojanje makar dva globalna ,,dužnička koncepta”. Jedan je naš: “Aranžman sa Kredit Svis Bankom je povoljan”, ocijenio je u Skupštini ministar finansija govoreći o kreditu od 150 miliona eura za koji je proljetos obznanio da ga vraćamo pet godina, uz kamatu ,,od oko osam procenata godišnje”.

Sad bi mogli da predočimo kako će nam ta kamata za pet godina odnijeti 60 miliona, pa da izvedemo računicu – svaki stanovnik Crne Gore svakog mjeseca ima da spremi euro i po za kamatu tog ,,povoljnog aranžmana” i konačno napravimo paralelu: novouvedena taksa za telefonske kartice mobilne telefonije, dio Lukšićevog harač-paketa ,,sve po euro”, donosiće u državni budžet taman onoliko koliko će kamata ovog kredita nositi. Za plaćanje glavnice moraćemo da pronađemo drugi izvor sredstava… Pa tako u nedogled, koliko ko izdrži.

Da se samo za trenutak preselimo na Pirinejsko poluostrvo i vidimo kako se neki ljudi tamo plaše dodatnog zaduživanja. Posebno ako je ono uslovljeno krajnje nepovoljnim kreditnim uslovima. ,,Kamate koje Španija plaća na tržištu kapitala toliko su visoke da Španija, na duži rok, neće moći da ih finansira”. Ovo je, uoči ovonedjeljnog samita EU, izjavio španski premijer Marijano Rahoj objašnjavajući kako četvrta najveća ekonomija eurozone ne može da istrpi kamate od 6,8 odsto na državne obveznice sa rokom dospijeća od deset godina: ,,Ne možemo da se zadužujemo po kamatnim stopama koje u ovom trenutku plaćamo”.

Podsjećanje. Kada se Crna Gora na međunarodnom tržištu državnih obveznica zadužila nekih 180 miliona eura uz kamatu od 7,25 odsto, zvaničnici Ministarstva finansija su saopštili: ,,Ovo je dokaz kredibiliteta države, a istovremeno i dokaz da investitori pozitivno ocjenjuju našu ukupnu finansijsku, fiskalnu i monetarnu politiku, ali i perspektive i izglede razvoja naše privrede u narednom periodu”.

Od tada, strane investitore gledamo samo na televiziji. Jedne kako obećavaju da će, čim se vrate sa neodložnog puta i prikupe svu potrebnu dokumentaciju, započeti investicije iz kojih će poteći med i mlijeko. Drugi na ekranu ćute. Uz njihovu fotografiju, slušamo spikera koji čita izvode iz domaće ili međunarodne krivične prijave, optužnice ili presude. Prevara, utaja, pranje novca…

,,Naša ekonomija je narkoman koji je ušao u zonu zavisnosti od stranih investicija”, cijeni predsjednik PZP Nebojša Medojević. A potpredsjednik Vlade Vujica Lazović kaže: ,,U utorak je iz Luksemburga međunarodnoj zajednici poslat signal da je Crna Gora poželjna i atraktivna investiciona destinacija, što mnogo znači”. Ko o čemu, a Vlada o poštenju. I investitorima.

Tek, Lazovićevi signali iz Luksemburga bili su, izgleda, kratkog dometa. Pa su ih primili samo oni koji su to žarko željeli. Ostali su osuđeni na domaće frekvencije.

To su oni radio talasi na kojima Vujica Lazović, uporan da sakrije detalje afere Ulcinj i Valdanos vs Kjubuks luks, kaže: ,,Svi su se okomili na mene kao da sam nagazio na đavolji kamen”. A nije. Samo taji kompromitujuće podatke o nesuđenim partnerima. Oni što ih traže, ti razgone strane investitore.

Svjedoči o istom i premijer Lukšić. I njemu je zasmetalo to što se javnost, početkom prošle godine, zainatila da sazna ko su i odakle su ti ,,crnogorski Englezi” iz Kjubuks luksa. ,,Opšta situacija vodi u pravcu da nama ne odgovara niko od investitora, ni iz Rusije, ni iz EU”, rekao je Lukšić. Istovremeno je pokazao kako je – dobro informisan: ,,Imam saznanja da vlasnici Željezare, kompanija Montenegro spešlti stils, pokušavaju da u strateškom partnerstvu sa firmama koje se bave proizvodnjom željeza dođu do novca kako bi se, uz dodatni program restrukturiranja, Željezara dovela do održivosti”. Baš.

Proljetos je i Milo Đukanović odlučio da prozbori koju o ovima što razgone strane investitore. „Sve što radi naša politička konkurencija jeste pokušaj da istjeraju svakog investitora iz Crne Gore”, rekao je predsjednik DPS-a na partijskoj promociji u Herceg Novom, uoči lokalnih izbora koje je njegova partija – izgubila.

Vlada nema dileme: opozicija, nevladine organizacije i nezavisni mediji rastjeruju investitore iz Crne Gore. No, postoje i druga mišljenja o tome zbog čega renomirani investitori zaobilaze Crnu Guru.

,,Strani investitori dolaze tamo gdje se ostvaruje profit i gdje je sigurnost kapitala osigurana kako zakonima tako i vladavinom prava”, kaže ekonomski analitičar Siniša Lekić. ,,Investitori traže sigurnost, finansijsku stabilnost, jasna pravila igre i ekonomske slobode”, nadopunjuje definiciju i Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija.

U stvarnom životu to izgleda ovako. ,,Ne razumijem politiku Vlade Crne Gore”, požalio se Danu ambasador Rusije u Crnoj Gori Andrej Nestarenko nakon što je Skupština Crne Gore zadužila Vladu da raskine ugovor sa CEAC-om Olega Deripaske i povrati KAP pod državno okrilje. Crnogorci su ranije molili Ruse da uzmu KAP pozivajući se na istoriju, a sada hoće da otjeraju ruske investitore, čudio se Nestarenko.

Nekih mjesec dana kasnije, u martu ove godine, preliminarni zaključci misije MMF-a takođe su se bavili temom – ko odbija potencijalne investitore iz Crne Gore. ,,Žalbe na regulatorne nedostatke i pravne postupke od nekih većih stranih investitora iz metalskog i energetskog sektora mogu nositi sa sobom negativne posljedice po reputaciju Crne Gore kao destinacije za investiranje. Pored toga, vrijeme koje je potrebno da bi se dobila građevinska dozvola i završio postupak registracije, posebno na opštinskom nivou, nastavlja da ometa nove investicije…”, stoji u dokumentu objavljenom na sajtu CBCG. Za čudo, NVO i opozicija se ne pominju kao prepreke.

Zvanično objašnjenje ovdašnjih vlasti ne prihvataju ni zvaničnici mađarske OTP banke. I oni su, sredinom maja, najavili mogućnost da tuže Crnu Goru zato što ovdašnje pravosuđe skoro godinu izbjegava da riješi njihov zahtjev o uvođenju stečaja u kompanije Dragana Brkovića (razne Vektre) koje Mađarima duguju nekih 100 miliona eura. Bez vidljive namjere da ih vrate. Moguća međunarodna arbitraža vodila bi se, objavile su Vijesti, na osnovu međudržavnog sporazuma o zaštiti investitora između Crne Gore i Mađarske. Nemojte da vas začudi ako i Vektrini dugovi u skoroj budućnosti padnu na teret crnogorskih poreskih obveznika.

Ni na zapadu ništa novo. Konzorcijum kompanija iza kojih stoji američki investicioni fond NCH, podnio je nedavno tužbu Upravnom sudu protiv odluke Vladinog Savjeta za privatizaciju zbog odluke da izgradnju hotelsko-stambenog kompleksa u Kumboru dodijeli državnoj Naftnoj kompaniji Azerbejdžana (SOCAR). Amerikanci tvrde da su im ,,pojedini visoki državni zvaničnici” dali lažne informacije o raspisanom tenderu i očekivanjima vezanim za budući izgled tog dijela obale.

Taj je događaj podsjetio na ocjene koje je o poslovnom ambijentu u Crnoj Gori, prije godinu, iznijela američka ambasadorka Sju Braun: ,,Korupcija, netransparentnost i nedostatak vladavine prava – to su sve problemi sa kojima se susreću američke kompanije kada žele da investiraju u Crnoj Gori”.

Podaci kažu da su investicije američkih kompanije u Crnoj Gori u 2010. bile dva puta manje nego godinu ranije i četiri puta manje od rekordnih 19,3 miliona iz 2007.

Na sve ovo je, prije mjesec u Pobjedi odgovorio Petar Ivanović: ,,Rast interesovanja američkih kompanija rezultat je upornog zalaganja Agencije Crne Gore za promociju stranih investicija i niza prezentacija i investicionih konferencija organizovanih posljednjih godina u Njujorku, Vašingtonu i Baltimoru”. Stvarnost neka se prilagodi. I – da nijeste čuli za kakve povoljne kreditore. O državi je riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo